|
Analiza - Hrvatska u raljama Europske središnje banke: strukturne reforme, fleksibilizacija tržišta rada, reforma mirovinskog i zdravstvenog sustava
Hrvatska je 01. srpnja 2013. postala 28. članica Europske Unije. Nakon dugogodišnjih pristupnih pregovora u kojima su hrvatski političari (bez razlike 'lijevi' ili 'desni') činili niz ustupaka uvijek na štetu hrvatskih građana napokon se ostvario san 'elite', a malo manje hrvatskoga naroda od kojega je tek 44% od ukupno upisanih birača 22. siječnja 2012. izašlo na referendum i opredijelilo se za 'povratak tamo gdje smo oduvijek i pripadali' - u takozvanu 'demokratsku i civiliziranu Europu'.
Nakon euforične proslave na Trgu Bana Jelačića probudili smo se i otrijeznili u Europskoj Uniji i još nekoliko dana smo primali pohvale sa svih strana; od Europske komisije, Europskog parlamenta, čelnika raznih povjerenstava EU, bivših i sadašnjih visokih bruxelleskih dužnosnika koji kroje sudbinu europskih naroda.
Raspoloženje nam je malo pokvarila Njemačka, zemlja koja nam je 'kroz povijest uvijek bila najveći prijatelj', a koja insistira na dosljednoj provedbi europskog uhidbenog naloga i njemačko pravosuđe pretpostavlja našemu. Nema nikakve sumnje da je nekolicina vrsnih hrvatskih sudaca, bez obzira na sve nedostatke, još uvijek u stanju odraditi taj posao i ukori koji nam stižu iz Berlina su samo dokaz kako njemačka kancelarka Angela Merkel vodi glavnu riječ u zajednici 'ravnopravnih naroda'.
Nakon nekoliko dana vratili smo se u uobičajenu svakodnevicu, ali problem je što prosječni građanin Republike Hrvatske, ukoliko ne vlada internetom i ne zna nekoliko stranih jezika, pojma nema u kakvoj to 'svakodnevici' živi. U medijima se prilike u Hrvatskoj, kao i o našem položaju u EU, uglavnom prikazuju selektivno, netočno ili se govori jezikom kojega razumiju malobrojni akademici iz područja političke ekonomije i vrsni znalci političkih znanosti. Trebalo je pričekati redovno mjesečno izvješće Europske središnje banke za srpanj (koje niti je objavljeno, niti pojašnjeno narodu) kako bi znali čime se moramo suočiti u narednom periodu, budući da smo odlučili postati punopravnom članicom zajednice europskih naroda.
Europska središnja banka koja će sada, jednako kao i Grčkoj, Španjolskoj, Portugalu, Sloveniji, Cipru, itd., biti institucija koja će odlučivati o sudbini naše zemlje u svom izvješću za srpanj 2013. posvetila je cijelo jedno poglavlje Republici Hrvatskoj (str.18-22).
ESB: Hrvatska mora ojačati fiskalnu konsolidaciju, provesti fleksibilizaciju tržište rada i reforme mirovinskog i zdravstvenog sustava
'Procjenjuje se kako je od 2008. javni dug Hrvatske udvostručen i 2012. je dosegao razinu od 53,7% BDP-a. Proračunski deficit je s 5,7%, koliko je iznosio 2011. godine, 2012. pao na 3,8%. Prije svega je potrebno dodatno ojačati strategiju fiskalne konsolidacije, provesti fleksibilizaciju tržišta rada, reformu mirovinskog i zdravstvenog sustava, stvoriti bolju poduzetničku klimu i boriti se protiv sive ekonomije. Nema sumnje da će se te reforme, sada kada je Hrvatska članica EU, provoditi brže i efikasnije', poručuju nam iz sjedišta ESB u Frankfurtu.
Naravno da nigdje ne stoji što konkretno znači 'fleksibilizacija tržišta rada', te kakve su to reforme mirovinskog i zdravstvenog sustava. Fleksibilizacija konkretno radnika doslovno pretvara u robu i donosi mu gubitak radničkih prava za koja su se sindikati na zapadu borili desetljećima i koja su uvođenjem rigoroznih mjera štednje svedena na minimum ili jednostavno dokinuta kao da nikada nisu postojala. Koliko su dobre reforme mirovinskog i zdravstvenog sustava govore na tisuća prosvjeda u proteklih nekoliko godina kojima su diljem Europske Unije građani pokušali spriječiti njihovu implementaciju. Kao što znamo, vlade zemalja članica EU su bez obzira na prosvjede, štrajkove i nemire redovito izglasavale naputke Europske središnje banke i 'Trojke' (ESB/EU/MMF) općenito (ESB/EU/MMF), tako da nema razloga ne vjerovati da će i hrvatska vlada postupiti na isti način.
