Transatlantic Trade and Investment Partnership

Kinta

Meso koje je zabranjeno i u Kini: EU ne želi meso s hormonom rasta iz SAD-a

Ako ih odobre, zbogom kulenu i svemu drugom vezanom uz našu tradiciju, kaže Matija Brlošić iz HPK

Američke “turbosvinje” na europskom tržištu? Ne, hvala, kategorički je odgovor nekih članica EU zbog kojega bi se, ugroze li svojim protivljenjem pregovore o slobodnoj trgovinskoj zoni između SAD-a i EU (TTIP), mogle naći i pred Europskim sudom pravde. Nitko se, naime, nije uljuljkivao snovima da će pregovori o stvaranju najvećeg svjetskog trgovinskog “pakta” ići glatko. No kad je hrana u pitanju, Europljani su i te kako osjetljivi na životinje šopane hormonom rasta raktopaminom, koji je zabranjen u više od 160 zemalja, među kojima i u EU, Rusiji i Kini.

Slom domaće proizvodnje?

S tim hormonom kao dodatkom prehrani svinjetina je manje masna i zdravija, brane se američki proizvođači. Ističu kako uz pomoć raktopamina “turbosvinje” brže stasaju i za klaonicu, puna četiri dana brže od običnih, a pojedu 20-ak kilograma hrane manje, što znači i bolju i bržu zaradu. S druge strane pak, istraživanja su pokazala da raktopamin utječe na ljudski kardiovaskularni sustav i može izazvati i trovanje. Zbog svega toga nacionalni parlamenti Njemačke, Francuske ili Španjolske, dođu li u poziciju da glasuju o “turbosvinjama”, mogli bi uložiti veto, što bi u konačnici moglo ugroziti i sam transatlantski sporazum. Europski povjerenik za trgovinu Karel De Gucht zalaže se stoga da o tom pitanju, umjesto svake članice zasebno, na kraju odluči Europska komisija, objavio je Süddeutsche.de.

S obzirom na to da Hrvatska drži neslavno mjesto u TOP 10 najvećih uvoznica svinjetine iz EU, “turbosvinje”, u slučaju da prođu u TTIP-u, preplavit će naše tržište.

– To bi bila katastrofa za naše svinjogojstvo i zbogom kulenu i svemu drugom vezanom uz tradiciju – tvrdi Matija Brlošić, čelnik Hrvatske poljoprivredne komore. Već sada uvozimo više od 60% svinjetine, a stigne li i američka to će značiti potpuni krah domaće proizvodnje – objašnjava Brlošić, ističući kako bi slobodna trgovina mogla ugroziti i naš status zemlje slobodne od GMO-a.

I piletina kamen spoticanja

– Ako se obistine najave o ekvivalenciji i uzajamnom priznavanju, umjesto da se podastru dokazi da GMO nije prijetnja za život ljudi, životinja i biljaka, bit će ugrožen ne samo europski sustav odobravanja GMO-a već i prava država članica da zabrane GMO na svom teritoriju – priopćila je SDP-ova europarlamentarka Biljana Borzan. No iako i svaka druga država u SAD-u planira uvesti obvezno označavanje prisutnosti GMO-a u hrani, što želi i 80% potrošača, američka prehrambena industrija, kao i u Europi, traži zabranu takvog označavanja, a nerazumljivo im je i kako EU inzistira na zaštiti oznaka zemljopisnog porijekla i izvornosti proizvoda svojih članica poput grčkog sira fete. Američki biotehnološki div Monsanto ogorčen je što se GMO proizvodi koje prodaje u SAD-u ne mogu prodavati i na tržištu EU, dok američka mesna industrija na čelu s grupom Yum, koja je vlasnik lanca Kentucky Fried Chicken, želi ukinuti europsku zabranu uvoza piletine dezinficirane u kloru. EU, naime, dopušta samo korištenje vode i pare na mesu. Potpisivanje TTIP-a očekuje se nakon predsjedničkih izbora u SAD-u 2016. No SAD i EU i sada svakodnevno razmjenjuju robe i usluga za više od 2 mlrd. eura.

Kinta

"Stop TAFTA!" - Mogu li se europski narodi oduprijeti nametanju korporativne dominacije? Brojni istaknuti Francuzi pridružili se kampanji otpora prema trans-atlantskoj zoni slobodne trgovine

slika

Preko sto istaknutih francuskih javnih ličnosti, od političara, autora, umjetnika i aktivista, pridružili su se sve glasnijoj kampanji otpora prema potpisivanju TAFTA pakta, odnosno trans-atlantskog ugovora o slobodnoj trgovini između SAD-a i Europske Unije.

Kampanju obilježavaju i sve brojniji prosvjedi u Francuskoj na kojima je "Stop TAFTA!" postao prepoznatljivi slogan. Prosvjednici ističu kako bi se ovim trgovinskim ugovorom smanjili ekonomski standardi Europe, opća kvaliteta života Europljana, a dominantnu ulogu nad državnim vlastima počele bi preuzimati transatlantske korporacije.

Peticija pod nazivom "Svi protiv TAFTA-e" pokrenuta je sredinom prošlog mjeseca. Sudionici ove kampanje, u koju su se uključili i pojedini istaknuti političari kao što je ljevičarski lider Jean-Luc Mélenchon, ističu kako se narodi Europe protive ovakvom paktu.

Mélenchon navodi kako bi ovaj pakt formirao jedan veliki Zapadni blok u kojem bi dominirao američki dolar. "To je realizacija sukoba civilizacija", rekao je. "Uopće se ne slažem da bi od ovog pakta bilo koristi. Desiti će se ono što SAD prakticira već 20 godina. Nama pričaju da se nadamo čudima, ali čuda se ne događaju. Pogledajte što je SAD učinio Kanadi i Meksiku kada su sklopili NAFTA-u (Sjevernoamerički Pakt o Slobodnoj Trgovini koji je stupio na snagu 1994.). U pregovorima se na popis stavilo 300 zaštićenih proizvoda: njihovih. Za sve druge proizvode vrijedi deregulacija".

Podsjetimo, TAFTA (Trans-Atlantska Zona Slobodne Trgovine) poznata je i pod nazivom TTIP (Trans-Atlantsko Trgovinsko i Investicijsko Partnerstvo).

Pregovori na relaciji SAD-EU odvijaju se u tjednim ciklusima, a obje strane ističu kako bi konačan nacrt pakta mogao biti završen već ove ili iduće godine. Potpisnici peticije protiv TAFTA-e tvrde da se ovom paktu treba suprotstaviti svim političkim sredstvima, a ako se pregovori ne uspiju zaustaviti, obavezno se mora inzistirati na referendumu. No, imajući u vidu kako se pregovori oko TAFTA-e vode u tajnosti, teško da je ikoga od pregovarača briga što narod misli o svemu.

