|
Nismo mi Charlie, mi smo njegovi ubojice
Niti dva dana nakon što je Köln izvojevao pobjedu nad islamofobima pokreta Pegida, presvučenim u moderni patriotizam i zaštitu europskih vrijednosti, u Parizu se dogodila tragedija. Dvanaestero ljudi, od kojih deset članova redakcije satiričkog lista Charlie Hebdo, ubijeno je zbog ismijavanja s vjerskim svetinjama. No, kako se stvari često znaju pervertirati u ovom ciničnom svijetu - ispostavit će se da oni nisu umrli za slobodu govora, satiru ili borbu protiv vjerskog ekstremizma. Njihova smrt, vjerojatnije je, poslužit će novom valu mržnje prema muslimanima, a napad braće Kouachi se neće titulirati kao djelo luđakâ i otpadnika.
Zato, prije nego što se masovno priključimo Pegidi, i prije nego se muslimanski Parižani izjasne jesu li ubijali za Al Kaidu ili za Islamsku državu, nije za odmet pozabaviti se uvjetima koji pospješuju popularnost i ekstremizam tih ozloglašenih "islamista". Tu dolazimo do nimalo revolucionarne teze da napredna zapadna kultura, koja se diči slobodom govora i listovima poput Charlieja Hebdoa, radikalizira Bliski Istok i ostale zemlje u koje gazi svojim intervencijama. Ugledni novinar, dugogodišnji ratni izvjestitelj i dokumentarist John Pilger nedavno je na svom blogu objavio članak o Islamskoj državi, s citatom Henryja Kissingera u naslovu: "Sve što leti na sve što se miče".
Bila je to Kissingerova artikulacija naredbe američkog predsjednika Richarda Nixona za snažno bombardiranje Kambodže 1969. godine. Pilgerov članak je objavljen u tjednima nakon što je ISIS smaknuo više zapadnih novinara i humanitaraca rezanjem njihovih glava, dok su klečali u pustinji. Snimke pogubljenja zabilježene su kamerom i ta pornografija nasilja šokirala je svijet, proizvela javno zazivanje intervencije uz pomoć zračnih udara, dronova i vojske, kako od uvaženih medijskih komentatora tako i od strane lidera zapadnog svijeta. Ovdje prenosimo dijelove Pilgerovog teksta.
Kako se sektica preobražava u zastrašujuću vojsku
"Kao svjedok ljudskih posljedica ovog divljaštva iz zraka - koje je uključivalo obezglavljivanje žrtava i razlijetanje njihovih dijelova tijela po drveću i poljima - nisam bio iznenađen zbog nepoštivanja sjećanja i povijesti, iznova.", piše on u listopadu 2014. Uzdizanje na vlast Pola Pota i njegovih Crvenih Kmera, ima "jako puno zajedničkog s današnjom Islamskom državom u Iraku i Siriji (ISIS)", nastavlja on.
"Oni su također bili nemilosrdna srednjovjekovna grupa koja je počela kao mala sekta. Oni su također bili produkt apokalipse američke proizvodnje, ovaj puta u Aziji. Prema Polu Potu, njegov se pokret sastojao od 'manje od 5.000 slabo naoružanih gerilaca nesigurnih u vlastitu strategiju, taktiku, lojalnost i vodstvo'. Kada su Nixonovi i Kissingerovi bombarderi B52 krenuli na posao u sklopu 'Operacije Menu', vrhovni demon zapada nije mogao vjerovati koliko sreće ima. Amerikanci su ispustili ekvivalent pet Hirošima na ruralnu Kambodžu između 1969. i 1973. godine. Sravnjivali su selo za selom i vraćali se da bi bombardirali šutu i leševe. Krateri koji su ostali iza pokolja i danas su vidljivi iz zraka. Teror je bio nezamisliv. Bivši časnik Crvenih Kmera opisivao je kako su preživjeli bili sleđeni - lutali bi okolo po tri ili četiri dana. Prestravljeni i polu-ludi, ljudi su bili spremni povjerovati što im se kaže... To je ono što je Crvenim Kmerima pridobivanje ljudi učinilo lakim. Istražna komisija finske vlade procijenila je da je 600.000 ljudi Kambodže umrlo prije građanskog rata i opisala je bombardiranje kao 'prvu fazu u desetljeću genocida'. Ono što su Nixon i Kissinger započeli, Pol Pot, njihov nasljednik, je završio. Pod njihovim bombama, Crveni su Kmeri narasli na alarmantnih 200.000."
