
Nakon žestokih sukoba, koji su počeli jučer te trajali cijelu noć i jutro, interventna policija počela se povlačiti s trga Taksim u Istanbulu te su zatim na trg ušli deseci tisuća prosvjednika. Nemiri su se tijekom dana odvijali i u Ankari gdje je policija također reagirala znatnom uporabom suzavca.
Policija je uklonila barikade oko trga Taksim koje su ranije postavljene kako bi se spriječio ulazak prosvjednika. Na trg ulaze deseci tisuća, no vlasti su - prema posljednjim informacijama - obustavile promet podzemnom željeznicom kako bi usporili dolazak novih prosvjednika.
Početkom dana su tisuće marširale preko mosta na Bosporu, blokirajući promet, nastojeći iz istočnih dijelova grada stići do centralnog gradskog trga koji je u svega 24 sata već postao simbolom pobune protiv vladajuće stranke AKP i premijera Erdogana.
U Ankari se velik broj prosvjednika okupio u parku koji se nalazi u blizini ureda premijera Erdogana. Informacije govore kako je došlo do žešćih sukoba s policijom na ovom prostoru. Masovni anti-vladini prosvjedi također se održavaju u gradovima Bodrum, Konya, Izmir i drugima.

Tijekom dana stigle su i prve reakcije Erdogana - prosvjednike je nazvao "ekstremistima" te im naredio da "odmah prestanu s demonstracijama". "Policija je tamo bila jučer, biti će danas i sutra, jer Taksim trg nije mjesto gdje ekstremisti mogu divljati", poručio je Erdogan. No, izgleda kako su se njegove naredbe već izjalovile, jer policija se tijekom popodneva ipak povukla iz Taksima.
Mnogi se slažu kako ova eskalacija anti-vladinih prosvjeda podsjeća na masovne pobune koje su se desile u Tunisu i Egiptu. Imajući te scenarije u vidu, prosvjednici će morati izuzetno paziti na nekoliko elemenata - kao prvo, ako se broj okupljenih u Taksimu smanji, sigurno će doći do žestoke reakcije policije protiv ostatka prosvjednika. Nadalje, ako ovo zaista prerasta u zahtjev za "promjenu režima", prosvjednici moraju biti na oprezu da njihovu borbu ne preuzmu kontrarevolucionarne snage kao što se dogodilo u Tunisu i Egiptu.
Ovi događaji otkrivaju ogromno nezadovoljstvo koje očito već dugo buja u turskom društvu. Za vrijeme prvih mandata Erdogan se nastojao dodvoriti Europskoj Uniji - jer je tada strateški cilj Turske bio ulazak - te se samim time više pazilo na neke pojedinosti, kao što je sloboda govora. No, otkako je Erdogan osvojio zadnji mandat 2011., okreće se potpuno drugoj islamističkoj struji. Sekularno i napredno stanovništvo Turske, naročito mladi ljudi, neće dopustiti da njihova zemlja postane još jedno utočište politike kakvu provode Muslimanska Braća u današnjem Egiptu, Tunisu i drugdje.
Zadnja odredba AKP-a, da se znatno ograniči prodaja alkohola, simboličan je korak koji je oglasio alarm među mnogim stanovnicima Turske koje odbijaju ovakav razvoj događaja u zemlji. Erdoganovu ulogu u sirijskom sukobu ne treba posebno isticati jer tu je sve jasno - govorimo o osobi koja je direktan krivac za strašne patnje sirijskog naroda. Njegova vlast sudjelovala je u transformiranju mirnih prosvjeda i legitimnih zahtjeva sirijskog naroda za reforme u oružanu agresiju koju vode neke od najekstremnijih skupina u regiji. Da se Turska nije uplela u sirijski sukob, konflikt bi već davno bio gotov.
Očito je kako se Erdogan osjeća ugroženo nakon eskalacije aktualne pobune. U posljednjim komentarima za sve nastoji okriviti opoziciju, Republikansku Stranku. No u tome neće uspjeti jer razvoj događaja u Istanbulu pokazuje nešto sasvim drugačije - ovaj bunt započeo je skupinom aktivista koji su se protivili izgradnji prodajnog centra na mjestu parka koji se nalazi uz trg Taksim. No, žestoka reakcija policije protiv prosvjednika dovela je do sadašnjeg stanja. Naravno, opozicija će sada stati na stranu prosvjednika i to je njihovo legitimno pravo, no za eskalaciju su isključivo krive vlasti koje su se odlučile za represiju mirnog prosvjeda.
Aktivisti su aktualno stanje na internetskim stranicama saželi ovako: "Ovo je počelo kao miran prosvjed s ciljem spašavanja parka, ali se pretvorilo u jedan od najgorih napada države protiv prosvjednika u pamćenju - ovo je zastrašujući primjer koliko je turska vlada spremna ići protiv vlastitog naroda. Snage sigurnosti su pojedinačno ciljale prosvjednike kako bi nas zastrašili, ranili i ubili".
Jedna osoba je preminula nakon srčanog udara, a 12 ih je u teškom stanju nakon intenzivnog napada prekomjernim količinama suzavca. Lakše ozlijeđenih ima na stotine.

Prosvjednici ističu kako policija koristi posebnu vrstu suzavca od koje ljudi padaju u nesvijest te koja izaziva povraćanje.
Vijesti o situaciji u Turskoj brzo se šire svijetom te dolazi i do prosvjeda potpore i solidarnost. Oglasio se i američki Occupy pokret, tijekom dana okupiti će se u sada već legendarnom Zuccotti parku gdje je i krenula pobuna američkih prosvjednika protiv Wall Streeta, od tamo će marširati nekoliko kilometara prema zgradi turskog konzulata u New Yorku.
Aktivisti u Egiptu najavili su za sutra prosvjed ispred turske ambasade u Kairu. Stižu vijesti i o pokretanju prosvjeda solidarnosti diljem Europe. Skupina prosvjednika već se okupila danas u Bruxellesu ističući uzvikujući protiv "cenzure, fašizma, diktature i policijskog nasilja".

Informacije govore kako tisuće prosvjednika stižu u Istanbul kako bi se priključili masovnim demonstracijama protiv vlade. Prosvjednici ističu kako su vlasti počele opstruirati rad interneta te je na nekim mjestima u Istanbulu tijekom dana bilo nemoguće pristupiti mreži.
Turske vlasti mogle su očekivati da će se nešto ovako desiti, no zasigurno nisu očekivali da će ovakav bunt doći ovako naglo. Erdoganove bijesne izjave su očekivane, sastavni dio njegovog karaktera i demagogije, no takav stav će bez sumnje samo još eskalirati anti-vladinu pobunu.
Previše se toga skupilo turskom narodu - od masovnog progona novinara, pripadnika turske vojske, oporbenih političara do sve rigidnije islamizacije zemlje koja je, uz Siriju, desetljećima bila bastion sekularizma. Više nema sumnje, stiglo je "Tursko Proljeće" i naredni dani pokazati će da li su ovo povijesni trenuci za budućnost Turske.