Vaper club

e-cigarete forum
Zadnji put si ovdje bio: 30 svi 2020 17:21. Sada je: 30 svi 2020 17:21.

Vremenska zona: UTC + 01:00 [LJV]




 [ 199 post(ov)a ]  Stranica Prethodna  1 ... 11, 12, 13, 14, 15, 16, 17 ... 20  Sljedeća
Autor Poruka
 Naslov: Re: Okupacija Sirije, da ili ne?
PostPostano: 14 lis 2015 22:23 
Offline
Avatar

Pridružen: 07 ožu 2011 11:16
Postovi: 2860
Lokacija: Slavonski Brod
Odličan tekst Matije Lukača o Siriji, mislim da zaslužuje da ga se prenese.

Ljudi često pitaju da im ukratko objasnim rat u Siriji. Teško, gotovo nemoguće. Ljudi kojima je Sirija tek vijest iz medija i kojima je Sirija samo još jedna od dalekih država u kojima se ljudi ubijaju iz njima malo poznatih razloga. Ukratko objasniti rat u Siriji je doslovno nemoguće, a da se ne spomenu neki vrlo bitni podaci koji datiraju još iz Prvog svjetskog rata i sporazuma Sykes-Picot o podjeli interesnih sfera na Bliskom istoku, zatim oslobođenja od francuskog kolonijalnog utjecaja, ratova s Izraelom nakon Drugog svjetskog rata i okupacije Palestine, intervencije Sirije u libanonski građanski rat, gušenje pobune Muslimanskog bratstva u Hami, američke invazije na Irak...

Cijeli rat u Siriji je jedna dobro smišljena zavjera ponajprije skrojena u Washingtonu uz veliku podršku židovskog lobija. Njima Sirija kao moderna i jaka država u kojoj nije bilo nikakvog Zapadnog neokolonijalnog utjecaja i utjecaja globalnih korporacija, jednostavno nije odgovarala. Uz to, treba napomenuti da su plin, kao i mogući putevi plinovoda kroz Siriju sekundarni razlog rata što je najviše odgovaralo petromonarhijama Kataru i Saudijskoj Arabiji. Zato ću pokušati "ukratko" objasniti sirijski rat bez mnogo stručne i povijesne terminologije držeći se nekih nepobitnih činjenica i pomalo banalizirati stvari, jer građa koju treba obraditi i procesuirati je uistinu ogromna.

O Basharu Al Assadu

Sirijska povijest je uistinu turbulentna u zadnjih sto godina, prepuna raznih dešavanja, političkih previranja i ratova, i svi ti gore spomenuti događaji su direktno utjecali na današnje stanje. Spomenuti bilo koji podatak nekome neupućenom je čisto gubljenje vremena jer se čovjek vrlo brzo izgubi u svim tim podacima. Ali, za onoga tko je upućen u rat u Siriji, sve je kristalno jasno.

Najčešće pitanje je u vezi sirijskog predsjednika Bashara Al Assada. Većina ljudi ima uvriježeno mišljenje o njemu kao brutalnom diktatoru, jer eto, tako kažu na televiziji i u novinama. Iako je njegovo predsjedavanje potvrđeno nacionalnim referendumom, na pitanje da li je predsjednik Al Assad diktator, odgovaram - "ne u pravom smislu riječi". Zašto tako kažem? Moramo jednom zauvijek shvatiti da se temelji europskog rukovođenja država ne mogu u potpunosti implementirati u druge države koje su kulturom i mentalitetom drugačije od europskog. Mi govorimo o nekakvim civilizacijskim normama i postavljamo vlastite interpretacije civilizacijskog ponašanja području koja je kolijevka civilizacije. Nije li to malo paradoksalno?

Bashar Al Assad je nevoljko preuzeo predsjedničku funkciju nakon smrti njegovog oca, Hafeza Al Assada 2000. godine, a sve na prijedlog i inicijativu vrha vladajuće stranke Ba'ath. Na Bliskom istoku obitelji su jako bitne. Ugled obitelji još bitniji. Poput Grčke gdje već desetljećima vladaju dvije obitelji Karamanlis i Papandreou. Ali to je Grčka, pa je onda to u redu. Bashar Al Assad je doktor stomatologije, ima i vojno iskustvo. Sirija je do 2000. godine bila zatvoreno društvo. Hafez je vladao čvrstom rukom što ne bi trebalo čuditi zbog iskustva koje je Sirija imala kako s Izraelom, tako i s radikalnim islamističkim elementima unutar Sirije. To je mnogo puta prelazilo granice, pa su nevini ljudi često stradavali zbog čiste paranoje službenih vlasti ili iz obijesti radi nekih osobnih nesuglasica. Sirija je još od ''šestodnevnog rata'' s Izraelom 1967. godine u stanju rata pa je cijelo vrijeme bilo na snazi izvanredno stanje, a u izvanrednom stanju pravila su drugačija. Da li je takvo stanje pogodovalo Hafezu Al Assadu da učvrsti svoju vladavinu, sigurno jeste, ali imati krvnog neprijatelja poput Izraela zahtijevalo je izvanredne mjere. Da ne govorimo o islamističkoj prijetnji u obliku Muslimanskog bratstva koje ionako nikada nije gledalo na Izrael kao prijetnju, već baš naprotiv.

