Istina je, referendum je opasan i za SDP i za HDZ

SDP i HDZ na velikim su mukama pa su stoga zbog skorašnjeg referenduma koji dobiva sve širu podršku zagovornika jačanja uloge birača i demokratizacije stranaka prešutno sklopili protureformski savez. Sa svojim stavovima – kako nam izborna reforma sada ne treba i da se kreira jedino u Saboru, te da je referendum opasan... – dvije najveće stranke kao zagovornici političkog statusa quo, izlažu se opasnosti da im se poput bumeranga na sljedećim parlamentarnim izborima to obije o glavu. Ovo nije samo “još jedan referendum” već politički trenutak u kojem se moraju očitovati jesu li ili nisu uz narod, odnosno uz biračko tijelo koje je izgubilo povjerenje u političke elite te stoga želi imati veći utjecaj i ulogu u odlučivanju u važnim pitanjima.

Možda je svakome od nas teško procijeniti što nam donosi referendumska inicijativa, hoće li nam politika biti bolja ili još lošija, pa i specijalizirani se stručnjaci razilaze oko nekih pitanja, ali ključna poruka “Birajmo zastupnike imenom i prezimenom” sama po sebi je vrlo jasna u cilju, politički proaktivna na način da od nas traži ili nam nudi da se svrhovito uključimo. Kako sama po sebi sadrži i nezadovoljstvo sadašnjim političkim modelom ostavlja nam da za naš osobni angažman sami ispunimo motivacijske razloge. U tom smislu, Peđa Grbin je posve u pravu kad iz sasvim drugih razloga kaže kako je referendumska inicijativa i opasna. Opasna je za postojeće političke monopole, dvostranačku partitokraciju u kojoj sve ključne odluke donose zapravo čelnici stranaka, birajući po poslušnosti, a ne po sposobnosti. Stoga nas i SDP-ov Peđa Grbin i HDZ-ov Davorin Mlakar plaše kako nismo ni svjesni što nam promjene mogu donijeti. S druge strane, čak ni referendumska inicijativa nije izričita s rješenjima koje nudi u svome prijedlogu iz čega se iščitava da se referendum shvaća kao prijetnja Saboru koji dosad političkom inercijom dvaju najvećih stranaka nije pokazao volju da išta mijenja. Prilično je izvjesno da je i ova inicijativa Željke Markić osuđena na uspjeh, pri čemu bi odaziv mogao biti i vrlo neugodan, jednako za SDP, kao i za HDZ, čije muke nisu ništa manje iako nije na vlasti.

Pokazala je to i javna podrška za preferencijsko glasovanje potpredsjednika HDZ-a Drage Prgometa, ali još više subotnja odluka HDZ-ova koalicijskog partnera, HSS-a, da “u cilju demokratizacije hrvatskog društva te unutarstranačke demokratizacije” pozove članstvo i simpatizere da svojim potpisom daju potporu građanskoj inicijativi, a stranačke čelnike i dužnosnike da se aktivno uključe u prikupljanje potpisa i promoviranje inicijative. “Birajmo zastupnike imenom i prezimenom” očito nije egzibicionizam skupine građana već ozbiljan projekt koji uživa sve veću podršku građana, medija, stranaka, udruga, intelektualaca, nevladinih organizacija, Komisije Hrvatske biskupske konferencije “Iustitia et pax”... Čak i oni kojima nisu prihvatljiva sva rješenja iz prijedloga referenduma drže da su i ona bolja od ovoga što imamo, a o posljedicama čega svakodnevno izvještavaju mediji. Smisao je u tomu da se politiku mijenja. Bezuspješno su iskorišteni svi oblici pritiska, parlamentarni, nevladini, medijski pa i institucionalni. Ustavni sud je još 2010. upozorio na nesrazmjer izbornih jedinica koji može dovesti do neustavnosti izbora, ali iako je na izborima 2011. bio još veći, Ustavni sud se nije odlučio rezolutno preventivno djelovati. Referendum je očito posljednja nada nakon koje ostaje jedino ulica.

_________________
Ako su neki zivoti savrsena kruznica, drugi uzimaju oblik koji ne mozemo predvidjeti ni shvatiti. Gubitak je bio dio moga putovanja. No i pokazao mi je sto vrijedi.
Kao i ljubav na kojoj mogu jedino biti zahvalan.

Na danasnji dan ...

