Na kraju mi se nije dalo čekat Kintin odgovor pa sam odlučio započeti novu temu u kojoj ću sa vama podijeliti svoja iskustva koja sam stekao u ovih nepunih godinu i pol kako sam u Kanadi.
Naime, primoram neimaštinom i bez vidljivog izlaska iz osobne krize (krediti itd), u dogovoru sa ženom odlučili smo se probati tražiti posao van Hr. Nismo planirali ići u Kanadu, no eto, završili smo tu valjda prstom sudbine, a slao sam zamolbe za UK, Irsku, Australiju i Kanadu.
Na kraju je prvi odgovor na zamolbu stigao iz Kanade, pa kako se nitko drugi nije javljao, odlučili smo se zaletit grom u jagode pa kome opanci- a kome obojci. Na kraju se ispostavilo da je odabir osim što je bio jedini ispao i najbolji.
Inače sam vozač po struci, no po završetku škole zaprljao sam dupe svježim betonom, a tko jednom zaprlja dupe betonom, taj se od njega maknut nemože. Tako su mi svi rekli kad sam kao klinjo od 18-ak godina počeo raditi na građevini, i eto, izgleda da su stari coprijaši znali nešto.

No da krenemo redom.
Dolazak u Kanadu je za nas iz Europe prilično jednostavan.
Najpopularnije opcije su 3:
1. Turist
2. Working holiday (radna dozvola koju možete tražiti kad se otvori natječaj, treba stalno pratiti a onda treba još i hrpa sreće za upasti. Pozitivna strana što je takva radna dozvola otvorenog tipa, što znači da niste vezani za poslodavca, već možete birati poslove po želji)
3. LMIA (Labour Market Imact Assesment)

Lmia je najjednostavnija jer sam poslodavac mora izvaditi taj papir (košta ako se dobro sjećam od 1200 pa do 3000 dolara, ovisno koji skill level), a ujedno i najsigurnija, jer kad imaš job offer i lmia sa sobom, nemaju te razloga odbiti.
Negativna strana je to da ste primorani raditi za tog poslodavca do trenutka odobravanja Permanent residence-a.
Neću duljiti o tim stvarima jer je La_Luna to prilično dobro opisala u ovoj temi: viewtopic.php?f=13&t=7275

Ja ću se više fokusirati što i kako kad dođete ovamo, pa krenimo:

Po slijetanju vas uglavnom netko čeka na aerodromu, bilo poslodavac osobno, ili neki od njegovih ljudi. U tom trenutku biste trebali dobiti novac za avionsku kartu koju ste platili (ako vam je on nije kupio naravno), i ukoliko ne dobijete ček odmah, budite jako oprezni.
Prva stanica nakon slijetanja i odmora je Canada Place. Tu na jednom mjestu vadite SIN (Social Insurance Number) koji je u biti isti vrag kao naš OIB, zdravstvenu karticu, a ovisno i lokaciji zgrade čak i bankovni račun.
Odmah prvi dan sam ostao u šoku, došli smo u 7 ujutro, a već u 8:45 smo izašli van iz zgrade, a ja sam imao sa sobom zdravstvenu karticu, bankovni račun i SIN. Obzirom da znam da se za puku promjenu adrese kod nas može izgubiti pol dana, ovo me jednostavno šokiralo. Tako lako, jednostavno i brzo da nisam mogao vjerovati.
Nakon toga je slijedio sastanak sa poslodavcem i službeno upoznavanje, obilazak firme i blablabla. Kanađani se puno drže onoga "take pride in what you do", ilitiga budi ponosam onime što radiš a moj poslodavac nije iznimka. Safety sastanci minimalno jednom mjesečno, sve je ovdje na strani sigurnosti i nitko vam neće dozvoliti niti odobriti da uradite nešto što bi moglo biti opasno.
O tome kako sam dogurao sa 20 dolara na 28 sam već opisao pa nemam potrebe da se ponavljam, stoga idemo na najbitnije detalje a to su odnosi cijena naspram hr, kvaliteta života kako poslovnog tako i privatnog, te zadovoljstvo životom u Kanadi.

