Vaper club

e-cigarete forum
Zadnji put si ovdje bio: 23 srp 2019 22:54. Sada je: 23 srp 2019 22:54.

Vremenska zona: UTC + 01:00 [LJV]




 [ 199 post(ov)a ]  Stranica Prethodna  1 ... 13, 14, 15, 16, 17, 18, 19, 20  Sljedeća
Autor Poruka
 Naslov: Re: Okupacija Sirije, da ili ne?
PostPostano: 08 stu 2015 11:58 
Offline
Avatar

Pridružen: 05 sij 2013 00:36
Postovi: 359
Lokacija: Đakovo
a baš se lijepo raspričao :zu:


_________________
slika


Povratak na vrh
  
 
 Naslov: Re: Okupacija Sirije, da ili ne?
PostPostano: 17 stu 2015 00:51 
Online
Administrator
Avatar

Pridružen: 02 ožu 2011 14:18
Postovi: 10972
Lokacija: Samobor
Od Bengazija do Kobanija: Ekstremna okrutnost, surovi oportunizam i još neviđena nehumanost moderne vanjske politike


Prema zadnjim informacijama pripadnici ISIL-a tijekom današnjeg dana nakratko su se probili u sam centar grada Kobani. Izvori navode kako su ih kurdske snage nedugo zatim odbacile, no svima je jasno da ovo neće potrajati još dugo.

Svima je također jasno kako će za masakr stanovnika Kobanija, kada do njega dođe, pojedini akteri biti odgovorni. Najtužnije u svemu tome je da, kako izgleda, jedino Kurdi i njihova dijaspora grčevito i iz svog glasa pozivaju svijet da se Kobani spasi, sve drugo samo su prigodne protokolarne diplomatske note.

Bilo je u povijesti gradova koji su se žrtvovali u ime politike, povijest je prepuna takvih zločina, ali nikada u povijesti nismo bili svjedoci jednog takvog strašnog čina kao danas. Danas taj strašan čin doslovno možemo promatrati u stvarnom vremenu, iz minute u minutu, kamere s turske strane granice uživo mogu prenositi sliku grada, a gledatelji mogu brojati crne zastave iznad njega.

Kada zadnja žuta zastava s crvenom zvijezdom nestane s horizonta, pokolj je vjerojatno već počeo. U isto vrijeme će se sastavljati prigodne izjave, o tome kako je to sve skupa jako strašno, novinari će od uredništva dobivati teme za osvrt "Zašto svijet nije reagirao?", "Kako smo dopustili da se ponovno desi takav masakr?" itd.

Ratovi su užasne stvari - oni su u konačnici uvijek proizvodi želje za ekonomskom dominacijom resursima, bilo da je riječ o teritoriju, širenju utjecaja, kontroli samih prirodnih bogatstva ili nametanju određenih političkih, društvenih, kulturalnih ili svjetonazorskih karakteristike. Ratovi mogu biti zamaskirani u razne kreativne sekundarne povode, ali primarni je uvijek ekonomska dobit. Unatoč tome, da li je bilo kada u novijoj povijesti (pa i daljoj) bilo koja zemlja napala drugu javno ističući kako to čini zbog vlastitog (ili po nečijem tuđem nalogu) ekonomskog probitka? Ne, nikada, jer i najveći agresori dovoljno su oprezni da na sve skupa stave neki "dobar povod". Što povod bolje zvuči, lakše će rat otpočeti i biti prihvaćen.

Jedan od "popularnijih" povoda u zadnje vrijeme, jer realno zvuči najblaže, je "humanitarni" rat ili "humanitarna" operacija. Tako agresori na Libiju 2011. ističu kako su zapravo sudjelovali u "humanitarnoj misiji" s ciljem spašavanja ugroženog naroda u istočnom gradu Bengazi, drugom najvećem gradu u Libiji.

U Bengaziju je buknula islamistička pobuna, jedna od onih koje su bile tako pozitivno dočekivane na Zapadu u proljeće 2011. Kaos se širio gradom. Odmah su napadnute vojarne i skladišta oružja. Za razliku od nekakve evolucije od mirne do oružane pobune, u Libiji se to desilo instant.

Krenuli su oružani napadi na pripadnike snaga sigurnosti, policiju, vladine zgrade. Bengazi postaje grad bez kontrole. Na ulicama se pojavljuju ekstremne skupine s ekstremnim idejama. Točno deset godina je prošlo otkako se desio napad na SAD i svih tih 10 godina Amerika neprestano priča i priča o nužnosti rata protiv terorizma, protiv radikalnih islamističkih skupina.

