Hrvatska košarka

Corto_1973

Pas Mater...
Imamo temu o plesu oko štange, a nemamo o košarci... aaaaaaaaajjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjj...
Najava za sutra, davno zaboravljeni Thompsonov hit s početka 90-tih...

Grci su naše stare mušterije, pa je red da ih pošaljemo doma...

:51:

Corto_1973

Već se duže vremena pokušavam natjerati napisati koju riječ o košarkaškoj reprezentaciji, ali vrijeme prolazi a od mene ništa... i mislim da je prije sutrašnjeg četvrtfinalnog meča stvarno red nešto napisati.

U doba moje mladosti odlazili bi na vanjske terene naših škola i nadali se da tamo pod koševima neće biti starije ekipe i da ćemo uspješno uloviti barem 1 koš od dostupnih... reprezentacija se rijetko kad vraćala bez medalje s velikih natjecanja, a dvorane su bile pune... Nažalost, današnja situacija je takva da se koševi doslovno raspadaju i ako već i nađete onaj koji vam neće pasti na glavu, dok haklate, sa strane će vas zbunjeno gledati prolaznici, a rijetki klinci koji uopće zalutaju na sportski teren omrznute im škole ni u ludilu neće htjeti zaigrati pod obručima...

Naravno da smo zato sami krivi, stanjem u društvu i sportu, kao i promjenama u stilu života u kojem uvijek morate biti naj... u svemu, osim u džabalebarenju... i haklu...

Jer da smo nešto vrijedili zadnjih 18 godina valjda bi i koju medalju donijeli kući. Na stranu sad suci i Beograd 2005 (iako ja i danas tvrdim da je krivnja isključivo bila na Marku Tomasu kojem je iz ruku protivnički igrač uzeo loptu bez prekršaja - ovo bi u moje vrijeme bilo predmet sprdnje a ne povika na suca), na stranu Popović i njegovo prigovaranje sucima, kao i bježanje od intoniranja himni zbog kojeg smo, neki govore, "prokleti" u četvrtfinalnim utakmicama...

Ostavimo sad sve to po strani i pogledajmo malo prema zapadnim susjedima - naime, vjerovali ili ne, u Sloveniji se održava Europsko prvenstvo u košarci.

Večeras su odigrane i prve četvrtfinalne utakmice... Španjolska je pregazila Srbiju, a Francuska dobila domaćine Slovence, pa će tako naši susjedi međusobno odlučivati tko će u borbu za 5. mjesto a tko će morati strahovati da neće biti u prvih 7 koji direktno idu na svjetsko prvenstvo.

Vratimo se sad našoj reprezentaciji koja sutra u 17.45 igra protiv Ukrajine meč četvrtfinala. Krenuli smo u prvenstvo očajno, bez vizije igre i u pripremnim utakmicama izgubili sve što se moglo izgubiti, a Francuzi su nas nakantali preko 30 razlike...
Lošem dojmu doprinjela je i početna utakmica sa Španjolcima u kojoj se nije znalo tko pije, ali se zato znalo tko plaća - gledatelji kojima nije bilo jasno na što su utrošene pripreme i što uopće radimo na prvenstvu.... Jedino veselje predstavljali su fine otrovne strelice Petra Skansija upućene izborniku i igračima...

Nakon toga, s puno natezanja dobijena je Gruzija (poznata košarkaška velesila iz 258-og stoljeća)... a potom smo se udostojili ponešto i odigrati i izgleda da smo uhvatili ritam. Dobijene su utakmice s direktnim konkurentima u egal završnicama što nismo bili u stanju učiniti u zadnjih 20 godina. Pa ipak, utakmicu s Italijom smo otvorili u grču i tek u trećoj trećini pokazali da je uz pametniju igru sve trebalo biti riješeno još u prvom poluvremenu s 20 razlike za nas. S Grcima je to bilo više natezanje nego igra i kao da smo se i mi i oni uplašili pobjede i željeli izgubiti utakmicu. Za Grke mi je jasno, jer im u reprezentaciji definitivno ništa ne paše, ali za naše mi nikako nije bilo jasno. I još Repeša zabrani igračima raditi faul na 10 sekundi do kraja pri tri razlike za nas uz loptu kod Grka. Srećom, dobili smo ih, ali trebalo je to ići puno lakše protiv totalno demotiviranih protivnika.