ESB navodi 'kako se ulazak Hrvatske u EU može pozitivno odraziti na gospodarski razvoj i bogatstvo kako naše zemlje, tako i Unije, a sve zahvaljujući novim mogućnostima za investicije'. Možda bi to i moglo biti tako da u Hrvatskoj postoje ulagači koji mogu parirati stranim kompanijama, no kako stvari trenutno stoje hrvatske kompanije u EU neće uložiti niti eura, dok je kod nas već krenula rasprodaja preostalih strateški važnih sektora gospodarstva stranim ulagačima.
Makro-ekonomski pokazatelji ESB-a Hrvatsku svrstavaju na samo dno ljestvice EU
BDP Hrvatske predstavlja 0,34% ukupnog BDP-a EU, a s 4,3 milijuna stanovnika iznosimo 0,84% od ukupne populacije Unije. U proteklom desetljeću, navodi ESB, BDP Hrvatske je rastao manje od ostalih zemalja u regiji, što znači da je tako bilo i u razdoblju prije izbijanja svjetske krize 2008., kao i poslije. Bankari u Frankfurtu navode kako je 2013. peta godina za redom u kojoj je hrvatsko gospodarstvo u recesiji, iako u 'znatno manjoj mjeri u odnosu na protekli period'.
'Pristupanje Europskoj Uniji nije značajno doprinijelo poboljšanju standarda u Hrvatskoj. 2012. BDP po glavi stanovnika u odnosu na paritet kupovne moći (PPP) iznosio je 61% od prosjeka EU27 i bez obzira što je Hrvatska učinila značajan napredak do 2008., to se promijenilo zbog produžene gospodarske recesije', navodi ESB i s aktualnim podacima nas postotkom stavlja na izrazito nisko 26. mjesto po kupovnoj moći u odnosu na ostale narode zemalja članica EU (od nas su gori samo Rumunjska i Bugarska).
Od izbijanja globalne krize 2008. do danas realni pad našeg BDP-a iznosi 11%. U razdoblju 2004.-2008. godišnji rast BDP-a je iznosio 4,1%, ali je bitno naglasiti da se taj rast BDP-a temeljio na velikom zaduživanju zbog unutarnje potražnje. Zbog velikog duga se posljednje vrijeme se sve češće čuje 'kako je sve dobro samo dok ne dođe MMF'. Istina jest da je Hrvatska s MMF-om zaključila sva dugovanja još 2003., ali je isto tako istina da smo se ubrzo nakon toga počeli zaduživati kod Svjetske banke (praksa koja je prekinuta s 1. srpnja 2013. kada je EU 'preuzela brigu' o nama), a vlada i mediji samo obmanjuju javnost 'kako iz Washingtona ne mogu utjecati na odluke koje donosi službeni Zagreb'. Milijarde dolara koje smo posudili od Svjetske banke toj instituciji daje za pravo da utječe na reforme u našoj zemlji i već je 2011. zatražena opširna studija u kojoj se da nazrijeti u kojem će smjeru ići reforma mirovinskog sustava koju traži ESB.
"Provedene reforme nisu dale zadovoljavajuće rezultate"
'Prelazak na model koji bi jamčio održivi rast BDP-a bez obzira na do sada provedene reforme još se nije dogodio', navodi ESB.
Teško je za povjerovati da u Frankfurtu nisu čuli da su najveći stručnjaci, nobelovci u području ekonomije, pa i sami čelnici MMF-a priznali da su upravo te 'strukturne reforme' najveća kočnica za pronalaženje održivog modela.
Može nas utješiti činjenica da nam na raspolaganju iz europskog proračuna stoji 665 milijuna eura, a od 2014. do 2020. ukupno 11,69 milijardi eura. Međutim, u izvješću ESB-a se navodi 'kako nova članica Europske Unije može iskoristiti potencijal koji joj stoji na raspolaganju samo ako bude poštovala niz propisanih uvjeta'. Ništa ne čudi da Europska Unija za milijarde eura traži da se poštuju pravila igre, ali je problem što se uporedo s tim traži i provođenje 'strukturnih reformi', koje nisu ništa drugo nego klasični neoliberalni koncept države čije službe moraju koštati što manje, država ne smije biti vlasnik skoro ničega (barem Hrvatska i zemlje na jugu i jugoistoku Europe), a u isto vrijeme je građanima dužna osigurati samo onaj minimum usluga kako bi opravdala svoje postojanje.
Podaci o hrvatskom gospodarstvu koje navodi ESB ne podudaraju se s onima koje za treće tromjesječje 2013. prikazuje Hrvatska narodna banka, no moguće je da u sjedištu ESB u Frankfurtu raspolažu s podacima Eurostata i Svjetske banke za 2012. godinu, , pa navode 'kako je u hrvatskom gospodarstvu visoko zastupljen uslužni i javni sektor, koji predstavlja 70% ukupnog BDP-a'.
