Vaper club

e-cigarete forum
Zadnji put si ovdje bio: 20 kol 2017 06:00. Sada je: 20 kol 2017 06:00.

Vremenska zona: UTC + 01:00 [LJV]




 [ 87 post(ov)a ]  Stranica Prethodna  1 ... 5, 6, 7, 8, 9
Autor Poruka
 Naslov: Re: Dinamo
PostPostano: 08 pro 2012 12:16 
Offline
Administrator
Avatar

Pridružen: 02 ožu 2011 14:18
Postovi: 10806
Lokacija: Samobor
Tonel će mnogima ostati u lijepom sjećanju, bio je jedan od najboljih, ako ne i najbolji stranac u Dinamu, a sada je došlo vrijeme rastanka. Za službenu stranicu Dinama dao je oproštajni intervju.

- Hvala svima na prekrasne dvije i pol godine u Dinamu. Odlazim iz Zagreba, ali dobri trenutci koje sam ovdje ostvario će zauvijek ostati u meni. Posljednji mjeseci nisu bili onakvi kakve klub niti ja zaslužujemo, ali takve stvari se u poslu događaju. Kao što sam rekao, proveo sam ovdje prekrasne dvije godine i kada podvučem crtu ispod svega napravljenog - sve je bilo super i pamtit ću samo dobro - rekao je za stranicu GNK Dinamo i nastavio:

U Dinamu sam prvi puta osvojio državno prvenstvo; i to dva puta. Isto tako sam dao svoj doprinos u dvije uzastopne Lige prvaka, a to je bilo ono o čemu sam pričao sa Zdravkom Mamićem kada sam dolazio. Europska liga se već igrala nekoliko godina, a Liga prvaka je bila cilj i želja te sam ponosan što smo u tome uspjeli. Uglavnom, osjećam da sam odradio svoj posao ovdje.

Tonel je u Dinamo došao u kolovozu 2010. godine i za Modre odigrao 85 natjecateljskih utakmica te zabio 7 pogodaka. U isto vrijeme je s Dinamom osvojio dva nacionalna prvenstva, jedan Kup, jednom igrao skupine Europske lige te dva puta skupine Lige prvaka.

- Na koncu, danas su mi čelni ljudi kluba rekli da su zadovoljni sa mnom i važno mi je da odlazim u takvom tonu. Oduvijek smo imali odličan odnos i važno mi je da smo rastali isto tako.

Osvrnuo se i na svoje suigrače.

- Neki dan smo imali zajedničku večeru i važno mi je da sam i s njima imao odličan odnos te smo se lijepo pozdravili. Osjećao sam uvijek njihovo poštovanje prema meni i cijenili su moj korektan odnos prema poslu te im želim puno sreće.

Za kraj je i otkrio zašto odlazi.

- Odlazim najviše zbog obitelji. Moje troje djece se ipak nije ovdje tako dobro snašlo kao ja, a Portugal je naš dom. Ja sam obiteljski čovjek, meni je obitelj na prvom mjestu i oni su glavni razlog mojeg odlaska. U Portugalu su njihovi prijatelji i ostatak obitelj te zaslužuju normalno djetinjstvo. Kažem, obitelj je na prvom mjestu i ne želim više da smo razdvojeni, da putuju puno avionom i slično. Želimo živjeti zajedno kao obitelj, a to možemo samo u Portugalu. U budućnosti ću uvijek gledati kako igra Dinamo, kako su prošli te ću pratiti klub. Vječno ću biti navijač Modrih.

-------------------------------------------------------------------------------------------------------

Eto nakon Kocha Maminjo je jos jednog odlicnog igraca pehnul ko staru kantu.

_________________
slikaslika
Ako su neki zivoti savrsena kruznica, drugi uzimaju oblik koji ne mozemo predvidjeti ni shvatiti. Gubitak je bio dio moga putovanja. No i pokazao mi je sto vrijedi.
Kao i ljubav na kojoj mogu jedino biti zahvalan.


Povratak na vrh
  
 
 Naslov: Re: Dinamo
PostPostano: 28 tra 2013 07:17 
Offline
Administrator
Avatar

Pridružen: 02 ožu 2011 14:18
Postovi: 10806
Lokacija: Samobor
Policija zabranila ulazak za stotinjak navijača, a ostatak navijačke skupine se s njima solidarizirao i otišao pod tribinu Zapad. Stigla je policija, navijači su navijali ispred tribine i nakon 20-ak minuta otišli.