ISIS, prema Pilgeru, izvjestitelju s desetaka ratišta diljem svijeta, ima sličnu prošlost i sadašnjost. Invazija Iraka koju su Bush i Blair započeli 2003. godine dovela je do smrti oko 700.000 ljudi - u zemlji koja nije imala povijest džihadizma, navodi.
Motor koji pokreće regrutaciju britanskih/francuskih/... Muslimana za ovdašnji terorizam
"Kurdi su se nagodili teritorijalno i politički; Suniti i Šiiti su imali klasne i sektaške razlike, ali su bili u miru; miješani brakovi su bili uobičajeni. Tri godine prije invazije, vozio sam se uzduž Iraka bez straha. Na tom putu sretao sam ljude ponosne, prije svega, zato što su Iračani, nasljednici civilizacije, koja im se činila prisutnom. Bush i Blair raznijeli su sve to na komadiće. Irak je sada leglo džihadizma. Al Kaida - poput 'džihadista' Pola Pota - iskoristila je priliku koju sveobuhvatnog Šoka i Straha te građanskog rata koji je uslijedio. 'Pobunjenicima' Sirije ponuđene su čak i veće nagrade, s CIA-om i prolazima kroz zemlje (Perzijskog) zaljeva za oružje, logistiku i novac, koji su išli kroz Tursku. Pristizanje stranih regruta je bilo neizbježno. Bivši britanski ambasador Oliver Miles nedavno je napisao: '(Cameronova) vlada čini se da je pratila primjer Tonyja Blaira, koji je ignorirao uporne savjete Ministarstva vanjskih poslova, MI5 i MI6 da je naša politika prema Bliskom Istoku - prije svega ratovi na Bliskom Istoku - motor koji pokreće regrutaciju britanskih Muslimana za ovdašnji terorizam. ISIS je čedo Washingtona i Londona koji su, uništenjem Iraka i kao države i kao društva, sklopili zavjeru za epski zločin protiv čovječnosti. Kao Pol Pot i Crveni Kmeri, ISIS je mutacija zapadnjačke države terora koji sije potkupljiva imperijalna elita neometana posljedicama akcija koje poduzima na velikoj fizičkoj i kulturnoj udaljenosti. Njihova odgovornost se ne spominje u 'našim' društvima."
Pilger zatim opisuje posljedice sankcija koje su nametnute Iraku, ironično, ojačavajući autoritet Saddama Husseina na domaćem terenu.
Olovke
"Bilo je to poput srednjovjekovne opsade. Gotovo sve što je sačinjavalo modernu državu bilo je, reklo bi se u žargonu, 'blokirano' - od klora za osiguravanje zaliha vode do olovaka, dijelova rendgenskih uređaja, uobičajenih analgetika i lijekova za liječenje do tada nepoznatih oblika raka koji su se pronosili prašinom sa južnih bojišta, kontaminiranom osiromašenim uranom. Neposredno prije Božića 1999. godine, Ministarstvo trgovine i industrije u Londonu ograničilo je izvoz cjepiva koje je trebalo zaštititi iračku djecu od difterije i žute groznice."
Potez je objasnio Kim Howells, britanski parlamentarac iz redova Blairovih laburista na sljedeći način: "Dječja cjepiva se mogu upotrijebiti za oružje za masovno uništenja". Ovakvo objašnjenje bilo je prihvaćeno u medijima koji su pod utjecajem Foreign Officea krivili Husseina za sve.
"Pod lažnim 'humanitarnim' programom Nafta za hranu, svakom je Iračaninu dodijeljeno 100 dolara za preživljavanje čitave godine. To je iznos koji je trebao platiti čitavu društvenu infrastrukturu i ključne usluge, poput struje i vode. 'Zamislite,' kazao mi je pomoćnik generalnog tajnika UN-a Hans Von Sponeck, 'koliko je bijedan taj iznos u usporedbi s nedostatkom čiste vode i činjenice da si većina bolesnih ljudi ne može priuštiti liječenje, kao i gole traume preživljavanja od danas do sutra, i imat ćete predodžbu te noćne more. I nemojte doći do krivog zaključka, ovo jest namjerno. Nisam u prošlosti htio upotrijebiti riječ genocid, ali sada je to neizbježno.'"
Isplativi genocid
Von Sponeck je podnio ostavku kao UN-ov koordinator za humanitarnu pomoć Iraku, poput njegovog prethodnika Denisa Hallidaya, koji je kazao: "Bio sam instruiran da implementiram politiku koja zadovoljava definiciju genocida: namjernu politiku koja je doslovno ubila preko milijun ljudi, djece i odraslih". Pilger zatim navodi da je Unicef utvrdio kako je između 1991. i 1998. godine, u vrhuncu blokade, umrlo pola milijuna iračke djece (mlađe od pet godina) više nego što je to uobičajeno. Kada je Madeleine Albright, američka ambasadorica pri UN-u, upitana o toj brojci, odgovorila je: "Isplati li se ta cijena? Mi smatramo da se isplati."
