Sirijski predsjednik Assad pojavio se pred Božić sa suprugom Asmom u katedrali u Damasku, svega 2 kilometra od bojišnice


Tijekom jučerašnjeg dana, za vrijeme održavanja predbožićnih manifestacija u katedrali u Damasku okupljene kršćane iznenadio je nenajavljeni posjet sirijskog predsjednika Bashara al-Assada koji je stigao sa svojom suprugom Asmom.

Predsjednik Assad i supruga posjetili su drevnu katedralu Notre Dame de Damas koja se nalazi svega 2 kilometra od gradske četvrti Jobar gdje kontrolu i dalje drže militanti. Štoviše, katedrala je pogođena granatom samo dan ranije.

Bashar i Asma družili su se s članovima zbora "Radost" koji je uvježbavao božićne pjesme. Državni mediji objavili su fotografije na kojima se može vidjeti kako se druže s okupljenima te se slikaju s njima.

Ovim potezom sirijski predsjednik još je jednom pokazao kako ga nije strah pojaviti se u javnosti, pa čak ni na prostoru koji se nalazi gotovo na prvoj liniji bojišnice.

Opuštenost koju pokazuje u ovim teškim trenucima po njegovu zemlju bez dvojbe nelagodno psihološki djeluje na njegove protivnike, naročito one koji su mu još u proljeće 2011. davali još samo "nekoliko tjedana" na vlasti.

Njegov posjet komentirali su, generalno pozitivno, mnogi na društvenim mrežama. "Assad je diktator, ali je sekularni diktator. Tko bi se od ove tzv. 'opozicije' ikad pojavio u kršćanskoj crkvi?", upitao se jedan. Drugi piše: "Assad je jedini muslimanski lider koji je istinski blizak kršćanima".

Posjet šalje i jasnu poruku Zapadnoj javnosti, dajući istoj još jednom na uvid kontrast između aktualne sirijske Vlade i islamističkih ekstremista koji žele doći na njihovo mjesto.

_________________
Ako su neki zivoti savrsena kruznica, drugi uzimaju oblik koji ne mozemo predvidjeti ni shvatiti. Gubitak je bio dio moga putovanja. No i pokazao mi je sto vrijedi.
Kao i ljubav na kojoj mogu jedino biti zahvalan.

Strašan masakr na istoku Sirije: ISIL-ovi teroristi ubili 280 osoba, uključujući žene, djecu i starce - ubijene su cijele obitelji zbog navodne suradnje sa sirijskom vojskom


Stižu jezive vijesti s istoka Sirije - kako prenose izvori, teroristička organizacija ISIL izvela je masakr nad civilnim stanovništvom na prostoru istočne sirijske provincije Deir ez-Zor. Svjedoci ističu kako su poubijali "cijele obitelji" zbog navodne suradnje sa sirijskom vojskom.

Navodi se kako je masakr počinjen dan nakon što su ruske snage počele sa zračnom dostavom humanitarne pomoći na ovom prostoru ističući kako će oni preuzeti na sebe posao dostave jer znatan dio pomoći završava u rukama terorista. Možda je ta činjenica dovela do ovakve krvave odmazde.

Izvori prenose kako se masakr desio u naselju al-Bagilya, gdje je dostavljena ruska humanitarna pomoć. "Strašan masakr počinjen od strane ISIL-ovih militanata desio se danas u naselju al-Bagilya, provinciji Deir ez-Zor. Ubijeno je 280 osoba, uključujući žene, djecu i starce. Razlog - suradnja sa sirijskom vojskom", rekao je izvor u razgovoru za rusku novinsku agenciju Sputnik.

Libanonski kanal Al-Mayadeen prenosi kako su tijela ubijenih bačena u rijeku Eufrat, dok je još oko 400 osoba zarobljeno.

Sudeći prema dostupnim informacijama, masakr u naselju al-Bagilya jedan je od najstrašnijih i najvećih u zadnjih 5 godina otkako traje rat u Siriji.
izvor(i): edition.cnn.com | www.rt.com | www.theguardian.com | www.france24.com

_________________
Ako su neki zivoti savrsena kruznica, drugi uzimaju oblik koji ne mozemo predvidjeti ni shvatiti. Gubitak je bio dio moga putovanja. No i pokazao mi je sto vrijedi.
Kao i ljubav na kojoj mogu jedino biti zahvalan.

Ženeva ili opći rat: Turska i SAD prijete zajedničkim vojnim napadom na Siriju


Sirijski mirovni pregovori u Ženevi trebali su započeti danas, ali su odgođeni, prije svega zbog činjenice da se anti-sirijske snage nastoje dogovoriti oko toga tko "nije dovoljno terorist" kako bi mogao doći za pregovarački stol. Drugim riječima, maske ponovno padaju i dodatne sramote ovdje nema za trojac ekstremističke potpore - Saudijsku Arabiju, Katar i Tursku - jer za njih se već zna da otvoreno podržavaju skupine koje su ili općenito označene kao terorističke ili bi trebale biti tako označene. Sramota je ovdje, još jednom, osigurana za Zapadni ogranak anti-sirijske koalicije, SAD, Francusku, Britaniju i druge, jer iste sada za stol dovode ekstremiste dok u isto vrijeme još uvijek šire retoriku o demokraciji i ljudskim pravima.

No, o ovome zapravo nema ni potrebe govoriti - ovo je već peta godina rata u Siriji, svima je do sada jasno da se ovdje, u najmanju ruku, radi o geopolitičkom sukobu velikih sila preko leđa Sirije, a ne o nekakvoj promociji demokracije - no, taj sukob nije započela niti Sirija niti njeni saveznici. Kako god interpretatori aktualnog rata situaciju okrenuli, nemoguće je osporiti da su na Siriju zemlje poput SAD-a, Turske, Francuske, Saudijske Arabije i Katara, izvršile agresiju putem posrednika.

Odabir terorista za koje se ne smije reći da su teroristi
Sada ti agresori, kada je došlo krajnje vrijeme za politički proces, čak nemaju ni dovoljno empatije za sve što se dogodilo pa da za taj pregovarački stol dovedu koliko-toliko umjerene aktere, recimo sirijske Kurde ili tzv. pobunjeničku FSA gdje se navodno, nekad, nešto govorilo o sekularizmu i demokraciji (do jeseni 2011. su vjerojatno sve priče prestale). Ni to nisu u stanju već moraju inzistirati na tome da za stolom u Ženevi sjede i predstavnici radikalnih islamističkih skupina kao što je Vojska Islama i druge. Dobro je da se netko nije sjetio da još i ISIL zove za stol, mada će dio ISIL-ove ideologije zasigurno biti prisutan na pregovorima u Ženevi.

Zašto SAD, gdje je na vlasti liberalna demokratska administracija, i Francuska, gdje je na vlasti predsjednik koji dolazi iz stranke koja se naziva Socijalistička Partija, dakle nekakav lijevi centar, upiru da se u Ženevu dovedu kojekakvi ekstremisti kako bi i oni imali riječ o budućnosti Sirije? Dva su moguća odgovora: Ili su zbog nekog razloga i sami pobornici militantnog Islamizma ili pak žele udovoljiti svojim regionalnim saveznicima (Turska, Saudijska Arabija, Katar).

Mnogi će reći, naročito oni razumniji, kako SAD mora promijeniti svoju politiku prema Bliskom istoku, no, može li? Što bi se desilo da Obama sada, odjednom, kaže da se militantima više neće davati potpora, da Assad može ostati i da će se pitanje vodstva Sirije morati riješiti na demokratskim izborima pod pokroviteljskom UN-a? Kako bi reagirali Rijad, Ankara i Doha? Vjerojatno oštro. Tko zna, možda se SAD boji takve reakcije i jednostavno smatraju da im takva eskalacija ne treba, a tu je uvijek i realna opasnost da bi ti veliki američki saveznici, ako uvide da im SAD ne daje ono što traže, mogli prijeći na drugu stranu, odnosno onu koju predstavljaju Rusija i Kina.

Bidenovih 180 stupnjeva
Naime, jednom, i to samo jednom, tijekom ovog rata se SAD malo pobunio protiv činjenice da njihovi saveznici na Bliskom istoku podupiru radikalne Islamiste. Tu tihu zamjerku iznio je potpredsjednik SAD-a, Joe Biden, prije nešto više od godinu dana, u jesen 2014.

Od onda se nije moglo čuti ništa sličnog i izgleda kako su prozvani dali do znanja SAD-u, naročito Bidenu, da neće više tolerirati ovakve ispade. Biden se ispričao, naročito Turskoj i njezinim liderima, osobno u Ankari.

Američki potpredsjednik Joe Biden ponovno je u fokusu, ali u jednom 180 stupnjeva drugačijem kontekstu. Ponovno je u Ankari, ali sada su njegove izjave sasvim drugačije i poprilično zabrinjavaju. Ukratko, Biden je poručio da, ukoliko predstojeći mirovni pregovori ne budu dali rezultata, SAD i Turska kreću u zajedničku vojnu intervenciju u Siriji - navodno "protiv ISIL-a", no teško je zamisliti da bi Turska ušla vojskom u Siriju kako bi se borila (samo) protiv ISIL-a.