Preuzeti državu u takvoj situaciji ne samo da je bio veliki izazov za Bashara Al Assada, već je bio kako bi smo mi to rekli, "vrući krumpir". Bashar se obvezao da će postepeno uvoditi reforme u društvu i da će otvoriti Siriju svijetu. Tako je i počelo, mada ne brzinom kojom je narod želio, ali reforme su počele. Najveći problem na cijelom putu uvođenja reformi je bio kadar koji je ostavština pokojnog Hafeza, a koji se nije dao samo tako smijeniti. Bez njih Bashar niti ne bi preuzeo predsjedavanje, pa se može slobodno reći da je njegovo predsjedavanje, ili ako baš hoćete da iskoristim termin vladavina, uvelike ovisilo o njihovoj volji. S takvim kadrom i predsjednik mora paziti što radi. Ali, jasno se znao pravac politike partije Ba'ath i od toga se nije odstupalo.

Napad na World Trade Center 09.11.2001. godine nakon kojeg je uslijedila invazija na Afganistan, a zatim i invazija na Irak 2003. godine,utjecalo je na usporavanje provođenja reformi,pogotovo nakon što je američka administracija pod predsjedavanjem, ili da kažem vladavinom Georgea W. Busha svrstala Siriju u takozvanu osovinu zla sa S. Korejom, Iranom i Irakom.

Iako je prema navodima raznih diplomata postojao zahtjev za suradnjom pri invaziji na Irak, Sirija nije dopustila korištenje svojeg prostora za invaziju na Irak niti općenito bilo kakav oblik suradnje iako sirijske vlasti nisu bile baš sklone Sadamu Huseinu.

Istočni dio Sirije je oduvijek bio usko povezan s Irakom, tako da su neke veze ipak bile neraskidive, čisto zbog obiteljskih, etničkih, ali i kulturoloških razloga. Naravno, Bashar Al Assad je donio odluku da se ne upliće u taj sukob, mada je činjenica da je iz prostora Sirije jako puno pomoći išlo snagama otpora okupacijskim snagama. Nadalje, atentat na bivšeg libanonskog premijera Rafika Haririja dovele su Siriju u vrlo nezgodan položaj jer se između ostalog optuživalo Damask za atentat. Zbog pritisaka na Siriju slijedilo je okončanje okupacije Libanona i povlačenje Sirijske vojske. Za atentat na Haririja je bio optužen i Hezbollah, mada je DNA metodom dokazano da je atentator bio bombaš samoubojica, što se nije uklapalo u optužbe protiv Hezbollaha i Damaska.

Izraelski zračni napadi na Siriju 2003. i 2007. godine, kao i invazija Izraela na jug Libanona 2006. godine u kojem su izraelske snage potučene do nogu, sve je to utjecalo na usporavanje reformi i općenitom nezadovoljstvu dijela građana Sirije. Kada desetljećima imate "za vratom" velesilu poput SAD-a i ratno stanje s Izraelom, mislite da je moguće voditi državu na neki normalan način pod konstantnom vanjskom i unutarnjom prijetnjom?

Zato se čekao pogodan trenutak da se započne s planom razaranja Sirije i pokušaja da se svrgne sirijski predsjednik, a sve preko leđa izmanipuliranih građana koji su tražili promjene. Bashar Al Assad je 2012. godine i uveo ustavne promjene koje su tražene na prvim prosvjedima i samom sebi onemogućio da bude doživotni predsjednik, niti da ga može naslijediti njegov sin koji će ionako biti premlad i preneiskusan da ga zamijeni po isteku sedmogodišnjeg mandata, pa čak i u slučaju isteka drugog mandata. Izbori su održani sredinom 2014. godine uz tri kandidata, te je Bashar Al Assad pobijedio na njima. Naravno da Zapad nije priznao te izbore, ali smiješno je da nekakve monarhije koje su najgori i najprimitivniji oblici diktature uopće idu spominjati legitimitet sirijskih izbora. Kolika je bila izlaznost na sirijske izbore neću vam očarati u brojkama kojima ionako nitko ne želi vjerovati, makar bile i istinite. Građani su satima čekali u redovima da daju svoj glas pa se zbog toga zatvaranje birališta pomaklo sa 19 sati na 21. To već govori samo za sebe. Danas Bashar Al Assad svakako nema apsolutnu podršku i mnogi kritiziraju njegovo predsjedavanje, ali da ima podršku većine, to je stvarna činjenica. A nije li to bit demokracije? U nastavku ću pokušati ukratko objasniti uloge država koje su najodgovornije za sadašnje stanje u Siriji.