Neki smatraju kako ovaj pakt ima i geopolitičku dimenziju te kako implementacijom istog SAD želi izolirati Rusiju s europskog tržišta. S druge strane imamo one koji drže kako je ovo projekt koji će "spasiti Zapad".

U ožujku 2014. procurili su detalji predloženog pakta u kojem se navodi "stvaranje bolje klime za razvoj trgovine i investicija". Pakt bi također omogućio slobodno kretanje poslovnih menadžera u zemljama koje potpišu pakt.

U francuskoj peticiji protiv TAFTA-e navodi se: "Ovi netransparentni pregovori događaju se iza naših leđa, iza leđa Europljana i Amerikanaca, pod lažnim velom hipotetskog ekonomskog rasta, no ovaj pakt će vjerojatno smanjiti naš društveni, ekonomski, zdravstveni, kulturalni i okolišni standard".

Poznati francuski komičar, Christophe Alevêque, koji je među prvima potpisao peticiju, komentirao je za list Le Parisien: "Problem je u tome što ljudskost, okoliš, kultura, socijalna zaštita, sve postaje sekundarno neumoljivom tržištu".

Oni koji pak zastupaju ovaj pakt tvrde kako će se desiti ekonomski rast od oko 100 milijardi USD s obje strane te kako će se stvoriti "milijuni radnih mjesta". No, kritičari upozoravaju kako bi ovakav pakt dao veće ovlasti korporacijama te kako bi država imala manju mogućnost regulacije tržištem za dobrobit naroda.

Nadalje, informacije govore kako američke GMO kompanije kao što je Monsanto "očajno" žele ovaj pakt jer bi im omogućio plasiranje proizvoda na europska tržišta koja su do sada bila poprilično oprezna.

No, TAFTA je u suštini ogroman korak prema dominaciji korporacija nad državama. U isto vrijeme dok se vode pregovori na relaciji Bruxelles-Washington, u mnogim europskim medijima vodi se žestoka propagandna kampanja u kojoj se - kao "jedino rješenje" - zaziva veći utjecaj korporacija nad državnim vlastima.

Dok ta lažna priča čak i prolazi u nekim zemljama, u Francuskoj će to očito biti malo teže, a aktivistima je u ovom trenutku najpotrebnija ekspozicija što bi angažmanom istaknutih javnih ličnosti mogli i dobiti.

advance.hr

Kinta

U Francuskoj se nastavlja očekivani proces - vladajuća "ljevica" u potpunosti se priklonila interesima krupnog kapitala i dok provode anti-radničku politiku mjera štednje desnica koristi priliku i ubrzano usvaja retoriku koja na sceni nedostaje.

Liderica francuske desničarske stranke Nacionalni Front, Marine Le Pen, prepoznaje politički vakuum u vrijeme kada vladajuća Socijalistička Partija, na čelu s iznimno nepopularnim predsjednikom Francoisom Hollandeom, iz dana u dan izdaje interese vlastitog biračkog tijela.

To je jedna duga tema koja ima svoje razloge, no osvrnimo se danas na jednu njenu specifičnu izjavu vezanu uz otpor prema transatlantskim ugovorima o slobodnoj trgovini.

Na svojim internetskim stranicama Le Pen je komentirala aktualno stanje u Francuskoj i svijetu te pritom poručila kako je "globalizam barbarizam". Pritom također ističe: "Svijet se danas nalazi u rukama multinacionalnih korporacija i velikih financijskih igrača".

Njenu stranku, Nacionalni Front (FN), često se naziva krajnjom desnicom. I dok pojedini stavovi, kao što je izrazita anti-imigracijska politika, odgovaraju takvom opisu, FN je inkorporirao retoriku koja će bez sumnje dobro proći i kod razočaranog biračkog tijela vladajuće ljevice - naročito danas kada je teško uopće reći po čemu se francuska vladajuća stranka uopće može nazvati "ljevičarskom".

Ono što je zanimljivo je da je Le Pen danas u Francuskoj možda i najglasniji kritičar međunarodnih ugovora kao što su Transatlantska Zona Slobodne Trgovine (TAFTA) i Transatlantsko Trgovinsko i Investicijsko Partnerstvo (TTIP). Riječ je ugovorima o slobodnoj trgovini između SAD-a i Europske Unije. Francuska upravo vodi pregovore sa SAD-om o ovim ugovorima.

Mnogi upozoravaju, kao i Le Pen, kako u pregovorima nema dovoljno transparentnosti. Drugim riječima, aktualne europske vladajuće elite bi mogle pristati na dogovor koji će primarno ići na ruku SAD-a, a na štetu naroda Europe.

Javnost još uvijek ne zna dovoljno o ovim pregovorima i posljedicama ovakvih ugovora o slobodnoj trgovini. No, borba protiv istih će postati nužna. Mada bi bilo prirodno da europska ljevica vodi tu borbu svim snagama, u Francuskoj se desila jedna velika inverzija političkog kompasa te je danas upravo FN na čelu s Le Pen glavna sila koja, barem prema izjavama, najavljuje oštri otpor.

"Poslati ćemo velik broj predstavnika u Europski Parlament koji će povesti borbu protiv TTIP-", poručila je Le Pen.

No, što zapravo predstavlja TTIP? Recimo to ovako, usvajanjem TTIP-a - najvećeg trgovinskog sporazuma u povijesti - pojedine korporacije postale bi zapravo moćnije od državnih Vlada. Korporacije, dakle multinacionalne kompanije, bile bi "iznad" državnih vlasti, tj. država više ne bi bila u stanju regulirati tržište, ograničavati moć korporativnog kapitala.

Korporacije bi dobile mogućnost pokretanja tužbi protiv država ukoliko politika ta države njima prouzroči "gubitak profita". Drugim riječima, državna politika bi se spontano krojila primarno da udovoljava transnacionalnim korporacijama, a ne narodu.

Za ljubitelje što "čiščeg" kapitalizma ovo je ostvarenje snova, dok za sav normalan svijet ovakav proces predstavlja sumrak čak i ono malo demokracije što posjedujemo.

O aktualnom stanju demokracije u Europi mogli bismo puno toga reći. Može li demokratski proces biti u interesu naroda? Unatoč činjenici da često nije, ako barem postoji šansa, to je već nešto.

Nešto najbolje što bi se Europi moglo u ovakvoj situaciji desiti je povratak učinkovitosti demokratskog procesa. Zbog mnogočega ovo je zapravo zadnji trenutak. Ipak, pozitivnih naznaka već i imamo - u jednoj Španjolskoj naglo raste popularnost ljevičarske stranke Podemos koja je svojim programom spremna obračunati se anti-narodnim politikama koje su na snazi. U Grčkoj imamo SYRIZA-u koja bi morala, napokon, ovog proljeća rušiti postojeću Vladu i preuzeti kontrolu.

