Poljoprivredni GMO uzgoj truje zrak i pitku vodu diljem svijetaU revolucionarnom istraživanju objavljenom prošle godine u časopisu Analitička i Bioanalitička kemija, objavljen je dokaz da Glifosat, aktivni sastojak u Monsantovom patentiranom Roundup herbicidu, teče slobodno u podzemnim vodama na područjima gdje se primjenjuje. Istraživači su otkrili da je 41 % od 140 podzemnih uzoraka uzetih iz Katalonije u Španjolskoj, imalo razinu iznad granice kvantifikacije – ukazujući na to da se, unatoč tvrdnjama proizvođača, Glifosat herbicid ne razgrađuju brzo u okolišu, zapravo se akumulira u zabrinjavajućim količinama.
Podzemne vode se nalaze ispod površine tla i opskrbljuju vodonosnike, bunare i izvore.
GreenMedInfo navodi da ukoliko je kemikalija kao Glifosat dovoljno mobilna da dospije u podzemne vode i otporna na biorazgradnju (pa i koristi se za za ubijanje/razgradnju životnih tvari – ne obrnuto), neizbježna je značajna izloženost ljudi koji koriste vodu. Uostalom, prema USGS, samo u Americi je 2007. godine iskorišteno čak 88.000 tona te tvari.
Imajmo na umu da je Glifosat od strane EPA klasificiran kao otrovna tvar klase III, kobna za odraslu osobu u količini od 30 grama, te je u zbornicima biomedicinske literature povezan s više od 20 štetnih učinaka.
Ova studija onečišćenja podzemnih voda dodaje zabrinutost drugoj studiji iz ožujka 2011., koja je objavljena u časopisu za toksikologiju i kemiju okoliša, gdje su istraživači otkrili kemikaliju u 60 do 100 posto svih uzoraka testiranog zraka i kiše, što znači da je zagađenje i izloženost Glifosatom sveprisutna u SAD-u. Kad nas jednostavno disanje čini osjetljivima na izloženost Glifosatu, znamo da se bavimo problemom neviđenih razmjera.
Činjenica je da je široki spektar toksičnosti Glifosata utvrđen kao potencijalni uzrok za zabrinjavajući gubitak neophodnih bakterija iz tla i uzgajane hrane u određenim dijelovima svijeta, što pokazuje da GMO uzgoj može iscrpljivati mikrobnu biološku raznolikost tla, te u konačnici sposobnost tla da ostane plodna.
Još prije 14 godina, eminentni znastvenik, dr. Arpad Pusztai, drznuo se da iznese pravu istinu. Iako je isprva bio strastveni zagovornik GMO uzgoja, svoje mišljenje je promjenio nakon provedenog eksperimenta na štakorima, koje je objavio u kratkom televizijskom intervju, nakon kojeg je dignuta velika medijska buka koja je rezultirala otkazom za njega, a također je rezultirala izbacivanjem GM hrane iz trgovina u Europi, kako navodi ugledni Huffington Post.
Do 1996. GM rajčica se prodavala u SAD-u već godinu dana, a GM kukuruz, soja i pamuk su naveliko posađeni. Britanska vlada je željela provesti studiju o sigurnosti hrane koja bi zapravo odborila ulazak GM hrane na europsko tržište.
Njegov tim pripremao je eksperiment s krumpirima u koje je usađen ubojiti gen iz visibabe koji je proizveo GNA lektin, protein koji ubija insekte. Njihov matični Rowett Institut se spremao pustiti u prodaju ubojiti krumpir, a oni nisu bili zabrinuti zbog toga jer su znali su da je taj lektin bezopasan za ljude, a opasan samo za insekte. Dr. Pusztai je bio vodeći svjetski stručnjak za lektine, a o GNA lektinu je znao više od većine.
No kada su tim krumpirima hranili štakore, doživjeli su šok. U samo 10 dana hranjenja gotovo svaki sustav u štakora tijela je negativno pogođen. Njihovi mozgovi, jetre i testisi su bili manji, dok su njihovi pankreasi i crijeva bili povećani. Jetra je djelomično odumrla. Organi koji se odnose na imuni sustav, uključujući timus i slezenu, pokazali su značajne promjene. Njihova bijela krvna zrnca odgovorila su sporije na izazov, što ukazuje na oštećenja imunološkog sustava. U svim slučajevima, GM krumpir stvorio je diobu stanica u želucu i crijevima. Iako tumori nisu otkriveni, takav rast može biti predkancerozan.