Na praznom stadionu nije bilo nikakvog navijanja, a kada je utakmica završila, dinamovci su slavili naslov pred praznim stadionom. Stvarno tužno i pitamo se može li Dinamo pasti još niže. Oni redaju naslove, ali tribine su prazne, ovakav klub iz Maksimirske 128 nikog ne zanima u metropoli.

I da, Dinamo je slavio autogolom Bubnjića u 87. minuti (1:0) i tako pobjedom proslavio osmi uzastopni naslov prvaka, a utakmica je bila i rekordna za vratara Ivana Kelavu koji već gol nije primio 770 minuta.

_________________
slikaslika
Ako su neki zivoti savrsena kruznica, drugi uzimaju oblik koji ne mozemo predvidjeti ni shvatiti. Gubitak je bio dio moga putovanja. No i pokazao mi je sto vrijedi.
Kao i ljubav na kojoj mogu jedino biti zahvalan.


Povratak na vrh
  
 
 Naslov: Re: Dinamo
PostPostano: 28 tra 2013 13:00 
Offline
Administrator
Avatar

Pridružen: 02 ožu 2011 14:18
Postovi: 10806
Lokacija: Samobor
Nakon dvije godine i stotine radnih sati, desetaka tužbi i prigovora na nerad institucija, navijači i članovi Dinama napokon su dobili prvu presudu u korist svojih legitimnih prava, izvijestili su iz inicijative “Zajedno za Dinamo”. Naime, Visoki upravni sud je usvojio upravnu tužbu kojom je presudio da Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta (MZOS) mora odgovoriti na predstavke građana s legitimnim interesom kao što su u konkretnom slučaju članovi Dinama. Oni, dakle, nisu nelegitimna huliganska ulica kako ih neprestano etiketira šačica koja je mimo svih prava privatizirala udrugu građana.

Okupljeni u građansku inicijativu "Zajedno za Dinamo", navijači su još su prije dvije godine od Ministarstva sporta tražili da u njihovi klubu ispita i provede zakonitost, ali njihovi su zahtjevi ostali bez rješenja, nisu čak dobili ni običan odgovor. To im je pravo sada potvrdio Visoki upravni sud, koji je usvajanjem njihove tužbe jasno poručio državnim tijelima i ministarstvima poput MZOS (koje je traženja inicijative “Zajedno za Dinamo” opstruiralo na sve moguće načine) da upravna tijela uvijek moraju služiti javnom interesu i građanima, a ne privatnom interesu moćnika s novcem koji su uzurpirali sport i klubove, poput Zdravka Mamića!, ističu u ZZD-u. Osim toga, ističu članovi i navijači Dinama s posebnim zadovoljstvom, sud je razgolitio svu bahatost i bezobzirnost spram građana bivših visokih dužnosnika ministarstva, poput bivšeg ministra Radovana Fuchsa ili čelnika uprave za sport Željka Klarića koji je ekspresno nakon odlaska iz MZOS-a dobio posao u Dinamu!

Osnaženi prvom presudom koji ih legitimira kao punopravne građane i legitimne članove udruge građana NK Dinamo, navijači okupljeni oko ZZD-a, a ima ih više oko 5000, mole aktualnog ministra Željka Jovanovića da javnosti u najkraćem mogućem roku kaže: tko će, kada i kako uvesti zakonitost u naš klub. “Ne znamo više objasniti našem brojnom članstvu kako se i zašto u našoj državi mogu tako otvoreno i besramno kršiti njihova prava. Pa, ukoliko vaš odgovor ne dobijemo u razumnom roku, organizirat ćemo prosvjed pred Vašim ministarstvom. Možda Vi uspijete objasniti vlasnicima nogometnog kluba Dinamo, tj. njegovim članovima, u čemu je problem.

_________________
slikaslika
Ako su neki zivoti savrsena kruznica, drugi uzimaju oblik koji ne mozemo predvidjeti ni shvatiti. Gubitak je bio dio moga putovanja. No i pokazao mi je sto vrijedi.
Kao i ljubav na kojoj mogu jedino biti zahvalan.