Još jedan pokajnik je i Carne Ross, britanski časnik odgovoran za sankcije. Izjavio je 2007. godine pred parlamentarnim povjerenstvom: "(Vlade SAD-a i VB) u stvarnosti su uskratile čitavoj populaciji sredstva za život". U intervjuu Pilgeru kazao je kako osjeća sram zbog toga, a objasnio mu je i kako funkcioniraju mediji u slobodnom svijetu, zaduženi za održavanje obmane: "Novinarima bi davali fabricirane i očišćene informacije ili im ne bismo davali ništa".
Sirija
Islamska država, kao što je poznato, mimo Iraka, prostire se i po dijelovima Sirije. Bivši francuski ministar vanjskih poslova Roland Dumas otkrio je 2013. godine u intervjuu francuskoj televiziji LPC, da je dvije godine prije početka nasilja u Siriji bio u Engleskoj.
"Sastao sam se s nekim vodećim britanskim dužnosnicima, koji su mi se ispovjedili da pripremaju nešto u Siriji... Britanija je organizirala invaziju pobunjenika u Siriju. Čak su me pitali, iako više nisam bio ministar, bi li htio sudjelovati u tome... Ta operacija ide puno dalje u prošlost. Pripremljena je, zamišljena i planirana.", izjavio je Dumas. Pilger zatim navodi kako je interesantno da su jedini stvarni oponenti ISIS-a demonizirani od strane Zapada - Sirija, Iran i Hezbollah. Kasnije će se pokazati da su to i Kurdi, ugnjetavani od strane službenih vlasti NATO-ve članice Turske.
"Prepreka je Turska, "saveznica" i članica NATO-a, koja se s CIA-om, službom MI6 i srednjovjekovnim snagama iz Zaljeva udružila da bi slala potporu sirijskim 'pobunjenicima', uključujući i one koji sada sebe nazivaju ISIS-om. Podržavanje Turske u njenim dugotrajnim ambicijama za dominacijom u regiji putem svrgavanja Assadove vlade zazivalo je veliki konvencionalni rat i zastrašujuću demontažu etnički najraznovrsnije države Bliskog Istoka", piše Pilger. U konačnici zaključuje da: "Jedino kada 'mi' priznamo ratne zločince u svojim redovima, krv će se početi sušiti".
Ginuli su novinari i lani, ginut će i iduće godine
Može li se odrubljivanje glava novinarima prošle jeseni, koja su prethodila ovom Pilgerovom tekstu, usporediti s ubijanjem vrhunskih karikaturista i novinara u Parizu? U oba slučaja radi se o ubijanju simbola, ljudi s imenima, nasuprot stotinama tisuća bezimenih civila koji gnoje plodno tlo za rađanje islamskog ekstremizma. Na kraju krajeva, je li to uopće stvar Islama kao religije ili Kur'ana, knjige popularne unutar te vjeroispovijesti ili obnaženog proroka Muhameda?
Islam je u svom 15. stoljeću. Sjetimo li se gdje je kršćanstvo bilo u toj fazi razvoja, nema poštenog čovjeka na svijetu koji se neće naježiti: u 15. stoljeću kršćanstva Europa je bila domom inkvizicije, autentičnog, europejskog progona ljudi koji misle. Gore ili bolje od Islamske države danas? Teško je reći. No, nije tlačenje, mučenje, čerečenje i ubijanje samo rezultat razvoja i dugovječnosti neke religije. Iskustvo kršćanstvu nije bilo od pomoći - negdje manje, negdje više otvoreno, pa i prilično upadljivo, kršćanstvo je podržalo nacizam, s kojim su dijelili netrpeljivost prema vjekovnom neprijatelju nepoćudne vjeroispovijesti, Židovima. I kršćanstvo se ponovo obrukalo za sva vremena.
Nakon nacizma Katolička se crkva nastoji ograditi, ispričati, oprati i fokusirati na bolje sutra, ekumenizam... Ali, kao i uvijek, na braniku vjere nađe se neki Anders Behring Breivik, koji u ime kršćanskih vrijednosti pokosi desetke tinejdžera. Iako je izazvao šok i spontani izlazak na ulice tisuća ljudi, što je nalikovalo prizorima iz Pariza, njegov se ubilački pohod više tretirao kao djelo zamračenja uma jednog luđaka, nego produkt vjerskih uvjerenja ili terorizma.
