Dakle,ovako. Nakon mjesec dana parenja nema nikakvih revolucionarnih promjena,kažem revolucionarnih,ali ima onih nekih sitnih.Nakon tko zna koliko godina,ne znam točno,jer odavno nisam probao,napokon mogu svom snagom udahnuti zrak u pluća,a da se ne zakašljem.Već to mi je dovoljno da nastavim s parenjem.Imam osjećaj da imam više kondicije i da se manje zadišem prilikom nekog napornijeg posla.Lakše hodam uz stepenice,barem mi se tako čini.Što se tiče čula okusa i mirisa,ne primjećujem baš neku promjenu,ali ne zamaram se s tim.Još uvijek kad sjednem za komp ili pred tv gledam gdje je pepeljara,pa se nasmijem sam sebi.Nema nikakvih nuspojava i to mi je najvažnije.Pijem malo više vode,ali to je normalno.Na analogne,ne vjerujem da ću se ikad vratiti,jer u jednom trenutku kad mi se na twistici ispraznila baterija,posegnuo sam za analognom,povukao 3 dima i ugasio.Rađe sam odlučio pričekati da se baterija malo nadopuni.Otad imam rezerve,bez brige.
Uglavnom,generalno se osjećam bolje i to mi je već dovoljno. Bez zadrške nastavljam s parenjem