Povratak na vrh
  
 
 Naslov: Re: Dinamo
PostPostano: 29 srp 2013 13:15 
Offline
Administrator
Avatar

Pridružen: 02 ožu 2011 14:18
Postovi: 10806
Lokacija: Samobor
MISTERIJ UEFINE KAZNE Dokaz Mamićeve moći ili nova velika podvala? Piše Tomislav Židak

Depeša Disciplinske komisije Uefe, koja je brzinom svjetlosti drakonski oštro reagirala na verbalni delikt u Maksimiru, na skandiranje “Mamiću, cigane, odlazi iz svetinje” i “Igrajte, pederi”, šokirala je i nas koji znamo kako je Zdravko Mamić moćan i talentiran za ovakve podvale. Vjerovao sam da je ekspresna najava sankcija iz Nyona rezultat “predanog” rada Helsinškog odbora i utjecaja glavnog tajnika HNS-a Damira Vrbanovića u Nyonu, koji su tražili zaštitu Mamića od navijačke drskosti.

Engleski običaji

Onda sam otvorio web site Uefe, ali u odlukama Disciplinske komisije ni riječi o kazni Dinamu. Na udaru disciplinaca iz Nyona našle su se utakmice Celtic - Cliftonville zbog petardi i Vardar - Steaua zbog izbjegavanja press konferencije nakon utakmice. I ponešto baklji. Posumnjao sam: ili bi Uefa trebala ažurirati web stranicu, ili je Zdravko Mamić i u Kući europskog nogometa moćan kao i u Rusanovoj ili je to još jedan dribling glavnog Dinamova menadžera ...

Bio sam nekoliko puta na engleskim stadionima i doista je običaj da se prije utakmice upozori na nedopuštena ponašanja. Spiker objavi da će utakmica biti prekinuta ako bude uvreda i na privatnoj osnovi. Dakle, za “Mamiću, cigane” i “Igrajte, pederi” na Anfield Roadu sudac bi prekinuo meč...

No, kada nekome na ovom meridijanu kažete da je “cigan ili peder”, to je više stvar folklora, nego rasizma ili homofobije. Niti u venama Mamića teče ciganska krv, niti je “Igrajte, pederi” homofobna parola, s hrvatskog bi se to moglo prevesti kao “igrajte muški”. Uostalom, kada je Mamić izlazio iz zatvora, tko ga je dočekao? Stara prijateljica Mira Krauss i Toti Dedić, čuveni borac za prava Roma...

Teatar apsurda

Ni ja ne volim glazbu koja dolazi sa sjeverne tribine. Ne volim uvrede, posebno se grozim kada se vrijeđa nečiju djecu, ali ne volim ni kada se iz naftalina vadi verbalni delikt i njime se prijeti navijačima. Mislim da svaki navijač ima pravo izraziti mišljenje, pa i neslaganje s klupskom politikom. Kao što mi se ne sviđaju ni politički ofarbane eskapade Jovanovića, koji nije isušio ni milimetar močvare, ali i dalje govori. Uglavnom u vjetar!

Ne mogu odobriti niti jednom klubu pravo na rat s navijačima, naročito ne uoči utakmica za plasman u Ligu prvaka. Plasman u elitnu ligu trebao bi biti dar navijačima, a ne svečanoj loži. Ma što vikali. Jer, navijači su podijeljeni i oko Mamića, tri kluba navijača u Zagrebu imaju različita mišljenja. Zapadna tribina ga podržava i zato ona neće biti pod sankcijama, a istočna ga, kao i u doba Tuđmana i Canjuge, vrijeđa. Tuđman je gospodu s istočne tribine nazvao Soroševim plaćenicima i povremeno ih izbatinao. Mamić to ne može, niti ga to zanima, ali želi sačuvati posao. Dobar posao! I prijeti Uefom. Pitam se samo jednu stvar: kako će Dinamo biti isključen iz Europe ako se igra pred praznim stadionom?

