Vaper club

Kao pionir sam aktivno igrao nogomet. Nesto malo i kao junior. Ali nikad nisam imao veze s nogometnim savezom ili hrvatskom sudackom organizacijom.

Zasto me je onda sram nakon ove utakmice?

_________________
Ako su neki zivoti savrsena kruznica, drugi uzimaju oblik koji ne mozemo predvidjeti ni shvatiti. Gubitak je bio dio moga putovanja. No i pokazao mi je sto vrijedi.
Kao i ljubav na kojoj mogu jedino biti zahvalan.

Zato što ti smeta nepravda,jednako kao i meni,bez obzira išlo nam to kao navijačima u prilog ili ne !

Jučer je u Cinestaru, u Branimirovoj ulici, održana zapažena promocija knjige “Legendarni barba Luka Kaliterna”, autora Stjepana Jukića Peladića.

U ugodnoj atmosferi knjiga je promovirana pred više od stotinjak uglednih zagrebačkih hajdukovaca, koji pamte oca splitskog baluna. Bilo je i specijalnih gostiju, među kojima i zagrebački gradonačelnik Milan Bandić, koji je otkupio 500 primjeraka knjige, zatim trener svih trenera Ćiro Blažević i jedini pravi učenik Luke Kaliterne, bivši izbornik hrvatske reprezentacije i Hajdukov trener Stanko Poklepović. Nije izostao ni Zorislav Srebrić, koji se nikad “nije zamorio u pomaganju hrvatskom nogometu”. U “poluvremenu” je nastupila klapa Sv. Florijan, pridružili su im se Bandić i Blažević, ali sam primijetio da se Ćiro nije baš snalazio u tekstovima...

U jednoj izuzetno dostojanstvenoj atmosferi, minutu šutnje su posvetili Đermanu Ćići Senjanoviću, koji je nedavno preminuo. “Zanavek je Ćićo zaspa”, pjevala je klapa Sv. Florijan u čast velikom splitskom novinaru i jednom od posljednjih učenika Miljenka Smoje. I nama “suza se cidi...”

Luka Kaliterna je bio autor mnogih sportskih sentenci i nogometnih mudrosti. Ćiro Blažević ga se sjeća kao trenera u Rijeci 1959. godine, kad su ga Primorci pozvali da izvuče njihov klub iz provalije. “Bio je nogometna avangarda i izvanserijska ljudska figura”, kaže Ćiro. No, najupečatljivije je bilo svjedočenje Stanka Poklepovića “Špace”, koji je Luku Kaliternu opisao kao tvorca moderne nogometne filozofije, s vječitom francuskom kapom na glavi:

- Danas je svijet zaokupljen tika-takom, a barba Luka je prije 60 godina igrao tika-taku. Ili kolo, ševu, kako vam se više sviđa.

I za Stanka Poklepovića “u početku bijaše Luka Kaliterna”, kojega su u Splitu tretirali kao genijalnog trenera, ali i kao čudaka. No, svi se sjećaju dugog koraka meštra od baluna, kada bi išao prema Starom placu, jer, barba Luka je Hajduka napravio - Hajdukom. “Najbolji klub u Hrvatskoj, kažu, a samo u Splitu najbolji i na svitu!”

Autor Stjepan Jukić Peladić, predsjednik Hajduka iz godina kada su Splićani, Bokšićevim golom, u Beogradu oteli pehar maršala Tita Crvenoj zvezdi, bio je i predsjednik RNK Split, pričao nam je kako je “vješti starac dugo driblao smrt”, a na kraju je “samo napustio teren”. Jer, njegove nogometne mudrosti će Split uvijek pamtiti.

Impresioniran sam kako su istaknuti Zagrepčani splitskih korijena, uglavnom starija gospoda, došli na promociju knjige o ocu Hajduka. U času kada odlaze posljednji Smojini sljedbenici u liku Ćiće Senjanovića, oni “tamo gore, u hladnom Zagrebu”, drže do svojih vrijednosti. A purgeri? Imali su Ivana Đalmu Markovića, koji je bio autor nogometnog modernizma. Nitko ga već desetljećima nije spomenuo, a kamoli nešto o njemu napisao.

_________________
Ako su neki zivoti savrsena kruznica, drugi uzimaju oblik koji ne mozemo predvidjeti ni shvatiti. Gubitak je bio dio moga putovanja. No i pokazao mi je sto vrijedi.
Kao i ljubav na kojoj mogu jedino biti zahvalan.