SAD tih 10 godina toliko priča o tome da su mnogi već postali pomalo skeptični. Da nije možda ta cijela priča o terorizmu malo preuveličana? Gdje je ta prijetnja? Da nije možda prijetnja prenapuhana s ciljem da se američka vojska zadrži što duže na Bliskom istoku? Da se provede jedna velika degradacija ljudskih prava nad stanovnicima SAD-a? Da im se oduzmu vrednote koje je ostatak svijeta nastojao emulirati te da ih se stavi pod jedan ogroman kolektivni nadzor s ciljem "borbe protiv terorizma"?

To su neka pitanja koja su nakon 10 godina priče o stalnoj opasnosti od terorizma polako počele izlaziti iz domene zavjere u široki diskurs. I baš tada, upravo ti teroristi na koje SAD toliko dugo upozorava, pojavljuju se gotovo niotkud, u stvarnom obliku, na ulicama do nedavno mirnog i prosperitetnog lučkog grada Bengazi - oko kojeg leže najveće libijske zalihe nafte.

Izgleda da su SAD ipak bili u pravu. Terorizam nije samo bauk, on itekako postoji i očigledno samo čeka prigodan trenutak da se transformira iz svoje "spavače faze" u aktivnu. Do sada svi već znamo kako otprilike terorist izgleda, naročito ovaj bliskoistočno-sjevernoafričkog izdanja: proganja sve neistomišljenike, koristi religiju kao sredstvo regrutacije i fanatizma, bavi se samoubilačkim i sličnim napadima i - ono što ga čini teroristom - širi teror, tj. napada bez imalo razmišljanja da li će žrtve biti vojska, civili ili bilo tko drugi. Teror je, u onom ekstremnom smislu, najradikalnija forma političkog djelovanja.

No, terorizam na Bliskom istoku posebno je postao sinonim za tu riječ, a naročito pripadnici terorističke mreže Al-Qaede i sve skupine koje su na ovaj ili onaj - dakle direktno ili samo ideološki - vezane uz istu.

Nakon 10 godina konstantne priče o opasnosti od upravo takve vrste terorizma, očekivalo bi se da je SAD ta sila koja će prva reagirati na svaku naznaku manifestacije istog. Navodno to već rade dugo vremena, po planinama Pakistana, Jemena, šumama Somalije...

Sada je taj terorizam stigao na nove obale, na obalu istočne Libije, a iznad zgrade u centru Bengazija vijori se ni više ni manje nego crna zastava Al-Qaede. To je to, vrijeme je za američku akciju, to je trenutak na koji su se ipak pripremali već jako dugo i sigurno imaju spremne razne specijalne postrojbe, od onih službenih pa sve do plaćeničkih kao što su BlackWater i slični.

Sreća da se terorizam ukazao u Libiji baš u dobrom trenutku, u trenutku kada su SAD i libijske vlasti, predvođene predsjednikom Muammarom Gaddafijem, otvorili novu stranicu bilateralnih odnosa. To je dobro, sada su partneri pa će valjda i lakše koordinirati protuterorističku akciju. Ovaj "problem" u Bengaziju vjerojatno će biti brzo riješen uz što manji broj žrtava.

Plan akcije će vjerojatno uključivati angažman libijske vojske, kao kopnene snage, i američkih vojnih zrakoplova i eventualno brodova iz kojih se može krstarećim raketama ciljati teroristička uporišta.

Povucimo sada crtu i prekinimo s ironijom.

Sve ovo gore opisano, nakon pojave terorista u Bengaziju, nije se desilo. Logika nalaže da se trebalo baš tako desiti, ali nije. Zašto nije? Odgovor na to pitanje traže mnogi diljem svijeta. To je točka u kojoj se američka vanjska politika razdvojila od logike i ušla u jednu jako čudnu i opasnu fazu.

Ne samo da SAD nije koordinirao protuterorističku akciju s libijskim vlastima, već su naoružali militante u Bengaziju, uključili se u rat na njihovoj (!) strani i bombardirali su Libiju dan i noć dok nisu u potpunosti uništili njenu vojsku, ubivši pritom na tisuće nedužnih civila. Omogućili su islamističkim militantima da uđu u glavni grad, Tripoli, "pokrivajući" ih iz mora i iz zraka (a vjerojatno i specijalnim jedinicama na terenu). Kada se vrh libijske vlasti, među kojima je bio i predsjednik Gaddafi, uspio spasiti i pobjeći u grad Sirte, tamo se grad bombardirao do te mjere da je mnoge podsjetio na Staljingrad. U ruševinama grada su Gaddafija ulovili militanti i ubili ga, pred kamerama, na jedan vrlo brutalan način.

