Nove cijene cestarina već od lipnja: Autoceste SKUPLJE 15 posto, ENC uređaje dijele za kunu

Autoceste u Hrvatskoj poskupjet će za 15 posto i nove cijene trebale bi biti uvedene već u lipnju, pa bi putovanje od Rijeke do Zagreba koštalo 69 kuna za osobni automobil, dok bi od Zagreba do Splita (Dugopolja) cestarina bila oko 180 kuna.

Istovremeno s uvođenjem novog cjenika Ministarstvo pomorstva, prometa i infrastrukture priprema veliku promidžbenu akciju besplatne podjele uređaja za elektronsku naplatu cestarine (ENC), čija je cijena iznosila oko 120 kuna, a sada će se prodavati za simboličnu jednu kunu plus PDV.

S tim uređajima bi svaki korisnik mogao izbjeći poskupljenje, jer uz praktično besplatni ENC ide i 25 posto popusta na cestarinu, ali uz uvjet da svatko tko uzme ENC uplati minimalnu svotu od 500 kuna.

Kako piše Novi list, riječ je o osnovnim odrednicama plana novog ministra pomorstva, prometa i infrastrukture Siniša Hajdaša Dončića, koji bi ovog tjedna i službeno trebao biti predstavljen hrvatskoj javnosti.

Upravo su u ponedjeljak na sastanku u Ministarstvu kojem su bili nazočni predstavnici uprava cestovnih tvrtki dogovoreni i posljednji detalji o novim cijenama, kao i detalji novog sustava, koji je osmišljen kako bi udar na džep hrvatskih građana bio što manji zbog uvođenja atraktivnih povlastica za sve učestale korisnike autoceste.

Praktično odmah nakon stupanja odluke na snagu očekuje se veliko zanimanje za preuzimanje ENC uređaja, koji bi u relativno kratkom roku trebali postati i uvjerljivo najviše korišteni oblik plaćanja autocesta u Hrvatskoj.

Zasad još postoji nedoumica oko toga hoće li vozaći iznos uplaćen na ENC moći koristiti neograničeno ii će se ipak raspisati vremensko razdoblje u kojem se minimalni iznos od 500 kuna mora potrošiti. Opcija je da se ova svota ograniči na 3, 6 ili 8 mjeseci ili da bude bez vremenskog ograničenja, a krajna odluka je na ministru Hajdaš Dončiću.

_________________
Ako su neki zivoti savrsena kruznica, drugi uzimaju oblik koji ne mozemo predvidjeti ni shvatiti. Gubitak je bio dio moga putovanja. No i pokazao mi je sto vrijedi.
Kao i ljubav na kojoj mogu jedino biti zahvalan.

Dončić: pa što svi ne uzmu ENC pa se nitko neće buniti na poskupljenje

Krasno, naročito za ljude koji 3-4 puta koriste autobahn.
mala računica: ZG-RI 69 kn.
Hm, toliko me plin košta tamo i natrag (skoro) a, to znači da idem ubuduće starom cestom, što povećava troškove (te janjetina, te 3-4 pive), ali ipak idem starom.
Inače idem u Istru, dodati još jedan komad autobanha + Učka

Jes da me u istri paze i maze, nosim doma pun auto vina i rakije, šparoga, ponešto tartufa, ali ipak što je previše, previše je.
mislim da me Istria ne bu skoro vidla.

_________________
Sve što sastaviš raspadne se prije ili poslije

O tome bu Tara rešila...

_________________
Uspjeh je stvoriti iz nečega nešto, a najveći iz ničega nešto.

Ma uzeo bi ja taj ENC. Ali ako ce 500kn vrijediti 3 mjeseca nek si ga vrit gurnu, pa nek im dize rampu.

_________________
Ako su neki zivoti savrsena kruznica, drugi uzimaju oblik koji ne mozemo predvidjeti ni shvatiti. Gubitak je bio dio moga putovanja. No i pokazao mi je sto vrijedi.
Kao i ljubav na kojoj mogu jedino biti zahvalan.

Ja razmisljam da javno vratim ministru svoj enc. Nek si stave to vremensko ogranicenje negdje!