Ljudi navalili na Ajduk

Michael Glover, čelnik tvrtke Hajduk Venturess LLC i predstavnik navodne grupe investitora koja želi preuzeti Hajduk danas je izdao priopćenje u kojem se osvrnuo na izjave splitskog gradonačelnika Ive Baldasara:
"Vrativši se u Sjedinjene Američke Države u četvrtak navečer bio sam vrlo razočaran nakon što sam pročitao komentare gradonačelnika Baldasara s obzirom na nivo naših rasprava i pregovora. Bio sam razočaran jer je gradonačelnik pričekao da napustim zemlju da bi objavio svoje mišljenje, ali sam još više razočaran na netočne navode koji su sadržani u njegovim komentarima. Kako bi se izbjeglo pogrešno shvaćanje javnosti, ovom prilikom htio bih raščistiti nekoliko ključnih točaka:

1. Gradonačelnik Baldasar tvrdi u svojim komentarima da je jedan od problema "ponude" od strane američkih investitora bio da će zahtijevati 75 milijuna kuna koji Grad treba platiti u svezi poboljšanja stadiona. To je kategorički netočno. Rasprave s gradonačelnikom uključuju potvrdu od strane američkih investitora, a ne Grada, da će investirati do 75 milijuna kuna tijekom pet godina za popravke, održavanje i poboljšanje uvjeta za igrače i gledatelje na stadionu. Grad Split ima ugovornu obvezu da prati investicijsko ulaganje u objekt stadiona Poljud od 2009. godine. Američki investitori su spremni preuzeti obvezu ulaganja 75 milijuna kuna što se tiče popravaka, održavanja i poboljšanja uvjeta za igrače i gledatelje kao dijela kupoprodajne cijene za gradske dionice.

2. Gradonačelnik Baldasar također obznanjuje da je moja grupa predala više "ponuda", od kojih nijedna od njih nije dovoljna i da je on stoga bio prisiljen odbiti te ponude. U stvari, nijedna službena ponuda nikad nije napravljena jer stranke nisu došle do točke gdje su se bile potpuno sporazumjele o uvjetima. Međutim, tri dokumenta koja su razmijenjena su rezultat iscrpnih i dugotrajnih pregovora između mene i gradonačelnika ili gradonačelnikovog imenovanog predstavnika. Obje strane su marljivo radile kako bi sastavile prijedlog koji bi mogao biti dostavljen Gradskom vijeću. Došlo se do te točke da se dosadašnji pregovori stave na papir da bi se dokumentirao napredak u raspravama i identificirala područja koja još treba riješiti. Moja grupa ni u jednom trenutku nije predložila ikakvu službenu ponudu. U stvari, svaka pisana razmjena predstavlja zajedničke napore u cilju postizanja dogovora.

3. Kada sam krenuo u Sjedinjene Američke Države bio sam uvjeren da je jedini materijalni problem koji je ostao za riješiti kredit od 30 milijuna kuna obveze zajamčene od strane Grada Splita. Otišao sam u Ameriku s razumijevanjem da će obje strane istražiti konstruktivan način da se riješi ovo pitanje. Bio sam zapanjen gradonačelnikovim komentarima u novinama koje su u izravnoj suprotnosti s komentarima koje su mi bile iznesene od strane gradonačelnika i gradonačelnikovog predstavnika. Namjera moje grupe je da kontinuirano, tijekom sljedećih tjedana, istraži mogućnosti za rješavanje preostalih pitanja u svezi naše konačne službene ponude.

Američki investitori su spremni da ustraju u razgovorima za stjecanje većinskog udjela u HNK Hajduk iz Splita. Službenu ponudu Gradu Splitu dostavit ćemo u naredna dva tjedna.

_________________
HANA30_blue, Expromizer v1, Devils Marble 18650, Kayfun Lite+®

Dosad prodano 1500 pretplata, Torcida prikupila 72.339 kuna

Iz Hajduka su objavili da je do jutros u 8 sati prodano 1.500 pretplata!

Iz Odjela za članstvo pozivaju sve hajdukovce da kupe godišnje ulaznice, a osim što svi sudjeluju u nagradnoj igri (novi dresovi Hajduka i Hajdučka škatula), 6.500-i pretplatnik će dobiti i posebnu nagradu!

Nadalje, iz Torcide su objavili da je zaključno s jučerašnjim danom prikupljeno 72.339 kuna u akciji "Torcida za Hajduk".

Podsjetimo, KN Torcida je pokrenula akciju „Torcida za Hajduk“ koja za cilj ima prikupljanje što većeg broja donacija i u što većem iznosu, a sve za naš Hrvatski nogometni klub Hajduk.

Naime, kao što vam je poznato Hajduk će prvu utakmicu drugog pretkola Europske lige u sezoni 2013/14 odigrati bez gledatelja zbog čega će ostati kako bez navijačke potpore na stadionu u toj utakmicu tako i bez mogućnosti da ostvari određenu financijsku dobit.

Vjerujemo da Hajduk i bez naše potpore sa tribina može pobijediti svog protivnika u prvoj utakmici drugog pretkola Europske lige pa se u rezultatskom smislu naš izostanak sa tribina ne bi trebao osjetiti. S druge strane, zbog teške financijske situacije u kojoj se Hajduk trenutno nalazi i to isključivo zbog lošeg upravljanja klubom od strane bivših uprava odigravanje prve europske utakmice u ovoj sezoni bez gledatelja na Poljudu predstavlja znatan financijski udarac Hajduku.

I zato smo odlučili pokrenuti ovu akciju kako bi Hajduk i bez prodaje karata za prvu utakmicu drugog pretkola Europske lige došao do određenih financijskih prihoda.

Akcija počinje dana 02.srpnja 2013.g i traje sve do 20.srpnja 2013.g nakon kojeg datuma se više neće zaprimati uplate na računu Hajduka koji je otvoren specijalno za ovu prigodu.

