|
U Novu godinu s Hitlerom: Zašto Njemačka ponovno tiska Mein Kampf?
Prvi put nakon 1945. godine u Njemačkoj će biti ponovo izdana Hitlerova knjiga Mein Kampf. Tim povodom njemačka savezna ministrica obrazovanja, Johanna Wanka, podržala je korištenje te knjige u njemačkim učionicama za podučavanje učenika od 16 godina nadalje. Više su to nego dvije zanimljive novosti. Točnije, to su novosti kontroverznog karaktera.
U hrvatskom prijevodu Moja borba, Mein Kampf je knjiga koja predstavlja svojevrstan politički manifest nacističkog vođe Adolfa Hitlera koji je prvi put objavljen u dva sveska 1925. i 1926. godine. Nakon 1945. i nasilnog uništenja Trećega Reicha Hitlerova knjiga u Njemačkoj više nije nikad izdana iako nikad nije formalno zabranjena kao što su zabranjeni nacistički pozdrav ili svastika.
Pošto se nacistička Njemačka kao država raspala u svibnju 1945. njemački suverenitet je Berlinskom deklaracijom 5. lipnja 1945. u potpunosti prenesen na okupacijske organe odnosno na Savezničko kontrolno vijeće. Stoga je nakon svršetka rata zapalo Amerikance da odluče što će učiniti s knjigom jer je savezna država Bavarska (u njoj je Hitler imao posljednju prijavljenu adresu, tj. u Münchenu) potpala pod njihovu okupacijsku zonu. Oni su odlučili prepustiti Bavarskoj da radi što hoće s knjigom. Ona je zabranila printanje novih izdanja.
Međutim, u Njemačkoj, jednako kao i u ostatku Europe, autorsko pravo na knjigu istječe sedamdeset godina nakon autorove smrti. Takav slučaj je i s Hitlerom i njegovom knjigom. Izdavači u Njemačkoj slobodni su opet izdavati nacističku Bibliju s potrebnim napomenama i komentarima kako bi se objasnilo tekst. Njemačke vlasti su najavile da će izdavače koji izdaju knjigu u izvornom obliku bez pojašnjenja kazniti zbog širenja rasne mržnje.
Minhenski Institut za suvremenu povijest će u siječnju objaviti kritičko izdanje Mein Kampfa u nakladi od četiri tisuće primjeraka. Uz izvorni tekst, kritičko izdanje (rezultat višegodišnjeg rada povjesničara) sadržavat će oko 3 500 akademskih fusnota i komentara. Specijalno izdanje Mein Kampfa sastojat će se od dva sveska s oko dvije tisuće stranica. Moći će se nabaviti u njemačkim knjižarama po cijeni od 62 $, i neće ga se moći nabaviti putem interneta.
Njemačka ministrica obrazovanja Johanna Wanka je dala zeleno svjetlo za korištenje kritičkoga izdanja Hitlerova djela u njemačkim učionicama. Taj stav je opravdala s ciljem „promoviranja političke edukacije i lakog razumijevanja“. Wanka je samo dala potporu Njemačkom sindikatu učitelja koji su naglasili kako bi mlade trebalo „cijepiti protiv političkog ekstremizma“.
Mein Kampf je odavno dostupan u cijelom svijetu. Pogotovo od pojave interneta svatko tko je zainteresiran lako će pronaći tekst. Mein Kampf je jako popularan na Amazonu gdje je u elektronskom obliku Kindle prodan više od 100 tisuća puta. No, najava ponovnog printanja te knjige u Njemačkoj (doduše s akademskim napomenama) i potpora vlasti za taj pothvat izazvala je kontroverze. Posebice među židovskom populacijom. Neki su za, neki su protiv.
Oni koji su protiv ističu argumente prema kojima bi takvu knjigu de facto trebalo zaključati u ladici. 'Možete li komentirati vraga? Možete li komentirati osobu poput Hitlera?' – komentirao je Levi Salomon, glasnogovornik berlinskog Židovskog foruma za demokraciju protiv antisemitizma. 'To je Pandorina kutija. Nitko ne zna što se događa u glavi čitatelja. To je ideološka osnova masovnog industrijskog uništenja židovskog naroda'. Tako je komentirala Charlotte Knobloch, predsjednica Središnjeg vijeća Židova u Njemačkoj.
