Vandali ili poduzetnici s vizijom?

Corto_1973

U onoj mjeri u kojoj opća pravila dominiraju nad pojedinačnim željama, društvo je civilizirano i obrnuto.

Najljepši dio grada Slavonskog Broda nije njegovo legendarno 'Korzo', nego, zahvaljujući Božjoj providnosti, urbanoj pameti i proleterskom znoju, jedinstven ljepotan - savski kej.

Taj cjelovit, prirodno oblikovan te desetljećima ljudskom ljubavlju i velikim budžetskim (a ne proračunskim) sredstvima oplemenjivan južni prometno-rekreativni rub grada - u skladu sa zakonom, gradskim komunalnim redom, pozitivnom mišljenju prometne policije i ovlaštenog čuvara brodske urbane baštine, Željke Perković, stavljen je u funkciju jedne od gradskih birtija - na veliku štetu zdravoj pameti i malu korist ljudskom egoizmu.

Iako je u Slavonskom Brodu, i prije te urbane svinjarije, bilo bezbroj građevinskih gadosti - odobrenih ili toleriranih od strane, (ne)kvalificiranih i, najčešće, korumpiranih gradskih ovlaštenika - 'The Boat' (na ovdašnjem neslužbenom jeziku to navodno znači 'čamac') palanačko-provincijski je rubnjak nakon kojeg ništa tako nisko ne može bit, da bi zabranjeno bilo.

slika

Individualno 'oplemenjivanje' grada

Današnji incident, kojeg je počinio ugledni brodski kirurg, Dragutin Križanović, rušeći dva stabla i pločnik ispred svoje birtije, kako bi tehnički i estetski 'oplemenio' taj dio grada, samo je još jedna kockica u mozaiku brodskog urbanističkog anarhizma - novohrvatske, a ne starobrodske provenijencije. Anarhizam kao posljedica borbe lokalnih uglednika za osobno pravo, a ne kao posljedica kolektivne borbe za opću pravdu.

slika

Križanovićevo rušenje 'vlastitih' stabala s 'poludjelim korijenjem' i samoinicijativno oplemenjivanje Trga pobjede, u ničem se ne razlikuje od Matuškovog zarobljavanja gradskog stogodišnjaka i mijenjanja globalno poznatog vizualnog identiteta grada, osim u proceduri. Dok je Matuško ovlaštenike prvo pitao, a potom počeo sa zarobljavanjem gradske imovine, Križanović je prvo gradsku imovinu porušio, a potom pitao smije li?

slika

Zakon po mjeri građevinske mafije

Samo da je malo strpljiviji bio i rješenje s pečatom sačekao, mogao je zakonito rušiti i sukladno vlastitom urbanističko-građevinsko-umjetničkom afinitetu graditi - koliko ga volja. Željama takvog brodskog uglednika, vjerojatno, nitko od 'čuvara gradskog pečata' suprotstavio se ne bi - jer ne mora.

Naime, Zakon o prostornom uređenju i gradnji napravljen je sukladno potrebama hrvatske građevinske mafije, a ne dosezima struke i potrebama civilizirane države. Posljedično, rješenja o rušenju i građenju izdaju se temeljem elementarnog morala činovnika, a ne temeljem zdrave pameti i stručno-zakonite korektnosti ovlaštenika.

Kao što nije trebalo pozdraviti okupatorsko proširenje ugostiteljsko-turističke ponude na Keju, tako ne treba pozdraviti ni ovo nestrpljivo 'saniranje neravnina' na pločniku Trga pobjede. Pritom, dakako, ne mislim kako treba obuzdavati opću poduzetničku slobodu, nego individualni egoizam.

Prema političkim preferencijama, ili legitimnom redu stvari?

Munjevita, svekolika, portalska eksponiranost ovog, u odnosu na neke druge, benignog građevinskog incidenta, u izravnom je suodnosu s predstojećim izborima za novu Gradsku upravu.

Prenoseći službeno priopćenje o događaju, uredništva ovdašnjih medija, svojim (ne)komentiranjem, više su se određivala prema političkim sklonostima, nego prema legitimnom redu stvari.

A stvar je vrlo jednostavna. Križanović nije Garić, da bi se mogao ponašati kako mu padne na pamet, a brodski gradonačelnik nije građevinska inspekcija da bi mu to progledao kroz prste.

I to jest problem - načelo, a ne Matuško, Križanović, Garić ili netko četvrti. Budući da je egoizam čovjeku urođen, društvena zajednica, oduvijek, taj prirodni nagon pokušava obuzdati općekorisnim pravilima ponašanja.

U onoj mjeri u kojoj opća pravila dominiraju nad pojedinačnim željama, društvo je civilizirano i obrnuto. U onoj mjeri u kojoj pojedinci opća pravila uspijevaju podrediti svojim pojedinačnim, ili partikularnim, interesima, u toj mjeri je zajednica primitivna.

(preneseno sa sbplus.hr, autor J. Zovak)

.