Najmanji iznos donacije je 30,00 Kn pa se nadamo da će se svi pripadnici Torcide, kao i svi navijači Hajduka odazvati našem pozivu u što većem broju i donacijom sukladno svojim mogućnostima pomoći Hajduku.

U ovoj akciji pored fizičkih osoba mogu sudjelovati i sve pravne osobe pa ovim putem pozivamo sve naše male, srednje i velike poduzetnike (vlasnike kafića, restorana, trgovce…) u kojima kuca Hajdučko srce da nam se pridruže u ovoj akciji. Neka pokažu kako Dalmacija nije na koljenima. Svi donatori će kao trajnu uspomenu na sudjelovanje u ovoj akciji dobiti personaliziranu zahvalnicu za donaciju od strane Hajduka te istu mogu ponosno istaknuti na svom zidu kao još dokaz povezanosti navijača i Hajduka.

Donacije će se prikupljati na slijedeći način:

1. Direktnom uplatom na račun Hajduka otvoren kod Splitske banke od 03.srpnja 2013.g (IBAN: HR5623300031500209910, opis plaćanja – donacija); uplata se može napraviti bez provizije u bilo kojo poslovnici Splitske banke za vrijeme trajanja ove akcije. Za ovu prigodu napravljene su i posebne uplatnice koje će biti dostupne u poslovnicama Splitske banke i na kojima svatko onaj tko želi donirati novce Hajduku mora samo upisati iznos koji uplaćuje te svoje podatke (ime, prezime i adresa). Molimo Vas da upišete točne podatke kako bi svaki donator dobio personaliziranu zahvalnicu za donaciju od Hajduka.

2. Poznavajući mentalitet naših ljudi, odlučili smo se izaći u susret i svim onim navijačima kojima odlazak u Splitsku banku predstavlja problem pa će se donacije prikupljati svaku večer (počevši od večeras) za vrijeme održavanja Torcida kupa. Svaka osoba će tom prigodom dati svoje osobne podatke (ime, prezime i adresu) te će dobiti zahvalnicu za svoju donaciju od strane KN Torcida. Ljudi koji budu zaduženi za prikupljanje donacija, ispunit će uplatnice sa Vašim podacima i iznosom uplate te će nakon toga umjesto Vas otići do Splitske banke i napraviti uplatu. Nakon što takva uplata sjedne na račun, Hajduk će i tim navijačima poslati zahvalnicu za donaciju kao trajnu uspomenu na sudjelovanje u ovoj akciji.

3. Osim Torcida kupa prikupljanje donacija na isti ovaj način bit će moguće i u većini gradskih kvartova kao i u prostorijama udruga navijača u Splitu te širom Dalmacije s time da će taj dio organizirati pripadnici Torcide u tim mjestima, odnosno kvartovima.

4. Za sve navijače iz ostalih dijelova Hrvatske (Zagreb, Slavonija, Istra i Primorje...) prikupljanje donacija biti će organizirano na isti način, odnosno od strane osoba koje inače organiziraju i druge navijačke akcije u Vašim sredinama i koje su osobno poznate ljudima koji su redoviti na utakmicama. Ako se prikupljanje donacija ne bude moglo organizirati na ovaj način u svim dijelovma Hrvatske, uvijek ostaje mogućnost uplate u bilo kojoj poslovnici Splitske banke.

Posebno naglašavamo kako ovim uplatama, niti jedan navijač Hajduka neće ostvariti nikakvu korist, neće dobiti prednost ili popust prilikom kupnje karata za buduće utakmice Hajduka, niti će dobiti bilo kakav popust prilikom kupnje nekog proizvoda Hajduka i/ili Torcide.

Radi se isključivo o donaciji kojom navijači Hajduka pomažu svom klubu i ne traže ništa zauzvrat.

Zbog želje da ova akcija bude što je moguće više transparenta, ovaj put neće BITI anonimnih donacija.

Naime, želimo da svaki navijač koji donira svoj novac Hajduku u iznosu od 30,00 Kn (ili više, ako je u mogućnosti) dobije od Hajduka zahvalnicu za svoju donaciju. Ovakvim načinom prikupljanja donacija na jednostavan način osiguravamo transparentost ove akcije jer svaku uplatu prati zahvalnica koja je ujedno i dokaz svim donatorima da su njihove donacije zaista i uplaćene Hajduku.

Naša je želja da ove zahvalnice svim donatorima budu na kraju ove sezone dio njihove kolekcije karata sa svih utakmica u Europi koje je Hajduk odigrao na svom putu prema finalu Europske lige; neka Vam to bude uspomena na način na koji je Hajduk počeo svoju europsku priču u sezoni 2013/2014.

Ako budemo u mogućnosti preko naše službene facebook stranice moći će te svakodnevno pratiti ukupan iznos prikupljenih donacija.

Za sve informacije i upite u vezi ove akcije, slobodno nam se obratite preko službene facebook stranice ili osobno na Torcida kupu.