O Kataru

Geostrateški položaj Sirije je predmet interesa već tisućama godina. Dovoljno je samo spomenuti Put svile. Danas su drugi interesi u pitanju, nafta i zemni plin. Sirija je bogata naftom i plinom, ali ipak ne toliko bogata da bi mogla konkurirati najvećim svjetskim proizvođačima tih resursa. Sirija svakako ima količine ne samo dovoljne za vlastite potrebe, već i za poprilično veliki izvoz. Ali, u cijeloj toj priči najbitniji su plinovodi.

Katar, kao jedan od najvećih proizvođača zemnog plina, imao je veliki interes u izgradnji plinovoda koji bi preko Sirije išao u Europu. Sirija je odbila suradnju s Katarom po tom pitanju oslanjajući se na vlastite nacionalne interese i težnje ka većem utjecaju na globalnom tržištu prirodnih resursa. Također, međudržavnim sporazumima Sirije, Iraka i Irana o povezivanju plinovoda, katar se nije uklapao u te projekcije. Zato baš u toj činjenici - sirijskog odbijanja katarskog plinovoda - Katar je među najvećim sponzorima terorizma u Siriji. Jer, govoriti o nekakvoj financijskoj podršci "prodemokratskim sirijskim pobunjenicima" od strane jedne brutalne petromonarhije, u kojoj demokraciji nema mjesta, stvarno je tragikomično.

O Saudijskoj Arabiji

Saudijski interes u Siriji je ponajprije u širenju vlastite poganske vjerske ideologije koja ne samo da je anticivilizacijska, nego je i odraz najprimitivnijih i iskvarenih oblika tumačenja Kur'ana. Ta monarhija koja je dno dna u svijetu po pitanjima ljudskih prava dala si je za pravo da se svrsta na čelo cijelog islamskog svijeta provodeći svoje izopačeno učenje. Srećom, nailazi na otpor većine muslimana u svijetu koji ne žele u vlastitim životima implementirati njihovo heretičko učenje. Njima je Sirija poseban trn u oko baš iz vjerskih razloga, a ne ekonomskih, jer Saudijska Arabija je uistinu izuzetno bogata država, dakle njima novac ništa ne znači. Sada dolazimo do paradoksa u činjenici da Saudijska Arabija ima dva najvažnija saveznika u SAD-u i Izraelu. Saudijskoj Arabiji je bitna moć i prevlast na Bliskom istoku. Zbog svega toga, jako puno Saudijaca sudjeluje u sirijskom ratu sa svojim obavještajnim i zapovjednim kadrom.

O Turskoj

Utjecaj Turske na Sirijski rat je najprljaviji, ne samo zbog činjenice da su direktno uključeni, nego zato što su članica NATO pakta. Sve što je Turska napravila Siriji je direktno vezano za NATO. Turska granica je od samog početka rata 2011. godine otvorena za protok ljudstva, tehnike i ostalih vojnih potrepština.Turska je glavna tranzitna zemlja terorista gdje se nalaze javna okupljališta terorista uz podršku samih vlasti i posebno novog turskog kvazisultana Erdogana, a također i kampovi za obuku terorista i logističke baze.

Ono što se na Zapadu naziva ''umjereni pobunjenici'' su ništa drugo nego naoružane terorističke skupine pod raznim nazivima poput Al Nusra fronta ili Islamskog fronta, a sve pod krinkom takozvane Slobodne sirijske vojske (FSA). Ranjenici se prebacuju u Tursku i tamo primaju svu potrebnu medicinsku pomoć. Ista stvar je i s teroristima ISIL-a.

Njegova stranka AKP jeste jedan oblik Muslimanskog bratstva koje je toliko omraženo u Siriji. Osim savezništva s takozvanom Slobodnom sirijskom vojskom, Turska je također saveznik takozvane Islamske države (ISIL). Zašto kažem saveznik? ISIL je okupirao dijelove Sirije i Iraka na području nalazišta nafte i plina. Po samim podacima Zapadnih tajnih službi i medija, ISIL zarađuje na nafti i plinu. Možda više ne, ali jeste. I svi plinovodi i naftovodi su usmjereni u pravcu Turske, kao i cestovne rute. Nema kamo ići sva ta nafta i plin nego preko Turske, a dalje u Europsku uniju. Krvožedna želja kvazisultana Erdogana da se makne Bashar al Assad je domena psihijatrije i teško je laiku medicinski dijagnosticirati patološko-psihološku opsesiju jedne primitivno obskurne neintelektualne osobe. Mišljenja sam da bi i stručni psihijatar imao problema u dijagnosticiranju Erdoganove psihoze i mentalnog statusa.

Kolika je upletenost Turske u Siriji govori i činjenica da su cijele tvornice iz industrijske zone Aleppa, koji je bio centar sirijske industrije, prebačene u Tursku. Naravno, u redovima svih terorističkih skupina u Siriji nalaze se i turski obavještajci, kao i sami borci.