Bidenova izjava može zvučati dobro samo onima koji ne znaju apsolutno ništa o ovom sukobu i misle da će se dvije NATO sile uistinu usredotočiti na eliminaciju najveće terorističke vojske u povijesti. Teško, jako teško se može takvo što očekivati, jer Turska ima daleko drugačije prioritete u Siriji - naime, njime ne smeta ISIL, bar ne toliko, smetaju im sirijski Kurdi koji već de facto imaju autonomiju na sjeveru Sirije, a ta nova kurdska autonomija mogla bi se jako lako "preliti" i na Tursku, odnosno dijelove jugoistočne Turske gdje većinom žive Kurdi.

Svi znaju što znači "vojno rješenje"
Sirijski Kurdi su direktno povezani s najvećim turskim neprijateljem, kurdskom organizacijom PKK, a imaju i sve više oružja (brojne Zapadne sile, što javno, što potajno, naoružavaju sirijske Kurde). Turska je s pravom uplašena - kraj rata u Siriji mogao bi biti početak rata u Turskoj. Erdogan i njegova vladajuća elita pokazuju kako su toga itekako svjesni pa su već krenuli s "preventivnom agresijom" na jugoistoku Turske napadajući Kurde u ključnim gradovima zbog čega se u zadnjih nekoliko tjedana moralo odseliti nekoliko stotina tisuća ljudi.

Nakon svega što je učinio kako bi srušio Assada u Damasku, Erdogan nipošto ne želi da se kaos prelije na Tursku i sada jasno poručuju SAD-u da to neće dozvoliti. Dakako, ni SAD-u ne odgovara da kaos proguta njihovu važnu NATO članicu na vratima Bliskog istoka.

Za vrijeme zajedničke novinske konferencije s turskim premijerom Ahmetom Davutogluom ovog petka u Ankari, Biden je izjavio: "Znamo da bi bilo bolje da se pronađe političko rješenje, ali smo spremni... ukoliko do toga ne dođe, imati vojno rješenje s ciljem eliminacije ISIL-a".

O čemu Biden ovdje govori? Izgleda kako je ovaj dio "s ciljem eliminacije ISIL-a" dodao čisto reda radi jer u suprotnom bi zvučalo otprilike ovako - "Ako se u Ženevi ne postigne dogovor, koji će pasati nama, dakako, pokrenuti ćemo agresiju na Siriju, zajedno s Turskom".

O tzv. "vojnom rješenju" se govori već godinama - zna se što je "vojno rješenje". Kada Obama upozorava Putina da "ne smije biti vojnog rješenja u Siriji", znamo o čemu priča - poručuje Rusiji da ne smije ići s idejom da će jednostavno vojno zgaziti svu opoziciju i proglasiti pobjedu u ratu. Sada kada Biden spominje "vojno rješenje", spominje ga zapravo u istom kontekstu. On prijeti da će NATO upasti u Siriju i ostvariti svoje ciljeve vojnim putem.

Podizanje uloga pred Ženevu
Koji su ciljevi? Ostali su isti. Možemo komotno zaboraviti sve što se dešavalo zadnjih 5 godina - ciljevi su isti: SAD želi odlazak Assada dok Turska želi i odlazak Assada i razbijanje kurdske autonomije na sjeveru Sirije.

Kako to SAD i Turska misle da će zajedno krenuti u vojnu operaciju kada nemaju legitimitet niti UN mandat za takvo što? Jedina legitimna strana snaga u Siriji, sviđalo se to nekome ili ne, je Rusija jer je pozvana od strane jedine legitimne sirijske Vlade, onu na čijem čelu se još uvijek nalazi Bashar al-Assad. No, pustimo sada legitimitet, kako konkretno Turska misli da će upasti u Siriju nakon što su srušili ruski vojni zrakoplov Su-24? Zar ne znaju da je Rusija dovukla baterija svojih naprednih S-400 protuzračnih sistema u Siriju s razlogom, a primarni razlog je vjerojatno rušiti bilo koji turski vojni zrakoplov koji bi se usudio prijeći granicu?

Dakako, Biden vjerojatno samo taktički podiže uloge pred početak pregovora u Ženevi, ali valjda je svjestan čime ovdje zapravo prijeti. Udružena američko-turska vojna intervencija u Siriji bila bi početak općeg rata u toj zemlji. Možda se nekima, s pravom, čini da u Siriji već traje opći rat, ali aktualna situacija, koliko god bila loša, može lako postati još i puno gora. Naime, ruski, sirijski, američki, britanski, njemački i tko zna čiji još, vojni zrakoplovi lete iznad Sirije i uredno se mimoilaze - niti jedan incident u zraku, izuzev onog između Turske i Rusije, nije zabilježen i to je zapravo čudo s obzirom koliko je kooperacija tanka.

Teroristi i borci za slobodu, ovisno na kojoj su strani granice
Biden je proveo dva dana u Turskoj te se sastao i s turskim predsjednikom Erdoganom. Za vrijeme posjete podilazio je turskim vlastima gdje god je stigao pa se tako okomio i na PKK ističući: "PKK je teroristička organizacija - kratko i jasno".

Koje li prigodne izjave od američkog potpredsjednika. Možda je zaboravio da tom istom PKK-u upravo oni pomažu zračnim napadima i dostavom oružja u Siriji? Jedina je razlika u tome što se PKK u Siriji ne zove PKK već PYD, no ideologija je gotovo identična, a dvije skupine su usko povezane.

Do kakvih sve ovo apsurda vodi? Hoće li SAD jedne te iste osobe, dok se nalaze s ove strane turske granice, nazivati anti-ISIL pro-demokratskim borcima za slobodu, a kada nogom pređu granicu, teroristima? Do te mjere je situacija šizofrena. No, upravo ta šizofrenija mogla bi se pokazati kao eksplozivni element koji će buknuti u opći rat ukoliko dođe do te najavljene američko-turske vojne intervencije po raspadu mirovnih pregovora u Ženevi - a kako sada stvari stoje, pitanje je hoće li se pregovori uopće i održati.

D. Marjanović za advance.hr

Izvori/reference:

Biden says US, Turkey prepared for military solution against ISIS in Syria
http://www.foxnews.com/politics/2016/01 ... syria.html

US & Turkey eyeing military operation in Syria against ISIS if peace talks fail
https://www.rt.com/news/329914-turkey-s ... -military/

On eve of Syria “peace talks,” Washington threatens escalation across region
http://www.wsws.org/en/articles/2016/01 ... e-j25.html

Biden: US and Turkey prepared to seek IS military solution
http://www.bbc.com/news/world-middle-east-35391968

_________________
Ako su neki zivoti savrsena kruznica, drugi uzimaju oblik koji ne mozemo predvidjeti ni shvatiti. Gubitak je bio dio moga putovanja. No i pokazao mi je sto vrijedi.
Kao i ljubav na kojoj mogu jedino biti zahvalan.

Ima i cijeli članak, ali nakon ove rečenice, ne isplati se čitati dalje...

_________________

Practice what you preach

"zašto kad pet puta kliknem na fajer tipku, mod više ne radi"

_________________
*Where ignorance is bliss, 'tis folly to be wise.*

Peta je godina rata u Siriji, najopasnijeg sukoba u više od četvrt stoljeća. Ovaj rat obilježen je eskalacijom za eskalacijom, a situacija je sada na samom vrhuncu. Svaka nova eskalacija uključivala je sve veći i veći broj stranih aktera, počevši od regionalne potpore za islamističke militante, ulaska Hezbollaha u rat, ulaska američkih zračnih snaga u rat, bujanja ISIL-a, do prošlogodišnjeg ulaska ruskih zračnih snaga u rat.

Svaka eskalacija je bila opasna sama po sebi jer je Sirija već godinama prostor sukoba najvećih svjetskih i regionalnih sila. Sjetimo se samo druge polovice 2013. kada se otvoreno govorilo o tome kako su Rusija i SAD "spriječili Treći svjetski rat" kada su se uspjeli dogovoriti po pitanju eliminacije sirijskog kemijskog arsenala.

U međuvremenu su stvari otišle puno dalje. U tom trenutku niti SAD niti Rusija nisu aktivno sudjelovali svojim vojnim snagama u Siriji, a sada i Rusija i SAD izvode zračne vojne operacije.

No, zadnja eskalacija mogla bi biti najveća od svih. Naime, sve do sada uvijek se razgovaralo o političkom rješenju. Zapad je napravio pojedine ustupke na način da su prestali spominjati Assadov odlazak, no vjerovali su kako se to podrazumijeva nakon perioda političke tranzicije.

Za one koji se uključuju u ovaj sukob nekoliko godina kasnije, što je to politička tranzicija u Siriji? To bi, u predloženom scenariju, podrazumijevalo formaciju neke vrste jedinstvene sirijske Vlade u kojoj bi bili zastupljeni i predstavnici aktualne vlasti i predstavnici tzv. političke opozicije. Nakon određenog perioda bili bi organizirani izbori na kojima bi se birala nova Vlada i predsjednik.

Zvuči nerealno? Zvučalo je tako mnogima od početka i vjerojatno mnogi ni nisu vjerovali u tzv. političko rješenje, nadajući se potajno vojnom rješenju. To vrijedi i za sve sile koje su uključene u ovaj rat. "Političko rješenje" je obvezna fasada, ali u takvo rješenje, izgleda, više nitko ne vjeruje, odnosno vjerovati će ona strana koja bude sigurna da gubi rat, a u ovom trenutku to očito ne misli niti jedna.