Na kraju posebno želimo istaknuti kako se ovdje radi o projektu na kojem KN Torcida radi posljednjih mjesec dana i kako isti nema nikakve veze sa najavama vezanim uz kupnju većinskog paketa dionica Hajduka od strane određenih investitora.

Sudjelovanje u ovoj akciji nije izjašnjavanje o tome da li ste protiv prodaje Hajduka ili niste. Ovo je isključivo akcija kojom želimo sada pomoći Hajduku.

Također, naglašavamo kako ćemo se svim silama potruditi da ovo ne bude jedina takva akcija. Klub je bez svojih navijača gotovo ništa, a to se najbolje vidi baš na primjeru našeg Hajduka. Ujedinimo hajdučku Hrvatsku kroz ovu akciju i pokažimo još jednom da vrijedi ona - Hajduk to smo mi, stoji u priopćenju Torcide kojom je krenula akcija.

_________________
HANA30_blue, Expromizer v1, Devils Marble 18650, Kayfun Lite+®

Hajduk - Turnovo 18.7

Ima li boljeg testa za mladi Hajduk nego utakmica s eurodebitantom poput makedonskog Turnova? Vjerojatno nema, jer Bijeli svoju perspektivu trebaju potvrđivati iz utakmice u utakmicu, a Makedonci su prava mjera za “Tudorove bebe”. Zašto prava mjera? Pa zato jer je Hajduk prepun igrača koji će u četvrtak upisati prve klupske minute u Uefinu natjecanju.

Kompletni napad i gotovo cijeli vezni red premijerno će osjetiti europsku utakmicu. Tercet napadača Mujan, Kiš i Kouassi nikada nisu igrali europske utakmice, Pašalić ima isti status, a čak i nešto stariji Anđelković upisuje europremijeru.

Sušić je dosad odigrao 66 minuta u europskim dvobojima, a prvi europski nastup imat će i vratar Lovre Kalinić čime se završava popis Hajdukovih debitanata ukoliko startna momčad u četvrtak bude sastav koji je nastupio u Zadru prošle subote. Pola momčadi nije igralo Europu i onda je jasno zbog čega je Bijelima idealno da se premijera bilježi s Makedoncima, a ne s nekim jačim suparnikom. Svake godine Hajduk mijenja momčad i redom mlađi momci dolaze na scenu.

Nekoć je senzacija bila kada igrač sa 19 godina debitira u europskoj utakmici, a upravo su tako preko mađarskih travnjaka krenuli Mario Carević 2001. te golgeter Tomislav Bušić u ljeto 2005. protiv Debrecena. Danas su Bušić i Carević slobodni igrač u potrazi za angažmanom, a na Poljudu su se bazirali na talentu novih klinaca.

Najmlađi je Tonći Mujan, hitri napadač koji će tek dan nakon susreta s Turnovom zapuhati u 18 svjećica na rođendanskoj torti. Pašalić je to učinio u veljači ove godine, a uz prošlogodišnji juniorski tandem, iz godišta 1994. stižu Kouassi, Kiš i Milić.

Supermladi napad, nešto iskusniji vezni red te obrana koju drže “rutineri” Maloča (24), Milović (24), Vršajević (27) i Jozinović (22). Na obrani je najveća zadaća, ali jasno je da napad i veza daju pečat rezultatu. Mladi, “zeleni” Hajduk sazrijevat će protiv Makedonaca. Prazne tribine sigurno im neće dati poticaj, međutim time se i pritisak smanjuje.

_________________
HANA30_blue, Expromizer v1, Devils Marble 18650, Kayfun Lite+®

Jadranski derbi

Hajduk - Rijeka
Stadion: Poljud 19:00

Prošle godine bilo je iznenađenje, ali nije trajalo samo jednu sezonu. Rijeka i Hajduk u ljeto 2012. imali su sasvim oprečne ideje i ciljeve. Gabriele Volpi Kantridu je prvo provjetrio, a onda je potpuno promijenio. Rijeka je u godinu dana kupila više od 25 igrača, na tržištu je postala jedna od poželjnijih destinacija. Na Kantridi se zakotrljao svježi kapital, ima novca i to se igračima dopada. S druge strane, Hajduk i dalje živi na tradiciji. Živi od prošlosti i nada se velikoj budućnosti. Rijeka ima sadašnjost, prošlost pripada Hajduku, a budućnost je u magli za oba kluba. Hajduk ima svoj kadar, ali s nulom na računu nitko ne jamči da će budućnost biti bolja od sadašnjosti. Sudar Hajduka i Rijeke sudar je dviju suprotnih koncepcija razvoja.
null

Fotogalerija

- Mi smo se orijentirali na igrače iz omladinske škole, a Rijeka na kupovinu - govorio je prije godinu dana Mišo Krstičević.

U 12 mjeseci ništa se nije promijenilo u projekcijama perspektive dvaju klubova. Prije dvije sezone Rijeka je za Hajduk bila “predigra” za neke veće utakmice. Prije četiri sezone spašavali su klub s Kantride kupovinom braće Sharbini. Ali situacija se promijenila.