Kako je ovo moguće? Što se dogodilo? Nešto u ovoj priči očito ne štima. Kako je moguće da se SAD uključio na strani Islamista u Bengaziju? Vratimo se u te prve dane. Libijska vojska je, logično, poslana prema Bengaziju, da se obračuna s teroristima.

Slanje vojske u gradove u kojima izbijaju nemiri? Da, zvuči okrutno, ali države su okrutne, sve, i to nije neka novost. Sjeća li se netko Fergusona?

No, Amerika, koja vojsku šalje nakon 2 - 3 razbijena izloga povodom prosvjeda nakon što policija usred dana pogubi nenaoružanog dječaka, poručila je svijetu kako Libija šalje vojsku s ciljem istrebljenja vlastitog naroda. Kakvog sad istrebljenja naroda? Vojska će pobiti jedan cijeli grad ili? I to u jednoj Libiji gdje zapravo i postoje svega dva velika grada, Tripoli i Bengazi. Otkud takve teorije?

Libijske vlasti su jasno istaknule što namjeravaju učiniti - vratiti red i mir na ulice grada, vratiti kontrolu koju su preuzele radikalne terorističke skupine. Ali ne, ovog puta za SAD to ipak nisu bili teroristi, već "borci za slobodu i demokraciju".

Svatko tko imalo prati vijesti iz svijeta, zna na što Libija sliči danas, do koje mjere su pobjednici, američki izabranici, uveli "slobodu i demokraciju". Somalija je danas vjerojatno stabilnija od Libije.

No, poanta ove priče je ovo - SAD je pokrenuo međunarodnu koaliciju, čak i NATO, da se uključe u spašavanje jednog grada prema kojem se kreće vojska. Ta vojska nikada do tog grada nije stigla - na putu su je dočekali američki vojni zrakoplovi i kiša krstarećih raketa.

To su bili udari, strašni udari iza kojih nije ostajalo ništa, samo pustinja. Ovo što se danas naziva zračnim napadima oko Kobanija na sjeveru Sirije nije niti sjena tadašnjem vojnom angažmanu.

Sve u svemu, SAD tvrde kako su "morali spasiti grad", a onda kada su ga "spasili", odlučili su bombardirati cijelu zemlju, valjda kako bi spasili i nju.

Tri godine kasnije, danas, spasiti se treba - ovog puta zaista - grad Kobani. Kurdski grad na sjeveru Sirije, na samoj turskoj granici, koji je izdržao nekoliko tjedana opsade od strane ISIL-ovih ekstremista, da bi u konačnici ISIL-ovci upali unutra i krenuli u osvajanje grada.

Drugim riječima, tri tjedna ISIL je "sjedio" pred Kobanijem, a američki vojni zrakoplovi su tvrdili kako "nemaju dovoljno obavještajnih informacija". Sada je ISIL već u gradu. No, Kobani se još uvijek može spasiti - dovoljno je da SAD natjera svog NATO saveznika, Tursku, da otvore granicu za kurdske borce koji mogu ući s novim zalihama oružja i municije u grad.

Samo to trebaju učiniti, ništa više. Da SAD nije u stanju to riješiti? Teško za vjerovati. Kako god bilo, ili nije u stanju ili ne želi. Turski ministar vanjskih poslova, Mevlut Cavusoglu, večeras je izjavio kako "nije realno" očekivati da će Turska otvoriti koridor za Kurde prema Kobaniju. Ta izjava, ako je zadnja, ona je smrtna presuda tisućama Kurda koji su odlučili grad braniti ili nisu uspjeli doći do sigurnog teritorija.

Kako rekosmo na početku, ratovi su uvijek strašni - priče o ponekim plemenitim bitkama postoje, možda, ali priče o plemenitim ratovima, nipošto - ali ovako nešto još nismo gledali, ovakvu količinu nehumanosti.

Ti ljudi, tamo, večeras, upravo sada, vode bitku na život i smrt s najekstremnijim teroristima - zar ćemo zaista biti prisiljeni gledati kako ih se pušta da umiru? Znajući da im je spas na jednu političku odluku daleko? Zar je toliko teško bar na trenutak, ako ništa drugo onda radi sebičnog i licemjernog stvaranja imidža pred očima svijeta, zaboraviti na surovu neljudsku politiku i dati priliku tim ljudima da, barem, izvuku živu glavu iz tog pakla?