Sent from my U8650 using Tapatalk

_________________

Devils Marble EVO, Nautilus Oddy klon, Hercules...
ipv Mini, Kaya lite v2+ klon

E lopinaaaaaaa

Nakon što su u četvrtak poskupjele cestarine, tri dana prije nego je najavljeno, brojni nezadovoljni korisnici ENC-a već su se požalili novinarima. Kažu, s uređaja im je skinuta cijena cestarine uvećana za 15 posto.

Dakle, kada vozač dođe na naplatnu kućicu i plati cestarinu s ENC uređajem, s računa će mu biti skinut iznos cestarine uvećan za 15 posto, dakle nova cijena cestarine. Kako je objasnila Ivana Jurišić iz HAC-a za Dnevnik.hr, korisnicima ENC-a uvijek se skida realna cijena dionice, ali se taj iznos 'kompenzira' prilikom nadoplate ENC-a.

"Na ekranu, prilikom plaćanja cestarine, prikazuje se realna cijena te dionice koju korisnik koristi. Korisnici ENC-a prilikom nadoplate imaju znači popust koji nadomješta ovih 15 posto poskupljenja", pojasnila je Jurišić.

Naime, kada vozač kupi ENC uređaj za 1,25 kuna, iznos od minimalno 500 kuna će mu se uvećati za 21,74 posto, a dodatnih 50 kuna će dobiti u promotivnoj akciji u lipnju.

Na pitanje imaju li i stari i novi korisnici pravo na isti popust, Jurišić je rekla da se isto odnosi i na stare i nove korisnike ENC-a.

Također, mnoge vozače je zbunilo i to što se ENC za kunu i 25 lipa ne može kupiti na svim mjestima gdje se prodaje, već se jeftinu varijantu može kupiti samo u HAC-u. A HAC je već do sada navodno zaradio pravo bogatstvo, javlja Dnevnik.hr, te su u dva dana samo na ENC-u zaradili više od 2 milijuna kuna!

_________________
Ako su neki zivoti savrsena kruznica, drugi uzimaju oblik koji ne mozemo predvidjeti ni shvatiti. Gubitak je bio dio moga putovanja. No i pokazao mi je sto vrijedi.
Kao i ljubav na kojoj mogu jedino biti zahvalan.

Mirovine iz autocesta: Realnost ili zabluda?


Niti su prihodi od autocesta rješenje za naše mirovine, niti su naše buduće mirovine rješenje za autoceste i proračun. Međutim, skepsu prema ulozi „mirovinaca“ ne treba tumačiti kao razlog za apriorno protivljenje davanju autocesta u koncesiju


Tri su razloga zbog kojih bi budući umirovljenici trebali biti skeptični prema ideji o sudjelovanju mirovinskih fondova u 'monetizaciji' autocesta. Prvo, autoceste smo preskupo platili i njima loše upravljamo. Kako se odjednom iz takve imovine može izvući nešto jako korisno za buduće umirovljenike? Drugo, mi nismo samo budući umirovljenici, nego i porezni obveznici: ono što je dobro za poreznog obveznika ne mora biti dobro za budućeg umirovljenika, i obratno. Treće, već smo dopustili da se mirovinski fondovi pretvore u vladin servis koji dvije trećine sredstava drži u državnim obveznicama, pa je teško vidjeti interes u tome da se takva njihova uloga pojačava. Međutim, skepsu prema ulozi 'mirovinaca' ne treba tumačiti kao razlog za apriorno protivljenje davanju autocesta u koncesiju.

1. Autoceste su loš posao

Još uvijek pamtimo trenutke zanosa kada je Ivo Sanader otvarao A1. Ankete su pokazivale da je više od 80% građana podržavalo projekt. Kalmetino je ministarstvo radilo na filmu koji je u maniri Filmskih Novosti trebao ovjekovječiti uspjeh cestovnih pregaoca.

Potom se pokazalo da su autoceste bile veliki paravan za korupciju. Cestovni su zanesenjaci na to odgovorili lansiranjem dviju teza, čija je svrha bila oprati lošu kolektivnu savjest: 'Da nema autocesta, ne bi bilo turizma' i 'Ako su i krali, cestu ne mogu odnijeti - ona ostaje nama'.