_________________
Ako su neki zivoti savrsena kruznica, drugi uzimaju oblik koji ne mozemo predvidjeti ni shvatiti. Gubitak je bio dio moga putovanja. No i pokazao mi je sto vrijedi.
Kao i ljubav na kojoj mogu jedino biti zahvalan.

Naježim se cijeli! Ja sam poslje toga dosao u 113 brigadu pa me ovo onako dirne u dušu.

I bilo je preljepo vrijeme skroz do 11tog mjeseca te 91ve

je , bila je lijepa topla jesen , ali je zato zima (te godine) bila hladna, pogotovo pod Velebitom...

Europa je puna voća i povrća jer Rusi više ne kupuju to u EU





http://www.dw.de/hrvatskom-agraru-prije ... a-17937719
http://www.index.hr/vijesti/clanak/deut ... 72848.aspx

_________________

MOD: SXK Nebula Zero Mini, Koopor Mini 60W, Cloupor Mini Plus
Atty: Taifun Kayfun Cubis HH.357

lakse je uskladistiti 10l raxa nego 100 kg voca, ajmo, kazana, kazana...
http://www.pik.ba/artikal/2003042/kazan ... n-065-211/

Sretan Jukić koji je nedavno u Kaštel Žegarski u najveći pogon za proizvodnju eteričnih ulja u Hrvatskoj uložio milijun eura obiteljskog kapitala i izravno zaposlio 40 radnika – ogorčen je najnovijim mjerama zabrane branja samoniklog bilja.

- Ako je istina, jer još nitko nije ništa službeno dobio, odredbe Ministarstva zaštite okoliša odrazit će se direktno na naš posao na način da ćemo u ukupnoj masi ubranog smilja biti zakinuti za 100 posto što se tiče otoka, jer je na otocima berba potpuno zabranjena, a 50 posto što se tiče ostatka područja pod smiljem, jer je vremenski termin prepolovljen. Dakle, ukupno gledano, mi smo ovim pogođeni direktno za oko 65 posto manje smilja – kaže Jukić.

To znači, nastavlja, da će bez velikog dijela prihoda ostati oni, njihovi zaposlenici, Hrvatske šume, privatni vlasnici zemljišta pod smiljem pogotovo na otocima gdje imaju dobru suradnju, desetak tisuća berača od Konavala do Istre, ali i hrvatska država, jer se radi o izvozu.

Najveći dio smilja raste na slabo razvijenim i dostupnim područjima gdje posla uopće nema, berba smilja i ostalog bilja je jedini izvor prihoda. Dobro im dođe uz turizam, najveći broj berača su Hrvatski branitelji i njihove obitelji, a kažu u Ministarstvu gospodarstva da je to "jedna od rijetkih profitabilnih i uspješnih grana privrede". Hrvatska je najveći svjetski proizvođač i izvoznik ulja od smilja i doći će do velike, izravne financijske štete – upozorava.

- Propisi se mijenjaju svakih pet godina, a zadnji put su promijenjeni 2012. godine, što znači da ovo nije redovna procedura jer je došlo tri dana prije jesenje berbe kao grom iz vedra neba. Morat ćemo otpustiti veći broj zaposlenika, smanjiti sve troškove. Našim kupcima u inozemstvu nikako nije jasno da je ovakvo nešto moguće bilo gdje na kugli zemaljskoj. Tu ćemo imati najviše štete, jer su to svjetske firme sa desecima tisuća zaposlenika, tako da je našom smanjenom isporukom i njihov posao u pitanju. Ovakvim ponašanjem nadležnih službi naša investicija je potpuno dovedena u pitanje. Ako se nešto ne promijeni, oko pet tisuća obitelji, direktno i indirektno, ostaje bez važnog izvora zarade. Nikome nije jasno, ni nama, ni ostalih 29 firmi, ni Hrvatskim šumama, ni lokalnim zajednicama, beračima, uzgajivačima ovaca, krava, koza, pčelarima, zašto je ova odluka donesena i objavljena. To govorim iz razloga što svi navedeni znaju da ovce, koze i krave ne jedu, ne pasu smilje, smilje nije medonosna biljka, djelatnici Hrvatskih šuma imaju potpuni uvid u berbu, plaćamo im velike naknade, veliki broj privatnih vlasnika zemljišta ima financijsku korist od smilja, nitko od mojih berača nije čupao ni kopao smilje, niti ga uništavao namjerno, što se može i sada provjeriti u našim destilerijama. Ukupno gledano, jedan dobar, uhodan posao za društvo i širu zajednicu je doveden u pitanje takvom odlukom – ističe Jukić dodajući da navode o ovcama, kozama, kravama i pčelama zna iz osobnog iskustva, jer ih i sada posjeduje i bavim se time od djetinjstva.