'Na industrijsku proizvodnju otpada oko 15% gospodarstva, poljoprivredu 5%, a najvažniji sektor hrvatskog gospodarstva je turistički, koji u ukupnom BDP-u sudjeluje s 20%', stoji u statistikama ESB, što se otprilike podudara i s podacima HNB za treće tromjesječje 2013.
Naime, uslužne djelatnosti u koje se ubraja i turizam, prema podacima HNB su zastupljene u slijedećim postocima: javna uprava i obrana 17,3%, stručne uslužne djelatnosti 7,7%, poslovanje (trgovina) nekretninama 11,7%, financijske djelatnosti i osiguranje 7,5%, informacije i komunikacije 5,1%, ostale uslužne djelatnosti 2,7% i (kao što slušamo ovih dana u osjetnom padu) trgovina, hoteli i restorani 17%. Potom, na industrijsku proizvodnju otpada (u blagom porastu) 21,4%, građevinarstvo 5,4% i poljoprivredu mizernih 4,3%, jer je poznato kako je poljoprivreda uz prehrambenu industriju u Hrvatskoj nekada bila jedna od najjačih gospodarskih grana.
'Cijeli financijski sustav se u Hrvatskoj koncentrirao oko banaka od kojih je 90% u rukama stranaca, a budući da su se krediti davali u stranoj valuti, recesija i globalna financijska kriza su pogodile kako hrvatsko gospodarstvo, tako i građane' priznaju u Eurospkoj središnjoj banci. To nam je poznato zbog slučaja 'švicarski franak', zbog kojeg su se mnoge obitelji našle na rubu bankrota i jedini im je spas sudac zagrebačkog trgovačkog suda Radovan Dobronić koji je u sporu građana protiv banaka presudio u njihovu korist. Nakon neočekivane presude našao se na udaru guvernera Hrvatske narodne banke, te raznih financijskih i bankarskih lobija, kao i onih koji su ustvrdili 'kako će svojom presudom otjerati strane ulagače iz Hrvatske', a kojih, istini za volju, u Hrvatskoj i nema baš previše.
Nakon svega navedenog, Europska središnja banka u dijelu izvješća za srpanj 2013. hrvatskim građanima poručuje: 'Od apsolutnog je prioriteta to što će se ulaskom Hrvatske u Europsku Uniju ubrzati provođenje strukturnih reformi. Na taj način članstvo Hrvatske biti će katalizator napretka koji će dovesti do jednog prosperitetnijeg gospodarstva. Ostvarivanje tog cilja umnogome zavisi od političke volje, socijalne povezanosti i plodonosne suradnje s institucijama Europske Unije i ostalim zemljama članicama'.
Prošlo je nešto više od mjesec dana od ulaska u EU i vlada za ovu godinu već predviđa deficit od 4,7%, a tek za 2016. godinu u Banskim dvorima misle kako ćemo doseći prihvatljivu razinu od 3%, kako nalaže Europska središnja banka i Bruxelles. U međuvremenu, nema sumnje kako će se manjak novca nadomjestiti 'preporučenim' reformama u zdravstvenom i mirovinskom sustavu, te fleksibilizacijom tržišta rada, jer 'uspoređujući produktivnost, opće uvjete poslovanja, institucionalno okruženje i infrastrukturu, Hrvatska ima relativno visoke troškove rada', upozorava analitičar njemačke Deutsche Bank, Kevin Körner.
Koji je izlaz iz ove situacije u ovom trenutku je teško dati odgovor. U Hrvatskoj se ne vidi politika koja bi se bila u stanju suprotstaviti svemoći Trojke (ESB(EU/MMF), a gospodarstvo nam je takvo da ne možemo (kao npr. Mađari) skupiti novac, vratiti dugove i sami upravljati svojom sudbinom. Kada stvari već jesu kakve jesu, bilo bi pametno umrežiti se s ostalim strankama i pokretima istinske ljevice u Europi, povezati se s Konfederacijom europskih sindikata (ETUC), međutim s njihove službene stranice se ne naziru aktivnosti hrvatskih sindikalnih vođa u tom smislu.