To nije terorist, to je vuk samotnjak
Ovo se pitanje ponovno poteglo i nakon napada bombom u Colorado Springsu u Americi, dan prije pokolja u Parizu. Bijelac u četrdesetim godinama života bacio je bombu na organizaciju za zaštitu ljudskih prava afroameričke manjine NAACP (National Association for the Advancement of Colored People). Za razliku od divljanja kalašnjikovima po redakciji Charlieja Hebdoa, kada je smjesta "isukana" riječ "terorizam", i to od strane predsjednika države, napad na NAACP u Americi je okvalificiran nešto drugačije u medijima što je proizvelo reakciju na društvenim mrežama.
"Muslimanski napadač = kriva je čitava religija;
Crni napadač = kriva je čitava rasa;
Bijeli napadač = mentalno bolesni vuk samotnjak.", primjećuje Amerikanka Sally Kohn na Twitteru.
Svaka religija se može zloporabiti u ubilačke svrhe, bez obzira kako se zvala knjiga oko koje se vrti - Kur'an, Biblija, Tora, čak i bezbožni Marxov Kapital. Ali, staljinizam nije i nikada neće biti isto što i komunizam, izraelski cionizam, koji vrši genocid nad Palestincima, nije isto što i židovska vjera, institucionalizirani katolicizam nije isto što i vjera koju veliki broj kršćana iščitava iz nauka o Isusu, niti je Islamska država po mjeri Alaha.
Prešućivanje ratnog zločina - pristajanje na postajanje metom
Poginuli karikaturisti magazina Charlie Hebdo, legitimno anti-religioznog, provokativnog satiričkog lista, za svoju najbolju knjigu svih vremena po mogućnosti su birali "Porijeklo vrsta" ili tko zna koje djelo renesansnog ili modernog humanista i satiričara. Ismijavajući Muhameda - "Teško je kad te obožavaju kreteni" - ismijavali su one koji su bili spremni ubiti za svoju religiju. Ismijavanjem pape, rugali su se zadrtim katolicima koji protivljenjem kontracepciji siju smrt širenjem AIDS-a. Ismijavali su zadrtost i dogme, koji proizlaze iz zloupotrebljenih vjerskih učenja, vjerâ koje utoliko manje smisla imaju time što su određene geografijom i kulturom - mjestom gdje je netko rođen.
Na kraju su izgubili glave kao simboli nepoštivanja svetinja. Bi li njihovi životi bili pošteđeni da nema arogancije "slobodnog svijeta" koji sije smrt na koordinatama gdje je Islam dominantna religija ili da od 2001. godine, rušenja simbola - Blizanaca - nije došlo do isuviše olakog baratanja kvalifikacijom "terorista", nećemo saznati jer je nemoguće vratiti prošlost. No, najgore što se može učiniti za njih posthumno je dozvoljavanje divljanja nesnošljivosti prema Islamu i proglašavanje muslimana za teroriste, njihovo ponovno protjerivanje s tla "napredne Europe" i pohođenje Pegidinih prosvjeda. Ta je vjeroispovijest dovoljno demonizirana nakon 11. rujna histerijom koja je poslužila kao moralni alibi za razaranje Iraka i radikalizaciju zemalja, koje su intervencijama "naprednog, slobodnog svijeta" oborene na koljena.
Koliko god je glupa i gadljiva smrt ovih inspirativnih i miroljubivih ljudi, koji su se humorom i okretnim umom borili protiv paralizirajućeg bezumlja, oni će se samo pridružiti nizu imena zapadnih žrtava ekstremizma, jer se na suprotnoj strani žrtve broje u desecima i stotinama tisuća bezimenih lica. Dok god budemo mirno promatrali likvidacije uz pomoć bespilotnih letjelica, kojima putem joysticka upravljaju bubuljičavi gameri u Alabami s nejasnom predodžbom da s druge strane nišana "videoigrice" imaju ljude od krvi i mesa; dok god se ne bunimo, već pristajemo na podršku naših vlada - naših pusićki, kolindi, mariâ nobilâ i drugih Kissingerovih dupelizaca... - akcijama NATO-a; dok god ne tražimo odgovornost za ratne zločine koje su počinili ljudi iz naših redova i dok nam god životi Europljana vrijede toliko više nego poginuli južno i istočno od nas... Mi nismo Charlie. Mi smo Charliejeve ubojice.
lupiga.com
_________________  Devils Marble EVO, Nautilus Oddy klon, Hercules... ipv Mini, Kaya lite v2+ klon
|
FAQ
Postano: 08 sij 2015 20:49 
