Sto se dogadja u juznom kineskom moru tesko je shvatiti i upucenijima. Slijed povjesnih dogadjaja, bogatstvo naftom i plinom, strateski vazno podrucje ... ovo podrucje je dugo uzareno a vrlo lako bi moglo eksplodirati.

Pa da krenemo:

--------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Činjenice na terenu nikad nisu bile jače za kinesku vlast. Naime, Kina je u Južnom kineskom moru počela graditi Meiji greben, niz otoka u zapadnom Pacifiku koji su izazvali velike rasprave na susretu zemalja ASEAN-a i Shangli-La dijaloga u Singapuru. Ovi koraci koji vode proširenju kineskog teritorijalnog mora neki smatraju prijetnjom za stabilnost i sigurnost Južnog kineskog mora, gdje postoje mnogobrojni teritorijalni upitnici. Južno kinesko more je geostrateški iznimno važno. Radi se o drugom najčešće korištenom pomorskom pravcu na svijetu po broju brodske tonaže. Regija ima i 7,7 milijardi barela potvrđenih naftnih rezervi, s procjenom dodatnih 28 milijardi barela. Smatra se također da na području ima 7500 kubičnih kilometara prirodnog plina.

Zbog svojih resursa i strateške pozicije, Južno kinesko more ima niz teritorijalnih sporova. Indonezija, Kina i Tajvan spore se oko Natuna otočja na sjeveroistoku; Filipini, Kina i Tajvan oko Scarborough otočja; Vijetnam, Kina i Tajvan oko mora zapadno od otočja Spartly; Malezija, Kambodža, Tajland i Vijetnam oko područja u Tajlandskom zaljevu; a Singapur i Malezija oko Johore tjesnaca i Singapurskog tjesnaca.

Upitan o tom slučaju direktor Odjela za granice i pitanja mora u kineskom Ministarstvu vanjskih poslova Quyang Yujing rekao je za list China Daily da su otoci u području Nansha (u međunarodnom nazivlju Spratlys) potpuno namijenjeni civilnima, što mora uključivati i izgradnju zračne luke, pristaništva, telekomunikacija, meteoroloških stanica, sigurnost navigacije i promatranje okoliša. Quyanf je također odbacio sva nagađanja da Kina gradi novo otočje zbog teritorijalnih zahtjeva u Južnom kineskom moru. Prema njegovom mišljenju, pozicija otoka ima prikladnu povijesnu i legalnu utemeljenost i nije ju potrebno jačati kroz izgradnje na otocima i koraljnim grebenima kako bi se to utvrdilo. Pritom je naglasio da druge države ilegalno okupiraju druge kineske koraljne otoke, naročito ukazujući na Filipine.

U međuvremenu su Tajvan i Filipini potpisali sporazum o zakonskim rješenjima u prijepornim područjima koji će stupiti na snagu vrlo skoro. To je dio paketa koji se nalazi u Mirovnoj inicijativi za morske prijepore u Južnom kineskom moru, koji je pripremio tajvanski predsjednik. Radi se o inicijativi koju su Tajvanci pokrenuili nakon što je jedan tajvanski ribar ubijen kad su njegov brod presreli redarstvenici Filipinske obalne straže u svibnju 2013. Novi dogovor omogućuje objim stranama da se suzdrže od upotrebe sile u bliskim susretima te da se povećaju međugranični kontakti. Iako ugovor tek treba stati na snagu, tajvanski predsjednik Ma Ying-jeou tvrdi da već obje strane djeluju prema tom konsenzusu.

Kako Filipini nisu mogli postići slični dogovor s Kinom, Manilla je tužila Kinu Trajnom sudu za arbitraciju u Haagu, gdje će međunarodni suci kroz idućih par tjedana započeti raspravu o kineskom pravu na 24 nautičke milje prostora. Filipini se pozivaju na UN-ovu konvenciju u pravu mora, ali Kina je prošlog prosinca objavila poziciju prema kojoj sud ne bi trebao slušati filipinsku optužbu dok se ne sagledaju svi međusobni teritorijalni prijepori na svim otocima, hridima i koraljnim otočjima. Pritom se Peking poziva na "povijesne" dokaze, iako su oni malobrojni i teško mogu tumačiti prava na temelju trenutno važeće jurisdikcije. Kinesko stanovništvo i vodstvo su međutim uvjereni kako Kina s pravom posjeduje svo kopno koje se nalazi u Južnom kineskom moru, pa čak i more samo. Problem za regiju je u tome što ovakvo razmišljanje nije ograničeno samo na Kinu, već i druge zemlje regije imaju ovakvo razmišljanje, što stvara sve veće tenzije u tom dijelu svijeta.

