Ako su se i njemci pobunili, onda stvarno ...


FRANKFURT - Nekoliko tisuća prosvjednika blokiralo je ulaz u zgradu Europske središnje banke u Frankfurtu. Oni žele ukazati na sve dublju dužničku krizu koja traje već pune tri godine. Prosvjednici glavnim krivcima za ovakvu situaciju smatraju upravo banke.

Aktivisti su najavili kako će blokirati i Deutsche Bank te frankfurtski aerodrom. Prati ih veliki broj policajaca, kamioni s vodenim topovima i helikopteri.




Jubito video je maknut.

_________________
Ako su neki zivoti savrsena kruznica, drugi uzimaju oblik koji ne mozemo predvidjeti ni shvatiti. Gubitak je bio dio moga putovanja. No i pokazao mi je sto vrijedi.
Kao i ljubav na kojoj mogu jedino biti zahvalan.

Blaza verzija

_________________
Ako su neki zivoti savrsena kruznica, drugi uzimaju oblik koji ne mozemo predvidjeti ni shvatiti. Gubitak je bio dio moga putovanja. No i pokazao mi je sto vrijedi.
Kao i ljubav na kojoj mogu jedino biti zahvalan.

_________________
Ako su neki zivoti savrsena kruznica, drugi uzimaju oblik koji ne mozemo predvidjeti ni shvatiti. Gubitak je bio dio moga putovanja. No i pokazao mi je sto vrijedi.
Kao i ljubav na kojoj mogu jedino biti zahvalan.

Prema riječima organizatora, na ulicama Frankfurta u ovom trenutku nalazi se oko 20,000 prosvjednika. U isto vrijeme počeo je i prosvjed na prostoru zračne luke. Unatoč protivljenju dužnosnika iz zračne luke u Frankfurtu, sud je odlučio kako prosvjednici smiju prosvjedovati tamo.

Aktualni prosvjedi dolaze u vrijeme kada nezaposlenost u Eurozoni ponovno obara rekorde. Prema posljednjim podacima gotovo svaka četvrta mlada osoba u Eurozoni nema posao.

_________________
Ako su neki zivoti savrsena kruznica, drugi uzimaju oblik koji ne mozemo predvidjeti ni shvatiti. Gubitak je bio dio moga putovanja. No i pokazao mi je sto vrijedi.
Kao i ljubav na kojoj mogu jedino biti zahvalan.

U Njemačkoj na pomolu zabrana simbola DDR-a, nekadašnjeg socijalističkog dijela današnje Njemačke





Ovih dana rasplamsala se politička diskusija o zabrani simbola Njemačke Demokratske Republike (DDR), poznatije kao Istočna Njemačka.

Mnogi ocjenjuju da je cilj da se kroz aktualnu diskusiju o zabrani simbola DDR-a, njena kratka historija postojanja falsificira i demonizira. Ovo nedvosmisleno dovodi u pitanje kompletna životna dostignuća milijuna stanovnika nekada socijalističkog dijela današnje Njemačke.

Kampanja protiv simbola DDR-a i radničkog pokreta proračunato se dešava u vrijeme rastućih socijalnih rezova u Saveznoj Republici Njemačkoj. Ona se svjesno koristi u svrhe diskreditacije dostignuća radničkog pokreta u DDR-u i odvraćanja od vlastite povijesti.Ona je posljedica preovladavajuće državne ekstremističke doktrine u čijim okvirima su u istu poziciju stavljeni fašisti s njihovim istaknutim protivnicima: socijalistima, komunistima i demokratima.

Na suđenju 1992. godine prvi čovjek DDR-a Erich Honeker obraćajući se javnosti, između ostalog, naglasio je:

"Poraz Istočne Njemačke, kao i samog socijalizma u Njemačkoj i Europi očigledno im nije bio dovoljan. Treba iskorijeniti sve što ovu epohu, u kojoj su vladali radnici i seljaci, predstavlja u drugačijem svjetlu od užasnog i razbojničkog. Pobjeda tržišne ekonomije i poraz socijalizma moraju biti potpuni.