Što je vojno rješenje? To je ono u kojem se igra na čisti poraz i čistu pobjedu. U slučaju anti-sirijske strane to znači pad Assada, na ovaj ili onaj način. Pro-sirijska strana pak pobjedu vidi kao ostanak Assada na vlasti i poraz militanata.

Postoji razlog zašto nitko do sada nije spominjao javno vojno rješenje (javno su ga jedino negirali) jer bi se tada vojno uključili i oni koji inače još čekaju da se desi to fantomsko političko rješenje u kojem bi njihova strana izvojevala pobjedu na jedan nježniji način (anti-sirijske sile u tom slučaju nikada ne bi pristale da Assad bude jedan od kandidata na predstojećim predsjedničkim izborima).

Zašto se sada skidaju rukavice i zašto je to prešućeno vojno rješenje odjednom aktualna tema i možda jedini scenarij za Siriju? Sve je ovo posljedica događaja zadnjih nekoliko mjeseci, a kritični trenutak desio se jučer kada je sirijska vojska stavila Aleppo u obruč.

Neki su dobro primijetili da stavljanje Aleppa u obruč svakako nije pobjeda u višegodišnjoj Bitci za Aleppo, a i sam obruč je na pojedinim mjestima dovoljno tanak da bi ga militanti ponovno mogli slomiti. No, ovdje je prije svega riječ o psihološkom obruču. Glavni anti-sirijski akteri jučer su doživjeli udarac stvarnosti koja im govori da bi Aleppo mogao pasti, da bi njihove snage na istoku grada mogle biti poražene, a to je onda vjerojatno i poraz u ratu.

Pa što onda, reći će neki. Što onda? Moramo prestati gledati na sukob u Siriji kao nešto lokalno ili samo regionalno. Rat u Siriji ima tri ishoda po ostatak svijeta i bliskoistočne regije:
1) Tzv. političko rješenje, koje se sada gotovo sigurno neće ni desiti, održalo bi nekakav status quo, kako na Bliskom istoku tako i u međunarodnom poretku (odnosno u omjeru snaga između Rusije i SAD-a)
2) Poraz Rusije, Sirije i njenih saveznika - potpuna dominacija Zapada, Turske i Saudijske Arabije nad Bliskim istokom
3) Poraz militanata u Siriji - naglo uspinjanje Rusije na međunarodnoj i Irana na regionalnoj pozornici

Dakle, ishod rata u Siriji imati će posljedice koje će se osjećati još desetljećima. Nitko u trenutku ovako visokih uloga neće tek tako odustati, zapravo pitanje je hoće li ikada itko odustati.

Davno smo već isticali kako jedan akter uvijek može relativno elegantno odustati - Zapad. Naime, Zapad može uvijek reći "probali smo, ne ide, Treći svjetski rat ipak ne želimo". Bliskositočni akteri poput Katara, Saudijske Arabije i Jordana mogu se također pokušati izvući iz ovog kaosa ako shvate da pobjede za njih tu nema.

Što se jednoj Saudijskoj Arabiji može desiti? Može im se desiti da shvate da nisu sila kakva misle da jesu i da će morati prihvatiti veći utjecaj Irana u regiji. Da, na unutarnjem planu bi im se mogli desiti nemiri, ali ako je itko sposoban gušiti nemire onda je to svakako najautoritarniji režim u današnjem svijetu.

Tu dolazimo do glavnog neugodnog aktera, onog koji nema elegantan ni relativno bezbolan izlazak iz ovog kaosa. Taj akter je Turska, a od svih navedenih vjerojatno nitko nije učinio više po pitanju rasplamsavanja sirijskog rata od Turske.

Aktualno tursko vodstvo, predvođeno islamističkim predsjednikom Erdoganom, ovu situaciju doživljava kao povijesnu prekretnicu za Tursku, kao trenutak u kojem Turska može ponovno postati velika sila. Odlučivši se na takav pokušaj učinili su to da ih neuspjeh ne ostavlja čak ni na status quo situaciji, već vodi u propast Turske kao sile.

Rusi, Amerikanci, Izraelci, Iranci, cijela Europa... svi oni stali su iza jedne skupine, iza sirijskih Kurda. Ti sirijski Kurdi učvrstili su kontrolu uzduž tursko-sirijske granice i uskoro bi mogli zauzeti i one dijelove koji još nisu pod njihovom kontrolom. Te dijelove granice drže razni ekstremisti i teroristi - i Turskoj to ne smeta, štoviše, Rusija tvrdi kako putem ovih prijelaza Turska kupuje naftu od ISIL-a.

Sirijski Kurdi su trn u oku Erdogana i njegovog projekta nove velike Turske. On zna da će ovi vrlo vjerojatno proglasiti autonomiju, Sirijski Kurdistan, a to je još jedan korak prema odvajanju Turskog Kurdistana. Stol se okreće, pitanje je dana kada će se svijet ujediniti protiv Erdogana i poručiti mu da ne može silom pokoriti Kurde.

Dakako, nije svijetu do Kurda, nikada nije ni bilo, ali podržati će ih zbog činjenice da im ne paše moćni Erdogan i moćna Turska.

I što sada može učiniti Erdogan? Doveo se u jako tešku situaciju po njega. Zna da mu budućnost neće biti naklonjena ako izgubi rat u Siriji. Vidi kako se američki dužnosnici pojavljuju kod sirijskih Kurda u Kobaniju. Zna što to znači. Možda je glasan, autoritaran, i krajnje kontroverzan, ali glup nije. No, ovdje nije riječ o tome koliko je tko pametan već koliko je tko lud.

Kada govorimo o ludosti, Erdoganu je preostala još jedna karta, vjerojatno zadnja, a to je direktna vojna intervencija u Siriji. Povod koji će smisliti je nebitan (vjerojatno će reći da brani turkmensku braću) jer razlog će biti jasan - vojno spriječiti "vojno rješenje" i formiranje sirijskog kurdskog entiteta na turskoj granici.

Nažalost, izgleda da ovo nije samo teoretiziranje jer danas stižu konkretne informacije koje bi mogle ukazivati da je Turska upravo počela s pripremama za invaziju na Siriju.

Po tom pitanju danas se oglasilo rusko ministarstvo obrane u čijoj se izjavi ističe: "Imamo ozbiljne razloge vjerovati kako je Turska započela intenzivne pripreme za vojnu invaziju suverenog teritorija republike Sirije".

"Uočavamo sve više i više znakova prikrivene pripreme od strane turske vojske", rekao je glasnogovornik ruskog ministarstva obrane, Igor Konašenkov.

Iz Moskve ističu kako imaju i video snimke koje prikazuju tursku artiljeriju kako gađa napućene dijelove sirijske provincije Latakija. "Čudi nas kako predstavnici Pentagona, NATO-a i brojnih organizacija koje navodno štite ljudska prava u Siriji, unatoč našim pozivima, i dalje ne reagiraju na tursko granatiranje Sirije", rekao je Konašenkov.

Što će se dogoditi? Puno toga će ovisiti o Erdoganu, a on je već u više navrata potvrdio svoju nepredvidljivost.

Sve se ovo trenutačno dešava zbog Aleppa, najvećeg sirijskog grada koji se nalazi na svega 50 kilometara od granice s Turskom. Aleppo ja najveći strateški cilj i pad militanata u Aleppu, koji su usko povezani s Turskom, bio bi poraz Turske u sirijskom ratu.

Da nema Rusije u Siriji, Erdogan bi već poslao vojsku, ne bi dozvolio da se stvori obruč oko Aleppa. No, taj obruč sada postoji i što je u cijeloj toj priči ključno - taj obruč je stvoren uz masovnu potporu ruskih zračnih snaga.

Dakle, potencijalna turska vojna invazija na Siriju bio bi i početak direktnog sukoba između ruske i turske vojske. Ruski S-400 sustavi su spremni, ali isti mogu braniti nebo, dok Turska može krenuti u ogromnu kopnenu invaziju. Jedna stvar je sigurna - turska i ruska vojska na prostoru Sirije ne bi mirno koegzistirale.

Što će reći NATO u tom slučaju? Ulazi li Turska na svoju ruku ili u ime cijele vojne organizacije? Nadajmo se da nikada nećemo doživjeti situaciju u kojoj počinje direktan sukob NATO-a i Rusije jer bi to bio nuklearni sukob. No, Zapad bi mogao pustiti Tursku da pokuša uništiti rusku vojsku na tlu Sirije jer "Putina se ipak negdje mora zaustaviti", no tko će onda braniti turski teritorij od Rusije? U svakom slučaju ovo su scenariji općeg kaosa, koji god da se desi bio bi krajnje opasan po cijeli svijet.