Oni koji su za ističu važnost edukacije i demistifikacije nacističke Biblije. 'Mi bismo, naravno, bili vrlo oprezni pri bilo kojem pokušaju glorifikacije Hitlera ili omalovažavanja Holokausta na bilo koji način. Ali ovdje se ne radi o tome. Razumijem kako su neke židovske skupine uzrujane i nervozne, ali ovdje se radi s povijesne točke gledišta i stavlja se stvari u kontekst'- komentirao je Richard Verber, potpredsjednik Odbora zastupnika britanskih Židova. 'Moji principi mi govore da je reizdanje u redu. Na kraju krajeva, Mein Kampf je očito važno povijesno djelo. Ideje, koliko god odvratne, ne mogu biti zaključane. Moraju biti poražene' . To je izjavio urednik Židovske kronike Stephen Pollard.
Mnogo prijepora oko Adolfa Hitlera i njegovog Mein Kampfa. Idemo se vratiti na tu knjigu i pogledati o čemu se tu uopće radi. Nakon što je u studenom 1923. propao Hitlerov puč u Minhenskoj pivnici Hitler se našao u zatvoru u Landsbergu. Prema kazivanju samog Hitlera, da on nije bio zatvoren u Landsbergu nikad Mein Kampf ne bi napisao. Hansu Franku je rekao da mu je boravak u zatvoru poslužio da 'prepozna ispravnost svojih nazora'. Tu je nacistički vođa dobio vrijeme i prostor da razmisli o svemu što se dotada dogodilo te da konsolidira i racionalizira svoje političke stavove kako bi se pripremio za daljnje borbe.
Za vrijeme njegovog boravka u zatvoru, nacistički pokret se skoro raspao na nekoliko frakcija pa je na Hitleru bilo pronaći formule za oživljavanje svoga pokreta i osvajanje vlasti. Najvažnije Hitlerovo dostignuće u zatvoru je promjena percepcije samoga sebe. Nakon što je blago osuđen Hitlerovo se samopouzdanje učvrstilo te se počeo smatrati vođom i spasiteljem Njemačke. Takvim su ga smatrali njegovi pristaše potkraj 1922. godine, a sada je i sam sebe konačno uvjerio u svoje posebno poslanje. Istodobno, u zatvoru je Hitler spojio svoj antisemitizam s vanjskom politikom. Zapravo, stavio je u isti lonac Židove i Sovjete. Utvrdio je potrebu uništenja židovskog boljševizma i osvajanja životnog prostora Lebensrauma na račun Rusije.
U Mein Kampfu Adolf Hitler nije iznio nikakve posebno nove stavove izuzev poimanja sebe kao vođe i definitivnog oblikovanja politike prema Rusiji. Međutim, ta knjiga predstavlja najjasnije i najsveobuhvatnije iznošenje njegovih stavova. Najvjerojatnije je Hitlera na pisanje autobiografije potaknuo Max Amann, poslovni menadžer NSDAP-a i vlasnik izdavačke kuće Franz Eher Verlag. Amann je očekivao da Hitler otkrije saznanja o pozadini puča kako bi iskoristio publicitet oko suđenja i ostvario dobit. Međutim, na njegovu žalost Hitler je u svojoj knjizi samo ponovio ono što je već svima bilo poznato uz njegovih govora.
Svojoj knjizi Hitler je dao slabo zanimljiv naslov: Četiri i pol godine borbe protiv laži, gluposti i malodušnosti. Takav naslov bi ostvario slab rezultat jer je bio neatraktivan i teško pamtljiv. Na prijedlog Maxa Amanna Hitler je pristao da promijene naslov u Moja borba. Prvi svezak, koji je napisan u landsberškom zatvoru, pojavio se u prodaji 18. srpnja 1925. Bio je pretežno autobiografski s brojnim poluistinama, neistinama, lažima, izvrtanjima. Završava Hitlerovim trijumfom pri proglašenju stranačkog programa u Hofbrauhausu 24. veljače 1920. Drugi svezak, kojeg je Hitler napisao većinom tijekom 1925. nakon puštanja iz zatvora, objavljen je 11. prosinca 1926. Opsežnije se bavio njegovim idejama o poimanju volkisch države, pitanjima ideologije, promidžbe i organizacije, završavajući poglavljima o vanjskoj politici.