Znali su da GNA lektin nije u stanju proizvesti ovakve poremećaje, drugi štakori koji su hranjeni prirodnim krumpirom s dodanim lektinom bili su dobro. Dokazali su to i prethodnim eksperimentom gdje su hranili štakore s krumpirima u kojim je dodana ogromna količina lektina, ni njima nije bilo ništa. Tada su došli do zaključka da je to zbog genetskih modifikacija samog krumpira! Ovi učinci (od umetanja gena i kloniranja stanica) mogu uključivati veliku kolateralnu štetu u DNK same biljke sa stotinama ili tisućama mutacija. Značajni prirodni geni mogu biti slučajno isključeni, stalno uključeni, izbrisani, obrnuti, kodirani, preseljeni, rascjepkani ili promjenjeni u njihovoj razini aktivnosti.
Tada je dr. Pusztai od britanske vlade zatražio dodatna sredstva za istraživanje, no naravno, izlaganje problema u vezi GMO hrane nije bio dio plana vlade. Umjesto toga, dobio je otkaz. No nakon navedenog intervjua 1998., interes javnosti i medija je bio ogroman, samo nekoliko mjeseci kasnije objavljeno je oko 750 članaka o GMO -u. Do kraja travnja 1999, nepovjerenje javnosti prema GMO-u doseglo je kritičnu točku. U jednom tjednu gotovo svaka veća prehrambena tvrtka obvezala se prestati koristiti GMO u Europi.
Konačno, rad dr. Pusztaia je objavljen unatoč velikim pristiscima u renomiranom znanstvenom žurnalu The Lancet, kako navodi The Guardian.
Danas, u Europskoj Uniji, uzgoj GMO usjeva je dozvoljen iako se zbog velikog otpora javnosti prakticira na vrlo malom postotku sveukupne površine.
The Organic & Non-GMO Report izvještava kako je 2011. profesor emeritus biljne patologije na sveučilištu Purdue, dr. Don Huber, dva i po sata „čitao optužnicu“ o Glifosat herbicidu i genetski modificiranim usjevima na Acres USA konferenciji u prosincu.
Dr. Huber je detaljno obrazložio negativne utjecaje Glifosata i GM usjeva na biljke, tlo, okoliš i životinje te na ljudsko zdravlje. On je prozvao Glifosat “najznačajnijom zlostavljačkom kemikalijom u povijesti poljoprivrede” i opisao GM usjeve kao “neuspjeli sustav.”
Huber je prvo detaljno opisao negativne utjecaje Glifosata na usjeve, tlo i okoliš na temelju dokumenata koji su on i drugi znanstvenici objavili, kao što su Robert Kremer, mikrobiolog s USDA Centra za istraživanja u poljoprivredi. Izjavljuje da Glifosat čini biljke više osjetljivima na bolesti, povećava virulentnost organizama iz tretiranih tla, a imobilizira biljne hranjivih tvari i minerale kao što je mangan, kalcij, magnezij i željezo. Potiče razvoj preko 40 raznih biljnih bolesti i gljivičnih oboljenja. Također je toksičan za korisne organizme u tlu i nakuplja se u tlu.
Zatim je nastavio izlaganje iznoseći brojne probleme koji nastaju kod životinja koje se hrane GM usjevima, koji su još k tome tretirani s Glifosatom. Izložio je brojne dokaze, kao i slajdove bolesnih životinja koje pate od prekobrojnih pobačaja mladunčadi, botulizma i upale želuca.
Na kraju je završio s izlagnjem o štetnosti Glifosata i GM usjeva na ljudsko zdravlje. Naveo je značajno povećanje upalnih crijevnih sindroma, Crohnovu bolest, kao i određene vrsta raka. Ostale bolesti kao što su alergije na hranu, autizam, endometrioza, Alzheimer i Parkinsonova bolest također mogu biti povezane s Glifosatom i GM usjevima.
U zaključku Huber je rekao da je naša temeljna odgovornost u poljoprivredi omogućiti sigurnu i hranjivu hranu. Umjesto toga, s trenutnom poljoprivredom baziranom na GMO praksi, mi smo spremni žrtvovati svoju djecu i ugroziti buduće generacije na temelju propalih obećanja i pogrešne znanosti samo zbog koristi trgovačkog društva.”
Monsanto je multinacionalna korporacija poljoprivredne biotehnologije, trenutno dominira globalnim tržištem genetski modificiranog sjemena, sa 90 posto tržišnog udjela u SAD-u. Također je najveći svjetski proizvođač herbicida Glifosat, brendiran kao “Roundup“. Ako jedemo kukuruz i soju, ili bilo koji od njihovih deset tisuća nusproizvoda – a da oni nemaju USDA organski logo – dobivamo Monsantovu dvostruku dozu genetske modifikacije: GM našeg zdravlja (i ekspresije gena ) koji prati potrošnju GM hrane (jer smo – doslovno – ono što jedemo) i neprestanu kemijsku izloženost Glifosatu, jer je sva Monsantova hrana dizajnirana da bude otporna na Glifosat te je stoga zasićena s njim.