I sad smo tu, kao jedina reprezentacija sa samo jednim porazom nakon drugog kruga, prije četvrtfinalnih dvoboja. Dobijamo utakmice i kad ne igramo baš bajno, ili bolje rečeno, dobijamo ih i kad ne igramo apsolutno nikako i to je ono što raduje. Dečki se bore i osjeća se zajedništvo koje se nije dugo osjetilo. Međutim, hoće li to biti dovoljno i je li ova generacija dovoljno pametna (jer košarka je, prije svega, igra pameti) da ostvari nešto više od plasmana na svjetsko prvenstvo?

I još par natuknica samo...

U neka ljepša vremena, centar je bio onaj čije bi bilo da skače i hvata lopte, te po mogućnosti, zabija slobodna bacanja i zicere... e pa po toj definiciji Ante Tomić nije centar... čovjek je play zarobljen u svojih 217cm visine koji obožava asistirati, ali sunce mu njegovo, kad treba zakucati loptu u koš a protivnika u parket, onda ga nema nigdje... ovo je već treće prvenstvo na kojem apsolutno ništa nije pokazao i onaj tko ga je proglasio najboljim centrom Euro lige je totalni dibidus za košarku...

Jasko rotazione - Jasmin Repeša neprestano gura filozofiju 10 istih igrača s ravnopravnom minutažom... i tom svojom filozofijom je naprosto otjerao Marija Kasuna iz reprezentacije (a vidimo koliko nam fali jedan centar njegovih karakteristika)... ne znam, više volim staru školu - zna se tko je glavni igrač, zna se početna petorka, zna se tko je vodonoša, i tek kad početna petorka ispadne zbog 5 osobnih ili umre na terenu, onda ulaze zamjene... (hint - Adnan Becić, Cibona, 1982...)
Pa ipak i u toj filozofiji ima nešto - igrači se manje umaraju i teret utakmice se donekle ravnomjerno rasporedi na sve igrače... Čak imam osjećaj da na ovom prvenstvu i ne eksperimentira toliko i same zamjene su mu logične...

Silovanje šuta za tri poena - ovo je glavno obilježje igre naše reprezentacije u zadnjih 20 godina. Osobito se njime proslavio Aco Petrović u svojim čuvenim danima s reprezentacijom, poznatim po gubljenju već dobijene utakmice s Turskom. Nažalost, korijeni ove bolesti su jako duboki i još uvijek svjedočimo nepotrebnom napucavanju u trećoj sekundi napada, kad za to nema ni potrebe ni mogućnosti. Posebno to boli, kao u utakmici s Italijom, gdje smo na svakoj poziciji višlji za glavu od Talijana, ali to ne znamo iskoristiti i nismo sposobni spustiti loptu pod obruč gdje je moguće samo jedno rješenje - ili koš ili slobodna bacanja... a najbolje oboje! Za ovo je kriva i košarkaška organizacija koja silom želi približiti EU košarku NBA košarci i uvođenje trice je za moj pojam bila glupost (e sad će biti reakcije...)

Da ne duljim više, u drugom krugu imamo najboljeg strijelca (Bogdanovića) i najboljeg skakača (Tomića)... i sutra nas čeka tekma s Ukrajinom. Gledao sam ih protiv Litve, izgubili su nešto sitno, ali nisu bezazleni uopće. Igrali su s nama u kvalifikacijama, dobili smo oba susreta. Ako krenemo kao protiv Grka, ne piše nam se dobro. Imaju skakački jaku reprezentaciju, otvorene šuteve će zabiti, nisu skloni bezglavoj jurnjavi, ali mogu potegnuti kontru. I ono najbitnije, mogu igrati rasterećeno, nemaju imperativ pobjede, a mi već imamo stigmu četvrtfinala koje gubimo... a javnost je "narajcana"...

Nadam se samo da će Jasko shvatiti da mora igračima reći - oni su kita, razbit ćemo ih 25 razlike... jer to nije napravio prije tekme s Italijom, pa smo igrali kao ukakani...

Corto_1973

D-E-F-E-N-C-E!!!!