Danas Rijeka u kontinuitetu dovodi skupa pojačanja, a Hajduk se bazira na Mujanu i Pašaliću, novim nadama koje još imaju jednu sezonu pravo nastupa za juniore. U Rijeci nema juniora, samo iskusnici. Legionari koje slaže Slovenac na klupi Matjaž Kek. Hajduk s domaćim pečatom kontra Rijeke sa šoping-štihom, kontra momčadi kojoj je dopunska selekcija postala temeljna, a ne dodatna opcija. Još je zanimljivije kako je Rijeci najzanimljivija destinacija za šoping postao Maksmir. Odavno nije jedan kupac uzeo toliko igrača iz Maksmirske 128. Jedino se Lokomotiva može mjeriti s riječkom kupovinom u modrom taboru. Umjesto komentara poslovnog odnosa Rijeke i Dinama, Tudor se poslužio samo jednom rečenicom...

- To je lijepo prijateljstvo.

Ironična ili ne, ali činjenica je da su ambicije Rijeke ovog ljeta izgrađene na kvaliteti i iskustvu dinamovaca. Posuđenih ili izvornih, ali petorica su igrača na Kantridu stigla u statusu igrača Modrih. Takva “modra Rijeka” pomalo bode oči svojim navijačima, ali pobjede zasad pokrivaju nezadovoljstvo ulogom još jedne filijale maksimirskoj centrali. Jesu li ambicije Rijeke potući se s Dinamom za naslov nije upitno. Ali upitno je koliko je Rijeka spremna svoje nabujale ambicije opravdati na terenu.

Činjenica je da su igrački jači od Hajduka, jer ovog su ljeta bili ispred Bijelih u utrci za igračima.

- Htjeli smo dovesti Maleša, ali nismo imali financijsku moć - priznao je trener Tudor.

Rijeka je uzela Maleša i još četvoricu Modrih. Vratili su i Anasa, nekoć “kalibra 99” u Hajdukovu dresu. Rijeka je na tržištu posegnula za svim profilima koje su trebali i rezultat je na startu potvrdio ispravnost kupnje. Dvije domaće utakmice riješili su u sinergiji s navijačima. U divnoj atmosferi solidno ispunjene Kantride napravili su 8:0 Istri i Velšanima. Je li to upozorenje Hajduku koliko je moćna Rijeka? Ipak nije. Hajduk je mlad, nadasve neiskusan, ali i svjestan kako su Riječani igrački u prednosti. Splićani nisu favoriti u večerašnjoj utakmici, ali nije to ni Rijeka. Imaju gosti svoje adute, ali Poljud nikada nije bio šetnica. Ne uzimaju se na Poljudu bodovi kao igrači na Maksimiru. Znaju to dobro Kek i njegov stožer. Rijeka jest bogatija, ali Hajduk ima momčad, a ima i atmosferu.

Večerašnja poljudska utakmica pravo je mjerilo vrijednosti za obje momčadi. Za Rijeku koja ne krije da na Poljud stiže s ulogom favorita i Hajduka koji traži potvrdu nadarenosti momčadi mladih nada. Ali bit će to i utakmica borbe dvaju stratega. Nadolazećeg Tudora i potvrđenog Keka. Zanimljiva utakmica s koje god strane pogledate. Dokazuju se vrijednosti s obje strane, kako na terenu, tako i na klupama. I još jedno se pritom treba naglasiti - kada se izađe na teren, zaboravlja se novac, a igraju iskustvo, znanje i srce.

_________________
HANA30_blue, Expromizer v1, Devils Marble 18650, Kayfun Lite+®

Šveđanin Jens Andersson više nije sportski direktor Hajduka. U Poljudu su vijest objavili nakon utakmice sa Splitom.

- Andersson nakon četiri mjeseca odlazi iz Hajduka, od nedjelje više neće biti s nama. Razlozi su obiteljske prirode, žao nam je što odlazi. Napravio je dosta dobrih stvari, imao je odličnu komunikaciju s prvom momčadi. Doveo nam je nekoliko pojačanja, ima velike zasluge za dovođenje Iluridzea. Ostavio je dojam profesionalca i stručnjaka, ali posao nije doveo do kraja. Nažalost, takav je život - rekao je predsjednik Hajduka Marin Brbić.

Andersson je obznanio da odlazi zbog obiteljskih razloga.

- Donio sam odluku o povratku u Švedsku zbog obiteljskih razloga. Uživao sam u Splitu, ali obitelj je važnija. U Hajduk sam se zaljubio, odluka je teška. Ponosan sam na sve što sam uradio u Hajduku, nisam imao nikakvih problema. Nije lako kad si 2500 kilometara od svoje obitelji. Ne bih govorio o razlozima, oni će ostati u mojoj obitelji. Ako budem mogao pomoći Hajduku uvijek ću to napraviti - kazao je Andersson, koji smatra da je Hajduk na dobrom putu.

_________________
Ako su neki zivoti savrsena kruznica, drugi uzimaju oblik koji ne mozemo predvidjeti ni shvatiti. Gubitak je bio dio moga putovanja. No i pokazao mi je sto vrijedi.
Kao i ljubav na kojoj mogu jedino biti zahvalan.