Pa i u Hrvatskoj imamo naznake promjena i konačni ulazak demokratskog socijalizma u ring - Radnička Fronta. Na svojim službenim stranicama RF ističe: "Radnička fronta je politička organizacija radnika, nezaposlenih, umirovljenika i studenata koja se bori za korjenitu promjenu političkih i ekonomskih odnosa u korist svih potlačenih i onih koji žive od svojega rada, za ostvarivanje njihovih socijalnih zahtjeva te zaštitu i proširivanje njihovih prava".

No, svi ovi pokreti, a u Europi ih ima sve više (što je očekivana reakcija na postojeće stanje), da bi došli u poziciju političkih promjena moraju imati mogućnost korištenja demokratskog procesa. Ako se pak korporacijama dodijeli veća ovlast od izvršne vlasti, onda sama demokracija postaje nebitna, pretvara se u protokol bez ikakvog učinka, što već sada uvelike i jest, ali - kako potvrđuju i gore istaknuti primjeri - šansa još uvijek postoji.

Novi europski pokreti dolaze i samim time demokracija bi mogla ponovno postati "opasna" - to znači da će se i nju pokušati zauzdati, a nema boljeg načina od osiguravanja pozicija transnacionalnih kompanija koje bi svoje poslove odrađivale bez mogućnosti da ih državne Vlade kontroliraju.

Europski pokreti koji će pružiti otpor TTIP-u i drugim po Europu opasnim ugovorima većinom su ljevičarski, no imamo i iznimke kao što je FN u Francuskoj. To ne znači da bi europska ljevica i desnica nužno trebale surađivati, ali dobro je da se otpor stvara u što većem broju država, bez obzira na politički kompas (anti-TTIP desnicu imamo i u Britaniji, stranku UKIP). Racionaliziranje ovakvog stava je jasno - narodi će lakše zauzdati vlastitu domaću politiku nego što će se moći boriti protiv nadnacionalnih tijela koja im kroje sudbinu. Odličan primjer je Grčka - paljenjem zgrade parlamenta moćnu Trojku se niti ne dodiruje.

Europska demokracija mora uzvratiti udarac, tj. mora biti pokrenuta, od strane novih progresivnih snaga, i još jednom iskorištena u interesu naroda prije nego bude prekasno. Vremena je pak zaista malo, pregovori oko TTIP-a, vrlo netransparentni pregovori (pojedini detalji otkriveni su jedino zahvaljujući WikiLeaksu), u punoj su snazi i kada se ugovor jednom implementira biti će ga teško rušiti.

Osvrnimo se malo na samu esenciju TTIP-a. Zašto je on zapravo toliko loš?

TTIP želi europske javne službe
Ugovorom bi se krenulo u napad na javne službe. TTIP bi "otvorio" europski zdravstveni sustav, obrazovanje, pa čak i opskrbu vodom, privatnim kompanijama - točnije, američkim privatnim kompanijama. Drugim riječima, stvari koje danas još uvijek uzimamo "zdravo za gotovo", u bliskoj budućnosti bi mogle biti pod punom i čvrstom kontrolom američke korporativne kapitalističke klase.

U samim pregovorima se narodima Europe laže. Tako je Europska Komisija prvo tvrdila kako javne službe neće biti vezane uz TTIP da bi kasnije britanski ministar trgovine, Lord Livingston, priznao kako su javne službe ipak "na stolu". Jasno da su na stolu, pa tu i jest novac, to i jest glavni cilj TTIP-a, preuzeti ostatke europske socijalne države i od nje stvoriti profitabilan biznis. Za prosječnog stanovnika, radnika, ovo bi bila katastrofa nezamislivih razmjera.

TTIP želi dokinuti europske zaštite po pitanju sigurnosti hrane i okoliša
Ugovorom bi se Europu prebacilo na "američki model" kada je riječ o prehrani. U SAD-u je danas već oko 70% sve hrane koju možete kupiti u prodavaonicama genetski modificirano. S druge strane Europa ima vrlo stroga pravila i gotovo da se ništa od GMO-a ne pušta u prodaju.

Od hormona rasta do zabranjenih pesticida, Europu će i po ovom pitanju TTIP posve "otvoriti". Isto vrijedi i za okoliš - EU trenutačno ima na snazi tzv. "REACH" regulacije koje strogo kontroliraju toksične supstance u okolišu. U Europi zbog ovih regulacija kompanija mora prvo dokazati da su njene supstance sigurne prije nego ih može koristiti - u SAD-u je situacija posve obrnuta: svaka supstanca se može koristiti dok se ne dokaže da je opasna (!). Primjera radi - EU trenutačno ima zabranu korištenja 1,200 supstanci u kozmetici, a SAD samo 12.

Bankarske regulacije
Sve restrikcije koje je EU uvela na banke upravo da se ne bi desila još jedna velika financijsk havarija kao ona 2008. mogle bi biti podignute stupanjem TTIP-a na snagu. Drugim riječima, TTIP će vratiti svu moć natrag u ruke bankara.

Kraj privatnosti
Europljani su se u masovnom broju pobunili protiv ugovora ACTA koji je ograničavao privatnost korisnika na Internetu. Europski parlament je većinom 2012. odbacio ACTA-u nakon brojnih demonstracija diljem kontinenta. No, TTIP bi vjerojatno vratio sve temeljne odredbe ACTA-e.

Masovni gubitak radnih mjesta
Iz EU-a su čak priznali da bi TTIP "vjerojatno" povećao stopu nezaposlenosti jer bi prelazak na "američki sistem" ujedno značio i znatno slabljenje sindikata kao i radničkih prava.

Primjeri prethodnih ugovora o slobodnoj trgovini potvrđuju ovaj strah. Kada je potpisana NAFTA (ugovor između SAD-a, Kanade i Meksika), izgubljeno je oko 1 milijun radnih mjesta tijekom 12 godina, a prije potpisivanja obećavalo se otvaranje dodatnih stotina tisuća radnih mjesta.

Napad na demokraciju
Najveći problem TTIP-a je vjerojatno ogroman napad na demokraciju i državnu vlast. Naime, potpisivanjem TTIP uveo bi se proces pod nazivom ISDS (Rješavanje Sporova između Investitora i Države ili na engleskom "Investor-State Dispute Settlements"). O čemu se radi: korporacije bi dobile mogućnost pokretanja tužbi protiv država ukoliko politike državnih vlasti prouzrokuju "gubitak profita". Drugim riječima, neizabrane međunarodne korporacije mogle bi diktirati politiku demokratski izabranim vlastima (!).