Deckardcain

Bravo momci !!! Najbitnija dosad a s najmanje nerviranja i pojedenih živaca :plus:

svaka čast !!!! :plus:

sad dalje šta bude da bude, košarka se vratila doma :plus:

Max_ZG

Corto_1973

A prije sutrašnjih uzbuđenja red je malo otići i u bližu povijest i prisjetiti se 6 kobnih četvrtfinala... od 1996. do 2009. godine.

OI 1996: Hrvatska - Australija 71:73

Tada smo bili šokirani. Zgroženi. Kako se to Hrvatskoj može dogoditi? Poraz od Australije u četvrtfinalu, nema borbe za novu olimpijsku medalju, nema Hrvatske među četiri najbolja, gdje smo od Barcelone bili standardni. Eh, da smo samo znali koliko ćemo još ovakvih utakmica kasnije izgubiti...

U Atlantu smo došli s Kukočem, Rađom, oba Vrankovića, Perasovićem, Komazecom i "mladim lavovima" Mulaomerovićem i Rimcom. Australci nisu trebali biti nekakav velik zalogaj, više smo se bavili Amerikancima, koji su nas čekali u polufinalu. Dok smo razmišljali tko će nam doći u borbi za broncu, jer preko Charlesa Barkleya, Davida Robinsona, Scottieja Pippena, Reggieja Millera, Karla Malonea, Shaqa O'Neala i Hakeema Olajuwona smo znali da ne možemo - "uništio" nas je Andrew Gaze sa svojom "basketaškom" družinom.

Dugo smo se mučili, hvatali australsku prednost, a kad smo je konačno dohvatili i poveli 66:60 - "blackout". Pet i pol minuta Hrvatska nije zabila, Australci su ušli u egal-završnicu i onda nas tricom Tonya Ronaldsona umjesto na Dream Team 2 poslali na Brazil i na Kinu za konačno razočaravajuće 7. mjesto. "Zar može gore?", pitali smo se tada.

EP 2001: Turska - Hrvatska 87:85

Na Europskim prvenstvima 1997. i 1999. išli smo sa "šarenim" momčadima i završavali priču u drugom krugu, bez plasmana u četvrtfinale. Povratak među "velike momke" doživjeli smo 2001., kad smo nešto manje od tri četvrtine držali 12 Turaka na terenu i 11.000 njih na tribinama mirne poput bubica.

Tri minute prije kraja treće četvrtine Hrvatska je vodila 37:56. I onda krenula s glupostima. Najprije smo Turcima dozvolili da treću četvrtinu završe s 11:1, a onda smo u posljednjoj prosuli i preostalih 9 razlike. Kod 72:73 Hrvatska je imala napad, nije ga uspjela završiti. Türkcan je na drugoj strani pogodio jedno bacanje i uveo Turke u produžetak, u kojem su nas i definitivno "dokrajčili".

Nakon utakmice izbornik Aco Petrović prozvao je Nikšu Prkačina za "izdaju", što mu je ovaj htio "naplatiti u naturi". Fizički je sukob spriječen, no gorak okus je ostao dugo. Praktično do danas. Gorak okus lošeg vođenja s klupe i gomile loših odluka igrača na parketu koje su kulminirale porazom kojim su mnogi akteri zauvijek obilježeni.

EP 2005: Hrvatska - Španjolska 85:101

Bilo je to natjecanje u kojem je Hrvatska vrijedila za medalju. A gdje bi je bilo slađe osvojiti nego usred Beograda? Neven Spahija posložio je momčad "za vola ubiti". Nikad bolji i ozbiljniji Giriček, odlični Popović i Planinić na playu, čvrsti Mamić, Žižić i Prkačin u obrani i skoku i nezaustavljivi tandem centara Vujčić - Kasun za koji nitko nije imao lijeka. Bili smo jaki, baš jaki. (ja bih još samo dodao da smo igrali najljepšu i najbolju košarku tada!)

Sa Španjolskom su od početnih minuta stvari počele čudno. Suci Lamonica, Drabikovsky i Dovidavičius izmišljali su prekršaje, punili naše najvažnije igrače osobnim pogreškama, razbijali nam ritam igre. Ali svejedno smo bili bolji. I od Španjolaca i od njih. Držali smo prednost sve do same završnice.