Prva je teza glupa koliko je i jednostavna: naravno da bi turizma bilo i da su za pet puta manje novca modernizirane i proširene stare ceste te sagrađeno nekoliko zaobilaznica, vijadukata i nadvožnjaka, a da se za izgradnju punih profila pričekalo fondove EU.

Druga teza ispušta iz vida činjenicu da su sa svakom imovinom povezane neke obaveze. Zaboravilo se da su nam ostale ceste, ali s njima i inozemni krediti kojima je financirana izgradnja. Problem je što cestovna imovina – čija vrijednost zavisi o budućim neto prihodima, nakon tolikih godina otplata vrijedi (i još dugo će vrijediti) bitno manje od preostalih obaveza.

Prema tome, takozvana 'monetizacija' predstavlja pokušaj da se spasi jedan loš, amaterski odrađen i koruptivan politički posao koji će još godinama teško teretiti državne financije. Stoga, ako se koncesijski ugovor dobro strukturira, on može biti dobra metoda za postizanje ekonomske efikasnosti u upravljanju tom imovinom. Međutim, nevezano uz taj problem, kako je moguće da jedan tako loš posao odjednom postane izvrsna prilika za zaradu naših obveznih mirovinskih fodnova?

2. Nejasan opći interes

Odgovor na prethodno pitanje otvara Pandorinu kutiju definicije općeg interesa.

Krenimo od najjednostavnijeg slučaja: Recimo da je 'naš' interes da zarade mirovinskih fondova tj. buduće mirovine budu što veće, i da se smanji dug države. Obvezni mirovinski fondovi u ovom trenutku drže više od 35 milijardi kuna državnih obveznica. Pretpostavimo da je prosječni godišnji prinos oko 5%. Ako je cilj povećati prinos i istovremeno smanjiti javni dug, takozvana 'monetizacija' može se strukturirati tako da se ostvari prinos od 6%. Na primjer, ako je očekivana zarada od autocesta 200 milijuna eura godišnje, godišnji će prinos iznositi 6% za onoga tko će pravo na tih 200 milijuna godišnje kroz sljedećih 40 godina platiti 3 milijarde eura. Mirovinski fondovi nemaju toliko novca, no 3 milijarde mogu platiti u državnim obveznicama. Za taj bi se iznos smanjio javni dug. A prinos mirovinskih fondova bio bi poboljšan!

Perpetuum mobile (ipak) ne postoji

Perpetuum mobile na prvi pogled. U stvarnosti, predobro da bi bilo istinito. Iz tri razloga.

Prvo, državna se obveznica u svakom trenutku može prodati, njome se može trgovati. Ako umjesto 3 mlrd eura obveznica u portfelj mirovinskih fondova uđe 3 mlrd eura prava na buduće prihode od autocesta, makar i u obliku vrijednosnih papira, ta će imovina biti znatno manje likvidna. Dakle, rizik mirovinskog portfelja će narasti. Država to može neutralizirati tako što će dati jamstvo, no onda cijela priča o smanjenju javnog duga više ne izgleda atraktivno kao na početku . Jamstvo nije isto što i dug, ali nije ni toliko različito. Naravno, ovaj se prigovor može ublažiti ako uloga 'mirovinaca' bude tako strukturirana da eventualni promet autocestama iznad projiciranog donosi dodatnu dobit u kojoj participiraju i mirovinski fondovi. Moguća veća dobit kompenzira veći rizik.

Drugo, mi nismo samo mirovinski osiguranici, nego i porezni obveznici. Ono što eventualno dobijemo kao budući umirovljenici, gubimo kao porezni obveznici, i obratno. Na primjer, ako vlada pokloni autoceste mirovinskim fondovima, to je sjajno s gledišta budućih mirovina. No, u tom slučaju nema smanjenja duga: i dalje moramo plaćati poreze iz kojih će se plaćati glavnica i kamata državnih obveznica. No, ako mirovinci prodaju obveznice, od plaćanja poreza nemamo povratnu korist, jer obveznice više nisu u našem mirovinskom portfelju – isplate idu nekom drugom, a ne kao sada, samima sebi. S druge strane, zamislimo da mirovinski fondovi preplate tržišnu vrijednost prava na buduće prihode od autocesta; u tom se slučaju poništava veći dio javnog duga i na dobitku smo kao porezni obveznici, jer možemo očekivati manje budućih plaćanja za otplatu duga. No, dobitak se poinštava manjim prinosom koji ostvarujemo jer su prava preplaćena. Očito je riječ o spojenim posudama - nema prostora za stvaranje novog dobitka ni iz čega.