Nakon svega navedenog i činjenice da smo zbog prevelike zaduženosti i loših ekonomskih pokazatelja u ovom trenutku pod punom ingerencijom europskih institucija i tržišta kapitala, možda i nije bilo razloga za pretjerano slavlje 1. srpnja 2013. No, na kraju ipak sve ovisi o hrvatskom narodu i da li ćemo našim premijerima i ministrima dozvoliti da se ponašaju kao Mariano Rajoy, grčki premijer Samaras, bivši talianski premijer Monti, te njima slični ili ćemo znati odabrati ljude koji će štititi interese hrvatskoga naroda, a ne isključivo i samo kapitala.
advance.hr
--------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Moram prenijeti i jedan komentar citatelja vezan ponajvise uz aktuelne prosvjede poljoprivrednika:
Situaciju sa poljoprivredom pratio sam pomno jer sam i sam imao planove upustiti se u proizvodnju mlijeka. Na sreću nisam ... odustao sam jer sam nanjušio smjer u kojem se ide. Ne slažem se sa tobom kada kažeš da seljaci nisu pozitivci u ovoj priči. Evo i razloga. 1. Prilikom pregovora o visini poticaja za naše seljake hrvatski pregovarači su pristali da visina poticaja po Ha zemljišta bude znatno manja nego u razvijenijim državama Europe. Ne znam točno ali ... 2 ili više puta manja nego u nekim državama Eu. Što automatski sve proizvedeno u Hrvatskoj čini skupljim od uvoza. Pa kada još k tome dodaš Todorića i slične koji rokove plaćanja produžavaju duplo i troduplo od zakonskih rokova i to uz uvijet da ti plate u svojim bonovima jasno je da o ozbiljnoj poljoprivrednoj proizvodni u Hrvatskoj teško može biti govora. 2. Prilikom pregovora o cijeni mlijeka glavni razlog snižavanja cijene mlijeka je taj da je mljekarima jeftinije kupovati mlijeko iz Eu. Normalno jer su tamo i veći poticaji kao i bolji klimatski uvjeti (u Nizozemskoj i zapadnim Alpama svaki drugi dan pada kiša). U našem Mljekarskom listu čitao sam analize cijena proizvodnje mlijeka izrađene od naših poljoprivrednih savjetnika iz kojih proizlazi da seljak koji je kreditima kupovao mehanizaciju uz novu nižu cijenu mlijeka radi za badava i otplaćuje samo kredit ... i to čini mi se niti glavnicu. Za one koji ne znaju ... raznim šikaniranjima u plaćanju i radom poljo savjetnika praktično su natjerali seljake da ili odustanu od krava ili prijeđu na veći broj krava jer je tako kao isplativije. Veći broj krava znaći skupu i jaku mehanizaciju koju možeš kupiti samo na kredit ... Da bi hrvatski seljaci došli do punih poticaja (hrvatskih visina ... ne njemačkih) trebaju preživjeti do 2020 kada 100% poticaja bude dolazilo iz Eu. Do tada svi na kreditima će vjerojatno propasti i ostati bez djedovine koji su morali založiti zbog kredita za skupe strojeve. Svima je jasno da su debela vremena prošla i da sada treba odraditi i cijenu tih debelih vremena ... došlo je vrijeme da se plate "Sanaderovi satovi" ... ali remen treba stezati ravnomjerno. Nije pošteno seljacima skinuti 46% poticaja a odustati od skidanja 3% plaće u javnim službama. Takvo ponašanje obit će nam se svima u lice kada dođe vrijeme da litru mlijeka plaćamo 10 i više kn. Jer ćemo ovisiti o inozemnoj proizvodnji. Do danas zatvoreno je preko 3000 farmi i tisuće skupo plaćenih uvezenih junica i krava je završilo u klaonicama. Za te junice mliječne genetike naplaćali smo se 80% državnih dotacija ... svi mi zajedno. Koštale su 1700 e svaka a sada će na klanje za par Kn po kili. Evo ja sam se odselio iz Zagreba na selo u potrazi za ljepšim životom sa manje stresa ... odluka je pala kada sam primjetio da mi preveliki dio života otpada na čekanje na semaforima.Sve pohvale Advancu za članak o Hrvatskim problemima. Zanimljivo je čitati o vanjskoj politici i piti čaj u 17h. Ali da bi se to moglo treba prvo zaraditi za režije i hranu. Molio bih Advance znatno više članaka napisanih u smjeru ... "Kako da Hrvatska izađe iz krize ... gdje su problemi ... i što nas čeka" Analize broja raznih savjetnika ... glasnogovornika ... prekomjernog broja općina i njihovih načelnika ... lažnih branitelja .... korisnika mirovinskog fonda koji svoje abnormalno visoke penzije nisu zaradili godinama rada i slično ... pomoglo bi da se u Hrvatskoj stvori klima i opće mišljenje da se prilikom stezanja remena steže na pravom mjestu.
_________________ Ako su neki zivoti savrsena kruznica, drugi uzimaju oblik koji ne mozemo predvidjeti ni shvatiti. Gubitak je bio dio moga putovanja. No i pokazao mi je sto vrijedi. Kao i ljubav na kojoj mogu jedino biti zahvalan.
|