Ipak, najveća uvreda Mamiću nisu grafiti u kojima se zahtijeva njegov odlazak “from our temple”, najveća uvreda je grafit u Draškovićevoj na kojemu piše - “Canjuga, vrati se”! Mamić se vjerojatno sjeća kako je predsjednik Josip Šoić odlazio iz Maksimira - preskačući plotove. Zlatko Canjuga je bježao “požarnim stepenicama”. Iza svih tih bježanija stajao je Mamić. Od sudbine se ne može pobjeći, u Bibliji piše - kako si sijao, tako ćeš i žeti! Ali, zamislite kakav je Dinamo klub? Navijači žele klub izbaciti iz Lige prvaka, glavni šef želi navijače izbaciti sa stadiona. Teatar apsurda kakvog se ne bi posramio ni Eugene Ionesco...

jutarnji

_________________
slikaslika
Ako su neki zivoti savrsena kruznica, drugi uzimaju oblik koji ne mozemo predvidjeti ni shvatiti. Gubitak je bio dio moga putovanja. No i pokazao mi je sto vrijedi.
Kao i ljubav na kojoj mogu jedino biti zahvalan.


Povratak na vrh
  
 
 Naslov: Re: Dinamo
PostPostano: 14 vel 2015 11:18 
Offline
Avatar

Pridružen: 07 ožu 2011 11:16
Postovi: 2854
Lokacija: Slavonski Brod
Valentinovo koje se ne zaboravlja

Na današnji dan prije točno petnaest godina vraćeno je ime Dinamo.
Dan niti jedan navijač zagrebačkog kluba, koji je tih dana živio za plavu boju, neće zaboraviti Valentinovo 2000. godine.
Pod zapadnom tribinom maksimirskog stadiona okupile su se tisuće navijača, a kad je legendarni Velimir Zajec izašao pred njih i rekao pobjednički: "Imamo Dinamo", zavladala je totalna euforija.

Na Dinamovoj Skupštini 44 člana (od 45) glasala su za povratak imena, kojeg je osam i pol godina ranije ukinuo Franjo Tuđman te mu nametnuo naprije HAŠK Građanski, a onda Croatia.

Nije se slavio samo povratak imena voljenog kluba, nego i kraj represije i nasilja policije prema dijelu navijača koji se usudio i dalje navijati za svoj Dinamo.



Petnaest godina kasnije, slična represija i nasilje vrše se na istom mjestu, u ime iste boje. Nakon povratka imena Dinamo u klub je ušao Zdravko Mamić i njegova proširena "familia" koja ga do danas ne ispušta iz ruke. Ime mu je ponovo promijenjeno, doduše samo neznatno, dodan je prefiks "Građanski", iako je od građanštine na Maksimiru malo toga ostalo. Deseci titula i stotine milijuna kuna ili eura ne mogu zamaskirati prljavštinu koja izvire iz plavih salona, kao ni prazne tribine na kojima je zaživjela Tuđmanova ideja o 200 obitelji, samo u Mamićevoj verziji. A navijači su, 15 godina kasnije, i dalje tamo gdje su bili, pod Zapadom, na ulicama, na tribinama, traže da im se vrati njihov Dinamo.

_________________
slika
Devils Marble EVO, Nautilus Oddy klon, Hercules...
ipv Mini, Kaya lite v2+ klon


Povratak na vrh
  
 
 Naslov: Re: Dinamo
PostPostano: 27 srp 2015 15:04 
Offline
Avatar

Pridružen: 07 ožu 2011 11:16
Postovi: 2854
Lokacija: Slavonski Brod
Pomalo sam i razočaran što je vijest o odlasku Dinamove legende prošla gotovo nezapaženo u medijima, a još više na samom forumu. Prenijet ću ovdje Židakov tekst iz 2010...

Ismet Hadžić (7 srpanj 1954 – 14 srpanj 2015)

slika

Kada je prije jedanaest godina pokojni reporter Jutarnjeg lista Ivica Šantek otkrio da je Ismet Hadžić, slavni nogometaš još slavnije Dinamove generacije iz osamdeset druge, posrnuo do dna, da spava u autu i po parkovima, da je profućkao sve i da je gladan kruha i “vječito žedan”, bio je to šok za sve Dinamove navijače, koji su znali da se 1982. godine u Dinamu mogao zaraditi novac za pristojan život, da su Kranjčar, Zajec i Mlinarić napravili milijunske transfere. I onda vijest da je jedan od najboljih igrača te generacije, koji je proslavio i Velimira Zajeca, jer je pokraj Hadžije mogao igrati komotno kao Beckenbauer, otišao k vragu. Ismet Hadžić tada je bio jedna od najtužnijih stranica Dinamove nogometne povijesti.