Važno je naglasiti da menadžeri naših mirovinskih fondova nisu dužni uzimati u obzir stvari kao što su tokovi i namjene budućih poreza. Oni su unajmljeni samo za to da upravljaju našim sredstvima za mirovine. Ako im se neka transakcija učini dobrom iz te perspektive, oni će se za nju založiti, bez obzira na šire implikacije. Međutim, ta je perspektiva ograničena na samo jednu polovicu priče. Netko drugi – vlada, građani, treba gledati i drugu polovicu, onu gdje se pojavljujemo kao porezni obveznici. A kada se na taj način gleda cjelina, onda se tek otvaraju još teža pitanja.

Opasna namjena novca iz monetizacije

Ona su povezana s trećim problemom namjene sredstava. Najave s mjerodavnih mjesta pokazuju da je upitno koliko je realna opcija smanjenja javnog duga. Inače simpatični i čini se vrlo odgovorni ministar Hajdaš-Dončić u subotu 24.8. izjavljuje da će se mirovine i plaće u javnom sektoru morati smanjiti ako ne bude prihoda od 'monetizacije' autocesta. Je li moguće da opći interes nije smanjiti javni dug nego pronaći izvore za nastavak financiranja viška rashoda nad prihodima države? Budi se strah da je cilj 'pojesti' (popiti, obući...) imovinu koju sada vidimo u obliku autocesta, a dugove će porezni obveznici i dalje vraćati kao i do sada. Ako će biti tako, dugovi će dugoročno vjerojatno rasti, jer će papanje autocesta produžiti iluziju da se ništa u javnome sektoru ne treba suštinski mijenjati. Prema tome, puno veća opasnost leži u namjeni novca koji će se prikupiti 'monetizacijom', nego u samoj transakciji. Vrijedi ponoviti: gledišta osobe koja je budući umirovljenik i sadašnji porezni obveznik, nastat će nepovratna šteta ako i jedna kuna prihoda od 'monetizacije' ode na financiranje tekuće državne potrošnje.

3. Što su obvezni mirovinski fondovi

Iz prvih javnih nastupa vidimo da menadžer najvećeg mirovinskog fonda Novoselec, baš kao i premijer i ministar Hajdaš-Dončić, nastupaju bez jasnih naznaka o detaljima namjeravane transakcije. Detalje namjeravane transakcije u ovom trenutku objektivno nije moguće znati (i sami ih ne mogu znati), jer javni natječaj za davanje autocesta u koncesiju još nije raspisan. U takvim se uvjetima samo otvara prostor za nagađanja i strah. PR inženjeri možda misle da se vezanjem priče o 'monetizaciji' autocesta uz buduće mirovine stvara plodno političko tlo pričom da će prihod od autocesta ostati 'nama'. No to je još jedna prazna tlapnja, spin, kakvih smo se vezanih uz autoceste naslušali mnoštvo do sada.

Problem je u tome što bacanje fragmenata neke nedorečene političke ideje pred javnost nema veze s demokracijom i javnom raspravom. To je zbunjivanje koje potiče onaj koji je vjerojatno najviše zbunjen. Kvalitetnu javnu raspravu imat ćemo onda kada će se ovakve rasprave pokretati na temelju domišljenih, artikuliranih prijedloga, uz određen broj jasno prezentiranih različitih opcija, s približnim kvantifikacijama troškova i koristi za svaku od njih. U međuvremenu, osuđeni smo na spekulacije.