Želi se, kao što je davno rekao Hitler pred Staljingradom, 'da ovaj neprijatelj više nikada ne ustane.' Njemački kapitalisti su oduvijek bili skloni totalnom. Cilj ovog procesa, da se socijalizam, koji je proglašen mrtvim, ponovo ubije.

Očigledno da vladarima Savezne Republike Njemačke samo socijalizam izgleda kao akutna opasnost. Ovaj proces treba to spriječiti u istoj mjeri, kao i čitava kampanja protiv spomena na potonulu Istočnu Njemačku, i njena stigmatizacija kao 'zemlje nepravdi'.

Formiranje Istočne Njemačke bilo je vremenska i logična posljedica formiranja Zapadne Njemačke. Ona je uz pomoć svojih saveznika proglasila ekonomski embargo nad Istočnom Njemačkom i na taj način pokušala ekonomski i politički izolirati Istočnu Njemačku. To je bila politika agresije bez rata, koji je Zapadna Njemačka vodila protiv Istočne Njemačke. To je bila jedna vrsta hladnog rata na njemačkom tlu.

Ta politika je dovela do podizanja zida. Nakon što je Zapadna Njemačka pristupila NATO-u, Istočna Njemačka se priklonila Varšavskom Paktu. Tako su se dvije njemačke države neprijateljski konfrontirale kao članice neprijateljskih vojnih saveza.

Zapadna Njemačka je u mnogim aspektima bila superiorna nad Istočnom Njemačkom, po broju stanovnika, ekonomskoj snazi, kao i svojim političkim i ekonomskim vezama. Zapadna Njemačka je zbog Maršalovog plana i manjih ratnih reperacija snosila ratne posljedice u mnogo manjoj mjeri. Imala je veća prirodna bogatstva i veći teritorij. Ona je tu mnogostruku superiornost nad Istočnom Njemačkom koristila u svakom pogledu, a naročito na taj način što je građanima Istočne Njemačke obećavala materijalnu korist ukoliko bi napustili svoju zemlju.

Mnogi istočnonjemački građani su podlegli ovim iskušenjima i činili ono što su političari Zapadne Njemačke od njih očekivali: NATO se potrudio da svoju sferu utjecaja proširi sve do rijeke Odre. Ovakva politika je 1961. godine dovela do napetosti u Njemačkoj, koja je ugrozila i svjetski mir. Čovječanstvo je bilo na rubu nuklearnog rata. Dakle u takvoj situaciji su se zemlje Varšavskog Pakta odlučile za podizanje zida. Nitko nije olako shvatio ovu odluku. Zid ne samo da je razdvojio obitelji, već je bio i znak političke i ekonomske slabosti Varšavskog Pakta naspram NATO-a, koja se mogla kompenzirati samo vojnim sredstvima.





Značajni političari van Njemačke, ali i u samoj Zapadnoj Njemačkoj, priznali su nakon 1961. godine da je podizanje zida dovelo do opuštanja tenzija u svijetu. Franc Jozef Štraus napisao je u svojim memoarima: 'Podizanjem zida kriza je, mada na način neugodan za Nijemce, ne samo otklonjena, već u stvari završena.' Prije ovoga je pisao o planiranom bacanju atomske bombe na teritoriju Istočne Njemačke. Čak kada biste se ograničili na Njemačku i kada biste konfrontirali političke odluke dvije njemačke države, došlo bi se do poštene i objektivne prevage u korist Istočne Njemačke.

Onaj tko svome narodu oduzima pravo na rad i pravo stanovanje, kao što je to bio slučaj u Zapadnoj Nemačkoj, preuzima rizik na sebe da mnogim ljudima oduzme egzistenciju i da oni ne vide drugi izlaz nego da sebi oduzmu život. Nezaposlenost, bez krova nad glavom, zloupotreba droga, kriminal uopće, sve to je rezultat političke odluke društvene tržišne ekonomije.

Ipak sam na kraju života uvjeren da Istočna Njemačka nije osnovana uzalud. Ona je postavila osnovu mogućeg socijalizma i dokazala da on može biti bolji od kapitalizma. Ona je bila eksperiment, koji nije uspio. Međutim, čovječanstvo nije nikada odustalo od potrage za novim saznanjima i putevima zbog neuspjelog eksperimenta.