Nisam bio čak ni klošar jer, kako sam ja živio tih godina, bila je to uvreda i za klošare. Ostao sam bez svega, posudio nekim prijateljima 80.000 maraka, prijatelji se više nikad nisu javljali. A onda sam još zaronio i u alkohol i piće je odnijelo i ostatke ostataka. ‘Na dnu’ me našao Zlatan Arnautović, koji je preko Jutarnjeg lista i Ivice Šanteka pokrenuo akciju za moje spašavanje - ispričao mi je Ismet Hadžić, koji se nerado sjeća “dana klošarenja”, ali ne bježi od te crne epizode u svojoj biografiji.

- Radio sam na trešnjevačkom placu, gurao kolica, nosio gajbe i zbog te ‘šanse’ sam do groba zahvalan Faruku Spajiću, koji mi je pružio ruku kada su me svi zaboravili. Poslije sam bio i vodoinstalater, popravljao sam centralna grijanja, svašta čovjek nauči kad je u nevolji - govori nogometaš, za kojim je 1982. godine uzdisalo pola Europe.

- Na stolu je bila ponuda turskog Fenerbahcea, preda mnom i Ćirom su već bili ugovori, koji su mi za tadašnje prilike garantirali fantastičan transfer od 300.000 dolara. I onda Ćiro kaže: ‘Sine, ne mogu te pustiti, ostani još godinu dana da osvojimo i drugu titulu...’ Puno godina kasnije ležim u autu, hladno je, a meni kroz glavu idu ti dolari, oproštajna utakmica Dragana Džajića u Tuzli, kada mi je sudac rekao: ‘Samo ga krivo pogledaj, letiš van’. Nije se sastao s loptom. Onda se sjetim utakmica s Hajdukom, kad smo ih u Splitu dobili 2-1 i kad su navijači pjevali ‘Hajduk i Dinamo dva su kluba bratska...’ Pa se sjetim 3-0 protiv Zvezde, Mlinarića, Kranjčara, Zeke i suza suzu goni. Žena je pobjegla u Tuzlu, svijet se srušio...

Onda su se pojavili Ivica Šantek, koji je svijetu objavio žalosni kraj jednog nogometnog genija, Faruk Spajić, koji mu je gurnuo šnitu kruha u ruke i odluka - alkohol mi ne treba. Već šest godina nije “gablal” - ni kapi!

- Digao sam se iz mrtvih! Prije četiri godine u Dinamo me vratio Zvjezdan Cvetković, tada sportski direktor a danas menadžer.

Upro je i Zdravko Mamić, koji je rastao uz Dinamo ‘82., nije bešćutan tip i svi su uprli ne bi li spasili Hadžiju. Iznajmili su mu stan u Petrovoj ulici, uključili ga u rad omladinske škole, a od 1. ožujka ove godine vodit će omladinsku školu Lokomotive...

- Nadam se da će sa mnom i Marko Mlinarić - kaže Hadžić, koji je sentimentalno vezan za Mlinku i tvrdi da su Mulahasanović i Mlinarić najbolji igrači s kojima je igrao. A s kojima je imao najviše “okapanja”?

- Vabec i Grnja su bili najgori, s njima sam se teško nosio. I kada se govori o najboljim Dinamovim igračima, uvijek se spomenu Štef Lamza, Marko Mlinarić i Cico Kranjčar, ali, Drago Vabec svakako spada među prvih pet...

Zdravko Mamić mu je obećao stan! Šansu mu je dao, Dinamo ga je izvukao s dna, još samo želi napraviti jednu stvar:

- Da se ‘bogato udam’, dosta su me ‘ženili’ - reći će uz sok od marelice, jedino piće za kojim će posegnuti u birtiji.