Roundup nije Monsantov prvi ulazak u tržište herbicida. Monsanto priznaje da je proizvodio herbicid / defoliant agens Orange od 1965. do 1969., za kojeg Vijetnam procjenjuje da je ubio i osakatio 400.000 ljudi, a 500.000 djece je rođeno s urođenim manama.
Prava devastacija uzrokovana agensom Orange je zataškavana mnogo godina.
Možda ćemo i mi naći da Monsantov Roundup i njegov primarni aktivni sastojak Glifosat, može biti uzrok sličnom stupnju razaranja i to kako okoliša tako i ljudskog zdravlja pod ne tako budnim okom naših regulatornih agencija.
Jer zaista, Glifosat je snažan ometač endokrinog sustava. Veoma male količine su sposobne oponašati / ili ometati hormonalne putove, stanične receptore i signalna mjesta. Uništena istraživanja iz Nacionalne Medicinske knjižnice navode 17 štetnih farmakoloških aktivnosti, uključujući karcinogenost, genotoksičnost, neurotoksičnost, hepatoksičnost i nefrotoksičnost.
No, ono što je najuznemirujuće, a što je još primjerenije za usporedbu s agensom Orange je njegova potencijalna teratogenetičnost, odnosno sposobnost da uzrokuje malformacije fetusa.
Studija iz 2003. o skotnim štakorima koji su bili izloženi Glifosatu/Roundupu, pokazala je značajnu tetragenitičnost. Istraživači su komentirali: “Možemo zaključiti da je Glifosat-Roundup toksičan i da uzrokuje razvojnu retardaciju fetalnog skeleta.”
Studija objavljena 2004. otkriva da Glifosat izaziva endokrine disrupcije i embriotoksične učinke. Istraživači su otkrili da kemikalija mijenja ekspresiju enzima aromataze kod stanica ploda i posteljice te tkiva – promjene koje ukazuju na to da može doprinijeti urođenim manama i abnormalnom fetalnom razvoju.
Drugo istraživanje objavljeno 2009. pokazalo je da Glifosat formulacije induciraju staničnu smrt i nekroze u ljudskim umbilikalnim i embrionalnim stanicama te stanicama posteljice.
Sada kada je Glifosat pronađen u većini uzoraka zraka i kiše testiranih u SAD-u, te kontaminira bunare, izvore i vodonosnike, izloženost je ne samo vjerojatna, ona je neizbježna – razlika je samo stvar stupnja.
Načelo predostrožnosti, koji nije na snazi u SAD-u, zahtijevalo bi da, ako tvrtka proizvodi novi kemijski spoj poput Glifosata, a željeli bi ga koristiti u komercijalne svrhe, mora dokazati njegovu sigurnost za ljude prije nego što se ispusti u okoliš.
Da je Monsanto dužan dokazati sigurnost svojih proizvoda kod ljudi, bilo bi dvojbeno da li bi to i mogli. Već je dovoljno istraživanja na životinjama objavljeno i dostupno, a dokazivanje o toksičnosti kemikalija u ljudskim studijama zahtijevat će da im se našteti, što je neetično.
To je razlog zašto je načelo predostrožnosti toliko moćno i potrebno je da nas štiti od korporacija poput Monsanta. Mi ne bi ni jeli, ni pili ni disali Glifosat danas, da je bio na snazi i ranije. Umjesto toga, kemijske tvrtke koriste pokuse na životinjama kako bi se utvrdila LD50 (letalna doza u kojoj 50% životinja ugiba), koja je “prihvatljiva razina štete” i primijenjuje se na ljude, te se se zove toksikološka procjena rizika.
Prihvatljiva razina štete? Taj način razmišljanja je uvredljiv, pogotovo kada se primjenjuje na nerođenu djecu i dojenčad.
Hoće li nam trebati dodatna desetljeća kumulativnih “prihvatljivih” izloženosti, i tisuće “misterioznih” pobačaja, urođenih mana, i smetnji u razvoju da bi shvatili koliko je ozbiljan ovaj problem? Ili bismo trebali slušati Monsanto, njihove znanstvenike i državne regulatorne agencije koja se popunjavaju s izabranim i neizabranim dužnosnicima na svom platnom popisu, koji kažu da je relativno bezopasan?
FAQ
Postano: 11 ožu 2012 15:31 
.....jos malo