Slične ugovore na bilateralnim razinama već imamo svugdje u svijetu te dovode do ogromnih nepravdi. Primjerice, nakon katastrofe s nuklearnom elektranom Fukushima u Japanu, Njemačka je odlučila smanjiti ovisnost o nuklearnoj energiji što je pak rezultiralo tužbom švedske energetske kompanije Vattenfall koja je tužila njemačku Vladu za milijarde dolara štete. Što to znači? Državna vlast donese pozitivnu odluku, u interesu naroda, a strana korporacija tuži tu državu, zbog te odluke, te u konačnici trošak snose porezni obveznici te države. Ništa ne može biti više anti-demokratski od ovoga.

Ovo su samo neki od razloga zašto bi narode Europe trebalo itekako biti strah TTIP-a. Svaki razuman građanin Europe glasati će protiv potpisivanja TTIP-a sa SAD-om. No, postoji "kvaka" - nitko ih neće ni pitati. Da, upravo tako, o prihvaćanju TTIP-a neće se organizirati nikakav referendum, ništa. Čak ni detalji pregovora nisu javni (!).

Ovo već je sumrak demokracije, a uskoro će se pretvoriti u mrkli mrak ukoliko se nešto ne poduzme. No, što narodi Europe uopće mogu učiniti ako im nitko ne daje mogućnost da o implementaciji TTIP-a glasaju? Puno toga - za početak moraju se organizirati, širiti informaciju o TTIP-u i opasnosti koja proizlazi iz prihvaćanja istog. Moraju raskrinkati cinične i manipulativne propagandne uratke koji već dugo vremena tvrde kako bi bilo "dobro" da korporacije vode našu sudbinu, kako GMO "nije toliko opasan", kako je tržište "svetinja" i kako "bankari znaju najbolje".

Vremena za borbu još ima, ali ne previše. Ovo što je ostalo od europske demokracije treba braniti danas i ne dopustiti da se jednog dana probudimo u "američkom snu" uvezenom od strane anti-narodnih, pa u konačnici i anti-europskih, aktualnih državnih vlasti koje samim pregovaranjem u tajnosti oko usvajanja TTIP-a već sudjeluju u činu veleizdaje.

Izvori / reference:

What is TTIP? And six reasons why the answer should scare you
http://www.independent.co.uk/voices/com ... 79688.html

Globalization is barbarous, multinationals rule world – Marine Le Pen
http://rt.com/news/212435-france-pen-gl ... barbarity/

TTIP divides a continent as EU negotiators cross the Atlantic
http://www.theguardian.com/business/201 ... gton-debut

TTIP: How the world's largest trade deal affects you
http://www.newscientist.com/article/mg2 ... s-you.html

The TTIP deal hands British sovereignty to multinationals
http://www.theguardian.com/commentisfre ... kip-treaty

TTIP Q&A: What is it - and should we be worried?
http://www.independent.co.uk/news/busin ... 86225.html

ASSESSING REGULATORY IMPACT OF TRANSATLANTIC TRADE AND INVESTMENT PARTNERSHIP (TTIP) – ANALYSIS
http://www.eurasiareview.com/22092014-a ... -analysis/

TTIP – A Transatlantic Agreement in a New Phase of Globalization
http://www.atlanticcouncil.org/blogs/tt ... e-kasperek

TTIP: the biggest threat to democracy you've never heard of
http://www.newstatesman.com/politics/20 ... ever-heard

'Free Trade' and the death of democracy
http://www.aljazeera.com/indepth/opinio ... 60574.html

U.S. law imposes itself on European territory
http://www.voltairenet.org/article184692.html

Roots

Pogled na svijet u ovom trenutku prikazuje nam samo dvije sile. Obje moćne, obje strašne i obje imaju samo jedan cilj: stvaranje Novog svjetskog poretka i samo je pitanje dana kada će se i jedna i druga sila prepustiti tom spasenju koje će nastupiti nakon koasa koji će zakuhati. Europa je tu na klimavim nogama jer ovo je trenutak kada EU odlućuje hoće li biti na jednoj ili na drugoj strani kada nastupi kaos, a čini se kako Europljani ne žele ništa od toga, već su samo nijemi promatrači te surove stvarnosti. Iako se čini da je EU na strani zapda, na strani predvodničke sile Novog svjetskog poretka, čini se kako to baš nije sigurno. Naime, na internetskim stranicama "Deutsche Wirtshaftnachirchten" pojavio se članak pod nazivom "Matirajmo USA" u kojemu Rusija Europi savjetuje izlazak iz TTIP-a. To je transatlantski ugovor koji povezuje SAD i Europu zbog kojeg su prosvjedovali milijuni Europljana odbijajući takvu povezanost tržišta s SAD-om.

Članak je izazvao velik interes jer pogađa u srž stvari. Rusija predlaže Europi raskid kontroverznih trgovinskih ugovora s Amerikom (TTIP) koji ne štete samo Rusiji nego prvenstveno i Europi. U članku stoji poziv Europi da postane partner Rusiji u novoosnovanoj euroazijskoj ekonomsko-trgovinskoj zajednici jer slobodna trgovinska zona s bliskim susjedima ima više smisla nego dogovor s Amerikom.

Nedavno je ruski veleposlanik za EU Wladimir Tschischov izjavio za "EU Observer": Predlažemo što skorije oficijelne kontakte između EU i Euroazijske ekonomske unije (EAWU). O tom se nedavno izjasnila i njemačka kancelarka Angela Merkel koja je rekla da je zajednička Eurazijska unija stvar zdravog razuma.

Bez obzira na sadašnje sankcije prema Rusiji, mi ćemo težiti uspostavi slobodne trgovinske zone koje bi mogla uključiti i zemlje EU. Eurazijska trgovinska unija stupila je na snagu 1. 1. 2015, a ugovor je simbolično potpisan u Astani, vrhovnom gradu Novog svjetskog poretka. Čine je Rusija, Bjelorusija, Kazahstan, Armenija i od svibnja Kirgistan.

Ekonomske sankcije Rusiji mogle bi na duži rok donijeti Europi privredni kolaps. Krajem 2014. Njemačka je priznala da je na rubu recesije, a i ostale europske zemlje sve više vide negativne posljedice svoje političke odluke.
Izvoz Italije pao je zbog sankcija za 50 %. Slično je i u ostalim europskim zemljama. Godina 2015. mogla bi biti odlučujuća u novoj raspodjeli svijeta. Hoće li Europa prihvatiti "zdravorazumski" prijedlog Rusije i okrenuti leđa vodećoj sili - SAD-u - ili će se kriza produbljivati do sveopćeg kaosa, upravo ono što ljudi iz sjene priželjkuju, kad će svi bez velikog opiranja prihvatiti "novi svjetski poredak" kao spasenje?