Ismet Hadžić je ujedinio Dinamove veterane, staro društvo je opet skupa. U ovom času, osim klincima, preokupacija mu je pronaći Dragana Bošnjaka, koji “luta negdje između Kanjiže i Novog Sada”, igrača s kojim je 1982. godine proslavio Dinamo. Saznao je da “Bošnjak nije najbolje”, možda mu treba pružiti ruku. A Hadžija najbolje zna što znači pružena ruka kad si dolje, u devetom krugu pakla...

- Nikad Zagreb ni Dinamo neće više imati takvih igrača. Nikad me nitko neće uvjeriti da je Modrić bolji od Mlinarića, Ćorluka od Dragana Bošnjaka, ili Eduardo od Cerina i Kranjčara. To su bili velemajstori. I nikad više u Maksimiru nije bilo takve klape, možda su nam se približili Silvio Marić i Robert Prosinečki 1998. godine. No, u Maksimiru raste jedna nova generacija, koja danas ima između 14 i 16 godina, koja bi nas mogla nadmašiti. Ali, o tome u ovom času ne želim govoriti da ih ne ureknem. Ostaje mi moj posao u Lokomotivi, moja nada da ću kad tad dobiti svojih 50 kvadrata i izuzetna zahvalnost Dinamu, Božidaru Šikiću, Jurici Čabraji i Zdravku Mamiću koji su mi produljili život. Ostaju mi i moji veterani, Zlaja Arnautović, Mlinarić, Vabec, Dautbegović.

Ismet Hadžić je karijeru zaključio u Las Vegasu. Nisu ga privlačila kasina, “velike i male serije”, pravi “las vegas” je bio njegov život. Na tom ruletu tek prije šest godina kuglica je pala na njegov broj. Danas je opet sretan čovjek...

RIP

_________________
slika
Devils Marble EVO, Nautilus Oddy klon, Hercules...
ipv Mini, Kaya lite v2+ klon


Povratak na vrh
  
 
 Naslov: Re: Dinamo
PostPostano: 15 lip 2017 14:19 
Offline
Administrator
Avatar

Pridružen: 02 ožu 2011 14:18
Postovi: 10806
Lokacija: Samobor
Trebao si se zvati Neal ili Krasnodar, često mi je mama prepričavala roditeljsku peripetiju u koju su bili uključeni mama, tata, bake, djed, kumovi, kume, tih vrelih kolovoških dana 1969. godine.

– Zašto Neal?
– Pa Armstrong se spustio na Mjesec – odgovori mudro.
- A Krasnodar?
– Po Rori – iz pozadine je stigao očev glas.
– Pa, zar nisi rekao da je Lamza bio najbolji? – gomilala su mi se pitanja u glavi.
– Nisam htio da budeš Štef. To nije umjetničko ime.
– Pa ni Igor nije baš nešto umjetnički...

Tako je Dinamo i prije nego što sam izjurio van nakon majčinih muka u bjelovarskoj bolnici bio predodređen da mi bude suputnik kroz život. Da u nekim trenucima čak dovede i moju egzistenciju u pitanje. No, zanimljivo, prvi put sam na stadionu u Maksimiru bio (ne sjećam se, ali mi je prepričao otac) 23. lipnja 1973. kada je Zagreb igrao u kvalifikacijama protiv Famosa iz Hrasnice na svom putu preko Osijeka u Prvu ligu. Bile su to mitske utakmice pjesnika iz Kranjčevićeve, kada je njihov ulazak u Prvu ligu pratio cijeli grad, a na tribinama u Maksimiru rušili su se svi rekordi. Bilo je to doba kada je 50 tisuća duša na tribinama bila normalna stvar. Prve Dinamove utakmice koju sam uživo gledao se uopće ne sjećam, ali pamtim da sam u ljeto 1975. svaki dan ispitivao mamu gdje je tata. Odgovor je uvijek bio – na terenu. No, meni se uopće nije činilo da je otac na službenom putu. Sve do jednog dana kada sam se vratio iz vrtića, a na krevetu me čekala velika Dinamova zastava, plave boje i s grbom na kojem su se “družile” zvijezda i šahovnica. I mala igračka, maskota Zlatka Kranjčara, koja se zvala Cico. To su, uz rođendanske čestitke s Generalićevim motivima i Dinamovu reviju koju sam pronalazio u svom sandučiću, bili dokumenti da sam član nogometnog kluba Dinamo iz Zagreba.