Sada treba ispitati zašto eksperiment nije uspio. Nije uspio sigurno i zbog toga što smo mi, a time mislim na odgovorne u svim europskim socijalističkim zemljama, činili greške, koje smo mogli izbjeći. U Njemačkoj sigurno nije uspio između ostalog i zbog toga što su građani Istočne Njemačke, kao i drugi Nijemci pred sobom imali pogrešan izbor i zato što su naši protivnici još uvijek bili nadmoćni.

Iskustva iz historije Istočne Njemačke, zajedno sa iskustvima iz historije drugih bivših socijalističkih zemalja mogu biti od koristi milijunima ljudi u još postojećim socijalističkim zemljama, kao i za svijet sutrašnjice. Onaj, koji je svoj rad i svoj život dao za Istočnu Njemačku, nije živio uzalud. Sve više 'Istočnjaka' će shvatiti da su ih uvjeti života u Istočnoj Njemačkoj manje deformirali nego što su 'Zapadnjaci' deformirani 'socijalnom tržišnom ekonomijom', da su djeca u jaslicama, vrtićima i školama rasla bezbrižnije, sretnije, obrazovanije i slobodnije nego djeca u školama, na ulicama i trgovima Zapadne Njemačke, na kojima vlada kriminal.

Bolesni će shvatiti da su u zdravstvenom sistemu Istočne Njemačke, usprkos tehničkim poteškoćama, bili pacijenti, a ne komercijalni objekti poradi marketinga liječnika. Umjetnici će shvatiti da navodna ili prava istočnonjemačka cenzura nije bila toliko protiv umjetnosti koliko tržišna cenzura. Građani će shvatiti da birokracija Istočne Njemačke, sve zajedno sa lovom na robu iz vremena nestašica, ne zahtjeva toliko slobodnog vremena kao birokracija Zapadne Njemačke.

Radnici i seljaci će shvatiti da je Zapadna Njemačka zemlja poduzetnika (to jest kapitalista) i da se Istočna Njemačka nije bez razloga zvala zemlja radnika i seljaka. Žene će sada više cijeniti pravo na jednakost, kao i pravo da same odlučuju o svom tijelu, koja su imala u Istočnoj Njemačkoj. Mnogi će također shvatiti da sloboda da biraju između CDUCSU, SPD i FDP samo predstavlja slobodu prividnog biranja. Shvatit će da su u svakodnevnom životu, naročito na radnom mjestu, u Istočnoj Njemačkoj imali znatno veći stupanj slobode nego što je imaju sada.

Konačno zaštita i sigurnost, koju je mala, u odnosu na Zapadnu Njemačku, i siromašnija Istočna Njemačka pružala svojim građanima, ne mogu se više podrazumijevati same po sebi, jer svakodnevica kapitalizma sada svakome pojašnjava kolika je njihova vrijednost u stvarnosti.

Proces protiv nas, pripadnika Nacionalnog savjeta obrane Istočne Njemačke, treba se pretvoriti u Nirnberški proces protiv komunista. Ovaj pothvat je osuđen na propast. U Istočnoj Njemačkoj nije bilo koncentracijskih logora, plinskih komora, političkih smrtnih presuda, niti prijekog suda, gestapoa, SS-a. Istočna Njemačka nije vodila rat, niti je počinila ratne zločine ili zločine protiv čovječnosti. Istočna Njemačka je bila dosljedna antifašistička država, koja je zbog svog zalaganja za mir uživala visoko međunarodno priznanje."

_________________
Ako su neki zivoti savrsena kruznica, drugi uzimaju oblik koji ne mozemo predvidjeti ni shvatiti. Gubitak je bio dio moga putovanja. No i pokazao mi je sto vrijedi.
Kao i ljubav na kojoj mogu jedino biti zahvalan.

Njemačka socijalna politika pred kolapsom?

Preraspodjela bogatstva odozgo prema dolje: njemačke udruge za socijalnu skrb zahtijevaju više novca za socijalnu politiku. Zato traže veće poreze za bogate i za one koji primaju visoke plaće.