O Jordanu

Što je Turska za sjever Sirije, to je Jordan za jug. Ta marionetska monarhija se ponaša točno onako kako njihovi saveznici SAD i Izrael zahtijevaju od njih. Brojni kampovi za obuku terorista u Jordanu te slobodan protok ljudstva i tehnike u Siriju samo su dokaz tome. Podsjetimo, naoružanje koje je Republika Hrvatska poslala teroristima Al Qaede u Siriju je išla preko Jordana. Tu je već puno rečeno. Jordanski kralj Abdullah je jedna smiješna figura koja pati od kompleksa manje vrijednosti te je i njemu jako stalo da se dodvori svojim saveznicima, jer će se i on onda osjećati da je neki važan faktor. Jordan je također odigrao veliku ulogu u kreiranju ISIL-a baš zbog poroznosti vlastite granice i sve prijetnje patuljastog jordanskog monarha nakon spaljivanja jordanskog pilota da će poslati kopnene snage u Siriju su više nego tragikomične.

O Izraelu

Sada dolazimo do posebne kategorije pokvarenosti rata u Siriji. Izrael je neprijatelj Sirije još od okončanja Drugog svjetskog rata i okupacije Palestine, te njemu najviše odgovara nastali kaos u Siriji. Sirija se od svih država najviše suprostavljala Izraelu, a da ne govorimo koliko je palestinskih izbjeglica prihvatila i dala im gotovo jednaka prava kao i vlastitim državljanima. Sirija u stanju rata nije nikakva prijetnja tom entitetu, vrlo jednostavna računica. Nije li zanimljiva činjenica da Sirija nakon tolike borbe protiv Izraela i njihove zločinačke cionističke politike ima za neprijatelje države koje bi u stvari trebale biti protiv okupacije Palestine i arapske zemlje?

Okupirana Golanska visoravan je oaza za teroriste Al Nusre gdje dobivaju direktnu vojnu pomoć od Izraela, kao i medicinsku. Koliko je savezništvo između tog terorističkog entiteta i terorista Al Nusre govori i događaj kada je Benjamin Netanyahu posjetio ranjene teroriste u izraelskim vojnim poljskim bolnicama na Golanu. Uz to, desilo se nekoliko zračnih napada na položaje Sirijske vojske i Hezbollaha kao direktna podrška teroristima Al Nusre, ali i zračni napadi duboko unutar granica Sirije, čak i napad na Damask. Kod ubijenih terorista Al Nusre se gotovo svakodnevno pronalazi izraelska oprema, pa čak i kod terorista ISIL-a. S druge strane, utjecaj Irana u Siriji se s ratom povećao pa je i to još jedan razlog direktne uključenosti Izraela u Siriju. Zbog svoje pogrešne i zločinačke politike ne samo prema Siriji nego i općenito prema Bliskom istoku, izraelski entitet sada na svojim granicama ima Iran. A trebalo je biti obrnuto.

O SAD-u i NATO-u

Znate li da u Siriji ne postoji nikakav utjecaj globalnih korporacija i banaka, pogotovo američkih?Kako sam već spomenuo da se Sirija nalazi na vrlo bitnom geostrateškom položaju, ona je oduvijek bila predmet raznih imperijalističkih interesa. NATO interes je ujedno i interes SAD-a i kako je sam Barack Obama rekao da treba malo ''zavrnuti ruku'' neposlušnim saveznicima, to jasno govori kako se stavio u poziciju apsolutnog gospodara Zapadnog svijeta. Postavljanjem marionetske vlade u Damasku, SAD bi u svakom slučaju ne samo proširio svoj utjecaj na Bliskom istoku, nego bi u tom slučaju mogao iskoristiti Siriju kao odskočnu dasku prema - Iranu. I to je ono što SAD nije prebolio još od islamske revolucije u Iranu 1979. godine. Američki utjecaj u Siriji automatski povlači i izraelski i tu nema dileme, kao što bi povuklo i ostale petromonarhijske saveznike. Zauzimanjem Sirije, Zapadu bi apsolutno nestala potreba za ruskim resursima, te bi izgradnjom naftovoda i plinovoda preko Sirije pa prema Europi sve okrenulo prema Kataru i Saudijskoj Arabiji.

NATO članice u Siriji igraju ulogu poslušnika, ali bi im također odgovaralo da se zbog narušenih odnosa s Rusijom okrenu petromonarhijama i da se oslobode ovisnosti o ruskom plinu od kojega mnoge članice Europske unije uvelike ovise. Zato, što im američka administracija naredi, tako i naprave, mada ima već dosta otpora raznih europskih političkih snaga u vezi politike prema Siriji, jer gle čuda, Bashar Al Assad nije pao nakon dva mjeseca kao što se predviđalo.Može se slobodno reći da američka administracija, a pogotovo razni ratohuškački ''sokoli'' poput senatora McCaina pate od sirijskog kompleksa, jer eto, nisu bombardirali Siriju i postavili svoju marionetsku vladu. Mada, treba se zapitati da li bi to uistinu bilo moguće ili bi se Sirija zbog svojeg mulitkulturalnog bogatstva pretvorila u još jednu Libiju u kojoj nitko ne bi imao svoj utjecaj.