D. Marjanović za advance.hr

Izvori/reference:

Grounds to believe Turkey planning military invasion in Syria - Russian military
https://www.rt.com/news/331278-turkey-m ... ion-syria/

Russia accuses Turkey of preparing to invade Syria
http://thehill.com/policy/international ... vade-syria

Turkey Planning Military Invasion in Syria - Russian Defense Ministry
http://sputniknews.com/middleeast/20160 ... asion.html

Russia accuses Turkey over Syria as donors pledge aid
http://www.reuters.com/article/us-midea ... SKCN0VC169

Syrian civil war: Could Turkey be gambling on an invasion?
http://www.independent.co.uk/news/world ... 44171.html

Turkey says Syria peace talks pointless while Russian attacks continue
http://www.todayszaman.com/diplomacy_tu ... 11414.html

Oil jumps as Russia says Turkey planning to invade Syria
http://news.forexlive.com/!/turkish-def ... n-20160204

_________________
Ako su neki zivoti savrsena kruznica, drugi uzimaju oblik koji ne mozemo predvidjeti ni shvatiti. Gubitak je bio dio moga putovanja. No i pokazao mi je sto vrijedi.
Kao i ljubav na kojoj mogu jedino biti zahvalan.

Jasni dokazi da Izrael, Turska, Saudijska Arabija i SAD blisko surađuju s Islamskom državom



Zamislite situaciju u kojoj izraelski premijer Benjamin Netanyahu posjećuje teroriste IS-a u izraelskim bolnicama kako bi im zaželio brzi oporavak, situaciju u kojoj obitelj Tajipa Erdogana krijumčari sirijsku naftu od IS-a, situaciju u kojoj se izraelski komandosi uvlače u Siriju kako bi spašavali teroriste IS-a, u kojoj Turska vojska okupira dijelove Iraka i stvara vojne baze, u kojoj Turci ubijaju Kurde jer se Kurdi bore protiv IS-a, situaciju u kojoj se hvataju izraelski visoki časnici s borcima IS-a u Iraku i slične stvari, sve s blagoslovom SAD-a i sunitskih kraljevskih obitelji iz Perzijskog zaljeva. Takvo što ne pripada kakvom suludom scenariju horora s elementima akcijskog trilera, ovo su činjenice koji cenzurirani mediji pokušavaju izbjeći, a ako to već ne mogu onda će ih tako modificirati da vragovi postaju anđeli i obrnuto.

Teško je danas znati istinu, a još je teže sagledati svijet bez psihopatskoga “filtera” zbog kojega niti ne znamo u što gledamo i kuda nas to vodi. Maknemo li mrenu s očiju vidjet ćemo svijet u brzim promjenama, vidjet ćemo propadanje biosfere, sve ekstremniju klimu, meteorološke anomalije, masovna umiranja riba, ptica, sve veći broj kometa i asteroida koji nas promašuju za “dlaku”, sve to gotovo izgleda kao da planeta i te kako protestira zbog svega što se na njoj događa.

Možda bi je trebali poslušati.

Islamska država, bivši ISIS ili ISIL je godinama u fokusu svih najvećih medija. Unatoč sjajnoj medijskoj pozornosti rijetko koji profesionalni medij je odlučio saznati kako je nastao IS, tko ga podupire, tko ga financira i komu on zapravo služi?

Da ne duljimo puno IS služi onima kojima odgovara uzburkani i nemirni Bliski istok, kako bi mogli krasti naftu i zemni plin i kako bi mogli nastaviti s politikom “spaljene zemlje” poput slučaja Libije i Iraka, te kako bi spriječili utjecaj Rusije i Irana na isto područje. Ta politika se uspješno održava u Washingtonu od Busheve najave rata protiv terora, uz naputak da Izrael pokušava izvesti tu ideju u SAD još od 50. godina XX. vijeka. Uz sve spomenuto na dnevno svjetlo su došli vahabijski ekstremisti multimilijarderi iz kraljevskih kuća u Perzijskom zaljevu koji bi željeli vidjeti izolaciju šiitske verzije islama i naravno ako je to moguće propast Irana i potpunu kolonizaciju Jemena. S druge strane tu se pojavila i donedavna “sestrinska država” Sirije i njeno bolesno vodstvo koje na tuđoj muci želi profitirati te stvoriti obrise mini Otomanskog carstva, naravno riječ je o Turskoj, poslušnom lakeju Sjedinjenih Američkih Država i ponosnoj članici NATO-a koja se jedina može pohvaliti obaranju ruskog vojnog zrakoplova na tuđoj teritoriji.

Naše malo šareno društvo je toliko uvjereno u svoju pobjedu, da je odnedavno počelo praviti velike greške u koracima, oholost i psihopatija u vrhu spomenutih država je toliko narasla da moderni mediji, koliko god bili poslušni, koliko god su NA NJIHOVOJ STRANI, već pokazuju nedostatak maštovitosti i u skrivanju i obmanjivanju te njihove priče više ne može “progutati” nitko, a da mu u ustima ne ostane smrdljiv ukus raspale laži.

Ovaj tekst bi trebao poslužiti kao mali mozaik, relativno nepovezanih priča, a pažljivom čitatelju će se na koncu omogućiti stvaranje vlastite slagalice koja će voditi ka novim saznanjima i eventualnom životu bez zadaha laži.

Malecki podsjetnik

U odličnom SOTT-ovom tekstu kojeg je napisao Joe Quin se detaljno opisuje način na koje vodeće zapadnjačke demokracije pokušavaju od Bliskog istoka stvoriti vlastito psihopatsko igralište. Sa svojim ogromnim zalihama nafte, Bliski istok je uvijek bio veoma “strateški važan” za “nacionalne interese” SAD-ovog imperija. Svaki put kada bi ti interesi bili ugroženi, kao u slučajevima kad bi “reformist” bio demokratski izabran, ili bi se približio Rusiji, Imperij bi izabrao strategiju “uzburkavanja stvari”. Kao na primjer u 1957. godini, kada sirijska vlada nije htjela surađivati sa zapadnjačkim “antikomunizmom”, američka i britanska vlada su skovale plan da kreiraju “provokacije” u Siriji koje su se trebale iskoristiti kao opravdanje za vojnu invaziju tada klijentelističke vlasti u Iraku. Pojedinosti ove urote je objavljen s “Izvješćem radne skupine” otkriveno 2003. godine među papirima britanskog ministra obrane Duncana Sandysa:

Kako bi olakšali djelovanje slobodarskih [hm?] snaga […] poseban napor bi se trebao učiniti u smjeru eliminacije određenih ključnih pojedinaca [i] nastavljanju s unutrašnjim nemirima u Siriji. CIA je spremna, a SIS (MI6) će pokušati napraviti manje sabotaže i incidente tipa državnih udara [hm?] unutar Sirije, djelujući preko kontakata s pojedincima […] neophodni stupanj straha […] pogranični i [inscenirani] okršaji na granici [će] pružiti izgovor za intervenciju […] CIA i IS trebali bi koristiti […] sposobnosti i na psihološkim i akcijskim poljima da povećaju tenziju. Siriju će se “prikazati da izgleda kao sponzor urota, sabotaža i nasilja usmjerenih protiv susjednih vlada.”

U slučaju da još niste shvatili, situacija iz 1957. godine skoro je originalna preslika današnjih događaja, s razlikom da umjesto korištenja iračke vojske za invaziju Sirije, vlada SAD-a je iskoristila svoju vlastitu invaziju i okupaciju Iraka za stvaranje plodnog tla za posredničku vojsku zvanu “ISIS” koju su potom iskoristili za invaziju Sirije. Tajni dokument Obavještajne agencije obrane SAD-a (DIA), s kojeg je nedavno skinuta oznaka tajnosti, koji je zatražila pravna firma za javni interes, Judical Watch, posve jasno pokazuje da su vlada SAD-a i njene obavještajne službe u potpunosti predvidjele da će doći do ovoga. Priznajući kako bi njihova potpora skupini psihopatskih glavosječa mogla “uspostaviti, proglašenu ili neproglašenu, salafističku kneževinu u istočnoj Siriji” zaključili su da je to “upravo ono što snage koje podupiru opoziciju [SAD] žele, u svrhu izoliranja sirijskog režima.”

Kad promotrimo “bit” ISIS-a, ili “Al-Qaide” prije njh, ono što vidimo jest dobro financirana skupina čiji je cilj voditi i fizički i ideološki rat protiv umjerenih muslimana, a istovremeno (uglavnom psihološki) terorizirati zapadnjačku populaciju. Fizičko ratovanje se provodi vojnim napadima na umjerene muslimanske vlade u pokušaju da ih se zbaci s vlasti (Irak, Libija, Sirija, Hezbolah u Libanonu). Ideološki rat uzima formu ocrnjavanja slike o muslimanima činjenjem najužasnijih zločina u ime islama, koji se potom izravno šalju u glave zapadnjačke publike putem zapadnjačkih medija. Na taj se način djelovanja IS-a i “Al-Qaide” idealno nadopunjavaju s dugogodišnjom bliskoistočnom strategijom zapadnih sila podupiranja najekstremnijih islamističkih skupina i vlada protiv svakog sekularnog, umjerenog, panarapskog pokreta.

Unatoč onome u što bi nas zapadnjačke vlade željele uvjeriti, početak ‘sirijske revolucije‘ 2011. godine nije uključivao masovni ustanak običnog sirijskog naroda. Uključivao je relativno male protuvladine prosvjede i ekstremno velika provladina okupljanja. Potonji su brzo zasjenjeni nasilnim napadima na okupljene i sirijsku policiju, te na vladine zgrade, od strane dobro opremljenih grupa koje su izučile i naoružale zapadnjačke vojne i obavještajne službe stacionirane u Jordanu, Iraku i Turskoj.