Cijene:
Cijene hrane i osnovnih životnih namirnica su jednake, a u nerijetkim slučajevima i niže nego u HR
Kruh u prosječnom dućanu tipa Safeway je od 80 centi pa do 8 dolara, ovisno o tome kakav želite. Ja kupujem sebi francuski kruh, izgledom i okusom jednak našem bijelom kruhu i plaćam ga 2 dolara zato jer je uvijek svježe pečen. Naravno, paleta onih trajnih, već narezanih kruhova je nesaglediva, ali ja ih ne kupujem.
Mlijeko od 1 dolar po litri pa do 2 dolara, ovisno kakvo želite.
Povrće i meso ne znam sada na pamet, ali reći ću ovo. Mjesečni šoping špeceraja u bilo kojem većem dućanu tipa Walmart, Superstore ili Costco ne može prijeći 400 dolara. U taj mjesečni šoping su uračunate sve prehrambene namirnice osim kruha i mlijeka, te pelene za malu koje su ovdje u pakiranjima po 180 komada a koštaju cca 40-45 dolara (već sam i zaboravio jer više ne marim )
Sva pića osim onih alkoholnih su jeftinija i u većem pakiranju. Tako recimo paket od 12 limenki Coca Cole, a svaka limenka je 0.355ml košta 3.5 dolara, a nerijetko su i na akciji pa za 5 dolara kupiš 2 paketa ili za 9 dolara 4 paketa.
Alkohol je skup a i glup je način za kupovinu (dok se ne pomiriš sa činjenicom da je to tako). Naime alkohol se prodaje samo u liquor store-u, ima ih na svakom ćošku, ali eto, to je drugačije nego kod nas gdje pivu kupiš na kiosku ak ti se hoće. Izbor alkohola u takvim trgovinama je zato ogroman, pa budite uvjereni da ćete naći se što želite (osim naših piva).
Cijene recimo za pivu idu od 10 dolara za 8 limenki pa do 25. Ja mahom uzimam Kokanee, odlična blaga domaća piva od koje nema glavobolje čak ni nakon cjelonoćnog ispijanja, on je 15 dolara za 8 limenki od 0.355. Izbor stranih piva je ogroman, ai su i cijene jake.
Vino ide od 10-ak dolara po litri pa do neba, zavisno što hoćete
Žesticu ne pijem pa nemogu komentirati

Gorivo je barem u Alberti još uvijek ispod dolara, mislim da je bilo zadnji puta kad sam točio 98 centi, iskreno nakon hrvatskih cijena goriva niti ne gledam koliko je.

Odjeća je jeftina ukoliko ne želite ekskluzivu, a tako i obuća. Maloj sam uzeo conversice za pišljivih 35 dolara, sebi isto tako. Gadgeti tipa telefoni televizori, linije i te pizdarije su smiješno jeftine, računala su u rangu sa našim cijenama.

Ono što je skupo je slijedeće:
Osiguranje za auto, ja plaćam za auto star 15 godina 101 dolar svaki mjesec, za novije je još skuplje, pa se tako može popeti do brutalno visokih 250-300 dolara. Bolesno.
Stanarina je skupa, barem u Alberti, naći normalan stan ispod 1200 dolara je mission impossible, i ako dolazite ovamo, na smještaju nemojte štedjeti jer bi mogli uletit u zgradu sa Bed bugsima, a onda ste najebali. Bed Bugs su vam male bubice koje se nastane u madracu, razmnožavaju se 70 puta brže od žohara i piju isključivo ljudsku krv. Kad sam doznao za njih, došlo mi je da se vratim natrag, no na žalost i europa postaje pomalo zaražena sa njima, tako da se nikad nezna.
Izlasci su skupi, dvoje nema vani šta tražiti ispo 200 dolara jer je obično pivo u pubu od 12 dolara pa naviše, no u kapitalističkom svijetu ionako se nema vremena izlaziti van svaki dan. Pušenje je zabranjeno svuda, a sa njime i parenje tako da me ni ne vuče želja za izlascima.
Namještaj za stan može biti jeftin ali i skup, tu ne govorim o kompletnom stanu nego o osnovnim stvarima tipa kreveti, stolovi i stolice, ostalo je već sve u stanu.
Režije su turbo jeftine, struje nisam još potrošio preko 40 dolara, a ukupne režije mi se još nisu popele preko 150 dolara. Doduše ja ne plaćam smeće vodu i grijanje, ali znam ljude koji žive u kućama, i zimske režije im ne idu preko 350-400 dolara čak ni kada je vani -45°C.
Automobili su jeftini, i već za 2000 dolara se mogu naći pristojna kolica ne pretjerano starog datuma. Nova Honda CR-V sa 2.4l motorom je ovdje 30000 dolara. toliko o cijenama auta.