Lažna revolucija

"Arapsko proljeće" je bila dobrodošla situacija da se napokon počnu ostvarivati planovi stvaranja kaosa i dominacije na Bliskom istoku. 2011. godine prosvjedi u Siriji su počeli diljem zemlje, negdje u većem broju, negdje u manjem. I samo u jednom gradu i istoimenoj provinciji su doživjeli podršku veću od one koje su imale službene državne vlasti - Dara. Prosvjedi u ostalim gradovima sigurno nisu na ulice privukle kritične mase ljudi, pa su se u isto vrijeme počeli održavati skupovi podrške službenim sirijskim vlastima koji su bili ako ne i deset puta veći. Krenula je smišljena kampanja Zapadnih medija i katarske Al Jazeere koji nisu djelovali propagandom, nego čistim lažima, jer u propagandi se može i naći neke istine, kampanja demoniziranja predsjednika Assada.

Na primjer, u Damasku je održan prosvjed protiv predsjednika Assada na kojem se skupilo ne više od četrdesetak ljudi. Policija i prolaznici su sa strane gledali taj smiješni prosvjed i nitko nije reagirao. Prosvjednici su sve snimali kamerama i u jednom trenutku su se ničim izazvani razbježali, mada ih nitko nije gonio niti dirao.Sutradan, ili dva dana kasnije na TV kanalu Al Jazeere pojavio se prilog o velikim ''demonstracijama'' u Damasku u kojemu je sudjelovalo tisuće, deseci tisuća ljudi koje su snage sigurnosti napale, te je bilo čak i mrtvih i povrijeđenih. Možete zamisliti koju su gorčinu osjetili ljudi koji su tome svjedočili kada su vidjeli taj TV prilog.

Nadalje, u Hami su "mirni prosvjednici" bili naoružani sačmaricama i raznim mačetama, ali također u jednom stvarno skoro pa beznačajnom broju. U Homsu su prosvjedi bili brojniji, kao i u Aleppu, Deir Ez Zoru i Idlebu. U mnogim gradovima su se pojavili razni sumnjivi likovi govoreći strane dijalekte te nudeći 20 dolara za sudjelovanje u prosvjedima. Prosvjedi su prerasli u veliko nasilje prema snagama sigurnosti koji su u prvih nekoliko tjedana brojali oko 1100 mrtvih policajaca. Kasnije se nasilje nastavilo sa državnim službenicima i namještenicima koje su poubijali u još većem broju, pa čak i cijele obitelji samo zato što su radili u vladinim uredima i službama.

Zapitajmo se ovdje malo kakva bi reakcija vlasti trebala biti kada snage sigurnosti i državni službenici ginu u tolikom broju? Kaos je počeo, kao i žešća reakcija vlasti koji su na nasilje odgovarali nasiljem, ništa drugačijim nego koji možemo vidjeti po američkim, a pogotovo europskim ulicama. Kada je vojska izašla na ulice, tada su "mirni prosvjednici" već bili naoružani automatskim oružjem i protuoklopnim ručnim bacačima. To se nije moglo samo preko noći stvoriti u Siriji i dokazuje da je sav taj kaos bio puno prije planiran.Naravno, mnogo ljudi u Siriji nije bilo sklono vlastima i Basharu Al Assadu, a pogotovo njegovom pokojnom ocu Hafezu, te je bilo dovoljno ljudi da se pokrene nekakav oružani otpor uz slogane, poput jednog vrlo značajnog iz Homsa od strane "umjerenih pobunjenika" i "prodemokratskih" snaga - "Alavite u grob, Kršćane u Beirut". Također, izlaskom vojske na ulice desili su se brojni prebjezi na stranu "pobunjenika" zajedno s naoružanjem i tehnikom. U takvom stanju kaosa prosječnom građaninu je bilo jako teško snaći se, jer bi svaki javni oblik podrške Basharu Al Assadu nerijetko završavao otmicom, a zatim i brutalnim ubojstvom.Cijele generacije nekih poznatih i uglednih sirijskih obitelji su jednostavno zbrisane s lica zemlje. Muški, žene, djeca, starci, hladnokrvno pobijeni. Također, podrška pobunjeničkim skupinama je bila sankcionirana, često puta i brutalno, te je mnogo ljudi nastradalo od strane vlasti, kao što bi nastradali i na Zapadu u pokušajima rušenja ustavnopravnog poretka. Nemojte misliti da bi naše vlasti bile manje brutalne, svjedočili smo tome prije četvrt stoljeća.