Od tada se „rat“ u Siriji vodi, ne od strane Sirijaca, već od strane grupa stranih plaćenika koji su ubačeni u tu zemlju i koje kontroliraju američki, turski, katarski i saudijski „državni glumci“. Tijekom 2012., čak je i generalni tajnik UN-a Ban Ki Moon priznao da ‘Al-Qaida’ stoji iza puno auto-bombi koje su ubile brojne nedužne Sirijce.

Američka vlada i njeni bliskoistočni saveznici su potrošili četiri godine u vođenju strašnog posredničkog rata protiv sirijskog naroda jer su ovi izabrali pogrešnog predsjednika. No, zašto je Assad ‘pogrešan izbor’? Tijekom 2002., Assad – dugogodišnji pristalica i pobornik za prava Palestinaca i kritičar izraelskog terorizma – i njegova žena su bili u državničkoj posjeti Ujedinjenom Kraljevstvu, gdje je razgovarao s ratnim zločincem Tonyjem Blairom, te je tolerirao čak i audijenciju kod kraljice u Buckinghamskoj palači. Britanski su zvaničnici u to vrijeme razmatrali mogućnost čašćenja Assada počastima viteza. Na konferenciji za tisak koju je Assad održao zajedno s Blairom ispred ureda premijera, Assad je upozorio Ujedinjeno Kraljevstvo da se ne pridružuje SAD-u u ratu protiv Iraka, smatrajući kako će takvo što stvoriti „pogodno tlo“ za terorizam. „Nitko ne želi rat… tko god teži ratu kao cilju samom po sebi je psihološki bolestan,“ napomenuo je Assad.

Do 2006., tretiranje s crvenim tepihom je postala davna prošlost, te su Washington i London pretvorili Assada u još jednog ‘diktatora koji podupire terorizam’ i čiji ‘režim treba smijeniti’. Razlog za ovu radikalnu promjenu izgleda da leži u Assadovoj odluci da stane uz bok povijesnim saveznicima u regiji, prvenstveno Iranu, Libanonu i Rusiji, te da odbije svaku suradnju sa zapadnjačkim ‘ratom protiv terorizma’ ili izraelskim polaganim genocidom nad Palestincima. Kako bi svoje stanovište učinio kristalno jasnim, 2006. Sirija je prebacila sve državne transakcije u stranoj valuti iz dolara u eure.

Kada govorimo o radikalnim promjenama u politici, dobro je poznato kako je Turska odigrala veliku ulogu u omogućavanju priljeva džihadista u Siriju u proteklih nekoliko godina, te da je Erdoganova vlada bila jedan od najvećih kritičara Assada tijekom tog istog vremena. No, nije uvijek bilo tako, zapravo do 2011. i početka lažne sirijske ‘revolucije’ Turska i Sirija su bili bliski saveznici barem deset godina. Između 2002. i 2009., Sirija i Turska su potpisale gotovo 50 ugovora o suradnji, najavile stvaranje „Višeg odbora za stratešku suradnju“, te održale prve zajedničke vojne vježbe u povijesti.

2010., Turska i Sirija su potpisale povijesni ugovor o protuterorističkoj suradnji, a naknadno su potpisale i zajednički protupobunjenički pakt. Do 2011. Turska je postala najveći sirijski trgovinski partner. Njihovi su odnosi bili toliko bliski da je 2009. turski ministar vanjskih poslova Ahmet Davutoglu izjavio kako dvije države dijele „zajedničku sudbinu, povijest i budućnost“.

Dakle, što je moglo uzrokovati da se Turska tako dramatično okrene protiv svojeg nekadašnjeg bliskog saveznika? Iako se još uvijek točno ne zna, moguće je da kada je Turska shvatila načine na koje će se SAD, Saudijska Arabija i Izrael obračunati sa Sirijom, riječi turskog ministra vanjskih poslova su dobile puno zloslutnije značenje. Na koncu, ako se armija džihadista može poslati iz Libije, Jordana i Iraka u Siriju, tada nije toliko teško poslati te iste snage i u Tursku. Ako je turska vlada imalo sumnjala u takvu mogućnost, tada je izgledno da su joj situaciju pojasnili visokorangirani zapadnjački i izraelski diplomati. Turci svakako nisu nevažni, te se vjerojatno posegnulo za turskom potporom uz pomoć obećanja lijepog dijela kolača, moguće omogućavanja aneksije sjevernih i sjeverozapadnih dijelova Sirije koji su naseljeni turskim tradicionalnim neprijateljima Kurdima. O ovoj temi možete više saznati u odličnom SOTT-ovom tekstu.

Unatoč “bliskim vezama” Turske i Sirije koje su trajale cijelo desetljeće, mi ćemo priču početi s Izraelom jer su veze ove države s IS-om toliko čudnovate i nevjerojatne da zvuče gotovo suludo.

Izraelski pukovnik uhićen s teroristima IS-a u Iraku

Krajem 2015. Iranska novinska agencija je citirala izjavu višeg iračkog obavještajca o hvatanju pukovnika izraelske vojske pod imenom Yusi Oulen Shahak, koji je bio u vezi s IS-ovom Golanskom bojnom zaduženom za djelovanje u Iraku u dijelu bojišnice Salahuddin.

Zapovjednik iračke vojske je izjavio sljedeće za Fars News Agency (FNA):

“Sigurnosne i milicijske snage drže u zatočeništvu izraelskog pukovnika”. Dodao je još da je pukovnik IDF-a “sudjelovao u terorističkim operacijama IS grupe Takfiri. Također je rekao kako je pukovnik uhićen zajedno s brojnim teroristima IS-a, dodajući detalje: “Izraelski pukovnik se zove Yusi Oulen Shakak, te također ima pukovnički čin u brigadi Golani… sa sigurnosnim i vojnim kodom Re34356578765az231434“.

U daljnjem izvješću FNA stoji:

Nadležna tijela sada ispituju izraelskog pukovnika kako bi razumjela razloge zbog kojih se on bori na strani snaga IS-a i kako bi saznala za prisutnost drugih cionističkih agenata među teroristima ISIL-a. Iračke snage sigurnosti su izjavile da je izraelski pukovnik već dao šokantna priznanja.

Nekoliko militanata IS-a, uhićenih u protekloj godini, je već priznalo da su izraelski agenti iz Mossada i drugih izraelskih špijunskih i obavještajnih tijela bili prisutni u prvom valu IS-ovih napada na Irak kada je zauzet Mosul u ljeto 2014., ali niti jedan od izraelskih agenata do sada nije bio uhićen.

Politički i vojni eksperti su rekli FNA-i kako će uhićenje izraelskog pukovnika ostaviti teške posljedice na iračku ratnu strategiju, uključujući i partnerstvo s izraelskim saveznicima.

Izrael liječi teoriste IS-a u svojim bolnicama

Izrael od početka rata u Siriji pruža pomoć sirijskim pobunjenicima, iako se Izrael pravda da je riječ o umjerenim islamistima koji nemaju veze s džihadom i IS-om s vremenom je postalo jasno kako ne postoje “umjereni” islamisti u Siriji osim ako se ne bore na strani sirijskog predsjednika Bashara al-Assada. O tome je čak i posvjedočila senatska istraga SAD-a te se administracija Baracka Obame našla u nevoljama jer je potrošila pola milijarde dolara na pet sirijskih boraca protiv IS-a, dok su svi ostali zajedno s američkim oružjem, streljivom i prijevoznim sredstvima prešli na stranu Islamske države.

Prvi je o temi izraelske medicinske pomoći džihadistima pisao MailOnline koji je dobio jedinstveni pristup tajnovitim i opasnim operacijijama u kojima izraelski komandosi riskiraju svoje živote kako bi spasili sirijske teroriste od kojih neki otvoreno priznaju da namjeravaju ubijati Izraelce.

Izraelski režim je nakon ovoga pokrenuo snažnu medijsku kampanju s kojom je navodno trebao pokazati “pravo lice zlog Irana” unatoč bezobraznoj priči, Izrael je definitivno pokazao svoje PRAVO lice naročito ako se uzme u obzir prisvajanje Golanske visoravni, uništavanje Palestinaca, otvorena suradnja s IS-om, traganje za naftom na okupiranim teritorijima, mučenje palestinske djece, prskanja otrova po palestinskim usjevima, institucionalizaciju mučenja Palestinaca i naravno konstantno upadanje u Libanonski i sirijski teritorij i destabilizacija Bliskog istoka.

Izraelski premijer Benjamin Netanyahu je, uz snažnu podršku medija, posjetio borce IS-a u izraelskoj poljskoj bolnici na Golanskoj visoravni što je samo potvrdilo kako je izralelski režim i te kako povezan s nesretnim stanjem u Siriji te da mediji više ne mogu sakriti nešto što je postalo očigledno, čak i ako se od Izraela pokušava odjednom stvoriti, brižnog mirotvorca sa snažnom humanom notom.

Nakon što su pripadnici arapskih Druza napali izraelski konvoj na Golanskoj visoravni koji je prevozio ranjene teroriste iz redova Takfiria – sunitskih esktremista s područja Sirije, te nakon što je jedan terorista podlegao povredama, Netanyahu je izjavio da je incident vrlo ozbiljan te da će se pronaći krivci kako bi se kaznili. Izraelski ministar obrane Moshe Yaalon je na to dodao:

“Takvo što nećemo ignoritati, vojne snage će uz upotrebu sile reagirati kako bi se kaznili krivci.”