Kvaliteta života i zadovoljstvo životom:
Pošto je ovo jako subjektivno, nisam siguran da li ima smisla išta pisati o tome, no evo par rečenica pa neka svatko izvuče svoj zaključak.
Nismo ni ovdje sami, naših ljudi ima more, pogotovo u Edmontonu, i uvijek se možeš podružit s nekim kad ti se hoće, dosadno nikad nije.
Došao sam ovdje u 7. mjesecu prošle godine, doveo suprugu i malu u 10. Od onda promjenio 2 auta, oba starija ali oba su vozila, poslao kući preko 1000 dolara, uštedio cca 3 tisuće i račun i kreditne kartice su uvijek puni a radim samo ja i uzdržavam nas troje. kad supruga bude u mogućnosti početi raditi, što bi trebalo biti na godinu, tek onda počinje prava štednja i otplata kredita u Hr.
Jesam li zadovoljan? Jesam
Frižider je uvijek pun kad god netko dođe imam sa čime počastit, od pića do jela, domaćeg špeka koje čovjek doma suši, domaćih kobasa,čvaraka i svega ostalog. Uvijek imam novaca u džepu premda nisam jedan od onih koji znaju kako štediti, ja sam eto ipak uspio (a siguran sam da ako mogu ja, onda mogu i svi ostali).
Istina, fali mi moja rodna gruda, al jebiga, od rodne grude se ne živi u današnje vrijeme, već od novca, a zarazliku od Hr, ovdje ga mogu i zaraditi i ušparati.

Za sada toliko od mene, znam da nisam napisao niti pola toga što sam mislio, no 22h su, umoran sam a i radim sutra, tako da vas pozdravljam

Ako tko ima kakvih pitanja, samo pucajte

_________________

Frende dragi..... mogu ti poželjeti da ti bude još puno bolje. Tvoj največi bonus je kaj ne moraš slušati dnevne doze ispiranja mozga i debilizma u koju god instituciju kročio u rodnoj nam grudi.


Sent from my Stolarska radionica

Zena ceka neli period da prodje da moze raditi ili cuva dijete pa zato ne radi?

Hvala
Što se tiče birokracije, ovdje se stvarno ne gubi vrijeme. Registracija auta, promjena tablica, prodaja i kupovina auta, sve gotovo u par minuta. Kad kupuješ ili prodaješ auto na samoj knjižici vozila je i kupoprodajni ugovor. Obje strane potpišu i upišu svoje adrese i to je to. Slijedeće je nazvati osiguranje po želji, izdiktirati mu WIN broj, broj kreditne kartice i to je to. On istog treba pošalje kopiju ugovora o osiguranju mailom, to si isprintaš, sa time i sa potpisanom knjižicom odeš u registry, pokažeš njima oba papira, ovi naprave novu knjižicu, izdaju ti tablice, platiš cca 100 dolara za registraciju i to je to, vlasnik si novog auta. Ako imaš nekog svog u osiguranju (a naravno da imaš čak i ovdje ) sve gotovo u roku pol sata.
Ono što je smiješno ovdje je da registracija neide po mjesecima nego po prezimenu. Dakle moje prezime počinje sa D i moja registracija vrijedi do 4. mjeseca. Ako sam uzeo auto u periodu kraćem od 6 mjeseci prije isteka registracije po slovu prezimena, mogu ga regati na godinu i pol. Nema tehničkih pregleda ako nisi imao nezgodu. Ja vozim forda preko godine dana, i još nisam išao na nikakav tehnički pregled. Zvao osiguranje i pitao, oni vele ne treba, a meni teško palo
Zanimljivo je kako se neke stvari koje su kod nas toliko iskomplicirane ovdje riješavaju sa nevjerojatnom brzinom i lakoćom.

Ja sam došao na semi skilled LMO (po novom LMIA) pa mi je supruga mogla doći samo kao turist. Da bi ona mogla raditi imaju 3 načina.
1. Ona nađe još u HR poslodavca koji će joj isposlovati LMIA i dođe ovamo sa papirima i spremna za raditi
2. Working holiday
3. Moj Skilled LMIA

Kako poslodavac prilikom mog dolaska nije želio odmah vaditi Skilled LMIA jer je on i skuplji, ja sam došao na semi skilled i time ona nije dobila priliku da traži posao. Ovdje je kao turist i ilegalno je da traži ikakav posao dok ima status "visitor". Status joj vrijedi koliko i moja radna dozvola.
Međutim, moj gazda mi je isposlovao Skilled LMIA u rujnu ove godine, a sa tim novim LMIA ona može aplicirati za OWP (Open Work Permit) ilitiga otvorenu radnu dozvolu, pa smo to i napravili. No tu je sad caka. Čekanje na procesuiranje zahtjeva je 155 dana, dakle gotovo pol godine, tako da će se još malo načekati prije nego mogne ići raditi. Do tada je doma.