Veliki sigurnosni problem u počecima je bio i taj da se jednostavno nije moglo fizički zaštititi sve građane. Taktike zastrašivanja su bile vrlo uspješne. Nitko nije želio da mu usred noći dođu i odvedu, pa ubiju voljene ili jednostavno ako bude sreće, zatraže otkupninu. Otmice zbog otkupnine su se dešavale u ogromnom broju, kriminal je zavladao ulicama. Stanje kaosa u pravom smislu riječi. Bilo je i mnogo izdaja u cijelom sustavu pogotovo od ljudi koji su potpali pod utjecaj lažnih Zapadnjačkih obećanja, ali i petromonarhijskog novca. Mnogi su povjerovali da je pad "režima" Bashara Al Assada samo pitanje vremena. Umalo se i to desilo prije nekih dvije godine, možda čak i tri, ali cijeli sistem se uspio održati uz velike žrtve i veliki otpor. Naravno, treba naglasiti da je uključivanje Hezbollaha u sirijski rat uvelike doprinio ravnoteži stanja na terenu, jer je porozna libanonska granica bila jedna od najvećih opasnosti za sami Damask, te je njeno osiguranje bilo od velikog značaja za razvoj stanja na terenu.

Sukobi se nastavljaju diljem Sirije, ali se danas jasno znaju područja kontrole i sigurnosti, a to svakako nisu mjesta pod kontrolom "pobunjenika" koji vrše javna smaknuća zbog trivijalnih stvari. Jedan ogledni primjer kakva je situacija u Siriji se može vidjeti na gradu Aleppu. Na području grada pod kontrolom službenih sirijski vlasti nalazi se više od 1,5 milijun ljudi, dok na dijelovima pod kontrolom "pobunjenika" najviše 200 000. I sada idemo realno promotriti situaciju i iskreno reći koga u toj situaciji podržati? I koga građani u svojem najvećem dijelu podržavaju? Stvari su kristalno jasne.

Epilog

Danas, četiri godine nakon izbijanja prvih prosvjeda i samoga rata, stvari su se jasno postavile na svoja mjesta. Strane su jasno određene i više nema nikakvih tajni. Ono na čemu je Zapad inzistirao, a to je svrgavanje "režima" i postavljanje demokratske vlade nekakvog nacionalnog jedinstva (čitaj marionetske vlade) nikad nije uspjelo zaživjeti među većinom sirijskih građana niti dobiti njihovu podršku. Danas je kristalno jasno da "pobunjenici" nisu nikakve prodemokratske snage koje se bore protiv represije "režima", nego su ništa drugo do samoproglašene "džihadističke" skupine kojima je jedan jedini cilj uspostava najrigoroznijih šerijatskih zakona po uzoru na pogansku Saudijsku Arabiju i Katar koje, ruku na srce, da nemaju naftu i plin, bile bi nekoliko stada ovaca, nekoliko deva i četiri do pet šatora. Bez tekuće vode i struje.

Zavjera protiv Sirije nije uspjela, ali još uvijek postoji velika prijetnja, jer i dalje ne staje podrška stranih elemenata u naoružanju, ljudstvu i financijskoj potpori. Rat je u punom jeku, mnogo je patnji, stradanja i razaranja. Ako se nešto drastično ne promijeni u vezi Zapadnjačkoj podršci teroristima, sve bi moglo potrajati još godinama. Za ljude kojima je Sirija tek vijest iz medija i kojima je Sirija samo još jedna od dalekih država u kojima se ljudi ubijaju iz njima malo poznatih razloga, koliko će taj rat još trajati je najmanje bitno. A trebalo bi biti!

Sirija nije ničija marioneta. Nadajmo se da će tako i ostati.

_________________
slika
Devils Marble EVO, Nautilus Oddy klon, Hercules...
ipv Mini, Kaya lite v2+ klon


Povratak na vrh
  
 
 Naslov: Re: Okupacija Sirije, da ili ne?
PostPostano: 14 lis 2015 22:44 
Online
Administrator
Avatar

Pridružen: 02 ožu 2011 14:18
Postovi: 11051
Lokacija: Samobor
Došlo je vrijeme za konačni obračun, najveću bitku u sirijskom ratu: Kreće odlučujuća bitka za Aleppo - sirijska vojska, Hezbollah, iranske trupe i ruske zračne snage protiv ISIL-a i militanata


Dvoje neimenovanih regionalnih dužnosnika reklo je u razgovoru za Reuters kako sirijska vojska, zajedno s iranskim borcima i pripadnicima Hezbollaha, uz rusku zračnu potporu, uskoro pokreće veliki napad na militante u najvećem sirijskom gradu, Aleppu. Ukoliko su ove informacije točne, a dolaze iz još nekoliko izvora, onda slobodno možemo reći kako se približava najveća i odlučujuća bitka za Aleppo, ali i za Siriju.

Dakako, Bitka za Aleppo traje već dulje od tri godine, grad je još od ljeta 2012. podijeljen na istočni i zapadni dio grada.