Hoće li SAD "časno" odstupiti od uloge svjetskog policajca i prepustiti "lijepu Europu" Rusiji od Lisabona do Vladivostoka da nestane, da se utopi u Euroaziji? U svakom slučaju, Europa će biti stjerana u kut, a čini se kako su karte već davno podijeljene, a sve što sad dolazi samo je odbljesak jedne mrtve zvijezde čija je sudbina već odlučena onog trenutka kada se Europa odrekla svojih kršćanskih korijena. Kao u mitološkom prikazu, Europa je izgubila tlo pod nogama i pala. Povijesno gledano bez rituala krvi i rata.

Kinta

'Potpiše li se trgovački sporazum EU i SAD-a, naš život će se bitno izmijeniti'

Biljana Borzan, zastupnica SDP-a u Europskom parlamentu koji u je grupi socijalista (PES), zadužena za pitanja zdravstvenog sustava i sigurnosti hrane, govorila je o pregovorima Europske unije i SAD-a oko sporazuma o slobodnoj trgovini famoznog TTIP sporazuma koji bi, ako se potpiše, donio najveću i najbogatiju slobodnu trgovinu od otprilike 820 milijuna stanovnika.

Borzan je rekla kako je ta tema izuzetno važna u Europskoj uniji, kako izaziva sve više polemika, a da u Hrvatskoj nažalost prolazi ispod radara. Da je tome doista tako svjedoči i prilično bizarna situacija jer je danas na njezinoj pressici osim novinara Večernjeg lista bio samo još jedan kolega iz Hine. Kako je rekla Borzan, pregovori su počeli u srpnju 2013. i u početku su u javnosti komunicirani izuzetno pozitivno, govorilo se da će to zemljama EU svake godine donijeti rast BDP-a od 0,5 posto, da će potrošači dolaziti do jeftinijeg proizvoda i da će se otvarati mnoga nova radna mjesta.

Međutim, kako je Europska komisija vodila pregovore pod velom tajne, ne samo skrivajući se od javnosti nego sad ni zastupnici u Europskom parlamentu nisu davali informacije o tijeku pregovora, ta je tajnovitost izazvala prvo strah, a onda, kaže Borzan, i paranoju u europskoj javnosti. - Priča o jeftinijim proizvodima počela se u javnosti promatrati negativno zbog bojazni da će to imati vrlo negativne utjecaje na malo i srednje poduzetništvo u EU. Također, pojavila se i velika bojazan da će GMO hrana i meso puno hormona puno lakše dolaziti do europskih potrošača. S druge strane, u SAD-u se pojavila bojazan da će taj sporazum negativno utjecati na njihove visoke standarde u sigurnosti medicinskih uređaja ili primjerice emisije plinova iz automobila - rekla je Borzan.

Kaže stoga da se treba držati zlatnog pravila, dakle, ako u nekom području koje je predmet pregovora viši standardi postoje u SAD-u ti bi se viši standardi trebali primjenjivati u EU-u i obrnuto, ako Europa ima više standarde za pojedine sektore tada bi to trebalo slijediti i u SAD-u. Borzan je rekla da su se zbog pomanjkanja informacija iz Europske komisije zastupnici u europskom parlamentu digli na noge, a posljedica je da je ona jedna od rijetku zastupnica koja je ušla u takozvanu sigurnosnu sobu gdje se u tajnosti čuvaju nacrti TTIP-a. Kaže da je imala priliku vidjeti stotinjak od ukupno 2.000 stranica i to isključivo o temama o kojima se ona unutar grupe socijalista bavi, dakle zdravstvo i sigurnost hrane.

Kaže da je njen stav i stav grupe socijalista takav da nikakvih snižavanja standarda ne smije biti, a da će se zastupnici TES-a na kraju postaviti prema komisiji upravo onako kako će se emisija odnositi prema njima i dalje će se držati onoga što komunicira sa zastupnicima u parlamentu.

Sljedećih mjeseci Borzan i još 11 zastupnika putuju u Washington gdje će posjetiti nekoliko ministarstva, Agenciju za hranu i lijekove i Kongres, gdje očekuje da će dobiti mnogo objašnjenja i njihove stavove na pojedine točke sporazuma. Do tada, kaže, puno će komunicirati s hrvatskim građanima, stoga poziva građane, ali i sve zainteresirane grupacije i organizacije u Hrvatskoj ukoliko imaju ikakve prijedloge ili pitanja da se jave njoj osobno na stranicu www.biljanaborzan.eu.

Kaže da su pregovori između EU i SAD-a u poodmakloj fazi, ali da još uvijek nije kasno da se u sporazum ugrade stvari koje su pozitivne i dobre i za Hrvatsku i za EU. - Sporazum TTIP je vrlo važna stvar i ako se na koncu potpiše onda će u vrlo bitnome izmijeniti naš život i naš svijet - kaže Borzan. Potpuno otvoreno je rekla da su pregovori očigledno zakomplicirali i da sporazum neće biti potpisan u punom opsegu kao što je bio prvotno planiran. Neke razlike usu naprosto nepremostive - kaže Borzan.

Inače, nitko se više ne usudi reći kada će nacrt sporazuma biti gotov jer je prvotno bilo planirano da pregovori završe do kraja 2014. godine. Kako god bilo, kada nacrt pregovora između EK i SAD-a bude gotov sporazum će doći na raspravu, a kasnije i na glasanje u EU parlament. Borzan kaže da od tog trenutka cijeli sporazum više neće biti tajan i da će oni prema javnosti moći komunicirati pojedinosti sporazuma.