Ne svojom voljom, tako sam postao član jednog po mnogo čemu posebnog, ali još više čudnog nogometnog kluba, ali sam svojom voljom osjetio svojevrsno olakšanje kada je Rijeka osvojila naslov prvaka Hrvatske u nedjelju 21. svibnja 2017.

Što se dogodilo na tom putovanju? Kako se jedna bezuvjetna ljubav pretvorila u ravnodušnost s intencijom da taj klub u meni više ne izazove ni onu minimalnu emociju. Gdje je nestala ona dječačka razrogačenost očiju kada slušaš priču o dečkima iz 1967. ili pak nabrajanje velikih Dinamovih igrača do tada kroz povijest – Zvonimir Monsider, Franjo Wölfl, Dražan Jerković, Ivica Horvat, Ivan Jazbinšek, Tomislav Crnković... – Nisi vidio najveću Dinamovu pobjedu, kada je Stjepan Štef Lamza toliko driblao njemački Eintracht iz Frankfurta, kako nitko nikada nije uspio driblati taj germanski klub. Bilo je to bolje i od svih slaloma Ingemara Stenmarka.

Ili formativne godine uz šampionsku 1982. Euforija u gradu, u meni tada samo sportska, iako sam već tada od oca, ali i od dijela medija, morao konzumirati priču da Dinamo ne vole suci, da zbog društvenopolitičke situacije u zemlji nije dobro da Dinamo bude prvak, već da bude peti ili šesti da se u dinamovcima ne bi budio duh Hrvatskoga proljeća. Tada sam to doživljavao kao pritisak na moj klub. Ipak, prevladavala je nogometna strast, svi dragi likovi iz te šampionske ‘82. Znali smo napamet te dečke koji su pregazili Crvenu zvezdu s 3:0, bili bolji od Hajduka u Splitu 2:1, slavili u Skoplju te sve zapečatili u igri protiv Željezničara u Maksimiru: Vlak, Bračun, Z. Cvetković, Hadžić, Zajec, Mustedanagić, Bručić, Cerin, Kranjčar, Mlinarić, Deverić ili Boro Cvetković. Imao sam svog favorita, suhonjavog plavokosog Trnjanina Snješka Cerina. On je bio paradigma moga Dinama. Skroman i do kraja pošten dečko, nebeskoga skoka, lucidnih rješenja, voleja i prvoklasnih škarica. Bilo je to vrijeme u kojem je odlazak u Maksimir bila svečanost. Dolazak do stadiona, ispunjavanje klupske kladionice za deset tadašnjih dinara te uglavnom slavljenički karusel od stadiona do Kvatrića, na kojem si već kupio novine u kojima si mogao sve pročitati što si maloprije gledao.

Brzo se Dinamo vratio starim navikama zbog kojih je 24 godine čekao na naslov prvaka. Proći prvo kolo eurokupova bilo je podjednako teško kao pogoditi dobitnu kombinaciju na sportskoj prognozi od 13 parova, tu redaljku portugalskih klubova (Sporting, Benfica, Porto) nad našim klubom ipak smo nekako podnijeli. I Klinsmannov bijeg u dresu Stuttgarta, i Otokoreov gol u dresu Auxerrea, sve je to bilo nekako podnošljivo. Svi su ti porazi bili sastavni dio sporta. Jedne nedjelje slavlje, druge tuga, ali bezuvjetnost bdijenja nad voljenim klubom bila je neupitna. I ta europska patnja i taj alternativni status unutar velike četvorke – Hajduk, Crvena zvezda, Partizan, Dinamo – imali su svoju navijačku draž.

Pa nam nije bilo teško kisnuti 90 minuta na kolovoškom ljetnom pljusku kada su nas Tuce i Kajtaz učili kako se igra nogomet ili pak aplaudirati Baki Sliškoviću koji se tako viteški nadmetao s Markom Mlinarićem u izvođenju slobodnih udaraca. Vjerujte mi, tada nisam imao pojma ni tko je predsjednik, a tko direktor kluba, tko je predsjednik Nogometnog saveza Jugoslavije, ni tko je generalni sekretar. Znali smo kada su nas suci prevarili, ali, iskreno, u 80-ima toga nije bilo tako puno. Od 1984. do 1989. Dinamo je baš bio slabašan. Pokušavali su Branko Zebec, isti onaj trener koji je stvorio zlatne dečke iz ‘67., Ćiro Blažević, trener šampionske ‘82., i šjor Tomislav Ivić, po mišljenju mnogih najveći hrvatski trener, vratiti Dinamo na vrh, ali nije išlo, Dinamo nije mogao do trofeja. Prije raspada Jugoslavije, zadnja “kanta” koja je završila u Maksimirskoj 128 bila je namijenjena pobjedniku Kupa maršala Tita iz 1983.

