Neobičan diplomatski položaj Katara: Sukob i udaljavanje od zemalja GCC-a i približavanje Iranu


Uvriježeno je mišljenje da petromonarhije na Perzijskom zaljevu ponajviše ovise o volji velikog susjeda Saudijske Arabije. Doista, zemlje Zaljevske suradnje – Kuvajt, Bahrein, Katar i Ujedinjeni arapski emirati često ovise o pomoći i logistici Rijada, te diplomatskim vještinama Omana. Međutim, to nikako ne znači da ove zemlje nemaju vlastitu državnost i vlastite politike. Da nije tako, one jednostavno ne bi postojale kao nezavisne države pod upravom jednih od najbogatijih obitelji svijeta. Stoga ne iznenađuje da pojedine zemlje prave vlastitu diplomatsku agendu, nastojeći time povećati svoje dobitke u određenom konkurentskom okruženju prema ostalim sličnim državama.

Katar se svakako ističe među njima. Zemljovid saveza na Bliskom istoku se rapidno mijenja pod utjecajem regionalnih i međunarodnih sukoba. Nakon što je sklopljen nuklearni dogovor s Iranom u srpnju i nakon što je Zapad općenito poboljšao odnose s Iranom, nekoliko je zemalja u regiji počelo promišljati vlastite odnose s Teheranom. Zemlje Perzijskog zaljeva su se žalile na širenje iranskog utjecaja u regiji i pokušale su zaustaviti tu novostvorenu i jaku ulogu susjeda preko puta Zaljeva.

Iran sa sobom nosi snažne revolucionarne poruke, a iskustvo Islamske revolucije 1979. jasno govori da je cilj takve revolucije zbacivanje monarhije kao neprirodnog oblika vlasti u muslimanskim zemljama. Uz to, na Arabijskom poluotoku vlast drže obitelji koje su pripadnici vehabitskog učenja sunitskog islama (uz izuzetak Omana). Snažni vjerski poriv gura i jednu i drugu stranu prema slojevitom i strukturalno stvorenom napretku svojih denominacija, što se seli u sferu političkog utjecaja na manje zemlje.

Nakon potpisivanja nuklearnog dogovora s Iranom neke zemlje Perzijskog zaljeva, a posebice Katar, nastojale su umanjiti napetosti i započele su razgovarati s Iranom. Naime, nedavni iranski stavovi dozvolili su zemljama koje su se prilagodile opiranju utjecaja Teherana u regiji, da promisle o svojim stavovima. U Iranu su posebice umjereni konzervativci i reformisti skloni otvaranju prema arabijskim zemljama. Sredinom listopada čelnik Vijeća svrsishodnosti, koje razmatra sporove između parlamenta i Vijeća čuvara, inače jedan od najdugovječnijih i najmoćnijih iranskih političara, bivši predsjednik ajatolah Ali Akbar Hašemi Rafsandžani, rekao je da je poboljšanje iranskih veza sa Saudijskom Arabijom potrebno i da će biti moguće temeljeno na zajedničkim interesima i poštivanju, odnosno na istom obliku shvaćanja odnosa sa Zapadom.

U isto vrijeme je iranski ministar vanjskih poslova Mohamad Džavad Zarif rekao da nije ni Iranu niti Saudijskoj Arabiji u cilju da naštete jedni drugima, jer su Iran i arapske zemlje u istom brodu koji tone. Kako god bilo, nakon početka pregovora o Siriji, gdje su prisutni i Iran i Saudijska Arabija, a posebice nakon strahotne nesreće u Mini za vrijeme hadžiluka, odnosi Teherana i Rijada dodatno su narušeni, do te mjere da su dvije zemlje razmijenile oštre poruke i diplomatske note.

Katar međutim ne prati ovakvu retoriku. Čini se da je Katar spreman na iransko približavanje sa Zapadom i da pozdravlja taj korak, te je vlastite saveze prilagodio tim velikim promjenama na Bliskom istoku. Doista, Katar je bio među prvim zemljama koje su pozdravile iranski nuklearni dogovor. Katarski ministar vanjskih poslova Halid Atija rekao je 4. kolovoza da je dogovor stvorio sigurniju regiju. Katarski emir Šejh Tamim bin Hamad al-Tani svoj je govor na UN-ovoj Općoj skupštini 28.rujna posvetio potrebi suradnje i pristupa Iranu. Tada je emir rekao da se odnosi između Dohe i Teherana razvijaju i postepeno rastu, temeljeno na načelima zajedničkog interesa i dobrih susjedskih odnosa. Dodao je da se Katar nada da će nuklearni dogovor pridonijeti održavanju sigurnosti i stabilnosti u regiji Bliskog istoka, te da je njegova zemlja spremna ugostiti dijalog između Irana i zemalja Perzijskog zaljeva.