Roots

Nedavno su u Bruxellesu ipak odlučili staviti neke dijelove sporazuma online, ali to nije dovoljno
Svi sve znaju o njemu i nitko ništa ne zna. Rijetki su ga vidjeli i dodirnuli, tko ga je pisao ne zna se, tko će ga usvojiti - svi. Nije zagonetka niti šala.
Mimo svih važnih i ozbiljnih dnevnih tema, uz rubove javnog života, kroz margine, na granici procedure i bizarnosti provlače se završni pregovori o transatlantskom sporazumu o slobodnoj trgovini koji će biti ratificiran u svim zemljama članicama, a da građane svih tih EU zemalja pritom nitko ništa neće pitati.
I ne, ne radi se samo o ekonomiji, slobodnoj trgovini i tržištu rada, da ne bi bilo zabune i da ne bismo nasjeli na prve mamce koje će baciti globaliziranim kapitalizmom zadojeni branitelji ovakvog sporazuma, već se tiče baš svih sfera društva - od toga kakvu ćemo hranu jesti i kojim se lijekovima liječiti pa do toga da će malim i srednjim poduzetnicima u ovakvom aranžmanu vjerojatno brzo odzvoniti. Primjena sporazuma odražavat će se na svakodnevni život svih stanovnika Unije i SAD-a. Primjer koji protivnici sporazuma rado izvlače je kvaliteta hrane - jer u SAD-u genetski modificirana hrana nije problematična, a u Europi jest, kao i prekooceansko korištenje nekih kemikalija, antibiotika i dodataka u mesnoj industriji koji su na starom kontinentu zabranjeni. Ako sporazum prođe - a s ovakvom procedurom nema razloga da ne prođe - jedino ćemo moći provoditi puno više vremena u trgovinama i čitati deklaracije o porijeklu robe - ako će i one uopće biti transparentne - pa onda odabirati manje zlo. Nadalje, velika američka poljoprivreda vjerojatno će progutati europsku, radnička prava u Europi bit će zbrisana pred manjkom istih tih prava u Americi...
Paradoksalno, ali na sporazumu je više inzistirala Europa negoli Amerika. Europa je jače osjetila krizu i shvatila da joj SAD izmiču u transpacifičko partnerstvo i okreću se Kini i Dalekom istoku više negoli Europi. Zanemareni stari saveznik sada je spreman pristati i na netransparentan proces i ići na svoju štetu, samo da vrati Ameriku na ovaj “naš”, Atlantski ocean, da se slobodnotrgovinski prostre pred njom ne bi li dio kolača stigao i do europskih obala.
Istovremeno, pobornici sporazuma najavljuju da bi prosječno europsko kućanstvo moglo osjetiti barem 500 eura plusa zbog ovakvog transatlantskog dogovora. Priča se kako će sporazum dignuti trgovinsku razmjenu do vrtoglavih 750 milijardi eura godišnje. Ali, kako tome vjerovati i tko to može uopće tvrditi kad sporazum nismo vidjeli i ne znamo ništa o tome što se u njemu nalazi?
Nevjerojatna je lakoća pristajanja na takvu vrstu zapravo iracionalne zabrane. No, pred njom su pali svi, od dobro plaćenih eurozastupnika koji su najbliže izvoru pa do nacionalnih lidera koji nisu zasad javno preispitali nijedan paragraf misterioznog sporazuma, a rijetki su o njemu uopće javno govorili. Sve do pojave nekog zviždača - poput Edwarda Snowdena ili sličnih - koji će onda otkriti detalje sporazuma pa spašavati živu glavu u, na primjer, Moskvi, što je kontradikcija sama za sebe... Nedavno su se po domaćim medijima europarlamentarci Biljana Borzan (SDP) i Davor Škrlec (OraH) pohvalili kako su jedini Hrvati koji su vidjeli dijelove transatlantskog Sporazuma o slobodnoj trgovini. Usporedili su to dvosatno prelistavanje dokumenata sa situacijom na ispitu (Škrlec) ili scenom špijunskog filma (Borzan) te ushićeno prepričali novinarima kako su, cijelo vrijeme dok su u tajnoj sobi u kojoj se nalazi primjerak toga 2000 stranica dugačkog dokumenta, pored njih sjedili sigurnosni službenici, da su imali dva sata vremena na raspolaganju za listanje te da su bilješke mogli voditi na posebnom listu papira na kojemu je otisnuto ime zastupnika. Pregovarači i tvorci sporazuma boje se da nešto ne iscuri u javnost pa su poduzete sve mjere opreza da se to ne bi dogodilo. Pritom, naravno da dva sata vremena nisu dovoljna da bi se i letimično pregledao toliki dokument. Biljana Borzan kaže da nema mjesta paranoji i strahovima, ali uspjela je pročitati, prema vlastitom priznanju, stotinjak stranica. Ostalih tisuću devet stotina ostalo je netaknuto.
Ako je već tako štićen, sigurno ni sporazum nije koncipiran tako da se već na desetoj stranici nalaze sve njegove kontroverze. Potrebno ga je detaljno čitati i analizirati, ne nervozno prelistavati u ubrzanom postupku pred sigurnosnim službenikom ozbiljna lica koji pritom broji vrijeme.
Što je to u tom sporazumu da je zaštićen kao da se radi o šiframa za pokretanje nuklearnog arsenala? Zbog svega ovoga pobunili su se europski zeleni, radikalno lijevi, organiziraju se prosvjedi i potpisuju peticije. Ali, uzalud. Sporazum će biti usvojen jer je Europa ucijenjena vlastitom ekonomskom krizom, a političke elite uplašene sve jačim gunđanjem svojih birača o tome da ne žive jednako dobro kao što su nekada živjeli.
Vrijednosti o kojoj govori Europska unija, koja će biti, uz Sjedinjene Države, glavni protagonist ovog sporazuma, uvijek se vrte oko demokracije, demokratske kontrole, transparentnosti.
Međutim, otkada se počelo o ovom sporazumu pregovarati, na ljeto 2013. godine, malo se o njemu zna, a rijetki se usude i pitati; nedavno su u Bruxellesu ipak odlučili staviti neke dijelove sporazuma online, ali to nije dovoljno kada o temeljnom dokumentu koji će regulirati najveću svjetsku trgovinu, trenutno vrijednu oko 500 milijardi eura, nitko neće glasati, javna debata svest će se na sporadične prosvjede onih koji ionako vječno prosvjeduju i pristajanje mainstream političara da ih se gura u dobro zaštićene sobice u kojima će im netko gurnuti u ruke mega dokument i staviti pješčani sat na stol!
Pritom, za vrijeme konzultacija oko teksta sporazuma nitko nije pozvao ni radničke organizacije ni potrošačke udruge da kažu koju riječ, dok su na pijedestal stavljene korporacije koje će u svom najekstremnijem pravu koje predviđa sporazum čak imati mogućnost osporavati i tužiti vlade!
To bi moglo dovesti do stvaranja paralelnog zakonskog sustava pod kontrolom korporacija, a takav agresivan potez imat će za posljedicu i trajnu mogućnost stalnog obeštećenja korporacija za njihove potencijalne gubitke u svakom trenutku kada nacionalne vlasti donesu neku odluku štetnu za korporativni interes. U tom ekstremnom slučaju nacionalne vlade postaju samo pijuni. Ako su na ovakav sporazum tako šutke pristali, bolje ni ne zaslužuju.

Kinta

TTIP - najpodlija zavjera 21.stoljeća

Europske države treba voditi prema nad-državi, ali tako da njeni narodi ne dokuče što se zbiva. To se može postići postupnim koracima, od kojih svaki ima neku ekonomsku svrhu, ali koji će naposljetku i nepovratno dovesti do federacije. Ovako je 1952. govorio Jean Monnet, jedan od onih koji je udario temelje današnje EU, po kojem su kasnije nazvane mnoge katedre po fakultetima, slaveći ga kao heroja. Davno započeti projekt Europske Unije je u svojoj izvedbi premašio prvotne planove tih glasnogovornika ideje koja je u svojoj suštini zavjera umreženih klika protiv suverenosti europskih država.