Nevjerojatno je da Izrael svojim vojnim snagama brani esktremiste iz redova IS-a, te da se zaklinje na kažnjavaje onih koji se bore protiv terorista, naročito ako se uzme u obzir da u ovom incidentu nije stradao niti jedan izraelski državljanin. Ako mislite da je izraelska medicinska pomoć IS-u bila kratkog vijeka, morat ćemo vas razočarati, ona još uvijek traje.

Turski zločini protiv Kurda i sirijsko-irački plijen pod okriljem IS-a

Jako je dobro poznat podatak o tome kako su se Kurdi od prvog dana nastanka IS-a uspješno borili protiv ove monstruozne tvorevine, Turcima i Tajipu Erdoganu to nimalo ne odgovara, naročito nakon što su Kurdi potpisali sporazum o vojnoj suradnji i zajedničkim akcijama sa sirijskim vlastima. Erdogan se nadao kako će IS omogućiti brzo iskorjenjivanje Kurda, unatoč ‘lijepim’ željama, Erdogan je morao prionuti na posao kako bi Kurdi nestali s lica planete, ponajviše jer ovaj narod živi na područjima bogatima naftom, na koju je Turska ozbiljno “bacila oko“.

Ne treba puno pisati o turskim zločini protiv Kurda, ono što zaudara u cijeloj toj priči je potpuna nezainteresiranost međunarodne zajednice te branjenje Turske s navodima kako se radi o unutrašnjem pitanju u koje se ista nema pravo dirati. Pa ipak, neki bi morali shvatiti da je Turska do sada nebrojeno puta granatirala i napadala kurdske položaje u Iraku, te da su po pravilu džihadisti napadali Kurde s turskog teritorija. Osim toga nedavno je irački premijer Haider al-Abadi zatražio hitno povlačenje turskih vojnih snaga iz Iraka i zatvaranje njihovih vojnih baza na iračkom teritoriju. Uz dostojno medijsko ignoriranje, riječi iračkog premijera su do Zapada došle preko Sputnika, evo što je Abadi zaključio:

“Turci nam govore kako se žele boriti protiv IS-a, ali ja sam im iskreno rekao da ne vidim dokaze o tome te da se nadam da ću ih u budućnosti imati priliku vidjeti. Smatram da bi Turci trebali zamijeniti svoje prioritete, te da bi trebali prestati misliti kako su im Kurdi najveći problem i jednom za svagda bi trebali shvatiti da je IS najveći problem.”

Kako bismo shvatili koliko Turska krši ljudska prava pogledajmo jedan kratki video u kojem se vidi kako turski vojnici muče kurdske tinejdžere, je li to pravo lice “demokracije” ili baš takve zemlje trebaju biti članice NATO-a?



Unatoč frapantnom kršenju ljudskih prava, Turska se smatra ravnopravnim partnerom u međunarodnoj borbi protiv terorizma i novonastale hidre Islamske države.

Zarada na tuđoj nesreći

Erdoganovo “igranje s vatrom” i konstantno iskorištavanje džihadista za svoje imperijalističke ciljeve bi moglo nalikovati dvosjeklom maču. Porast islamističkog ekstremizma je oslabio Tursku na svakom mogućem planu, uz nedavne terorističke napade i ruske sankcije, Turskoj je sve teže izigravati lokalnog “glavešinu”.

Iako se riječ sirijskih diplomata gotovo uopće ne čuje, nedavno otvoreno pismo sirijskog predstavnika pri UN Bashara Ja’afarija tajniku UN-a Ban Ki-Moonu, ne ostavlja traga sumnjama u Erdoganove planove i (ne)dijela:

“Tursko je miješanje za vrijeme unutrašnje krize u Siriji imalo različite forme, uključujući i direktni utjecaj Erdoganovog režima uz djelovanje turskih oružanih snaga u ofenzivnim akcijama koje su pomagale teroriste. Turske snage su također osiguravale bojevnu zaštitu terorističkim snagama tako što su pucale po našim vojnicima kada su nas teroristi napadali. Turci su djelovali duž granice između naše dvije zemlje kako bi omogućili infiltraciju terorista i plaćenika koji dolaze u Siriju preko turske teritorije. Erdoganove optužbe da su ruski vojni zrakoplovi povrijedili turski zračni prostor dok su obavljali vojne akcije u sklopu sirijske arapske armije protiv džihadista, je ništa više nego li jadni pokušaj za zbunjivanjem, fabriciranjem lažnih podataka i bijedan pokušaj laganja kako bi se prikrile činjenice da je Erdoganov režim uključen u krijumčarenje sirijske nafte koja se preko IS-a prebacuje u Tursku, te je isti pokušaj zavaravanja javnosti o krijumčarenju oružja i streljiva koje se iz Turske dovozi teroristima IS-a u Siriji. Ne smijemo zaboraviti da Turska omogućava nesmetan rad i pruža utočište terorističkim organizacijama poput ISIL-a, Al Nusra fronta, Osvajačke vojske, Islamskog fronta te da se sve to događa s blagoslovom turske vlade. Ljudi koji bježe iz Sirije zbog terorističkih zločina kako bi spasili goli život, na koncu zavše u Turskoj kako bi se našli u još većoj tiraniji na milost i nemilost teroristima i bandama koje se bave preprodajom ljudi i trafickingom, a sve to ponovno s blagoslovom i znanjem Erdoganovog režima te potporom vladinih agencija i institucija.”

https://videos.files.wordpress.com/87oS ... tu_dvd.mp4

Rusko Ministarstvo obrane je krajem 2015. dalo jasne dokaze da Turska krijumčari sirijsku naftu preko područja pod okupacijom Islamske države, na žalost svi pro američki mediji koji zauzimaju 90% svjetskog medijskog prostora su te jasne dokaze obrazložili kao “navodne” pokazatelje. U gornjem videu možete pratiti konvoj šlepera s prokrijumčarenom sirijskom naftom koji završavaju na parkingu pored rafinerije i skladišnih prostora koji je “okićen” velikom turskom zastavom.

Unatoč pokazateljima kako je Erdoganova obitelj umješana u krijumčarenje sirijske nafte i ljudi te direktnu suradnju s IS-om u vezi istog biznisa, američko Ministarstvo vanjskih poslova je odlučilo obraniti svog turskog lakeja koji štiti zajednički adut točnije Islamsku državu. Amerikancu su jednostavnim jezikom, rekli kako Rusi lažu te da “postoji lokalno krijumčarenje koje već traje desetljećima a prihod je sasvim beznačajan“. Pogledajmo odličnu snimku na tu temu.



Kakvo mišljenje imaju turske vlasti o Islamskoj državi najbolje pokazuje nedavna izjava šefa turske obavještajne službe Hakana Fidana koji ima krajnje bolesne simpatije prema brutalnim glavosječama iz IS-a:

“ISIS je stvarnost i moramo prihvatiti da ne možemo iskorijeniti dobro organiziranu i popularnu instituciju kao što je Islamska država; stoga pozivam svoje kolege na Zapadu da preispitaju svoje razmišljanje o islamskim političkim strujama, da ostave postrani svoj ciničan mentalitet i spriječe planove Vladimira Putina da slomi sirijske islamističke revolucionare.”

U studenom 2015. list Today’s Zaman je objavio da je uhićeno dvoje turskih generala i jedan pukovnik zbog presretanja kamiona koji su putovali za Siriju, a pripadali su turskoj Nacionalnoj obavještajnoj organizaciji (MIT). Naime, general Ibrahim Aydin, general Hamza Celepoglu i pukovnik Burhanettin Cihangiroglu su još u siječnju 2014. godine naredili presretanje kamiona nakon što su od anonimnih izvora dobili informaciju da se u njima nalazi ilegalno oružje koje se prebacuje militantima u Siriju. List navodi kako su predsjednik Erdogan i premijer Davutoglu bili bijesni zbog njihovog poteza te su inzistirali kako se na kamionima nalazi “samo humanitarna pomoć” za Turkmene koji žive na prostoru sjeverne Sirije. Kada je pokrenuta istraga protiv MIT-a, iz vladajuće Erdoganove stranke AKP su postupak nazvali “veleizdajom”.

U isto vrijeme Erdoganov režim je pokazao kako medijske slobode u Turskoj uopće ne postoje. Nakon što su glavni urednik lista Cumhuriyet, Can Dundar, i njegov korespondent iz Ankare, Erdem Gul objavili video snimku u kojoj se pokazuje kako turska policija mirno propušta kamione s oružjem koje idu za Siriju, ukazujući tako na državni posao krijumčarenja oružja iz streljiva iz Turske u područja pod kontrolom IS-a, medijski cenzori su savjesne novinare nazvali “asistentima terorista” a sam Erdogan je zaključio kako neće “tolerirati takvo ponašanje”.

Turska je poznata i po tome što se u njenom okviru ubijaju novinari koji su otvoreno pokazivali zvjerstva Islamske države. Najpoznatiji slučaj “eliminacije novinara” se dogodio kada je ubijen istaknuti sirijski novinar i snimatelj Naji al-Jarf, autor dokumentaraca o IS-u, koji je ušutkan hicem u glavu u gradu Gaziantepu i to u samoj blizini zgrade u kojoj se nalaze uredi sirijskih nezavisnih medija. Osim Jarfa ubijeno je još troje neovisnih novinara u zadnjih četiri mjeseca.