Katar gaji bojazan da će Saudijska Arabija povećati svoju ulogu u regiji uslijed saudijsko-iranskog sukoba, koji se najbolje vidi u Jemenu. Katar nije dobro prihvatio akciju u Jemenu. Katar se početkom ove godine vidno distancirao od ostatka GCC-a. Nakon što je Doha utvrdila da se Saudijska Arabija, Bahrein i UAE miješaju u unutarnje poslove Katara, ove zemlje su povukle svoje veleposlanike u ožujku ove godine. Katar je izrazio žaljenje i iznenađenje tim postupkom i nije povukao svoje izaslanike u tim zemljama.

Napetosti između Katara i drugih članica GCC-a su se povećale proteklih godina. Postoji trajno uvjerenje u Rijadu, kao i Abu Dabiju i Bahreinu da Katar ne želi umanjiti svoju navodnu potporu islamističkim i ekstremističkim skupinama u regiji. Saudijci smatraju da Katar naoružava Džabhat al-Nusru, džihadističku pobunjeničku skupinu u Siriji koja je povezana s al-Kaidom. Katar se također optužuje za podupiranje hutijevskih pobunjenika u Jemenu i sada zabranjenog Muslimanskog bratstva u Egiptu. Al-Tani je navodno obećao promjene u svojoj vanjskoj politici kako bi ona postala podjednaka svojim susjedima.

Prema dogovoru iz studenog 2013. Katar se obvezao da neće poduprijeti nikoga tko je prijetnja sigurnosti i stabilnosti GCC-a, bilo da se radilo o skupinama ili pojedincima, bilo kroz sigurnosni rad ili politički utjecaj, te da neće podupirati neprijateljske medije. Prilikom povlačenja veleposlanika, konzervativni bastioni Arabije su napomenuli da sa žaljenjem konstatiraju kako Katar nije ispunio svoje obveze, te da je povlačenje svojih izaslanika napravljeno zbog sigurnosti i stabilnosti. Istovremeno su Saudijci, potpomognuti Emiratima i Bahreinom, naglašavali potrebu jače vojne i diplomatske unije šest zemalja GCC-a. međutim, i Oman i Katar su pokazali najveći otpor prema tim integracijskim nastojanjima.

Naftom i plinom bogati Katar je umjesto integriranja pod saudijsku kapu postao izrazito glasan diplomatski igrač. Snažno je podupirao predsjednika Mohameda Morsija i ključni je podupiratelj islamističkih pobunjeničkih skupina u Siriji. U Kataru je sjedište al-Jazeera, iznimno utjecajne medijske mreže koja emitira svoj program diljem svijeta, a posebice je poznata po kritiziranju Saudijske Arabije i ostalih zemalja Perzijskog zaljeva. Antisaudijski programi su bili glavni razlog zašto Rijad nije imao veleposlanika u Kataru od 2002. do 2008.

Katar je ujedno glavni financijski i diplomatski podupiratelj Muslimanskog bratstva, islamističkog pokreta koji je sada zabranjen u Egiptu, Saudijskog Arabiji i Emiratima. Zbog podupiranja lokalnog islamističkog političkog udruženja al-Islah ove godine je u UAE jedan katarski državljanin osuđen na sedam godina zatvora, jer je al-Islah lokalna podružnica Muslimanskog bratstva. Devet novinara al-Jazzere također je na suđenju u Egiptu pod optužbama da su se udruživali ili pomagali terorističkoj organizaciji, što je sada službena naznaka Muslimanskog bratstva u Egiptu.

Dodatni diplomatski korak koji izaziva zabrinutost u Rijadu i ostalim susjednim zemljama jest upravo sigurnosni i vojni dogovor Katara s Iranom. Sredinom listopada novinska agencija Islamske republike objavila je da su dvije zemlje potpisale sigurnosni sporazum o borbi protiv kriminala na pomorskim granicama Katara i Irana u Perzijskom zaljevu. Potom je katarski ministar vanjskih poslova Halid al-Atija predstavio plan za osnivanje dijaloga između Irana i arapskih zemalja na Perzijskom zaljevu. Početkom studenog se u Omanu katarski ministar kulture, umjetnosti i baštine Hamad bin Abdulaziz al-Kuvari sastao s iranskim ministrom kulture i islamskog vodstva Alijem Džanatijem, te je katarski ministar prenio poruku katarskog emira za što skorije širenje odnosa između dviju zemalja. Pritom je naglašeno da se iranska i katarska kultura, povijest i interesi kreću istom putanjom.

Sigurnosni sporazum je nastao na temelju niza sastanaka i razumijevanja dviju zemalja. Još u prosincu 2010. iranski vojni zapovjednici stigli su u Katar u plovilima iranske Revolucionarne garde kako bi započeli sastanke i dosegli razinu sigurnosnog razumijevanja. Kao rezultat tih vojnih susreta iranski veleposlanik u Kataru Abdulah Sohrabi i vojni ataše Mašalah Purseh potpisali su sigurnosni dogovor između dviju zemalja, te pokrenuli niz suradnje u vojnim, sigurnosnim i gospodarskim poljima.