- Što se tiče klijavosti, velike količine mladog smilja niču svagdje gdje se bere jer se sjeme bolje prosipa. Niklo je novo mlado smilje širom Dalmacije, južno od Velebita svuda oko Autoceste, oko Plinovoda i svugdje gdje se vrše iskopi i zemljani radovi. Svagdje gdje se bere, kao i svaki travnjak, što ga se više uredno bere, grmovi jačaju i šire se što se vidi po konstantnom povećanju proizvodnje svih proizvođača, o čemu Ministarstvo ima uredne podatke iz naših izvješća, tako da je njihova mjera u suprotnosti sa tim podacima.

Ako se navedena mjera odmah ne povuče, propast će nam sva investicija u koju smo uložili vlastiti kapital, sve što imamo i znamo, otpustit ćemo radnike, prestati plaćati obaveze koje do sada uredno podmirujemo i svi će reći da sam nesposoban. Hitno treba započeti kupnju zemljišta za uzgoj smilja, što je možda rješenje za ovu situaciju ili možda put u potpunu propast jer će Ministarstvo donijeti neki drugi propis kojim će i to zabraniti ili ograničiti. Hitno treba pronaći način preseljenja posla u Bosnu i Hercegovinu ili Srbiju, Makedoniju, jer tamo potiču berbu i uzgoj smilja. Nije bilo potrebe i nema smisla ovakva mjera, pogotovo pri kraju godine, s čime se slaže većina firmi koje se bave smiljem. Predlažem i molim Ministarstvo da je hitno povuče. Postavljam pitanja cjelokupnoj javnosti: tko ili što stoji iza ovakvih stvari i koliko je ova odredba u sukladnosti sa trenutnim zakonima?

_________________
Ako su neki zivoti savrsena kruznica, drugi uzimaju oblik koji ne mozemo predvidjeti ni shvatiti. Gubitak je bio dio moga putovanja. No i pokazao mi je sto vrijedi.
Kao i ljubav na kojoj mogu jedino biti zahvalan.

Sto bi bilo kad bi bilo ...

_________________
Ako su neki zivoti savrsena kruznica, drugi uzimaju oblik koji ne mozemo predvidjeti ni shvatiti. Gubitak je bio dio moga putovanja. No i pokazao mi je sto vrijedi.
Kao i ljubav na kojoj mogu jedino biti zahvalan.

Sve vjerske zajednice jednake su pred zakonom i odvojene od države.
Ustav Republike Hrvatske, članak 41

Ravnatelj Osnovne škole Šime Budinića u Zadru, Ivan Čular se zove, uspio je uvaliti Gospin kip u školski interijer. Ključni argument mu je da 97 posto djece u njegovoj školi pohađa katolički vjeronauk. Ministar obrazovanja zgranutim je novinarima objasnio kako nigdje ne piše da se to ne smije, a lokalni biskup je pozdravio ravnateljevu hrabrost. Kao, za popizdit je hrabro staviti Gospin kip u državnu školu i time prekršiti Ustav Republike Hrvatske.
Ravnatelj kaže da sekularna država nije ugrožena, jer da je Gospin kip postavljen u dnu hodnika, ispred učionice za vjeronauk, pa da onih tri posto nekatoličkih učenika „ne dolazi u doticaj s Gospom“. To što djeca nisu ćorava pa i s kraja hodnika svejedno vide Gospu, ravnatelja ne zabrinjava. On veli da se nitko nije bunio protiv toga: ni učenici, ni učitelji, ni roditelji.
Ekipa iz 18. stoljeća
„Nitko od nas roditelja nije tražio nikakvu suglasnost za Gospin kip, ja prva ne bih pristala na to“, izjavila je u srijedu u našim novinama majka jedne trećašice iz zadarske škole, te dodala: „Moje dijete pohađa vjeronauk, ali ne mogu zamisliti kako se osjećaju oni čija djeca ne idu.“

Ja, eto, mogu zamisliti kako se osjećaju zadarski roditelji čija djeca ne idu na vjeronauk. Ali ne mogu napisati. Jer bi ispalo da psujem protiv Gospe, a to mi doista nije namjera.