U svom izvornom obliku knjiga je bila loše napisana odnosno loše strukturirana i previše razvučena. Da budemo precizniji, Hitler knjigu nije pisao već ju je diktirao svojem vozaču Emilu Mauriceu i svojem bliskom suradniku Rudolfu Hessu koji je skupa sa svojim vođom služio kaznu. Zahvaljujući mnogobrojnim intervencijama urednika Mein Kampf je bio znatno poboljšan u odnosu na izvorni tekst. Prepravljani su čitavi ulomci da bi se postigao jedinstveni hitlerovski stil, tekst je ostao jedva čitljiv ali svejedno je ostvareno veliko poboljšanje u odnosu na izvornik. I sam Hitler je smatrao knjigu loše napisanom, opisavši ju kao ništa više doli zbirku uvodnika za Volkischer Beobachter.
Prije 1933. Mein Kampf nije bio bestseler iako se to od njega očekivalo. Prvenstveno zbog dosadnog suhoparnog sadržaja, lošeg stila pisanja i visoke cijene od 12 Reichsmaraka po svesku. 1929. godine prvi svezak je prodan u otprilike 23 tisuće primjeraka, a drugi samo u 13 tisuća. Prodaja je naglo skočila nakon izbornih rezultata NSDAP-a u rujnu 1930. godine, a 1932. dospjela je do brojke od 80 tisuća prodanih primjeraka. Od 1933. i dolaska nacionalsocijalista na vlast, uspon Mein Kampfa bio je astronomski. Te je godine prodano milijun i petsto tisuća primjeraka. Knjigu su mogli čitati i slijepi jer je verzija na Brailleovom pismu objavljena 1936. Od te godine primjerak narodnog izdanja (zajedno uvezana oba sveska) dobivao je svaki sretni par na dan vjenčanja. 13 milijuna primjeraka je prodano do kraja Drugog svjetskog rata. Knjiga je u ono doba prevedena na 16 jezika.
Nije poznato koliko je ljudi zaista pročitalo knjigu. Za Hitlera to nije bilo ni važno. On se početkom 1920-ih godina u službenim ispravama predstavljao kao pisac. Knjiga ga je silno obogatila pa je dolaskom na vlast mogao odbiti plaću kancelara.
Mein Kampf nije pružio detaljan politički nacrt. No ona je važna jer ispravno prikazuje Hitlerova politička načela, ideje, stavove i dugoročne ciljeve. Knjiga je uspostavila bazu za Führerov mit. Hitler je opisao sebe kao jedinu osobu koja je sposobna spasiti Njemačku i vratiti joj staru slavu. Neizravno je natuknuo kako je upravo on političar genij. 'Spoj teoretičara, organizatora i vođe u jednoj osobi najrjeđa je stvar što se može naći na ovome svijetu, ovaj spoj odlika je velikog čovjeka.' Nedvojbeno, Hitler je mislio na sebe.
'Njemačka Austrija mora se vratiti velikoj njemačkoj domovini i to ne zbog ekonomskih razloga. Ne i opet ne. Čak i ako bi takva zajednica bila nevažna s ekonomske točke gledišta; da, mora se svejedno dogoditi , čak i ako bi bila štetna. Jedna krv zahtjeva jedan Reich. Nikada njemačka nacija neće posjedovati moralno pravo da vodi kolonijalnu politiku barem dok ne prigrli vlastite sinove u jednoj državi. Tek kad granice Reicha uključe posljednjeg Nijemca, ali mu ne bude osiguran dostojan život, moralno pravo osvajanja stranog tla će proizaći iz neimaštine našeg naroda.' Citat je to s početka Mein Kampfa. Tu je prikazana posvećenost rušenju Versajskog sistema uspostavljenog na kraju Prvog svjetskog rata. To će biti politika budućeg kancelara prema Austriji koja će voditi njezinoj aneksiji iz 1938.