A kada su spekulacije u pitanju, vrijedi se podsjetiti na to da je ne tako davno netko rekao: 'Tjerali ste lisicu, istjerat ćete King Konga'. King Kong je ovdje pitanje: što su naši obvezni mirovinski fondovi i kako rade njihovi menadžeri koji oko dvije trećine naše mirovinske štednje drže u hrvatskim državnim obveznicama? Svako spominjanje mirovinskih fondova u kontekstu velikih državnih financijskih kombinacija nužno evocira uspomenu na 2009., kada je Ivo Sanader raznim probnim balonima testirao bi li javnost otrpjela usisavanje mirovinskih fondova u državni proračun radi pokrića deficita. Svakome tko je iole financijski pismen takva pomisao ježi kožu, pogotovo ako znamo da su sve Vlade u ovom stoljeću uspjele natjerati mirovinske fondove da čak dvije od tri kune priljeva u fondove vrate u proračun kupnjom obveznica, što je puno više od onoga na što su ih obvezivali propisi. Ako vlade i mirovinci i nisu u braku, čini se da su barem dobri prijatelji. Zato je skepsa i prema jednima i prema drugima u ovom trenutku nužna.

Koncesija može – ali ne za troškove državnih službenika

U prilog tezi o skepsi govori i činjenica da iz portfelja naših mirovinskih fondova ni dobronamjerni promatrač ne može iščitati neki jasan kriterij ocjene njihove uspješnosti. Jedino što se iz portfelja vidi je da su državi, gdje su investirali puno više od minimalno propisanog, odavna rekli jedno veliko da, a da su plasmanima u inozemstvo, gdje su investirali puno manje od dozvoljenog, rekli jedno veliko ne. U preostalome dijelu domaćih ulaganja nisu se osobito proslavili, što je u skladu s neslavnim ishodom naših gospodarskih prilika od 2009. naovamo. Dakle, otvaranjem teme sudjelovanja mirovinskih fondova u 'monetizaciji' na ovako neartikuliran način otvara se i cijeli niz pitanja koje vjerojatno nitko nije imao namjeru pokretati.

Cijela priča za sada upućuje na samo jedan zaključak: niti su prihodi od autocesta rješenje za naše mirovine, niti su naše buduće mirovine rješenje za autoceste i proračun.

Zaključak ne znači protivljenje davanju autocesta u koncesiju. Naprotiv, dobro ispregovarana koncesija može biti u općem interesu ako znači efikasno upravljanje imovinom i ako političari novcem od koncesija (ma od koga on došao) ne nahrane tekući mirovinski fond i državne službenike, nego smanje stvarni i potencijalni javni dug. Zaključak jednako tako ne znači da se mirovinski fondovi u nekom manjem dijelu ne mogu pojaviti u ovom poslu. Međutim, iluzija je misliti da tu može biti riječ o nekom velikom, sjajnom poslu za buduće umirovljenike. Perpetuum mobile ne postoji. Za sada postoji samo pi-ar.

Velimir Šonje

_________________
Ako su neki zivoti savrsena kruznica, drugi uzimaju oblik koji ne mozemo predvidjeti ni shvatiti. Gubitak je bio dio moga putovanja. No i pokazao mi je sto vrijedi.
Kao i ljubav na kojoj mogu jedino biti zahvalan.

Sezonski ENC dva puta skuplji od običnog?

Nekoliko putnika koji se svakodnevno koriste tunelom “Sv. Ilija” kako bih došli na posao javilo se “Slobodnoj” ističući da prolazak kroz tunel sa sezonskim ENC-om stoji 20 kuna, a prema nekim prijašnjim informacijama, trebao bi stajati 10 kuna, ali u oba smjera. Prema njihovim riječima, prolazak kroz tunel sa sezonskim ENC-om nije povoljniji u odnosu na obični ENC, iako je to javnosti tako prezentirano iz HAC-a. Naprotiv, kad se sve zbroji, dosta je skuplji jer u startu i na kraju sve košta puno više.