A što se tiče mojeg LMIA, ja sam moram odraditi godinu dana na novoj radnoj dozvoli, pa onda mogu aplicirati za Permanent Residence. Tako da na godinu tamo negdje u 9. mjesecu ću početi sa postupkom aplikacije a do onda prst u uho i samo laganini

_________________

sad si me zainteresiro i za Kanadu.. do sad sam gledo po Njemačkoj i Austriji neku bauštelu no ni ta Kanada uopče ne zvuči loše. Ako imaju neko Job offers za rad u šumi sa traktorima, pilama i ostalim to bi bez sekunde razmišljanja prihvatio.. Pišem zamolbu pa tražim

_________________
88
Živio drug Staljin

meni nije jasan taj minus kako se izdrzi, zato i nisam htio baustelu nego kamion, pa ja na -10 se skupim i cekam smrt, kako je na vecem minusu ne smijem ni pomisliti...

Nije ugodno, ali može se sa dobrom zaštitom. Tu nema šparanja. Najhladnije mi je bilo u Orenburgu, nekih -25, sa vjetrom, tako da je chill faktor debelo ispod -30.

_________________
X

Ovdje je najhladnije otkada sam ja tu bilo -37
Hladno je ali nije to kao kod nas. Ovdje je zrak suh gotovo kao i u pustinji, vlaga u zraku je niska i automatski ne osjetiš zimu toliko. Zato se nose duge gaće, termo majice od poliestera da zadržavaju temperaturu i ne propuštaju vjetar. Sve je dobro dok ne puše jako, kad jako puše onda je hladno no dok god se krećeš i radiš nije uopće nepodnošljivo. Nebi vjerovali da se na -30 čovjek oznoji dok si rekao keks.
Što se bauštele tiče, jbg, nije lako ovdje na baušteli. Rade se prekovremeno gotovo svaki dan a indijanci rade kao jebeni roboti. Sve ovisi o tome na kakvu firmu i u kakvu ekipu uletiš. Ako se skompaš sa ekipom, super ti je, ako ne jbg uvijek si crna ovca. I da, pun kufer slavonaca radi na građevini upravo ovdje u Edmontonu.

Pošto radim posao kakav radim moj posao je postaviti kamion na one stabilizatore koje ste mogli vidjeti na slici, i to je to, dalje uglavnom držim daljnske komande u ruci i rukujem kranom. Slijedeći fizički posao mi je tek na kraju betonaže kad trebam provući loptu kroz cjevovod da ga očistim i oprati korpu od betona. U međuvemenu jebiga, stojim, smrzavam se, hodam okolo, trčkaram i skakućem samo da ne mirujem, jer ako se umirim morat ću prekinuti posao i sjesti u kamion da se ugrijem a to nije opcija.
Prva zima je uvijek najgora dok se tijelo ne privikne na tako niske temperature. Sad već evo supruga i ja danas u šoping išli, ona se ubundala u debelu vestu i debelu jaknu premda je vani tek oko nule, a ja u majici kratkih rukava i preko nje samo navukao vestu na ciferšlus sa kapuljačom i to je to.

A kad je preveliki minus tipa -40, naravno da nitko ne radi. Betonaže u principu idu do -25, no ponekad se dogodi da izađem van na betonažu na ugodnih -18 do -20 i u roku od 3-4 sata temperatura ode na -35. Jbg, jednom kad si počeo moraš i dovršit, stisnem zube i dovršim posao i to je to



Sastavi zamolbu i životopis, otvori kijiji.ca i jobbank.ca, to su dvije najbolje opcije. učlani se u grupu Idemo u kanadu te Working and living in Alberta, te Working and living in Saskatchewan. Dvije najpopularnije provincije još uvijek. Pitaj po grupama, možda netko nešto i zna za rad u šumi i te fore.
Jedan moj poznanik je tražio za pilanu, ali nije baš dobio nekakvih ponuda (doduše on je uvijek bio mamina i tatina maza pa možda nije ni tražio), no samo budi uporan, listaj portale barem jednom tjedno i nešto će izletit

Svatko zna svoje, no ja u njemačkoj ili austriji nevjerujem da bih mogao raditi. Njemački ne znam ni beknuti a i kad ga slušam totalno mi je degutantan jezik i jebaj ga

_________________

Stari eskimski poučak - Znojenje je smrt!
Ne smiješ se znojiti na minusu!!!

_________________

Devils Marble EVO, Nautilus Oddy klon, Hercules...
ipv Mini, Kaya lite v2+ klon

Diablo, mogu li ja ovu temu preimenovat u Život na sjeveru, baš bi bio bolji naslov

_________________
There's a fine line between fishing and just standing on the shore like an idiot. ><((((º>-------------------------------------------



Modovi, akrilni stalci i 3D printanje