Njemačka je socijalna država, tako je propisano ustavnim člancima 20 i 28. Što to znači, jasno se može vidjeti iz državnog proračuna. Oko 145 milijardi, gotovo pola državnog proračuna, je ove godine utrošeno na područja socijalna pomoć, obitelj, mladi i politika rada. No, ubuduće ovaj iznos neće biti dovoljan, smatraju u njemačkoj krovnoj Organizaciji udruge za socijalnu skrb (Deutscher Paritätischer Wohlfahrtsverband). Ta udruga je izradila jednu studiju, u kojoj je postavila predračun za preko 10.000 organizacija i ustanova iz područja zdravstva i socijalne skrbi, prema kojem postoji potreba za dodatnih 35 milijardi eura godišnje. "Bez ciljanih i jasnih investicija, socijalna država, kakvu danas poznajemo, u budućnosti neće funkcionirati", upozorava Rolf Rosenbrock, predsjedatelj udruženja za socijalnu skrb. Za sljedeće izborno razdoblje bit će potrebno izdvojiti oko 142 milijardi eura, navodi se u studiji, koja je predstavljena u Berlinu.

Gole egzistencijalne potrebe

Sve veća razlika između bogatih i siromašnih

U osam područja socijalne politike ta udruga vidi potrebu za hitnim djelovanjem. "Radi se o potrebnom minimumu, ne o željama", kaže Rosenbrock. Prema studiji bi se socijalna pomoć trebala povećati sa sadašnjih 382 eura na 464 eura mjesečno. Za cijelo područje egzistencijalnog minimuma, kao i za sprječavanje osiromašenja umirovljenika, potreban je godišnji porast izdvajanja za oko 6,1 milijardi eura, glasi u studiji. Za stanarine i režije je potrebno dodatnih 5,2 milijardi eura godišnje, a na području skrbi je potrebno dodatnih 8,7 milijardi eura godišnje. "Ovdje se radi o golim egzistencijalnim potrebama. Ne radi se o dobrim djelima, nego o potrebi da se održi kvaliteta života, a time i Njemačke kao gospodarski jakog područja", kaže Rosenbrock.

I stranke vide potrebu za reformama

Zahtjevi udruge za socijalnu skrb se u principu preklapaju s izbornim programom stranaka zastupljenih u Bundestagu. Sva područja, koja se spominju u studiji, bila su i u gotovo svim stranačkim programima. "Ono što se može primijetiti jeste da se mnoge teme spominju, ali ne i brojke. Stoga iz naše perspektive, izborni programi u takvom obliku ne ispunjavaju potrebni kriterij istinitosti", kaže Rosenbrock. Tko u predizbornoj kampanji traži reforme ili obećava promjene, mora i priznati da se one moraju platiti. "Troškovi se moraju dati u brojkama i potrebno je navesti odakle će se uzeti novac za financiranje reformi."

Bogati neka plaćaju

Za tu udruga je jasno da će se socijalne reforme moći isključivo financirati povećanjem poreza. "Postoje li resursi? Može li se u ovoj zemlji podijeliti bogatstvo bez da se nekoga ozbiljno materijalno ošteti? Odgovor na to pitanje je jasan: Da!", siguran je Rosenbrock.

SPD i Zeleni su svojim prijedlozima o uvođenju poreza na imovinu, povećanju poreza na nasljedstvo i na dioničke transakcije, pokazali da su dodatni troznamenkasti prihodi u milijardskim iznosima mogući. "Prije nekoliko godina se nije moglo ni zamisliti s kojom lakoćom se ovako veliki iznosi mogu prikupiti." Ako bi se još zaoštrila i borba protiv utaje poreza, koju sindikat poreznika u Njemačkoj procjenjuje na oko 40 milijardi eura godišnje, a OECD na 168 milijardi, mogućnosti bi bile još veće, poručuje Rosenbrock.

Deutsche Welle

_________________
Ako su neki zivoti savrsena kruznica, drugi uzimaju oblik koji ne mozemo predvidjeti ni shvatiti. Gubitak je bio dio moga putovanja. No i pokazao mi je sto vrijedi.
Kao i ljubav na kojoj mogu jedino biti zahvalan.