Umro je Torcidin Che Guevara

Umro je naš drug Pave, punim imenom Pavao Grubišić Čabo. Javnost ga zna kao bivšeg tajnika Torcide i tipa sklonog incidentima, koji se na javnom mjestu tuče sa gradonačelnikom i razbija fakultete po Splitu. Pa zašto onda prostor dajemo čovjeku za kojeg smo već u drugoj rečenici zaključili da je za svog kratkog života bio huligan i javni nasilnik?

Zato što je to površan zaključak: mi koji smo imali sreću da ga bolje upoznamo, imamo privilegiju znati da su povremeni incidenti bili tek neizbježna nuspojava jednog rigoroznog samoukog duha, autodidakta koji je ispunjavao kriterije MENSA-e, ali nije bio u stanju trpiti nepravdu, ni užu ni širu.

Pavu sam upoznao prije desetak godina, kad je izabran za tajnika Torcide, pa smo kod mene doma radili intervju za Slobodnu Dalmaciju. Nisam znao kako izgleda, a od poznanika iz Torcide sam prethodno čuo da hvale njegovu hrabrost na gostovanjima i „tučarske vještine“, a posebno slučaj kad je na nekom gostovanju premlatio nekog policajca, što mu je donijelo probleme sa zakonom i slavu u plemenu.

Stoga sam očekivao nekog ćelavog dvometraša. No, pozvonio je mršav momak, ne osobito visok, s intelektualnom bradicom. Odmah je krenuo do moje police s knjigama i, za nevolju, dohvatio Arkzinovo izdanje „Komunističkog manifesta“ Karla Marxa i Friedricha Engelsa, ono sa Žižekovim predgovorom.

U sebi sam se već pomirio da intervjua neće biti. Štoviše, poučen povremenim „uličnim susretima“ s pripadnicima Torcide, pomislio sam da mi slijedi žešća politička polemika, a obzirom na ono što sam o Čabi dotad čuo, nisam isključivao ni mogućnost tučnjave. Čabo se okrenuo:

Performance na Pravnom fakultetu

„Nemam ovo izdanje. Dobro su opisali ekonomske mehanizme klasne eksploatacije, ali su zanemarili psihologiju. Proleteri nisu dovoljno svjesni, to je moje mišljenje.“

Odmah sam ga pitao je li istina da ima probleme s policijom.

„Je. Udarija sam policajca šakom, nokautira sam ga. Napad na službenu osobu, i to u policijskoj stanici.“

Dobro pamtim da je pritom gledao u pod.

„Jasno mi je kako to izgleda. Ali taj policajac je ispred mene tuka našeg maloljetnog momka. Mora sam reagirat.

S godinama ću shvatiti da istovjetna motivacija čuči u svakom Pavinom javnom incidentu. Kad je 2005. prekinuo Štimčevu press-konferenciju u splitskom hotelu Park, bacivši mu čekić na stol, a nakon što je Štimac prethodnih dana došao u sukob s nekim mlađim navijačima Hajduka, ritualno bacanje čekića Pave je popratio riječima: „Aj udri mene, a ne momke od 20 godina.“

Kad se šest godina kasnije popeo na pozornicu na Rivi i pohrvao s tadašnjim gradonačelnikom Kerumom, to je učinio jer je Kerum izvrijeđao neke mlađe posjetitelje skupa koje Pave uopće nije poznavao, ali je „mora reagirat“.

Kad je početkom ove godine iz protesta prema Zakonu o strateškim investicijama, koji omogućava prodaju nacionalnih resursa, polupao Pravni fakultet, razbio vitrinu i uzeo udžbenik iz Rimskog prava, te ga spalio u atriju fakulteta, učinio je to promišljeno i ciljano: da bi iskazao nepravednost i pogubnost tog zakona, došao je u pravni hram i spalio upravo onu knjigu koja simbolizira juridički temelj Zapada.

U kompletnoj Pavinoj nasilničkoj historiji provlači se ta vazda ista nit iskonske potrebe da zaštiti slabijeg.

Gužva na nebesima

Kad se na prvom splitskom Gay Prideu desilo ono junačko kamenovanje natpolovično ženske kolone – u čemu su prednjačili pripadnici Torcide – Pave je toliko popizdio da je odlučio doći na idući Pride. I bio je dogodine u koloni: novinari iz susjednih zemalja nisu mogli vjerovati da im izjave o nužnosti poštivanja manjinskih prava daje donedavni vođa Torcide.

Da je bio nekidan na Poljudu, Pave ne bi vikao „Za Dom spremni!“. Na to upućuje njegova izjava: „Moji djedovi bili su partizanski borci, i na njih sam ponosan čak i više nego na obitelj koja je sudjelovala u posljednjem ratu, jer je ustaški režim bio zločinački, i više je za vrijeme tog režima pobijeno ljudi u ustaškim logorima nego što ih je poginulo u Domovinskom ratu. Ustaše držim jednake četnicima. Srbe ne mrzim.“

Ne samo da Pave ne bi vikao „stari hrvatski pozdrav“, nego bi vrlo vjerojatno „mora reagirat“, pa bi možda usred „sjevera“ zveknuo kakvog „domospremnog“ klipana, tumačeći mu da se upravo sada, dok on dreči „Za Dom spremni!“, mrtvi igrači Hajduka iz Drugog svjetskog rata – oni koji su odlaskom u partizane za sva vremena i po svom svijetu pronijeli Hajdukovo ime – okreću u grobovima od srama i od bijesa.