Sedam sekunda prije kraja Hrvatska vodi 73:70, a Navarro je na crti slobodnih bacanja. Pogađa prvo, drugo namjerno promašuje, Marko Tomas je na lopti. Garbajosa ga faulira, suci neu sviraju, Vasquez mu uzima loptu i izjednačava. Bila je to kruna neviđene sportske pljačke u režiji trojice spomenutih sudaca, koji su Španjolcima otvorili vrata produžetka, polufinala i Svjetskog prvenstva kojeg su godinu dana kasnije Španjolci i osvojili.

EP 2007: Hrvatska - Litva 72:74

Nakon što smo Španjolcima u skupini zalijepili šamar Tomasovom tricom za barem sitnu "zadovoljštinu" zbog onoga od dvije godine prije, u četvrtfinalu nas je dočekala Litva. Reprezentacija s kojom baš nikako ne možemo, gdje god se sastali.

Protiv Litve smo praktično 40 minuta igrali "egal-utakmicu" u kojoj su nam najveće probleme pravila dvojica NBA Litavaca Songaila i Kleiza. U zadnjoj minuti najprije je Popović promašio tricu za vodstvo, a zatim sekundu prije kraja kod 72:74 Zoran Planinić stao na liniju slobodnih bacanja. Prvo promašio slučajno, drugo namjerno, dobio opet loptu u ruke, ali nije uspio pogoditi ni iz trećeg pokušaja. Litva je otišla u polufinale, Hrvatska u razigravanje koje joj je na koncu donijelo nastup na Olimpijskim igrama u Pekingu.

OI 2008: Hrvatska - Španjolska 59:72

Sama činjenica da smo se nakon 12 godina suše plasirali na Olimpijske igre toliko nas je oduševila da od reprezentacije više i nismo tražili ništa više nego da nastupi. U startu smo se pomirili s time da su Litva i Argentina u našoj grupi jače i da ćemo u četvrtfinalu vjerojatno na Amerikance ili Španjolce. Prve favorite.

Bilo bi nam draže da su nas u četvrtfinalu "šutnuli" Amerikanci s LeBronom Jamesom, Kobeom Bryantom, Dwyaneom Wadeom, Chrisom Paulom i Carmelom Anthonyjem, to je uvijek lako "objasniti". No, ni zbog poraza od Španjolaca nismo pustili suzu. Braća Gasol i društvo već su u prvoj četvrtini stvorili desetak poena prednosti i držali nas na pristojnoj distanci do kraja. Ukić, Popović, Tomas, Planinić i društvo barem su se okušali kao - olimpijci. Bilo nam je dovoljno.

EP 2009: Hrvatska - Slovenija 65:67

Tragedija koja je po svojim elementima neodoljivo podsjećala na onu iz Istanbula 2001. Prvo poluvrijeme odlično, Ukić je potpuno ukočio najboljeg slovenskog igrača Lakoviča, funkcionirao je napad, izgledali smo jako dobro. U posljednjoj minuti prvog poluvremena Hrvatska je imala velikih 47:32 i samo je trebala mirno privesti prvi dio kraju.

Kod 47:34 imali smo loptu za posljednjih 15 sekundi prvog poluvremena, ali onda je Popović napravio strašnu glupost. Nešto je dobacio sucu koji ga je kaznio tehničkom, što su Slovenci iskoristili i s pet poklonjenih poena smanjili našu prednost na 47:39.

Umjesto Slovenaca, nervozu su u treću četvrtinu unijeli Hrvati. I to kakvu nervozu. U 10 minuta postigli smo tri (3) poena, a u 12 minuta od kraja druge do kraja treće četvrtine Slovenci su napravili seriju 23:3. Kao što se Aco izgubio u Istanbulu, izgubio se i Repeša u Katowicama, a Hrvatska je potonula u još jedan depresivan četvrtfinalni poraz.