Što se tiče samog obaranja ruskog vojnog zrakoplova postoji dobra mogućnost da turski avion F-16 koji je oborio ruski borbeni avion nije djelovao ni po kakvoj službenoj naredbi turskih vlasti.

U tekstu koji je objavljen na hrvatskoj inačici SOTT-a stoji sljedeće:

Također je moguće da nije djelovao ni po kakvoj službenoj naredbi turske vojske. Zapravo, ni pilot možda nije bio turski, ili ako jest, moguće je da je privremeno djelovao za neku drugu stranu koja ima interes u zagorčavanju rusko-turskih odnosa.

Budimo iskreni, provociranje sukoba između Rusije i, pa… svih, standardna je operativna procedura za Ujaka Sama. I to je tako već desetljećima. S tim ciljem, SAD ima oči i uši gotovo posvuda, kao i u Turskoj u obliku suvremene mreže tipa “Gladio” kako su to otkrila suđenja Ergenekonu. Pokret Gulen – “umjerena” islamska lažna nevladina organizacija (NGO) koju podupire CIA – također je vrijedan da ga se pogleda u tom smislu. Zviždač iz FBI-ja, Sibel Edmonds ima saznanja iznutra o tome što Gulen predstavlja:

“Pod maskom škola [medrese] u središnjoj Aziji i Kavkazu njegova mreža je umiješana u treniranje terorista [od Čečena do drugih islamskih džihadista u tom području]. FBI je vršio istragu nad njim još od 1998. Međutim, spriječili su ih da nastave s istragom [unatoč svim prikupljenim dokazima] izravnim pritiskom CIA-e/State Departmenta. Kako to znam? Neki od istražnih spisa su bili pod ogrankom u kojem sam radio [protuobavještajna služba].”

Zaključak je da Turska dobija jako malo, ako išta, od napadanja Rusije na ovaj način, a riskira jako mnogo. Lako predvidljiv ruski odgovor na rušenje aviona bi bio udarac Turskoj u bolno mjesto: u Kurde, drugim riječima, veća i brža ruska i sirijska vojna podrška Kurdima i njihovoj kampanji osvajanja i zadržavanja što većeg mogućeg teritorija duž sirijsko-turske granice, prije daljnjih mirovnih pregovora u Beču.

Joe Quin svoj tekst zaključuje s odličnom napomenom:

“SAD i Izrael imaju dugu povijest korištenja Kurda za razne geopolitičke ciljeve na Bliskom istoku. Trenutni plan za Siriju, kako sam ranije spomenuo, je “balkanizacija” – komadanje Sirije u poluautonomne regije. Kurdi, sa svojim povijesnim polaganjem prava i borbom za neovisan Kurdistan, omogućuju najbolje opravdanje za ubrzavanje ovog plana “balkanizacije” u Beču. “

Saudijci skriveni adut Islamske države

Saudijska Arabija i Katar su u zadnje vrijeme sve više eksponirani kao glavne platiše vehabijskog pokreta i direktni dizajneri Islamske države. Ove dvije zemlje troše na milijarde dolara kako bi se u različitim zemljama diljem svijeta stvorile velebne džamije i muslimanski centri u kojima će propovijedati sunitski klerici. Za razliku od šiita čiji bi oblik islama mogli nazvati liberalnim i otvorenim, suniti se uglavnom prepoznaju po zatvorenoj vrsti društva i esktremima poput vahabija i takfira.

Iako moramo biti oprezni na zapadnjačku medijsku pompu koja sve muslimane želi okarakterizirati kao silovatelje i potencijalne ubojice, ne smijemo zaboraviti kako je sunitski ekstremizam u velikom dijelu kriv za ono što se danas događa na području Islamske države. Unatoč propagandi do nas dolaze i realne procjene situacije. Njemački ministar vanjskih poslova Frank Walter Steinmeier je u intervjuu za dnevnik Funke Medien Gruppe objasnio kako je Kraljevina Saudijska Arabija imala ključnu ulogu u nastanku terorističko-tekfirijskih grupa na Bliskom istoku. Ovo je jedna od rijetkih antisaudijskih izjava koje se mogu čuti od njemačkih zvaničnika. Svoje službeno tumačenje vjere Saudijska Arabija izvozi po cijelom svijetu. Kraljevstvo je u posljednjih 25 godina investiralo 87 milijardi dolara u religijsku propagandu. Ova suma vjerojatno je i dodatno uvećana nakon znatnog skoka cijene nafte, koja je godinama bila visoka. Novac odlazi u izgradnju džamija, medresa, njime se obučavaju imami, finansira izdavaštvo, objavljuju vehabijski tekstovi. Veliki dio novca odlazi u ekonomski slabe, ali mnogoljudne muslimanske zemlje jugoistočne Azije: Pakistan, Indoneziju, Filipine, Maleziju. U dijelovima Afrike se također vrbuju nove vehabije. Za ljude u mnogim dijelovima svijeta su vehabijske škole jedina mogućnost obrazovanja.

Unatoč međunarodnom ignoriranju saudijskih zločina u Bahreinu i Jemenu, Rusi otvoreno pozivaju na odgovornost ove države i njenog vodstva, poglavito u manipuliranju cijena nafte i njihovom konstantnom padu. Ruski ministar energetike Alexander Valentinovich Novak je nedavno objasnio kako je Saudijska Arabija destabilizirala naftno tržište jer je tijekom 2015. povećala proizvodnju za nevjerojatnih milijun i pol barela dnevno, te da najveću krizu u pogledu cijena energenata očekuje u drugom dijelu 2016. Iako su Saudijci s otvorenom destabilizacijom Bliskog istoka pokušali onemogućiti Iran u jačanju i širenju utjecaja, čini se kako Saudijci više nemaju utjecaja na zlo koje su pokrenuli te će zbog smanjenja cijena nafte imati deficit u državnom proračunu od nevjerojatnih 87 milijardi dolara. Zbog užasnih vojnih zločina nad Jemencima, stvorio se i svojevrsni partizanski rat, te su Jemenci zauzeli dva saudijska sela.

Ovaj podatak ne bi značio ama baš ništa da na svjetlo dana ne izlaze sve veći nemiri unutar granica same kraljevine. Naime Saudijci su samo tijekom 2015. pogubili 151 osobu uglavnom zbog prosvjeda protiv njihova režima, no među pogubljenima se nalazi i 71 stranac iz siromašnih zemalja koji nisu znali zakone i jezik da bi se mogli obraniti na sudu, Saudijska Arabija se našla i u “nezgodnoj” situaciji jer joj je zbog povećanog biznisa odrubljivanja ljudskih glava u jednom trenutku nedostajalo kvalitetnog dželatskog kadra te je “otvorila” međunarodni natječaj za dželate. Unatoč očiglednom kršenju ljudskih prava, zapadnjaci na čelu sa Sjedinjenim Američkim Državama smatraju kako Saudijci ne čine ništa loše već se drže vlastitih zakona.

Da podsjetimo, Saudijci sijeku glave zbog krijumčarenja droge te za svako antidržavno djelovanje u što spada i vrijeđanje kralja ili kritiziranje vlasti. Zbog toga je sheikhu Nimr Baqir al-Nimru, poštovanom i priznatom šiitskom kleriku odsječena glava, a njegovo obezglavljeno tijelo se prikazivalo gomili kao upozorenje drugima kojima na um padnu “liberalne ideje”. Saudijci smatraju kako su javna smaknuća stvar kulture i plemenskih tradicija koji su se pretočili u državne zakone, nevjerojatno je da takvim užasima prisustvuju i djeca koja od malih nogu “uče” kako izgleda saudijska pravda.

Saudijska Arabija i IS imaju istu ideologiju

Najvažniji podatak koji povezuje Saudijsku Arabiju s psihopatama iz IS-a je činjenica kako je ova zemlja bila izvor gotovo svih dosadašnjih islamističkih terorističkih grupacija te je još uvijek glavni rasadnik regruta i financijske pomoći. Iako je Saudijska Arabija osudila Islamsku državu i njen islamski radikalizam, gotovo je nemoguće da bi Saudijci učinili išta nažao takvoj tvorevini kada u potpunosti kopira i prikazuje saudijsku ideologiju i državni ustroj.

Nedavno je objavljeno kako Islamska država koristi odrubljivanje glava kao prijeko potrebnu edukaciju. S prisutnošću IS-a u Libiju je stigla i ekstremna brutalnost koju smo navikli gledati u Siriji i Iraku. U libijskom gradu Derna odrubljivanje glave jednom vojniku regularne libijske armije je napravljeno ispred prisutne djece, no čini nam se da je to samo vrh ledenog brijega zločina IS prema najmlađima jer se djeca dehumaniziraju i indoktriniraju uz zvjerstva koja je teško gledati. Ovaj libijski slučaj dekapitacije ljudskog bića pred djecom je samo jedan u nizu užasa koji se događaju pod okriljem Islamske države, no nemojmo zaboraviti taj modus operandi je uvezen iz bratske Saudijske Arabije.