Ta okrutnost baš u Kobaniju poprima jednu sasvim novu dimenziju, ne zato što je nova - to je samo jedna okrutnost u nizu - već zato što je ovog puta moramo gledati tako drsko u lice, iz takve blizine, uz toliko predznanja i shvaćanja tragičnosti ove situacije.

Kobani ipak još nije pao, a dok nije pao, još ima nade, koliko god ona mala bila.

D. Marjanović za advance.hr

_________________
slikaslika
Ako su neki zivoti savrsena kruznica, drugi uzimaju oblik koji ne mozemo predvidjeti ni shvatiti. Gubitak je bio dio moga putovanja. No i pokazao mi je sto vrijedi.
Kao i ljubav na kojoj mogu jedino biti zahvalan.


Povratak na vrh
  
 
 Naslov: Re: Okupacija Sirije, da ili ne?
PostPostano: 17 stu 2015 18:11 
Offline
Avatar

Pridružen: 01 sij 2014 11:25
Postovi: 549
Lokacija: Zagreb, EU APs
Putin pokrenuo teškaše i izdao prozaičnu naredbu zahtijevajući od ruske vojske punu suradnju sa francuzima, izgleda da se ponovno stvara Antanta, ameri ako misle sačuvati imalo kredibiliteta i utjecaj u Europi, moraju pojesti govna koja su izasrali i iskreno se pridružiti. Rujo im ga je bogmeć majstorski metnuo.
BTW, jučer je donio ukaz i novi plan obrane Ruske federacije u razdoblju 2016-2020, tkzv. Morsku doktrinu, koja stupa na snagu 01.01.2016 i u kojoj je utvrđena neprihvatljivost planova NATO infrastrukture na granici sa RF. Puno se toga kotrlja...
https://www.rt.com/news/322436-russia-s ... ria-putin/

_________________
X


Povratak na vrh
  
 
 Naslov: Re: Okupacija Sirije, da ili ne?
PostPostano: 18 stu 2015 00:15 
Online
Administrator
Avatar

Pridružen: 02 ožu 2011 14:18
Postovi: 10972
Lokacija: Samobor
Nakon što je jutros i službeno potvrđeno da je ruski putnički zrakoplov iznad Sinaja srušen od strane terorista, nije dugo trebalo čekati na rusku vojnu odmazdu, a sudeći prema zadnjim informacijama ona je poprilično žestoka. Informacije govore kako Rusija upravo ispaljuje krstareće rakete s Mediterana - cilj je sirijski grad Raqqa, glavno uporište terorističke organizacije ISIL, glavni grad njihovog samoproglašenog tzv. "kalifata".

Francuski i američki dužnosnici također su potvrdili informacije ističući kako ruske snage snažno udaraju na Raqqu iz pravca mora i iz zraka sa svojim dalekometnim bombarderima.

Ruska snažna odmazda dolazi neposredno nakon što su i francuski vojni zrakoplovi žestoko udarili na Raqqu nakon terorističkih napada u Parizu.

Dakako, za očekivati je kako će i Pariz i Moskva reći kako ciljaju isključivo ISIL-ove položaje u gradu Raqqu, no stvarnost je vjerojatno drugačija i ovo su zasigurno najteži trenuci za civile koji se još uvijek nalaze u tom gradu. Teško da su svi simpatizeri ISIL-a, određen broj sigurno nije imao ni priliku napustiti grad nakon okupacije od strane terorista. Nakon ovih silovitih napada tzv. "kolateralne žrtve" mogle bi biti znatne. No, trenutačno postoji koncenzus i u Rusiji i na Zapadu da ISIL mora biti uništen, a aktualni napadi pokazuju kako upravo kreće znatno snažnija kampanja protiv terorista.

_________________
slikaslika
Ako su neki zivoti savrsena kruznica, drugi uzimaju oblik koji ne mozemo predvidjeti ni shvatiti. Gubitak je bio dio moga putovanja. No i pokazao mi je sto vrijedi.
Kao i ljubav na kojoj mogu jedino biti zahvalan.


Povratak na vrh
  
 
 Naslov: Re: Okupacija Sirije, da ili ne?
PostPostano: 18 stu 2015 00:45 
Offline
Avatar

Pridružen: 01 sij 2014 11:25
Postovi: 549
Lokacija: Zagreb, EU APs
Raport, odnosno predaja izviješća predsjedniku RF:

Što se tiče PR-a, naučili su sve od Zapada i nadmašili ih opasno.