izvor: sportnet.hr

Corto_1973

Kratki osvrt na polufinalne utakmice

Litva - Hrvatska 77:62

E da... ne može se igrati košarka bez centra. Cijelo prvenstvo nismo gotovo nikako kontrolirali skok pod vlastitim košem, a u napadu su centri umjesto da zabijaju vraćali loptu bekovima. Litavci su odlično proučili našu momčad i bazirali igru na školske prodore i spuštanje lopte pod koš gdje su nam trpali do besvijesti. Istina, na kraju smo momčad s najviše skokova, što je još jedan dokaz da je statistika izuzetno varljiva. I jedna sitna zamjerka - možda je Andrić ipak trebao dobiti više od 5 minutnih rola u dvije utakmice...
Ključni momenat susreta kada Bogdanović prodire pod koš i dobije bananu jer naši centri bježe od koša... inače bek takvu loptu podvali za centra koji zabija.
Dečkima svaka čast, osjetio se umor zbog dužine turnira...
Litavci su ipak iskusniji, iako se vidjelo da su uplašeni. Šteta, bila je ovo izuzetna prilika za finale i medalju, jer teško da ćemo protiv Španjolaca u borbi za broncu uspjeti...

Francuska - Španjolska 75:72

Kao što sam i predviđao prije meča, ovo prvenstvo skida uroke... em je Hrvatska prošla četvrtfinale, em su Francuzi napokon uzeli skalp Španjolcima. Stari rivali odigrali su totalno negledljivu utakmicu koja je napeta bila samo po rezultatu. Katastrofalna košarka uplašenih Francuza i bezidejnih Španjolaca ponudila je čak i produžetak koji je ličio na mučenje iz doba inkvizicije... kužim da je turnir dugačak i da je ovakav kakav je, sa 24 momčadi, definitivno predug i da su igrači umorni, ali igrati polufinale bez imalo žara mogu samo ove dvije momčadi.
Stoga ću se osvrnuti na činjenicu koja je sinoć bila izuzetno vidljiva - Španjolci imaju toliki respekt kod sudaca da morate biti bolji 20 razlike da bi pobjedili. Toliku količinu nesviranih koraka, prekršaja u obrani i napadu nisam vidio odavno. Ogavno je bilo gledati kako Francuski igrači ne smiju mrko pogledati Gasola a da im Belošević nešto ne svira. Ogavno je bilo gledati korake Španjolskih bekova u gotovo svakom napadu... I onda se pitamo gdje je publika?

Na kraju su Francuzi potpuno zasluženo ušli u finale, jer su izdržali i Španjolce i suce... ali u finalu ja ipak dajem prednost Litvi! Imaju mladu momčad koja će se boriti do kraja, a na mladosti svijet ostaje...

I još samo da napomenem da je u susretu za peto mjesto Slovenija dobila Ukrajinu, a Srbija Italiju. Prema tome, na svjetsko prvenstvo iduće godine u Španjolskoj idu 3 ekipe iz bivše Juge - Hrvatska, Slovenija i Srbija...

Deckardcain

Izvrstan osvrt :plus:

Corto_1973

Treba nešto reći i o samom kraju prvenstva Europe u Sloveniji.

Utakmica za treće mjesto nije ponudila nikakvu dramaturgiju jer je Španjolska bila prejaka za Hrvatsku. Na kraju 26 poena minusa i jest realan trenutni omjer snaga. Da je netko ponudio četvrto mjesto prije početka prvenstva, objeručke bih ga prihvatio. U ovih 18 godina imali smo daleko snažnije i kvalitetnije momčadi, ali nismo ništa napravili. S druge strane, to je i posljedica velikog broja otkaza u svim nacionalnim momčadima, pa je ovo prvenstvo bilo jedno od najlošijih po prikazanoj igri i prisutnim imenima.

U finalu smo vidjeli kako Francuska igra kad skine breme sa svojih leđa (Španjolska!). Poletna košarka orijentirana na napad, sa puno skokova i igre pod košem s prvih 15 minuta izgubila se u apsurdnim izmjenama Litavskog trenera pri čemu su se Francuzi odlijepili i do kraja samo povećavali prednost. Na kraju zasluženi naslov za Francuze.

Najveće iznenađenje prvenstva - Ukrajina, završila kao šesta, a na Eurobasket došla kao drugoplasirana s kvalifikacija, odmah iza Hrvatske.

Najveće razočaranje prvenstva - Grčka, u pripremnom razdoblju gazila sve pred sobom, obrisala pod sa Francuzima, ali ovdje se totalno raspala u drugom krugu.