I na koncu ne smijemo zaboraviti kako SAD ne kritizira Saudijsku Arabiju o kršenju ljudskih prava zbog zajedničkih interesa i operacija koje vrše na Bliskom istoku, uključujući i CIA-ine tajne rabote vezane za IS. Jedna od takvih zajedničkih akcija je operacija “Sikomor” s kojom su se obje zemlje složile o aktivnom treningu sirijskih pobunjenika od 2013. godine, tu je nevjerojatnu vijest prvi prenio New York Times.

Sjedinjene Američke Države “najglavniji” dizajner IS-a

Obama je tijekom 2014. godine od Kongresa zatražio 500 milijuna dolara za borbu protiv širenja terorizma i IS-a u Siriji, Kongres je bez ikakvog razmišljanja “odriješio kesu” te je rado dao novac vjerujući da radi “dobru stvar” u globalnoj “borbi protiv terora.”

Nakon što se Ruska Federacija odazvala na poziv predsjednika Assada za borbu protiv islamskih terorista te počela efektivno uništavati IS i njihova uporišta u Siriji, Američka vlada je bila dužna odgovoriti na pitanje gdje je potrošila novac i kako je Rusija, u samo par mjeseci, uspjela učiniti ono što Sjedinjenim Američkim Državama uz pomoć saveznica iz NATO-a, nije pošlo za rukom u protekle četiri godine. Američki mediji su se odjednom našli u “neobranom grožđu” jer već godinama tvrde kako “SAD uspješno uništava IS u Siriji.” Laži koje su medijski oligopoli plasirali svjetskoj javnosti su postale vidljive, a oni koji su do danas sumnjali u cenzuru i pozamašno “naštimavanje vijesti,” sada vjerojatno imaju jako velike probleme jer istina boli.



Prije nekoliko mjeseci umirovljeni general Wesley Clark je gostovao na CNN-u. Ova vijest ni po čemu ne bi bila važna ili znakovita, da Clark nije jasno rekao sljedeće:

„IS je nastala zahvaljujući novčanoj i organizacijskoj potpori američkih saveznika i prijatelja kako bi se ta novonastala tvorevina borila protiv Hezbollaha.“

Hezbollah (Hizb Allah – božja stranka) je šijitska libanonsko proiranska paravojna organizacija nastala 1982. godine kao odgovor na upad Izraela u južni Libanon. Hezbollah je uz pomoć strahovite partizanske upornosti uspjela natjerati Izrael na povlačenje sredinom 2000. godine, nakon toga simpatizeri ove stranke su se počeli uočavati na području Palestine i drugih zemalja Bliskog Istoka.

Vratimo li se na riječi generala Clarka, podsjetit ćemo vas kako je ovaj visoko odlikovani general s četiri zvjezdice bio glavni zapovjednik NATO-vih snaga u Europi, no za vrijeme krize na Kosovu je gotovo pokrenuo sukob svjetskih razmjera dajući naredbu britanskom general-pukovniku Mikeu Jacksonu da pokrene napad na Ruse koji su imali mali kontingent na aerodromu u Prištini.

Clark je tada odbijao sve ponude Rusije da se kriza na Kosovu riješi mirnim putem te se još 1997. pripremao na napad na tadašnje južne dijelove Srbije i suradnju s albanskom vojnom organizacijom OVK.

Ovaj general je oduvijek glasio za čovjeka brzog na oružju i nesklonog laganju. Zbog nemogućnosti laganja i nedostatka kurtoazije, povučen je iz nominacije Demokratske stranke za američkog predsjednika 2004. godine.

Clark je CNN-u rekao još neke stvari od iznimnog značaja:

„Ako netko želi uništiti Hezbollah tada to neće učiniti s reklamiranjem i pozivom u regularnu vojsku, već će regrutirati zlikovce i religijske fundamentaliste kako bi oni odradili prljavi posao.“

Uzmemo li u obzir kolikom se brzinom IS raširio po Bliskom istoku, te očigledno zapadnjačko naoružanje i tehnologija u rukama iznimno dobro organiziranih „terorista,“ Clarkove riječi više ne zvuče ludo i besmisleno.

Pogledate li video s Clarkom postaje jasno kako je u jednom jedinom obraćanju na CNN-nu otkrivena istina o tome kako Izrael treba uništenje Hezbollaha te da Rusi također smetaju jer imaju veliki utjecaj na Siriju i Iran, a i petljaju se u situaciju u Ukrajini, na takav način Frankenstein od IS-a postaje od ultimativne važnosti.

Koliko su Amerikanci “uspješni”?

Obamina je vlada od 08.08.2014. do 31.07.2015. autorizirala 20 tisuća zračnih napada na uporišta “IS-a” u Siriji, Iraku i Libiji, no umjesto uništenja terorista ciljani su civilni objekti i područja pod upravom regularne sirijske armije čiji je komandant predsjednik Assad. NATO je u međuvremenu prigrlio takozvano “tepih bombardiranje” s kojim se bespoštedno uništavaju civilni objekti i životi. U kolovozu 2015. predsjednik Ruske Federacije Vladimir Putin je prihvatio sirijski poziv za vojnom pomoći kako bi se uništio ISIS. U desetak pomno isplaniranih vojnih akcija, ruski su zrakoplovi učinili ono što Amerika i NATO nisu mogli (točnije nisu htjeli) u punih godinu dana.

Američka vojna operacija Enduring Freedom je imala za cilj (navodno) oslobađanje Afganistana i okolnih zemalja od terorizma i uspostavljanje građanske demokracije, iako je prvotno trebala koštati 650 milijuna dolara, troškovi ove groteskne operacije su narasli na tri i pol milijarde dolara. Sloboda se nije donijela nikome, doli najgorima od najgorih koji, pod štitom NATO-a i Amerikanaca siluju i muče djecu te ih otimaju od majki. Čak što više, američkim vojnicima je naloženo da “okrenu glavu” u slučaju da vide silovanje djeteta jer je to “normalno u afganistanskoj kulturi.”

Gdje god da je Amerika i NATO pružila svoju vojnu “pomoć,” umjesto demokracije i obnove vidimo smrt, razaranje i potpuno bezvlađe, bez obzira radi li se o Libiji, Siriji, Iraku ili Afganistanu.

Prema podacima koje je objavila Središnja vojna komanda SAD-a (CENTCOM), Amerika i njeni saveznici su do sada uništili 10.684 mete, uključujući i 3.262 mete ISIS-a, pa ipak umjesto stvarnog uništenja ove psihopatske i luđačke tvorevine svjedoci smo kako je ona rasla i jačala, barem do trenutka u kojemu su na scenu došli dobro obučeni vojnici Ruske Federacije.

Ovaj tekst je donio samo neke od najvažnijih elemenata koji bi svakom čitatelju trebali pomoći u eventualnom slaganju poprilično složene slagalice. Jasno je da psihopate na vlasti čine sve što je u njihovoj moći kako bi javno mnijenje ostalo podjeljeno i poprilično zbunjeno. Medijska propaganda je tolika da je jako teško razabrati istinu od laži, no na nama je da odlučimo je li nam istina draža od šarene i puno privlačnije laži.

Utjecaj psihopatskih i ratno huškačkih pojedinaca na naš napaćen svijet je ogroman, smatramo da se protiv njih možemo boriti isljučivo edukacijom i prezentacijom što točnijih podataka kako bi se ljudima pomoglo u shvaćanju što kompletnije slike.

_________________
Ako su neki zivoti savrsena kruznica, drugi uzimaju oblik koji ne mozemo predvidjeti ni shvatiti. Gubitak je bio dio moga putovanja. No i pokazao mi je sto vrijedi.
Kao i ljubav na kojoj mogu jedino biti zahvalan.

Ma to je sve teorija zavjere.....

_________________

Practice what you preach

"zašto kad pet puta kliknem na fajer tipku, mod više ne radi"

Ruski lovci nove generacije, Su-35, stigli su u rusku vojnu bazu u Latakiji te će tamo biti spremni djelovati u roku od minute ukoliko se pokaže za njima potreba, istaknuo je glasnogovornik ruskih vojnih snaga u Siriji.

Prema riječima ruskog glasnogovornika, dva Su-35 će uvijek biti spremni poletjeti u roku od svega 60 sekundi na prostoru Khmeimima, ruske vojne baze u Latakiji na zapadu Sirije.

Zadatak Su-35 vojnih zrakoplova biti će potpora drugim ruskim zrakoplovima, lovcima i bombarderima.

Su-35 je iznimno važan za vidokrug u zraku, naime, ovaj zrakoplov ima vidno polje od 360 stupnjeva te može pratiti prostor do čak 400 kilometara. Iako će Su-35 primarno biti u službi potpore drugim zrakoplovima, Su-35 ima itekako snažne napadačke kapacitete.

_________________
Ako su neki zivoti savrsena kruznica, drugi uzimaju oblik koji ne mozemo predvidjeti ni shvatiti. Gubitak je bio dio moga putovanja. No i pokazao mi je sto vrijedi.
Kao i ljubav na kojoj mogu jedino biti zahvalan.

SU 35 u Siriji ?? Prije svega treba uzeti u obzir da je to danas najbolji lovački avion u operativnoj upotrbi. I sada ostaje pitanje dali je to "pokazivanje mišića" ili netko želi "combat tested" značku za svoj avion.

U svakom slučaju nije mala zajebacija ....

_________________

MOD: SXK Nebula Zero Mini, Koopor Mini 60W, Cloupor Mini Plus
Atty: Taifun Kayfun Cubis HH.357