_________________
X


Povratak na vrh
  
 
 Naslov: Re: Okupacija Sirije, da ili ne?
PostPostano: 18 stu 2015 12:12 
Offline
Moderator
Avatar

Pridružen: 08 ožu 2013 10:24
Postovi: 4005
Lokacija: ZG, Prexico City
shit hit the fan ...

_________________
slikaslika
MOD: SXK Nebula Zero Mini, Koopor Mini 60W, Cloupor Mini Plus
Atty: Taifun Kayfun Cubis HH.357


Povratak na vrh
  
 
 Naslov: Re: Okupacija Sirije, da ili ne?
PostPostano: 18 stu 2015 13:33 
Offline
Avatar

Pridružen: 05 sij 2013 00:36
Postovi: 359
Lokacija: Đakovo
"Praštanje teroristima je na Bogu, ali je na meni da ih k njemu pošaljem," rekao je Putin :zu:
Car :plus:

_________________
slika


Povratak na vrh
  
 
 Naslov: Re: Okupacija Sirije, da ili ne?
PostPostano: 19 stu 2015 14:09 
Online
Administrator
Avatar

Pridružen: 02 ožu 2011 14:18
Postovi: 10972
Lokacija: Samobor
Američki predsjednik Barack Obama komentirao je situaciju u Siriji za vrijeme razgovora s novinarima na marginama APEC summita (Summit Azijsko-Pacifičke Ekonomske Suradnje) koji se održava u Manili. Rekao je kako će očito morati proći još nekoliko mjeseci prije nego Rusija, Iran i sirijska vladajuća elita prihvate da rat u Siriji ne može biti zaustavljen niti da može biti postignuto političko rješenje sve dok se na vlasti nalazi predsjednik Bashar al-Assad.

"Moskva i Teheran prepoznaju ISIL kao ozbiljnu prijetnju, no ruski napori u Siriji imaju za cilj održati Assada na vlasti. U konačnici radi se o ovome - ne vidim situaciju u kojoj se građanski rat u Siriji može zaustaviti dok je Assad još uvijek na vlasti", rekao je Obama.

Drugim riječima, Obama još uvijek ne prihvaća stvarnost na terenu, što su neke druge Zapadne sile počele. Činjenica jest da je upravo sirijska vojska jedan od ključnih aktera koji može poraziti ISIL, a pad Assada mogao bi - vjerojatno i bi - ugroziti opstanak sirijskih institucija, pa i same vojske. Obama još uvijek ne shvaća da Assad mora ostati, barem dok traje borba protiv ISIL-a. S time se danas slažu već brojni analitičari na Zapadu, kao i političari koji situaciju promatraju pragmatički, no, američki predsjednik Obama još je jednom potvrdio kako god njega diplomacija nije jača strana.

_________________
slikaslika
Ako su neki zivoti savrsena kruznica, drugi uzimaju oblik koji ne mozemo predvidjeti ni shvatiti. Gubitak je bio dio moga putovanja. No i pokazao mi je sto vrijedi.
Kao i ljubav na kojoj mogu jedino biti zahvalan.


Povratak na vrh
  
 
 Naslov: Re: Okupacija Sirije, da ili ne?
PostPostano: 20 stu 2015 17:41 
Offline
Avatar

Pridružen: 01 sij 2014 11:25
Postovi: 549
Lokacija: Zagreb, EU APs
Novi udar ruske mornarice iz Kaspijskog mora. 18 krstarećih raketa "Kalibar"

_________________
X


Povratak na vrh
  
 
 Naslov: Re: Okupacija Sirije, da ili ne?
PostPostano: 20 stu 2015 17:50 
Offline
Avatar

Pridružen: 01 sij 2014 11:25
Postovi: 549
Lokacija: Zagreb, EU APs
Priority airmail na ruski način.

_________________
X


Povratak na vrh
  
 
 [ 199 post(ov)a ]  Stranica Prethodna  1 ... 13, 14, 15, 16, 17, 18, 19, 20  Sljedeća

Vremenska zona: UTC + 01:00 [LJV]


Online

Trenutno korisnika: crawl i 2 gostiju.


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš postati privitke.

Idi na:  
Powered by phpBB © 2000, 2002, 2005, 2007 phpBB Group
HR (CRO) by vaper club