Nastup Hrvatske vrste

Krenimo od pluseva - dobili smo 5 utakmica u egal završnicama, dobili smo domaćina u produžetku, bili smo među najboljim skakačkim reprezentacijama bez ijedne klasične petice, bez ijednog centra, prošli smo četvrtfinale, osvojili smo četvrto mjesto, potpuno zasluženo. Imamo igrača u petorci prvenstva. Navijači nisu nikad ni otišli sa terena, ali su sad s guštom pljeskali relativno limitiranim igračima od kojih nitko nije očekivao ni plasman među 8!

Minusi - o Bože, ova nacija je klečala pred Ćirom, Golužom, Bilićem... a ja bih na Repešinom mjestu, kad vidim da nemam centra kleknuo pred Marija Kasuna i tražio ga na 60 dana. A siguran sam da bi bio dovoljan samo poziv.
Nema igre bez centra, 4 krilna centra i "vječiti talent" Ante Tomić ne mogu uzeti loptu pod košem i ne mogu zabiti zicer. Čemu napucavanje trica kad protivnik vodi 6-7 razlike? Zašto ne spustiti loptu pod koš ako smo višlji za glavu od protivnika na svim pozicijama? Mora li Draper u 28 minuta skupa sa Simonom imati više skokova nego cijela naša centarska linija? Treba dobro razmisliti o sustavu igre, jer svi igraju ta 2-3 napada i svi se brane... treba uigrati neke napadačke akcije, ali prije svega treba zatvoriti obruč. Ne može protivnik imati 4 napadačka skoka zaredom, pa da su na terenu sve Tomići!!!
Ne može se voditi Andrića i potom mu dati 2 puta po 5 minuta igre... pa da napravi 5 osobnih za 5 minuta, trebao je dobiti veću minutažu jer i ono što je odigrao, odigrao je solidno!
Treba pomladiti reprezentaciju odmah i sada. Šarić je tu, braća Delaš su tu, Hezonja ozlijeđen... treba vratiti Baraća i radit s igračima za Rio 2016 i kasnije. I dalje tvrdim da je Dario Šarić vrlooooo limitiran igrač (ali poprilično izvikan) kojem fali 5 sezona teških utakmica s pravim trenerom da bi sazrio i mogao jednog dana uopće igrati kvalitetnu košarku. Ali mi nemamo jaku ligu. Ako klubovi ne krenu s pobjedama u Europi, teško ćemo dalje...

Na kraju krajeva, treba čestitati i stručnom vodstvu. Draper je rekao da ovakvu pripremu utakmice nije vidio ni u NBA.

Zaključak - što više teških utakmica u sezoni odigraju naši igrači u klubovima, to ćemo bolje prolaziti kao reprezentacija.

Corto_1973

Fantastičan osvrt na prvenstvo:

NAJLOŠIJI Eurobasket u ovom mileniju završio je nedjeljnim trijumfom Francuske protiv Litve. Napokon! Napokon, jer je FIBA uništila Eurobasket! Kako?

Za odgovor na to pitanje moramo se vratiti tri godine unazad. Petog rujna 2010. godine, nakon što je postalo jasno da će velika košarkaška sila Italija propustiti prvenstvo u Litvi, FIBA je odlučila proširiti Eurobasket s dodatnih osam reprezentacija. Bio je to početak kraja "pravih" europskih prvenstava, natjecanja u kojima smo uživali u majstorijama najboljih europskih košarkaša.

Obrana, obrana, obrana i bezobrazno skupe ulaznice

Eurobasket u Sloveniji ponudio nam je užasnu košarku prosječnih i ispodprosječnih igrača. Većina izbornika je odlučila do rezultata doći fanatičnom i grubom obranom, a spektakularni potezi su bili prava rijetkost. Ustvari, nisu bili rijetkost, nego ih nije ni bilo. Tužno je gledati kako profesionalni košarkaši postižu 39 poena po utakmici kao da igraju u 1939. godini i promašuju desetak otvorenih šuteva zaredom.

Kao da nedostatak kvaliteta nije bio dovoljan, pa su organizatori odlučili opljačkati one koji su odlučili smijuriju pogledati uživo. Prazne dvorane dočekivali su "najbolje" europske košarkaše jer su organizatori postavili bolesno skupe ulaznice. Najjeftinija karta za najlošija mjesta na najdosadnijim utakmicama bila je 15 eura. Više od 100 kuna dati da se gleda dvoboj Gruzije i Poljske!? S obzirom kakvu smo košarku gledali u posljednjih 20-ak dana, 100 kuna bi bilo previše i za komplet ulaznica za cijelo natjecanje, a kamoli za jednu ispodprosječnu utakmicu.