Prišivali su mu razne epitete, između ostaloga i da je Che Guevara Torcide. Osobno ću ga pamtiti kao neponovljivu kombinaciju Che Guevare, Brucea Leeja i onog Cervantesova Viteza Tužnog Lika, koji jaše po svijetu na svom Rocinantu i „ispravlja nepravde, zaštićuje djevice, priskače sirotama i nedoraslima, kažnjava bahate i nagrađuje ponizne“.

Otišao je skitnik vitez iz Jabuke kod Trilja, otišao je pinkfloydovski „Crazy Diamond“ Splita i Dalmacije. Bit će gužve na nebesima ako se Pavi učini da sveti Petar nekome čini nepravdu.

DAMIR PILIĆ
Slobodna Dalmacija

_________________
Ako su neki zivoti savrsena kruznica, drugi uzimaju oblik koji ne mozemo predvidjeti ni shvatiti. Gubitak je bio dio moga putovanja. No i pokazao mi je sto vrijedi.
Kao i ljubav na kojoj mogu jedino biti zahvalan.

Povodom nedavne smrti Hrvoja Čulića, posljednjeg iz Hajdukove momčadi u Drugom svjetskom ratu, list La Gazzetta dello sport objavio je veliku priču o najslavnijim danima splitskog kluba



rvatska svakodnevica može čovjeka natjerati na konstantno preispitivanje zdravog razuma – kako tuđeg, tako i vlastitog. Posebno ako je riječ o iz temama iz povijesti, apsolutno omiljenima među Hrvatima. Često je stoga dobro vidjeti kako stvari kojima se tako revno opterećujemo, kao da nemamo važnijih problema, izgledaju izvana – ponekad iz te vanjske perspektive možemo nešto i naučiti.

Prije nekoliko dana primio sam poziv od novinara čuvenog talijanskog lista La Gazzetta dello sport. Želi napraviti, objasnio je, svojevrsnu posvetu 'šampionu slobodne Europe', 'mitskoj nogometnoj momčadi koja spada među najposebnije u 20. stoljeću'. Da, mislio je na Hajduk i njegovu odiseju u Drugom svjetskom ratu. Najvažniju i najslavniju epizodu klupske povijesti – ma koliko neki šutjeli o tome.

Prolazeći zajedno kroz kronologiju te priče, ubrzo sam ustanovio da je kolega Andrea Luchetta odlično upućen u nju, kao i u povijesne okolnosti koje su dovele do toga da splitski klub postane momčad antifašističkog pokreta otpora, odnosno Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije (NOVJ). Znao je da je NDH prepustila Dalmaciju svojim saveznicima Talijanima, pa je stoga masovno priključivanje partizanima u tom kraju imalo motiv u domoljublju možda i više nego u ideologiji. Znao je i za mnoge detalje Hajdukove ratne turneje Sredozemljem, ali i to da je Hajduk tada bio – kako kaže – 'puno, puno više od nogometnog kluba'; da se njegovo ime našlo i na letcima koje su saveznički avioni bacali iznad okupirane Europe pozivajući druge sportske klubove da slijede njegov primjer.

Ono što je Luchettu prvenstveno zanimalo kako bi napisao dobar članak bile su informacije o Hrvoju Čuliću, vrataru koji je preminuo 27. prosinca kao posljednji iz te ratne Hajdukove momčadi. Kako su to popratili hrvatski mediji? Je li objavljena neka prigodna romansirana priča o njemu, je li ga se zadnjih godina života netko sjetio za kakav zanimljiv intervju s prisjećanjima na ratno doba?

Ah, caro amico mio... Na dan Čulićeve smrti naši su mediji objavili tek agencijsku vijest, svugdje istu, s njegovom kratkom biografijom i obavijesti o terminu pogreba. Jedini intervju s njim koji možete naći na internetu napravio je 2009. Goran Vežić, a objavili Deutsche Welle i Radio Slobodna Evropa. I to je otprilike to.

No talijanski La Gazzetta dello sport posvetio je u utorak Čuliću i 'ratnom' Hajduku poduži tekst. Naslovljen 'Hajduk kaže adio posljednjem partizanu', objavljen je u utorak u Extra Timeu, Gazzettinom tjednom prilogu o međunarodnom nogometu.

'Dalmatinci, tvrdoglavi poput gusara koji su od rimskih vremena opsjedali vode Jadranskog mora, željeli su ostati Dalmatinci', piše Luchetta. Kontra mraku i kontra sili, 'ostali su vjerni hajdučkom imenu, koje u slavenskoj tradiciji označava romantičnog odmetnika, svojevrsnog Robina Hooda, izraženom i u geslu 'prkos moćnom, zaštita slabom''.