Knjiga pruža manihejsko shvaćanje povijesti kao rasne borbe po kojem viši rasni entiteti Arijevci su stalno potkopavani i uništavani od strane nižeg rasnog entiteta Židova. 'Rasno pitanje, ključ je ne samo svjetske povijesti nego i cjelokupne ljudske kulture'. Misija nacizma je prema Hitleru bila uništiti 'židovski boljševizam'. U Mein Kampfu Hitler je odbio ideju asimilacije 'rasno stranih elemenata' i kritizirao politiku germanizacije Pruske za počinjenje te pogreške.
Hitler i njegovi sljedbenici vidjeli su post-Versajsko uređenje srednje i istočne Europe ne samo kao nacionalno poniženje već kao biološku prijetnju opstanku njemačkog naroda u cjelini. Promatrano iz te perspektive, ni jedna vanjska politika nije bila moguća, osim vanjske politike teritorijalnog širenja. Takva politika je bila formalno opravdanje za preuzimanje vlasti i kontrolu unutarnje politike kako bi se zemlja pripremila za buduće ratove koji bi povratili željena područja.
'Ako govorimo o zemljištu u današnjoj Europi, na umu nam mogu biti samo Rusija i njezine vazalne pogranične države... Stoljećima je Rusija crpila hranu iz germanske jezgre svojih gornjih vodećih slojeva. Danas se ta jezgra može smatrati gotovo posve iskorijenjenom i zatrtom. Zamijenio ju je Židov... On sam po sebi nije element organizacije nego ferment raspada. Divovsko carstvo na istoku zrelo je za propast. A svršetak židovske vladavine u Rusiji bit će ujedno svršetak Rusije kao države.' Navedeni ulomak pokazuje kako su nacionalsocijalisti prema Hitleru morali provesti zadatak uništenja Židova, Rusije i boljševizma iz rasnih teritorijalnih i ideoloških razloga. To su i pokušali 1940-ih.
Itd. o sifilisu, filmovima, političkoj agitaciji. Politička načela iznesena u knjizi Hitler nikad nije smatrao potrebnim mijenjati. Benito Mussolini je opisao Mein Kampf nečitljivim i nikad ga nije pročitao do kraja. Svom najdražem arhitektu i jednom od najbližih suradnika Albertu Speeru, Fűhrer je izjavio 1930-ih kako je Mein Kampf zastario te da nije više aktualan. No, iako stavovi izneseni u knjizi ne definiraju konkretan politički nacrt, izneseni svjetonazori predstavljaju čvrste nepromjenjive stavove, odnosno pravi hitlerovski iliti nacionalsocijalistički svjetonazor. U tom duhu iznesenih stavova o Židovima, marksizmu, Austriji, Rusiji, političkoj propagandi itd., odvijala se unutarnja i vanjska politika u Trećem Reichu. Mein Kampf nikako ne treba podcijeniti. U njemu su iznesene smjernice politike Trećega Reicha iako je prvotna namjera bila ostvariti politički profit 1920-ih godina.
Zbog potrebe približavanja svojih stavova i ideja narodnim masama Hitler je napisao i svoju Drugu knjigu 1928. koja međutim za njegovog života nikad nije objavljena. Nije objavljena jer su javno izneseni vanjsko-politički planovi kako ostvariti njemačku dominaciju u Europi i svijetu. Tu dominaciju bi trebalo ostvariti ponovnim naoružavanjem, osvajanjem teritorija i resursa na račun poraženih država itd. Previše otvoreno da bi se javno objavilo.
Puno polemike i komentara ponovo je izazvao Adolf Hitler iako ga već sedam desetljeća nema u politici. Ništa novo jer prema nekim istraživanjima sve američke rasprave završe pričom o Hitleru. Nakon Isusa Krista najveći broj biografija je napisan o Adolfu Hitleru. Na listi najpopularnijih povijesnih ličnosti prema Stevenu Skienu i Charlesu Wardu, Hitler je na 7. mjestu ispred Aristotela, Aleksandra Velikog ili Alberta Einsteina. Napoleon, kojeg isti istraživači smatraju popularnijim, ipak je živio u doba prije industrijske revolucije. Fascinantni podaci. Količina izdanih knjiga o nacionalsocijalizmu, Hitleru, Trećem Reichu, Wehrmachtu i SS-u je gotovo industrijskih razmjera.