– Postoje obični i sezonski ENC. Ukratko možemo reći da je obični ENC u startu dosta povoljniji, uređaj stoji 100 kuna i može se nadoplaćivati koliko god želite. Prolazak s njim kroz tunel košta 10 kuna u jednom smjeru. S druge strane, sezonski ENC u startu dođe 1100 kuna, a u to je uključen uređaj i iznos na računu. Naime, ovaj se uređaj nadoplaćuje minimalnim iznosom od 1000 kuna, a prolazak s njim kroz tunel trebao bi biti povoljniji četiri mjeseca godišnje, od 1. studenog do 1. ožujka – rekao nam je Ivo Vodanović, koji svakodnevno putuje na posao iz Makarske u Vrgorac.

Međutim, onda se počela provlačiti informacija kako će se za vrijeme sezone naplaćivati samo jedna tunelarina ako se prođe kroz tunel u oba smjera unutar 12 sati, no ne za sve, nego samo za one koji koriste sezonski ENC.
Tada sam imao obični ENC, a jedan moj kolega sezonski, dok drugi nije imao ni jedan. No, zbog informacija kako će prolazak kroz tunel sa sezonskim ENC-om biti povoljniji, i nas dvojica odlučili smo ga uzeti. Budući da je promet preko Stupice već jedno vrijeme zatvoren od 8 do 17 sati, vraćali smo se s posla u Makarsku kroz tunel “Sv. Ilija”. Vjerovali smo da će nas tunelarina u oba smjera doći 10 kuna, no svaki put kad smo prošli kroz tunel ostali smo bez 20 kuna, kao da nemamo ENC. Neugodno smo se iznenadili, jer riječ je o egzistencijalnom pitanju za sve ljude koji svakodnevno putuju na relaciji Makarska – Vrgorac – istaknuo je Vodanović, ogorčen HAC-ovim postupkom.

– Navukli su nas na sezonski ENC, koji je dosta nepovoljniji jer je skuplji, mora se nadoplaćivati s 1000 kuna, a onda naprave da je tunel jeftiniji s običnim ENC-om nego sa sezonskim. Nikada nitko nije spomenuo razliku u naplati tunelarine korištenjem ENC-a. Nitko ni na jedan način nije upozoren da je sezonski ENC pri korištenju dva puta skuplji od običnog. Mjesec i pol dana vraćamo se kroz tunel iz Vrgorca a da nismo svjesni da nas tunelarina sa sezonskim ENC-om dođe 20 kuna – zaključio je Vodanović.

HAC-ov dopis
Kontaktirali smo i HAC-ov Ured za odnose s javnošću da nam nešto kažu o ovom slučaju, a oni su nam poslali isti dopis koji su već prethodno uputili medijima.

“Prije svega želimo istaknuti da Hrvatske autoceste imaju dvije vrste pretplatnog proizvoda ENC: ENC 21,74% (21,74% popusta tijekom cijele godine) i sezonski ENC 33,48% (popust od 33,48% u razdoblju od 1. 11. do 31. 3., a izvan navedenog razdoblja vrijedi popust od 21,74%).

Korisnici ENC-a 21,74% za IA, I i II skupinu vozila nakon svakog prolaska tunelom ‘Sv. Ilija’ na svoj ENC račun dobivaju povrat od 50 posto iznosa plaćene tunelarine, za korisnika osobnog vozila (I skupina) povrat iznosi 10 kuna. Predmetna pogodnost za korisnike ENC-a 21,74% traje tijekom cijele godine.

Korisnici ENC-a 21,74% ne ostvaruju besplatni drugi prolazak tunelom unutar 12 sati.

U razdoblju od 1. studenog do 31. ožujka svi korisnici sezonskog ENC-a 33,48% imaju pogodnost neplaćanja drugog prolaska tunelom unutar 12 sati. Izvan navedenog razdoblja, od 1. travnja do 31. listopada, korisnici sezonskog ENC-a 33,48% za vozila IA, I i II skupine dobivaju na ENC račun povrat 50 posto iznosa plaćene cestarine za svaki prolazak tunelom.

Korisnici sezonskog ENC-a 33,48% ne ostvaruju povrat od 50 posto iznosa plaćene cestarine u razdoblju trajanja sezonskog popusta.