Osim političkih odnosa, dvije zemlje također gaje zajedničke gospodarske interese, posebice u suradnji na plinskim poljima. Katar je svjestan da skidanje sankcija znači i kraj njegove privilegirane pozicije spram Irana, jer je Katar prihvatio ulaganja stranih kompanija u plinsku industriju. S ukidanjem sankcije očekuje se da će i Iran sada dobiti značajne ponude iz cijeloga svijeta. U tom kontekstu, ulagački projekti će biti usmjereni prema zajedničkim katarsko-iranskim plinskim poljima nakon što UN ukine i realno sankcije u vidu potpune implementacije nuklearnog dogovora, što se očekuje najkasnije kroz šest mjeseci. Ovi projekti zahtijevaju suradnju i razumijevanje između dvije zemlje.

To je razumijevanje tim lakše dostižno što Katar ne želi biti dijelom saudijskog kampa u podizanju denominacijskih sukoba u regiji. Katar već ima granični spor sa Saudijskom Arabijom i ne želi biti pod utjecajem Rijada, smatrajući se podjednakim vođom u arapskom svijetu. Zbog toga Katar pokušava diverzificirati općenito svoje saveze, te se približiti Iranu u pokušaju premošćivanja jazova između Irana i Zapada.

Takav stav nailazi na negativne reakcije u zemljama Perzijskog zaljeva, pa i u Iraku. Neke političke grupacije koje imaju dobre odnose s Iranom, poput organizacije Badr, dobro su prihvatile približavanje Katara i Irana, ali ostali smatraju da je Doha napravila određen čin izdaje. Proiranski parlamentarni blok Badr u iračkom parlamentu je objeručke pohvalio sigurnosni sporazum i pozvao je ostale zaljevske zemlje da obnove svoje odnose s Iranom. To je, dakako, napravljeno ne samo zbog bliskosti Badra s Teheranom po šijitskoj liniji, već i kao iskazivanje snage šijitske koalicije u Iraku.

Medijske kuće zaljevskih zemalja su se oštro usprotivile katarsko-iranskom približavanju te su prenaglasile značaj sigurnosnih sporazuma između dviju zemalja, nastojeći iskoristiti njihovo postojanje za pojačavanje saudijsko-iranskog sukoba. Neki mediji su prenosili i lažne vijesti, poput saudijskih novina koje su izvijestile da su Katar i Iran potpisali ugovor koji dozvoljava ulazak iranske ratne mornarice u katarske vode, kao i da iranske snage obučavaju katarsku mornaricu na iransku otoku Kešm. Općenito ti medijski napisi služe za stvaranje atmosfere straha jer pokušavaju opisati ove sigurnosne dogovore kao opasnost za susjedne zemlje Katara u Perzijskom zaljevu. Temeljeno na nepotvrđenim izvještajima, mediji u GCC zemljama tvrde da je Katar na svom putu da se od američkog saveznika broj jedan pretvori u iranski protektorat.

Nasuprot tim pretjerivanjima medijske mašinerije konzervativnih arabijskih država, iskustvo pokazuje da se savezi na Bliskom istoku mijenjaju s promjenama političkih jednadžbi koje postavljaju suprotstavljene snage u regiji, bilo da su to regionalni igrači ili svjetske sile. U svoja dva stoljeća postojanja kao nezavisna zemlja, katarski emiri su osigurali sigurnost udružujući se u saveze s moćnijim političkim entitetima svog vremena, a istovremeno održavajući nenapadnu i tihu poziciju. Od osamdesetih se to polako mijenja. Iako je sigurnost i dalje središnja stavka katarske vanjske i unutarnje politike, diverzifikacija svoje ovisnosti o moćnim državama se proširila u područja energenata, financija i političke dinamike. Kao zemlja koja nastoji iskazati svoju neutralnost u vanjskopolitičkim odnosima uspješno se nosi s promjenama tih saveza.

To viđenje Katara je godilo svima, ali se izokrenulo nakon Arapskog proljeća. Njegov nekontroverzan, miran i kvazineutralan stav preko noći se promijenio kako je katarsko vodstvo sustavno biralo i mijenjalo saveznike tijekom Arapskog proljeća. Bez kapaciteta, resursa ili iskustva, Katar se bacio u središte pokušaja revolucionarnih događanja te se pokazalo da je Katar često opasan diletant, koji ne mari za održavanje odnosa s ključnim saveznicima u arapskom i zapadnom svijetu. Nakon abdikacije prošlog emira, novi i mladi vladar Katara je morao pronaći opasan put između ovisnosti i održavanja starih udruženja i realnosti prema kojoj je Katar krenuo preuzimanjem kontrole i postavljanjem odnosa koji su često imali diplomatske posljedice.

Vedran Obućina za advance.hr

_________________
Ako su neki zivoti savrsena kruznica, drugi uzimaju oblik koji ne mozemo predvidjeti ni shvatiti. Gubitak je bio dio moga putovanja. No i pokazao mi je sto vrijedi.
Kao i ljubav na kojoj mogu jedino biti zahvalan.