Nesumnjivo je Adolf Hitler najpopularniji vođa Drugog svjetskog rata i najpopularniji političar modernoga doba. Iako ga se smatra apsolutnim negativcem ostavio je povijesni pečat koji će nadživjeti svih nas dokle god bude postojalo čovječanstvo. Ideja da se opet printa Mein Kampf u Njemačkoj popraćen stručnim komentarima je dobra ideja i nikako ne može biti loša. Da se tiska u izvornom obliku moglo bi se prigovoriti tiskanju ali ovako nema smisla. Svaki pokušaj zabrane i skrivanja te knjige od javnosti samo će stvoriti dodatnu želju i radoznalost masa koje će svejedno naći Mein Kampf negdje na internetu, ili će ga kupiti na Amazonu ili na crnom tržištu. Danas u svijetu slobodnog interneta se ne može više ništa sakriti. Četiri tisuće primjeraka za jednu Njemačku je vrlo mala cifra. Bila bi i za Hrvatsku gdje bi se Mein Kampf prodao u mnogo većoj nakladi. Očito je da će ovo izdanje minhenskog Instituta za modernu povijest biti samo za obrazovne i slične institucije. Na Amazonu je Mein Kampf jedna od najprodavanijih knjiga u digitalnom obliku jer ljudi ne žele ući u knjižaru i kupovati Hitlerovu knjigu, ali žele pročitati i saznati što je unutra napisano. Zato bi se takvo što trebalo omogućiti i u Njemačkoj. Tko želi pročitati Hitlerovu knjigu pročitat će na ovaj ili onaj način pa je zato bolje za djecu u Njemačkoj da se prvi put susretnu s tom knjigom na nastavi nego na nekom nacističkom internetskom forumu. Uvijek će biti luđaka koji će pogrešno interpretirati pročitano ali to nije rješenje za potencijalno opasne knjige poput Mein Kampfa. Nužna je široka dostupnost i javna rasprava o tim tabu temama. Svako guranje pod tepih i zabranjivanje kontroverznih uradaka može dovesti samo do kontraproduktivnih učinaka.
Mein Kampf je itekako aktualan u sadašnjem modernom svijetu zategnutih međunarodnih odnosa, ratova, sukoba, gospodarskih i migrantskih kriza. Hitlerov tekst mora biti upozorenje na koji način se ne smije gledati na svijet i svakodnevne probleme poput nezaposlenosti, bijede, kaosa itd., za koje često aktualni političari ne znaju iznaći prava rješenja. I u vanjskoj politici Hitlerov uradak mora biti podsjetnik državnicima supersila da se agresija ne smije upotrebljavati već se napeti odnosi moraju rješavati pregovorima za zajedničkim stolom.
Pogotovo, Mein Kampf je aktualan u smislu Mađarske i Ukrajine čiji vođe vode otvoreno profašističku politiku. Javno korištenje Mein Kampfa i poticanje rasprava o njemu samo će oslabiti vođe poput Viktora Orbana i Petra Poroshenka kojim pod krinkom zaštite svojih naroda i Europe diskriminiraju i teroriziraju svoje i strane građane vodeći politiku žice, zatvorenih granica, suzavaca i fosfornih bombi. Takva prohitlerovska politika može svijet dovesti na rub ponora i uništenja slično kao što ga je doveo i Hitler.
Mein Kampf je aktualan i bilo bi dobro da ga mase čitaju jer bi onda znali prepoznati prijetnju ekstremnih nacionalista koji se žele dokopavati vlasti kao što su Nacionalna fronta u Francuskoj ili Zlatna zora u Grčkoj. Mogli bi nabrajati i druge primjere fašizma poput fašističkog režima Sjeverne Koreje ili islamofobije u SAD-u.
Jednostavno rečeno, čitajući i dobro poznavajući Mein Kampf narod će znati i biti sposoban identificirati fašizam i želju za dominacijom i agresijom. Možda ga upravo zato neki žele zaključati u ladicu. Neće i ne smije proći.
Matija Šerić za advance.hr
_________________
Ako su neki zivoti savrsena kruznica, drugi uzimaju oblik koji ne mozemo predvidjeti ni shvatiti. Gubitak je bio dio moga putovanja. No i pokazao mi je sto vrijedi.
Kao i ljubav na kojoj mogu jedino biti zahvalan.
|
FAQ
Postano: 11 sij 2016 10:53 