Tekst dalje navodi kako je triput u samo nekoliko godina ta vjernost stavljena na kušnju. 'Najprije 1941., kad je Hajduk odbio ponudu fašističkih vlasti da promjeni ime u AC Spalato i priključi se talijanskoj Serie A. Kad je nekoliko dana kasnije guverner Bastianini naložio raspuštanje svih sportskih klubova u gradu, Hajdukovi čelnici sakrili su svoje trofeje u slastičarnici koja je bila u vlasništvu Ante Kesića, njihovog igrača iz 1920-ih. Zvijezda Frane Matošić je, pod prijetnjom da će mu obitelj odvesti u logor, bio prisiljen priključiti se Bologni. No nakon pada fašizma požurio se pridružiti Titovim partizanima.'

Druga povijesna odbijenica bila je uručena ustašama. Zagrebački klubovi igrali su takozvane 'koristnice', odnosno utakmice kojima je prikupljana financijska pomoć za obnavljanje Hajduka i uključivanju u prvenstvo NDH, koje se neometano nastavilo odigravati i u ratnim godinama. No Splićani nisu željeli igrati ligu države koja ih je prepustila nemilosti svojih saveznika Talijana: 'kako su rekli 'ne' Mussoliniju, tako su odgovorili i Paveliću', piše Gazzetta. 'Organizirali su izvlačenje preostalih igrača iz okupiranog Splita, ovaj put pod kontrolom ustaša i nacista, kao i iz okolnih brda i njihov transport na otok Vis, stožer Titovih snaga, gdje su se pridružili kolegama koji su već ranije otišli u partizane. Tako se na otoku našao i Hrvoje Čulić.'

Hajduk je obnovljen 7. svibnja 1944., na dan Svetog Dujma, a njegovom 'ponovnom rođenju prisustvovali su Tito i britanski časnici, među njima i Randolph Churchill, sir Winstonov sin', kaže se u tekstu. Dodajmo tome da su skupštinari tada sastavili proglas 'Pozdrav Splitu', koji se tiskao na letke i ilegalno raspačavao u okupiranom gradu, a na njemu je između ostaloga pisalo: 'Tvoj Hajduk... nalazi se danas, nakon trogodišnjih fašističko-ustaških progona, na slobodi.' Također i: 'Naš mili junački grade, mi ćemo ti se vratiti, ali onda kada pogani tuđin i njegove sluge neće više gaziti naše sveto tlo...'

Ono što je uslijedilo, najpoznatiji je dio priče. Poslije prijateljskih utakmica na Visu s Britancima, momčad (sada pod imenom Hajduk – NOVJ) je prebačena na oslobođeni teritorij južne Italije, gdje se 23. rujna u Bariju sastala s reprezentacijom britanske vojske, sastavljenom redom od profesionalnih igrača engleskih i škotskih klubova. Predvodio ju je Stan Cullis, predratni kapetan 'prave' engleske reprezentacije. 'Pred 40.000 gledatelja Britanci su pobijedili 7-2, a pomogao im je fizički pad Hrvata, koji su se razboljeli nakon noći provedene na otvorenom. Revanš je uslijedio 26. prosinca u (oslobođenom) Splitu i Hajduk je tada pobijedio 1-0 golom Frane Matošića...'



Desetljećima kasnije, u jednom intervjuu pod stare dane, splitska legenda se prisjetila te utakmice: 'Asti Gospe, bija je pun stadion. Tukli smo ih 1-0, ka revanš za Bari. A naroda je bilo... Pusti, šta'š govorit'...'

Gazzetta dalje piše kako se Hajdukova turneja nastavila diljem oslobođenog istočnog Mediterana te kako mu je u Beirutu, nakon pobjede nad selekcijom francuske vojske, maršal Charles de Gaulle dodijelio titulu 'počasne momčadi Slobodne Francuske'.

Po završetku rata, Hajduk se našao i pred trećim iskušenjem. Tito mu je ponudio da trajno postane momčad jugoslavenske armije i preseli u Beograd. 'To je bio možda i najteži test za klub poznat po svojeglavosti i otporu', stoji u tekstu. 'No još jednom su ljudi poput Matošića, Čulića i Kaliterne ostali dosljedni sebi i rekli svoje treće 'ne' – ovaj put svom dotadašnjem moćnom zaštitniku Titu...'

I tako, čitam taj tekst i pokušavam se sjetiti koliko je sličnih bilo objavljeno u Hrvatskoj u posljednjih dvadesetak godina. Naš Hajduk danas se trudi ušićariti svaku lipu dogovorima s mljekarima i proizvođačima gaća, a u rukama ima moćni, internacionalni brend iz vlastite povijesti o kakvom i europski prvaci mogu samo sanjati. Dok Talijani, naši nekadašnji okupatori, bez ikakve zadrške slave 'veliki europski klub' koji se jednom suprotstavio njihovom diktatoru kad se to nije usudila ni cijela vazalska hrvatska država, mi bismo se morali crvenjeti – ne od boje zvijezde petokrake niti od krvi prolivene u ratovima, nego od čistog stida.

A onda se sjetim povika koji su se nedavno mogli čuti na Poljudu i pitam se – je li to stari šjor Čulić na kraju umro od sramote?

_________________

Devils Marble EVO, Nautilus Oddy klon, Hercules...
ipv Mini, Kaya lite v2+ klon