Pogodnosti koje se ostvaruju pri prolasku tunelom nisu vidljivi na displeju jer on pokazuje cijenu cestarine, dok su predmetne pogodnosti (popust 50 posto i iznos cestarine drugog prolaska tunelom) vidljive na korisničkim računima kao uplate”, stoji u objašnjenju HAC-a. No, neslužbeno su nam rekli, ako netko koristi ENC za odlazak na posao i natrag (unutar 12 sati), a koristi tunel “Sv. Ilija”, onda mu se sezonski ENC isplati. Ima 11 prolazaka više od običnog ENC-a.

Ako se ne vraća unutar 12 sati, onda mu se za tunel ne isplati, ali ako ujedno koristi i ostale autoceste, opet je povoljniji sezonski.

Slobodna Dalmacija

_________________
Ako su neki zivoti savrsena kruznica, drugi uzimaju oblik koji ne mozemo predvidjeti ni shvatiti. Gubitak je bio dio moga putovanja. No i pokazao mi je sto vrijedi.
Kao i ljubav na kojoj mogu jedino biti zahvalan.

Pod geslom "Ubijate kravu radi šnicle" pred Banskim dvorima je danas održan preformans protiv davanja autocesta u koncesiju koji su organizirale sindikalne središnjice i udruge civilnoga društva kako bi još jednom upozorile na "štetnost rasprodaje nacionalne imovine za sadašnje i buduće naraštaje hrvatskih građana".

U sklopu preformansa za trajanja sjednice Vlade aktivisti su, noseći na glavama kante s likovima premijera Zorana Milanovića, ministra financija Slavka Linića i ministra prometa Siniše Hajdaša Dončića, šumarskom pilom na pola prepilili skulpturu krave obojanu zlatnom bojom, kako bi simbolički pokazali kakva će šteta nastati monetizacijom autocesta.

Performansom smo željeli pokazati da je "zlatna krava" zapravo "zlatna koka" koja može dugoročno donositi prihode i omogućiti razvoj i povezivanje zemlje, poručio je predsjednik Nezavisnog cestarskog sindikata Mijat Stanić u izjavi novinarima.

Ne želimo društvu stvarati dodatni trošak, no demokracija i zaštita od loših poteza nema cijenu, pa ni referendum koji ćemo organizirati ne odustane li Vlada od koncesioniranja autocesta, jer bi šteta mogla biti daleko veća, ustvrdio je Stanić.

Autoceste su napravljene kao razvojni projekt, a ako odu u koncesiju bit će komercijalni projekt za nekoga tko u njih nije ulagao kao hrvatski građani. Studija o monetizaciji koju je naručila Vlada je zapravo studija o koncesiji, a to je zapravo prijevara jer nisu ponuđeni svi modeli kako bi se Vlada odlučila na najpovoljniji, tvrdi Stanić.

Po njegovu sudu, model sekuritizacije javnog duga kroz obveznice ili reprogram duga bili bi daleko korisniji za Hrvatsku.

Predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever ustvrdio je da su građani taoci nesposobnih političara koji nemaju rješenja za pokretanje gospodarstva i rješavanje proračunskog deficita i nagomilanih dugova, pa su se orijentirali na obespravljivanje radnika i rasprodaju nacionalne imovine.

"Ova akcija nije kraj nego tek početak, uz već najavljeno prikupljanje potpisa protiv monetizacije i svega što znači rasprodaju nacionalne imovine i dobara", najavio je Sever.

Teodor Celakoski iz udruge "Pravo na grad" zatražio je novi model upravljanja javnim dobrom i institucijama, koji ne bi bio vezan samo za pogubnu političku kontrolu, nego bi se radilo o javnoj kontroli.

_________________
Ako su neki zivoti savrsena kruznica, drugi uzimaju oblik koji ne mozemo predvidjeti ni shvatiti. Gubitak je bio dio moga putovanja. No i pokazao mi je sto vrijedi.
Kao i ljubav na kojoj mogu jedino biti zahvalan.

Mene samo zanima jel kupac dobija gratis i "kolotrage" ili cemo mu to extra naplatiti, jer ipak je to nasa posebnost...

Sent from my U8650-1 using Tapatalk 2

_________________

Devils Marble EVO, Nautilus Oddy klon, Hercules...
ipv Mini, Kaya lite v2+ klon