Eurobasket bez Nowitzkog i Gasola kao Svjetsko prvenstvo bez Messija i Ronalda

Odmor od ovakvog Eurobasketa, sasvim opravdano, odlučili su uzeti lideri najboljih reprezentacija. Dirk Nowitzki, Pau Gasol, Andrej Kiriljenko, Luol Deng i mnogi drugi donijeli su odluku da će ovo ljeto odmarati, umjesto loptati se s Fincima, Belgijcima i ostalima.

Jedan od rijetkih majstora koji se pojavio u Sloveniji je Tony Parker. Košarkaš San Antonio Spursa za takav je potez i nagrađen zlatnom medaljom, prvom u francuskoj povijesti. Vodio je Parker Francuze u četvrtfinalu protiv Slovenije i u polufinalu protiv branitelja naslova Španjolske. U finalu je, pak, briljirao još jedan NBA igrač Nicolas Batum za veliku pobjedu Francuske.

Koliko je prvenstvo bilo slabo govori to što je Španjolska s B momčadi bez starijeg Gasola, Navarra, Ibake i Reyesa stigla do bronce. Obrana zlata joj je vjerojatno pobjegla u produžetku protiv Francuske koju su većim dijelom utakmice razbijali.

A tek sustav natjecanja!? "Genijalac" je onaj koji je odlučio da će reprezentacije igrati u šest dana pet utakmica, a zatim u pet dana tri utakmice, pa će "zaboraviti košarku" na tri dana, a zatim imati i manje od 24 sata da se pripreme za odlučujuće utakmice. Zahvaljujući sustavu odigrano je i nekoliko sumnjivih utakmica kako bi se izbjegao teži suparnik u sljedećem krugu natjecanja.

Sustav natjecanja slomio Hrvatsku

Da ne bude sve tako sivo pobrinuli su se slovenski navijači i hrvatski košarkaši. Slovenci su svoju reprezentaciju bodrili fantastičnim navijanjem i jedino su na utakmicama domaćina dvorane bile pune. Razočarenje su doživjeli četvrtfinalnim porazom od Francuske, ali su se košarkaši Bože Maljkovića uspjeli trgnuti i natjecanje završiti na petom mjestu.

Hrvatska je, pak, nakon debakla u prvom kolu od Španjolske nanizala osam pobjeda i kao najveće iznenađenje natjecanja treći put u povijesti izborila polufinale. Do prvog finala nije stigla, a zatim je u utakmici za broncu ponovno razbijena od "Furije". Možemo reći da je sustav natjecanja uništio i Hrvatsku koja je u posljednje dvije utakmice ušla sa samo 4-5 zdravih košarkaša - premalo za medalju. Ali, da su u Sloveniju otputovali Tomas,Planinić, Popović, Lončar i Barać, možda bismo se danas spremali za doček zlatnih košarkaša.

Srbija izborila Svjetsko, BiH umalo izbacila finalistu

Od reprezentacija iz regije, Srbija je ostvarila zacrtano - s mladom reprezentacijom izborila Svjetsko prvenstvo. Bosna i Hercegovina, koju je vodio Aco Petrović, odigrala je tri odlične utakmice i dvije katastrofalne. Nedovoljno za prolazak u drugi krug iako su je tri minute dijelile od izbacivanja kasnijeg viceprvaka Litve. Makedonija je razočarala i nije bila ni blizu obrane četvrtog mjesta iz Litve, a Crna Gora je pokazala da je bez Nikole Pekovića prosječna reprezentacija.

Srećom, FIBA je shvatila da se ovakvim kvalitetom košarke i sustavom natjecanja kontinentalne smotre ne mogu održavati svake dvije godine, pa ćemo od 2017. svake četiri godine dobivati europskog prvaka.

Ali, dotad trebamo "preživjeti" sljedeće prvenstvo u Ukrajini...

Armin Hasanbegović, index.hr

Vaper club

Hrvatska košarka

Online