Prvi pokušaj otimanja suvereniteta državama članicama bio je Europski Ustav.Svaka država članica je trebala na referendumu prihvatiti Ustav, no nakon referendumskog odbijanja francuskih građana tog nad-ustava, pri čemu se vidjelo kako je za ideju EU kao naddržave iznimno opasno ostavljanje ikakvog demokratskog izbora samih građana, EU klike odustaju od nametanja Ustava i zaobilazeći demokratsku volju europskih naroda, umjesto Ustava donose Lisabonski sporazum. Dokument kojeg je malo koji zastupnik koji je glasovao za njega ikad pročitao.

Pri svom prvom posjetu Bruxellesu, hrvatski premijer Zoran Milanović, neupitno proeuropski orjentiran NATO kadar, biva konsterniran otkrićem što je to EU zapravo postala i zaključuje kako je Hrvatska potpisala jedan ugovor, a ono što se pokazuje da EU jest je nešto sasvim drugo pa najavljuje novi referendum o EU. Dakako da je vrlo brzo sam sebe ušutkao i nikad više nije spomenuo referendum. Netko mu je objasnio kako stvari stoje.

Unatoč postojanju Lisabonskog sporazuma, unatoč podređenosti nacionalnih zakonodavstava onom europskom kojeg projektiraju neizabrane i nepoznate skupine pod nadzorom Europske komisije, klike koje upravljaju projektom EU, a čiji je temeljni zadatak učinkovito, bespogovorno i pravno utemeljeno zaobilaženje demokratske volje bilo kojeg naroda unutar EU, u praksi se susreće s remetilačkim faktorima, iskakanjima pojedinih država članica sa svojim nacionalnim politikama. To se najviše uočilo u slučaju Ukrajine i uvođenju sankcija Rusiji. Naime, u Ukrajini su SAD i EU financirale i organizirale klasični puč, nasilno svrgavanje demokratski izabrane vlasti i ustoličenje nove poslušničke vlasti koja će započeti građanski rat kao trajni izvor inspiracije tim klikama za dalje pojačano pljačkanje svojih građana kroz financiranje vojne industrije. Gospodarske sankcije koje je EU uvela Rusiji su se pretvorile u gospodarske sankcije državama članicama EU, a ne Rusiji, kojoj su sankcije višestruko koristile za razvoj vlastite industrije i repozicioniranje na svjetskoj sceni kroz BRICS, članstvo u Azijskoj investicijskoj banci, kroz nove energetske ugovore s Kinom, Iranom.

Zločinačkom umu, onom koji rijeke prolivene ljudske krvi po zemljama u kojima je potakao ratne sukobe naziva kolateralnim žrtvama, potrebna je gospodarska baza sa stabilnim dotokom energenata i sirovina, obrazovano stanovništvo na područjima s razvijenom infrastrukturom, sposobno gospodarski parirati Kini, energetski Rusiji. Upravo zato taj um dolazi, po postulatima Jeana Monneta ("tako da narodi nikad ne dokuče što se zbiva") na ideju stvaranja TTIP-a (Transatlantsko trgovinsko i investicijsko partnerstvo). Taj sporazum između EU i SAD-a o kojem se tobože pregovara nije takav prvi pokušaj. Slično kao i s europskim ustavom koji nije mogao prijeći barijeru demokratske volje pojedinih naroda, dogodilo se i prije 15 godina s prvom varijantom TTIP-a tzv.Multilateralnim ugovorom o ulaganju kojeg je u tajnosti 'ispregovaralo' 29 zemalja članica OECD-a. Taj pokušaj nije uspio zbog vala prosvjeda po zemljama čije su marionetske Vlade sudjelovale u toj zavjeri.

Daleko od očiju javnosti i još dalje od demokratskog nadzora i ovih demokratskih ukrasa koji stvaraju privid demokracije,a zovu se europarlamentarci, stvara se, bez ikakvog pregovaranja, ali zato s temeljitim dogovaranjem pravnih plaćenika moćnih korporacija novi stari ugovor između EU i SAD-a,TTIP. Njegova temeljna zadaća je zaobilaženje suvereniteta bilo koje države na koju se ugovor odnosi, zaobilaženje pravnog sustava i podređivanje skoro milijardu ljudi na koje bi se odnosio isključivo interesima korporacija. Koje su dakako u privatnom vlasništvu nekolicine ljudi. Pa u konačnici pokoreni EU i SAD postaju pandan Kini - prostor kojim upravlja Centralni komitet sposoban sa svojim prijekim sudovima eliminirati svakog protivnika unutar prostora kojeg nadzire. S TTIP-om bi se milijardu ljudi izručilo pod kontrolu nekolicine nasljednih loza koje u svom posjedu imaju korporacije i za apsolutnu vlast im još jedino nedostaje mehanizam s kojim će zaobići svaku demokratsku volju svakog naroda i prisiliti te iste narode na bespogovorno izvršavanje interesa korporacija, neovisno o kolateralnim štetama za samog čovjeka, za druge biljne i životinjske vrste, za okoliš.

Radnička prava, standard kojeg su dosegle u zadnjih nekoliko desetljeća generacije ljudi u Europi, koji su temeljito potkopani dosadašnjim projektiranjem tzv.krize, u stvarnosti izvedeno kao namjerno otimanje imovine i stavljanje u ovisnost i pokornost stanovništva kroz priječenje pristupa novcu, s TTIP-om bi se pretvorili u pluskvamperfekt, pretprošlo svršeno vrijeme.Otud prosvjedi preostalog nezombiziranog stanovništva po europskim gradovima protiv TTIP-a.

Kolika je moć nasljednih loza koje preko TTIP-a žele konačno i javno, sa svojom pravnom nadređenošću desetinama država zagospodariti sudbinom dvaju kontinenata, na svojoj koži se uvjerila europarlamentarka podrijetlom iz Hrvatske - Biljana Borzan, kao i ona podrijetlom iz Velike Britanije Molly Scott Cato ("Kao parlamentarna zastupnica ja sam upoznata s unutarnjim mehanizmom trgovinskog sporazuma. Ja sam obvezana na diskreciju, ali ovoliko mogu reći: TTIP nije demokratski")koje su dobile priliku pročitati dijelove tog sporazuma pod nadzorom, s oduzetim mobitelima, bez mogućnosti ikakvog zapisivanja pročitanog i s obavezom da ne smiju ni riječ zucnuti o onomu što su pročitale.
HDZ-ov trbuhozborac Jandroković čija stranka je mogući sutrašnji vlastodržac u Hrvatskoj kaže kako je TTIP sutrašnjica koju ne možemo izbjeći, Milanović kaže da je TTIP za nas neutralan. To govori kako je naša službena politika unaprijed pristala na TTIP. Kao što je i svaki potpisnik ZA na referendumu o pristupanju u EU potpisao (slaba mi je utjeha što ja nisam) za korištenje u ljudskoj prehrani i stočnoj hrani 58 genetički izmijenjenih proizvoda koji će u konačnici genetski izmijeniti i svakog od nas. Kako bismo bili pravi vojnici Novog svjetskog genetski manipuliranog poretka.