Riječ je o najvećem sirijskom gradu i jednom od najvećih gradova u cijelom Levantu. Prema predratnom popisu stanovništva, iz 2004., grad je imao preko 2 milijuna stanovnika. Aleppo je bio financijski i komercijalni centar Sirije. Dakako, govorimo i o gradu koji je star koliko i povijest - arheološki nalazi pokazuju kako je bio naseljen i u šestom mileniju prije naše ere.

Prekrasan centar grada nalazi se pod UNESCO-ovom zaštitom svjetske baštine. No, ništa nije zaštitilo ovaj spomenik ljudske civilizacije u ovom ratu - centar grada je katastrofalno uništen. Štoviše, upravo je stara povijesna jezgra grada prostor gdje se "na nišanu" drže snage istočnog i zapadnog Aleppa.

Bitka za Aleppo započela je 19. srpnja 2012. Zbog magnitude ove bitke i zbog činjenice da je riječ o najvećem gradu u Siriji, s iznimnim strateškim značajem, obje strane Bitku za Aleppo nazivaju "Majkom svih bitaka".

Bitka za grad započela je u ljeto 2012. kada su islamistički militanti poduprijeti od strane Zapada (primarno SAD, Francuska i Britanija) i regionalnih sila (Turska, Saudijska Arabija i Katar) shvatili da nema šanse da će zauzeti Damask. Uspjeli su zauzeti samo pojedine prostore istočno od Damaska (tzv. Istočna Ghouta). Bilo je to prvo veliko razočarenje za sve oni koji su mislili da će rat možda završiti pobjedom Islamista u ljeto 2012.

U to vrijeme je održan i prvi sastanak Rusije i SAD-a po pitanju Sirije u Ženevi. Američki dužnosnici (na funkciji državne tajnice još je uvijek bila Hillary Clinton, po politici znatno ratobornija od njenog nasljednika Johna Kerrya) nisu bili niti najmanje zainteresirani za pregovore. Smatrali su da nema potrebe, da će Assad pasti u roku nekoliko tjedana.

No, tada je sirijska vojska odlučno odbacila militante koji su ambiciozno krenuli na Damask koji je trebao pasti po uzoru na Tripoli, glavni grad Libije prije godinu dana - operacija se nazivala "Damask Vulkan" i uvelike se oslanjala na buđenje pete kolone unutar grada. Nije uspjelo, očito je kako su sirijske obavještajne službe bile korak ispred.

Na prostoru Aleppa u to vrijeme još nije bilo nikakvih sukoba, kao ni na brojnim drugim dijelovima Sirije. Podsjetimo, u to vrijeme rat još nije zahvatio sjever Sirije, kao ni prostore na istoku. Zapravo većina sukoba odvijala se oko Homsa i Damaska. ISIL još nije bio nikakav važan faktor. Dakako, danas je situacija znatno drugačija i teža po Siriju.

Sve u svemu, nakon neuspjelog pokušaja rušenje sirijskih vlasti u Damasku, militanti su se odlučili (ili je za njih odlučeno) za dugi rat. Njihove skupine su doslovno poručile "dobro, ako ne možemo zauzeti Damask, onda ćemo zauzeti Aleppo".

Aleppo je u ranjivoj poziciji, nalazi se u blizini turske granice, a Turska je glavni sponzor militanata. Damask, daleko na jugu, izvan je dometa glavnih aktera destabilizacije. Po Damask bi bio vrlo opasan Libanon, da je u istoj kategoriji kao i Turska, no srećom po Siriju u Libanonu znatnu kontrolu i moć drži njihov saveznik, Hezbollah.

No, kada su militanti prodrli u Aleppo, s istočne strane, brzo su napredovali kroz grad i sirijska vojska morala je dovesti znatna pojačanja kako bi spasili grad. Militante su dočekali otprilike na sredini, baš na prostoru stare jezgre. Sukobi su bili iznimno žestoki, obje strane imale su osjećaj da se nalaze na korak do prevage. Uskoro su i jedni i drugi konstatirali kako je Bitka za Aleppo ujedno i bitka za Siriju, odnosno onaj tko osvoji Aleppo biti će i pobjednik u ovome ratu.

Gubitak najvećeg grada bio bi ogroman psihološki udarac za one koji se nađu na poraženoj strani. No, koliko god se jedni i drugi trudili, nije išlo. Borbe traju gotovo svakodnevno, no situacija se nije znatno promijenila - istokom Aleppa i dalje dominiraju islamistički militanti, dok zapadni dio grada pod kontrolom drže sirijska vojska i njeni saveznici.

Tijekom zadnjih dugih tri godine bilo je dana kada je napredovala vojska, bilo je dana kada su napredovali militanti. No, trenutačno se vojska svakako nalazi u boljem položaju, militante drže gotovo u okruženju, no još uvijek nisu uspjeli zatvoriti njihovu sjevernu rutu, a sve dok ih ne stave u obruč neće biti u stanju izvojevati pobjedu u ovom ključnom gradu.