I tako smo, 225 godina nakon Francuske građanske revolucije, koja je u europskom prostoru odvojila Crkvu od Države, opet na početku: opet valja poučavati da je u našoj civilizaciji Crkva od Države odvojena još prije 225 godina, iz čega proizlazi da su ljudi kojima je normalno da Gospin kip bude u državnoj školi zapeli u 18. stoljeću.
Ali to nije sve: ravnatelj Osnovne škole Šime Budinića u Zadru, Ivan Čular se zove, mrtav-hladan objašnjava novinarima da njegova instalacija još nije dovršena, jer da ispred Gospe još treba doći tepih, a po bočnim zidovima će postaviti vjerske slike, dok se ispred škole sređuje rajski vrt s fontanom. Potom će, kad sve to bude gotovo - kako i priliči državnoj školi u zemlji koja nije ni Iran ni Saudijska Arabija - doći nadbiskup i blagosloviti instalaciju.

I sve je to ravnatelju Čularu savršeno normalno: on se još i čudi novinarima što ga zapitkuju je li ikada čuo za Francusku građansku revoluciju iz 1789. godine, na čijim se tekovinama u zapadnoj kulturi temelji organizacija društvenog života. Osobito se čudi kad ga zapitaju je li ikada čuo za članak 41 Ustava Republike Hrvatske.
Ali ni to nije sve: kako smo obdareni vizijama budućnosti, znamo točno kako će se stvari dalje odvijati. Nadahnuti ravnatelj Čular već priprema i logični nastavak svoje instalacije: Križni put. Četrnaest postaja muke Gospodinove prostirat će se kroz cijelu školsku zgradu: od učionica za hrvatski jezik, matematiku, engleski jezik, glazbenu, tehničku i likovnu kulturu, preko učionica za prirodu i društvo, informatiku, povijest i zemljopis, do kabineta za biologiju, kemiju, fiziku i drugi strani jezik.

Naravno, sva tehnička pomagala za spomenute predmete, od globusa do šestara, uključujući i nastavnike, bit će odstranjena iz učionica, kako se ne bi remetio religiozni ugođaj državne škole. Ministar će kazati kako nigdje ne piše da se to ne smije, a lokalni biskup će pozdraviti neviđenu hrabrost ravnatelja Osnovne škole Šime Budinića u Zadru.

Poštovani čitatelji, možda vas zanima kako će se matematika predavati bez šestara, a zemljopis bez globusa. Odgovor vam je prvog dana ove školske godine dao splitski svećenik fra Luka Banić, župni vikar Gospe od Zdravlja, nakon što je u atriju Osnovne škole “Skalice” blagoslovio prvašiće, koji su prethodno - kako i priliči državnoj školi u zemlji koja nije ni Iran ni Saudijska Arabija - s njim izmolili Očenaš: „Uvijek sam govorio da su u školi svi predmeti važni, ali u školi života najvažniji predmet zove se vjeronauk.“

Dakle, zašto bismo našu djecu opterećivali predmetima koji nisu najvažniji? Matematika je ionako precijenjena, kao i zemljopis, o drugim predmetima da i ne govorimo. Šest sati vjeronauka dnevno, pet dana tjedno, trebalo bi biti dovoljno za sve izazove koji našu djecu čekaju u suvremenom bezbožnom svijetu.
Pitate za zbornicu? Uistinu vam se čudim: podrazumijeva se da će zbornica biti pretvorena u jaslice, gdje će nadahnuti ravnatelj Čular – uz figurice malog Isusa, Djevice Marije, tesara Josipa, pastira, anđela i sveta tri kralja – postaviti i jedan veliki šipak. Zašto šipak, pitate?

„Zašto šipak?“, šeretski će vaše pitanje ponoviti ravnatelj Osnovne škole Šime Budinića u Zadru, Ivan Čular se zove, prije nego što nonšalantno obznani veliku poantu katoličke kontrarevolucije: „To je šipak za sekularnu državu.“

_________________
Ako su neki zivoti savrsena kruznica, drugi uzimaju oblik koji ne mozemo predvidjeti ni shvatiti. Gubitak je bio dio moga putovanja. No i pokazao mi je sto vrijedi.
Kao i ljubav na kojoj mogu jedino biti zahvalan.