Ne treba sumnjati u to da će kreatori te najpodlije zavjere 21.stoljeća uložiti ogroman novac, onaj kojeg su oteli lopovskim monetarnim sustavom svakom od nas, u reklamnu kampanju za anesteziranje preostalog javnog kritičkog uma. Agitprop koji se danas zove PR danas doseže svakog, kroz tv, internet, smartphone. Koliko je agitprop timova za anesteziju kritičkog uma nalik na onaj protiv Putina s godišnjom plaćom za agitpropovce od 400 000 kuna već formirano, a čiji zadatak je izvrtanje prave istine o TTIP-u, vjerojatno ne zna ni europarlamentarka Biljana Borzan, koja je još konsternirana uvidom u zavjereničku moć kreatora TTIP-a.

Preostaje nam uzdanje u snagu samosvijesti drugih europskih naroda i njihovo onemogućavanje TTIP-a, kako bi nam makar čime uzvratili za našu stoljetnu ulogu bivanja predziđem kršćanstva. Sami više nismo sposobni niti riješiti se ujedinjene vlastodržačke klike HDZ-SDP koja nas uništava već desetljećima.

Kinta

Pedesetak prosvjednika okupilo se danas na trgu bana Jelačića ispod konja, ali ne onog na kojem sjedi ban već trojanskog. Replika mitske građevine u ovom je slučaju predstavljala Transatlantski sporazum o trgovini i investicijama, kontroverzni TTIP, na čije su negativne posljedice po domaću ekonomiju i netransparentnost pregovora htjeli upozoriti prosvjednici.

– Ako sporazum prođe, imat ćemo slučajeve poput onog gdje jedna francuska korporacija tuži državu Egipat zbog donošenja zakona o povećanju minimalnih plaća – upozorila je Marija Hanževački iz Nezavisnih hrvatskih sindikata, koji su uz inicijativu ''Zaustavimo TTIP'', GONG, Zelenu akciju i BRID organizirali prosvjed.

Napominju kako "trojanski sporazum" promovira krupni kapital s obje strane Atlantika, kojem je sporazum još jedna poluga za oslabljenje regulativa o zaštiti ljudi i okoliša koje su prepreka za još veću akumulaciju kapitala.

Roots

http://www.jutarnji.hr/ante-babic--spor ... e/1345508/
.....

Kinta

Trojanski konj od rujna prošle godine obilazi europske gradove u sklopu turneje koju organizira mreža okolišnih udruga Friends of the Earth Europe. Osim toga, građani su pozvani da potpišu peticiju samoorganizirane Europske građanske inicijative (ECI) protiv TTIP-a i CETA-e (sličan trgovinski sporazum s Kanadom), a akciji su se pridružili i kolektiv Hrana, a ne oružje i OPG Didulica koji su građanima besplatno dijelili hranu.

O TTIP-u, koji predstavlja najveći trgovinski sporazumu u povijesti, pregovara se iza zatvorenih vrata, uz minimalno uključivanje javnosti. Iako ga se pokušava predstaviti kao instrument poticanja ekonomskog razvoja i izlaska iz krize, ovaj sporazum sadrži mnoge skrivene opasnosti za naše zdravlje, okoliš, radnička prava, pa i samu demokraciju te u tom smislu predstavlja modernog trojanskog konja. Tajnovitost u kojoj se pregovori odvijaju samo podupire ovakve sumnje

Sporazum će omogućiti multinacionalnim kompanijama da na privatnim tribunalima, daleko od očiju javnosti, tuže vlade zbog politika koje štite naše zdravlje, okoliš kao i naša radna i demokratska prava, ukoliko procijene da bi te politike mogle umanjiti očekivane profite.

Drugim riječima, vlade će biti prisiljene platiti odštetu kompanijama zbog odluka donesenih kako bi se zaštitilo ljude i okoliš. Odluku o tome jesu li izmjenom zakona ili politika oštećena "prava" kompanija na profit donosit će tri arbitra koja često rade za privatne odvjetničke firme, čiji su klijenti upravo velike korporacije. Zatraženi iznosi u ovakvim parnicama često se mjere u milijardama eura.

Čak i ukoliko vlada dobije parnicu, može biti prisiljena na plaćanje milijunskih sudskih troškova. Među poznatijim slučajevima korištenja ovakvog tipa "zaštite investitora" nalazi se aktualna tužba švedskog energetskog diva Vattenfalla protiv njemačke vlade zbog uvođenja okolišnih standarda koji su energiju dobivenu iz ugljena učinili manje profitabilnom, kao i zbog odluke o zatvaranju nuklearnih centrala, dok je francuska kompanija Veolia tužila Egipat zbog povećanja minimalne plaće.

Osim toga, postoji bojazan da će sporazum kompanijama omogućiti slobodnije korištenje opasnih i okolišno štetnih tehnologija poput genetski modificiranih organizama (GMO) ili frakiranja (hidrauličkog frakturiranja stijena radi crpljenja ugljikovodika). U opasnosti je i "princip predostrožnosti" koji u Europi onemogućava trgovanje proizvodima oko čije sigurnosti ne postoji konsenzus u znanstvenim krugovima. Ovo će se negativno odraziti na sigurnost hrane koju jedemo i zraka koji udišemo. U sklopu pregovora također se vrši pritisak na vlade da privatiziraju ključne javne usluge poput zdravstva i vodoopskrbe.

Trojanski sporazum promovira krupni kapital s obje strane Atlantika, koji ima povlašteni pristup donosiocima odluka. On u ovom trgovinskom sporazumu vidi jednu od poluga za oslabljivanje regulative kojom se štite ljudi i okoliš a koja predstavlja prepreku još većoj akumulaciji kapitala. Europska komisija i dalje se zalaže za ovaj sporazum, bez obzira na sve veći pritisak javnosti ali i kritike u Europskom parlamentu. Hrvatska Vlada načelno podržava sporazum iako dosad još nije provela procjenu njegovih učinaka po hrvatsko društvo i privredu.

Zelena akcija, BRID, GONG i inicijativa Zaustavimo TTIP zalažu se za ekonomski sustav koji ne šteti ljudima i okolišu te se protivimo sklapanju trgovinskog sporazuma koji oslabljuje zaštitu našeg okoliša, naših radnih i socijalnih prava te vodi do privatizacije naših javnih službi.

Vaper club

Transatlantic Trade and Investment Partnership

Online