Na 26.sastanku ASEAN-a u Kuala Lumpuru krajem travnja ovo je pitanje bilo duboko raspravljano s nakanom da organizacija napravi neki korak prema mirnom rješavanju sukoba. Na sastanku se primjetilo kako organizacija treba hitnu promjenu svoje paradigme. Udruženje nacija jugoistočne Azije (ASEAN) je politička i ekonomska organizacija deset zemalja Indokine (Indonezija, Malezija, Singapur, Tajland, Brunej, Kambodža, Laos, Mijanmar i Vijetnam) i nastalo je 1967.u sasvim drugačijim uvjetima od današnjih.

ASEAN se uobičajeno skanjivao komentirati kineske poteze, ali je izjava ASEAN-a bila jača nego inače, dok je malezijski premijer Najib Razak je pozvao na hitno rješavanje spora. Glasnogovorništvo kineskog Ministarstva vanjskih poslova je ljutito odgovorilo da se ASEAN treba suzdržavati od izjava koji se tiču prijepora u kojima njegovi članovi ne sudjeluju. Kina svoje probleme želi rješavati bilateralno, te daje znakove kako ju ne zanimaju mogućnosti pregovora kroz multilateralne okvire kakav je ASEAN.

Ovogodišnji domaćin summita, Malezija, već neko vrijeme pokazuje jasan stav da se ne želi dovesti u situaciju gdje bi imala probleme s Kinom oko Južnog kineskog mora. Stoga je Kuala Lumpur pokušao dovesti cijeli blok u poziciju neutralnog stava i održavanja bliskih ekonomskih veza s Kinom. I dok je ovogodišnja izjava bila oštrija od prethodnih, Filipini i Vijetnam su smatrali da bi trebalo ići jače i pozvati službeno međunarodni sud da se uključi u rješavanje spora. Filipinski predsjednik Benighno Aquino je pozvao na jači regionalni stav i pokušao spor nazvati regionalnim problemom koji šteti slobodi plovide i oštećuje pomorski okoliš. Nije ovo prvi put kad su se članice međusobno našle na drugačijim stavovima. Na summitu 2012. Kambodža je oštro napala Filipine za pokušaj stvaranja oštrog protukineskog stava, što je zamalo dovelo do raspada sastanka na vrhu.

ASEAN se temelji na konsenzualnom donošenju odluka, što je u ovom slučaju postavilo većinu članica s dobrim političko-ekonomskim odnosima s Kinom nasuprot jednoj članici – Filipinima. Ovakve rasprave posebice ljute Mijanmar, Laos i Kambodžu koji uopće ne graniče s Južnim kineskim morem i smatraju da je kineska taktika bilateralnog rješenja najbolja. Bez jasnog strateškog interesa ASEAN-a, nastaje povećana frustracija članica, kao i opasni presedan da se ne raspravlja oko sigurnosnih pitanja ako su u njih uključene velike sile. Slučaj s teritorijalnim razgraničenjem na Južnom kineskom moru zapravo je najveći diplomatski izazov ASEAN-a unazad nekoliko desetljeća, a nesposobnost odgovora na njega mogla bi rezultirati i propašću ideje da bi ASEAN mogao do kraja ove godine postati živahna ekonomska zajednica. Samovolja pojedinih članica dovodi do nemogućnosti konsenzusa. Dodatno, nastojanja Filipina i Vijetnama da se odupru Kinezima dovela su do protuučinka.

Filipini su još 2012.proveli nespretnu operaciju u Scarborough području čime su zapravo otvorili Kinezima put da zauzmu ovaj strateški koraljni otok na sjeveroistoku Južnog kineskog mora. Manila je dovela svoj najveći brod u ratnoj mornarici, američki patrolni brod iz 1960., kako bi zatekla kineske ribare u laguni, ali ulazak u lagunu se pokazao premalim i preplitkim za bojni brod. Umjesto njih krenuli su mali motorni čamci, ali je također izgubljeno vitalno vrijeme koje su Kinezi iskoristili za intervenciju svojih brodova. Filipini su poraženi i na PR-ovskom polju jer je ispalo da Manila želi militarizirati stvar, što je Peking iskoristio proglašavajući Filipine kao agresivnu državu koja koristi vojno brodovlje da napada nenaoružane ribare. Kina je ubrzo uvela ekonomski pritisak koji je koštao Filipine i turističkog prometa, kao i poteškoća u izvozu banana, a na diplomatskom polju je Manila morala vratiti svog veleposlanika u Peking, gdje nije bilo predstavnika godinu dana.

I Vijetnam je imao svoje protuučinkovite mjere. Također 2012. Hanoi je izdao kontroverzan pomorski zakon kojim zemlja proglašava svoje težnje na Južnom kineskom moru, što je izazvalo oštre reakcije u Pekingu. U nekoliko dana Kina je nepovratno uspjela ostvariti nadzor nad područjem koji je Vijetnam unilateralno prozvao svojim. Od tada do danas sve tri zemlje u sporu (Kina, Vijetnam i Filipini) počele su s izgradnjom ne samo postrojenja i zgrada, već i samih umjetnih otoka, ne bi li tako zaobišli međunarodne zakonske pravilnike o slobodnom moru.