Onda je došao Bobanov high-kick, neprirodno bratstvo s Hajdukom u političke svrhe, zvijezda, koju je malotko volio, nestala je iz grba, a 27 godina kasnije, priča o Dinamu zapravo savršeno opisuje što nam se dogodilo u demokraciji, kapitalizmu na hrvatski način. Pravi Dinamov navijač doživio je višestruko – silovanje. Najprije silovanje pod krinkom domoljublja, mijenjanjem imena kluba, iscrpljujuća borba kluba i navijača u trenucima kada je momčad bila konkurentna i za Ligu prvaka s Prosinečkim, Cvitanovićem, Vidukom, Marićem, Jurićem, Ladićem... Kasnije silovanje jednog čovjeka, koji se zaklinjao u domoljublje i poštenje, da bi taj klub devastirao i emocionalno razbaštinio. Uvijek iste floskule o tržišnim utakmicama, o novim trendovima kapitalizma, o jedinom modelu preživljavanja kluba. To je sve bila krinka za svojatanje, ali i vrijeđanje naše inteligencije.

Da je nama netko tih šarmantnih 80-ih rekao da će Dinamo dva desetljeća kasnije biti gori od Crvene zvezde, ne bi se dobro proveo. I u ovoj sezoni, u kojoj je bilo vidljivo da Rijeka taj naslov ne može izgubiti zbog toga što je nogometno bila najbolja, dominantna, HNS i suci su sve pokušali kako bi spasili – trgovački.

I taj buldog sa sjevera, jedna posebna navijačka skupina sa svim svojim vrlinama pa tako i manama, nije dopustio da ga se do kraja pokori i slomi. Iako su BBB u Maksimiru živjeli kao da su u Guantanamu, ipak se nisu predali i još dišu. Ti žestoki momci, među kojima je bilo i doktora znanosti, profesora povijesti, vrsnih kirurga, sjajnih pravnika, ekonomista, ali i dilera droge, uličnih štemera, burzovnih mešetara..., željeli su samo navijati za zagrebački Dinamo. Veći problem od BBB-a, koji će se obnoviti, jest spoznaja da je Dinamo izgubio publiku, srednju generaciju, koja bi trebala voditi na stadion svoju djecu kao što je i mene vodio otac. No, danas je Maksimir pust, ni Manchester United, Real ili Bayern u Ligi prvaka te plejada svih mogućih legionara koji su prodefilirali kroz klub posljednjih godina više ne mogu probuditi navijački eros. I ne vjerujem da će ikada više Dinamo biti klub kakvog pamtimo. Svi oni koji pate za Dinamom kakav je nekad bio, i kakav bi zapravo klub trebao biti, vesele se naslovu koji je osvojio Matjaž Kek sa svojim trupama. I ona fešta koju su priredili Armada i Riječani na kraju sezone može se poistovjetiti s plavom ‘82. I onda će netko reći – takva su vremena. Nisu vremena, nego ljudi...

Igor Flak

_________________
slikaslika
Ako su neki zivoti savrsena kruznica, drugi uzimaju oblik koji ne mozemo predvidjeti ni shvatiti. Gubitak je bio dio moga putovanja. No i pokazao mi je sto vrijedi.
Kao i ljubav na kojoj mogu jedino biti zahvalan.


Povratak na vrh
  
 
 [ 87 post(ov)a ]  Stranica Prethodna  1 ... 5, 6, 7, 8, 9

Vremenska zona: UTC + 01:00 [LJV]


Online

Trenutno korisnika: crawl i 0 gostiju.


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš postati privitke.

Idi na:  
Powered by phpBB © 2000, 2002, 2005, 2007 phpBB Group
HR (CRO) by vaper club