Kina se također poziva na ispravljanje nepravdi iz međunarodnih ugovora na kraju Prvog i Drugog svjetkog rata. Na kraju Prvog svjetskog rata kinesko područje poluotoka Shandong, koji su nadzirali Nijemci, predano je Japanu na Pariškoj mirovnoj konferenciji 1919., a protesti o tom činu doveli su dvije godine kasnije do osnivanja radikalnog krila Kineske komunističke stranke. Na mirovnoj konfrenciji u San Franciscu 1951. Kina nije ni sudjelovala, iako se sama borila protiv Japana dugo vremena, te pretrpjela najveće ljudske i gospodarske gubitke u Aziji. Nije pozvana niti tajvanska vlada. Zapadne sile su u San Franciscu same odlučile povući granice u Istočnoj Aziji. Sada je Kina dovoljno jaka da više ne priznaje takve unilateralne odluke koje pripadaju načinu odlučivanja iz nekog prošlog doba.

Kineski potezi, očekivano, pobudili su velik interes u Washingtonu i Tokiju, što je dovelo do američko-japansko-filipinske vojne vježbe blizu Scarborougha, dajući dodatni strah od potencijalnog vojnog sukoba. On bi vrlo lako mogao započeti, ali bi vrlo teško bilo zaustaviti rat u tom slučaju. Amerikanci ne štede riječi za okrivljavanje Kine. Pentagon je službeno izrazio da ne podržava niti jednu teritorijalnu težnju u Južnom kineskom moru, ali da je samom brzinom i veličinom poduhvata Kina nadjačala sve druge regionalne težnje. I Barack Obama je izjavio da Kina samom svojom veličinom i snagom podjarmljuje druge zemlje regije. Time se daje na znanje da Washington ne kritizira izgradnju novih otoka, već kinesku političku strategiju.

Takav je pristup nepošten, jer bi SAD morale same biti svjesne svoje odgovornosti u stvaranju podloge za ove prijepore. John Foster Dulles je bio taj koji je 1951. u San Francisco povukao istočnoazijske granice bez da je pitao njihove vlasnike o tome. Kao rezultat, nije nastao istočnoazijski mir, već istočnoazijski metež, koji osim Južnog kineskog mora ima svoje probleme i na Kurilskim otocima, podijeljenosti Sjeverne i Južne Koreje, postojanje Tajvana, spora oko otočja Dokdo/Takeshima i Senkaku/Diaoyu. Kad bi Amerika smogla snage suočiti se s vlastitom prošlošću, onda bi mogla i trezvenije gledati u budućnost i vidjeti da Kina ne želi upotrebljavati vojna rješenja za svoje dobitke.

Naime, dugoročna je kineska službena politika da se sporovi rješavaju zajedničkim razvojnim korištenjem resursa i ulaganjima u druge države. Ovakva je politika prvi puta upotrebljena pod vodstvom Denga Xiaopinga 1978. Prihvaćanje ovakve kineske politike može pomoći u otvaranju diplomatskih razgovora, nemilitarizaciji političkih sukoba i postizanju ekonomske dobrobiti za sve strane. Naravno, u svemu tome možda Kina pobjeđuje, ali zar ne pokazuju zemlje ASEAN-a da se sasvim dobro mogu nositi s kineskom prisutnošću, ako ona donosi novac i razvoj?
S kineskom odlučnošću i sposobnostima, saveznici Washingtona gube u bilateralnim pregovorima oko Južnog kineskog mora.

Provokacija na provokaciju oko suvereniteta, međutim, može se riješiti upravo kineskim pristupom. S obzirom da većina zemalja regije ovise o Washingtonu za sigurnosna pitanja, a o Pekingu za gospodarska, čini se dobrom mogućnošću da se stvori strategija u kojoj bi se odnosi SAD-a i Kine popravili. Time bi se mogla ostvariti i kineska težnja za konačnim početkom djelovanja Azijske infrastrukturne investicijske banke.

Takav domino-učinak omogućio bi velikim svjetskim silama SAD-u i Kini da se počnu baviti pitanjima promjene klime, sjevernokorejskog nuklearnog programa, pa čak i zajedničkim pomorskim akcijama. Kina već nekoliko godina poziva američku mornaricu da se uključi u protupiratske operacije, posebice oko tjesnaca Malacca.

Takvu promjenu paradigme, međutim, realno je teško očekivati u kraćem vremenskom razdoblju. Potencijalni prst na obaraču, međutim, mogao bi u bliskoj budućnosti završiti većim vojnim akcijama u Južnom kineskom moru, ako ne i ratom.

_________________
Ako su neki zivoti savrsena kruznica, drugi uzimaju oblik koji ne mozemo predvidjeti ni shvatiti. Gubitak je bio dio moga putovanja. No i pokazao mi je sto vrijedi.
Kao i ljubav na kojoj mogu jedino biti zahvalan.