Kada je zadnji put izgledalo da se sirijska vojska nalazi pred trijumfom, ne samo u Aleppu već i diljem zemlje, odjednom se pojavio ISIL, kao na poziv i od onda se situacija mijenja. No, kada se pak sirijska vojska našla u problemima, naročito zadnjih mjeseci, i njoj stiže pomoć - vrlo snažna pomoć u vidu ruske vojne intervencije.

Nema sumnje kako su se odnosi snaga na terenu u svega dva tjedna ruske zračne kampanje u Siriji znatno promijenili. Neki izvori čak tvrde kako je Rusija eliminirala ukupno 40% ISIL-ove infrastrukture.

Od prvog dana otkako je Rusija intervenirala mnogi su si postavili pitanje - hoće li doći red na Aleppo? Hoće li pod intenzivnom pratnjom ruskih vojnih lovaca i bombardera sirijska vojska izvojevati pobjedu u "Majci svih bitaka"?

Ako su aktualne informacije točne, a vrlo su logične (Rusija želi ovu kampanju u Siriji završiti što prije, a to znači da istočni Aleppo mora pasti što prije), bitka za Siriju je pred nama i biti će vrhunac svega što se dešavalo u zadnjih, dugih, pet godina.

No, vjerojatno će sada, pred ključni trenutak, pozicije tzv. "umjerenih" militanata preuzeti ISIL.

Pogledajmo koje su zadnje informacije. "Pripreme za veliku bitku na ovom prostoru su očite. U tijeku je velika mobilizacija sirijske vojske, elitnih Hezbollah boraca i tisuće iranskih vojnika koji su stigli u nekoliko etapa tijekom zadnjih dana", rekao je jedan od regionalnih neimenovanih dužnosnika u razgovoru za Reuters, tvrdeći kako je upoznat s planovima.

Oba izvora tvrde kako će odlučujuća bitka za Aleppo započeti "uskoro". Mediji prenose kako se ISIL upravo bori protiv "umjerenih" u okolici Aleppa, no prije će biti da ISIL stiže u istočni Aleppo kako bi sudjelovao u zadnjoj velikoj bitci. Dovoljan je pogled na kartu i postaje jasno da ISIL prodire u Aleppo s istoka.

Biti će to odlučujuća bitka, kulminacija svega što se do sada dešavalo u Siriji. Rusija udara svom snagom na položaje militante nastojeći im presjeći što više logističkih ruta dok SAD militantima teretnim zrakoplovima dostavlja tone i tone novog naoružanja.

Godinama slušamo o tome kako u Siriji ne smije postojati "vojno rješenje", no, izgleda kako se sada upravo to dešava. Snažniji će pobijediti u velikoj zadnjoj Bitci za Aleppo i taj će najvjerojatnije biti i pobjednik u ratu.

Sirijska je vojska izmučena i oslabljena nakon godina ratovanja (prema nekima broj vojnika se od 2011. čak prepolovio), no, dolazak iranskih trupa (ako su vijesti točne) i snažna ruska zračna potpora dati će joj snagu i podići moral za ovo što predstoji, a to će, prema svemu sudeći, biti iznimno žestoko.


Izvori / reference:

Islamic State battles insurgents as Syria army prepares assault
http://www.reuters.com/article/2015/10/ ... A320151014

Syria's army, allies plan offensive against insurgents in Aleppo
http://www.reuters.com/article/2015/10/ ... F820151013

US, Russia to hold military talks as Assad plans attack on Aleppo
http://www.middleeasteye.net/news/us-ru ... -817691087

Velayati: Support for Syria will continue, Syrian army advance will change the equation
http://sana.sy/en/?p=57849

ISIS lost most of its ammunition & heavy vehicles in Russian airstrikes – military
https://www.rt.com/news/318545-isis-los ... on-russia/

Thousands of Iranian troops 'arrive in Syria' for Aleppo offensive
http://www.telegraph.co.uk/news/worldne ... nsive.html

_________________
Ako su neki zivoti savrsena kruznica, drugi uzimaju oblik koji ne mozemo predvidjeti ni shvatiti. Gubitak je bio dio moga putovanja. No i pokazao mi je sto vrijedi.
Kao i ljubav na kojoj mogu jedino biti zahvalan.


Povratak na vrh
  
 
 Naslov: Re: Okupacija Sirije, da ili ne?
PostPostano: 16 lis 2015 17:50 
Offline
Avatar

Pridružen: 03 lis 2013 19:28
Postovi: 1395
Lokacija: Zagreb
Rusija je odlučna u namjeri da izbriše Islamsku državu s lica zemlje.
Kako piše britanski Express, Rusija uskoro na bojišnicu u Siriji planira uvesti cijeli niz sofisticiranog oružja, među kojima je i moćni raketni bacač plamena TOS-1A (tzv. Buratino - ime je dobio po liku iz jedne ruske dječje knjige). Riječ je o oružju ogromne snage, toliko moćnom da samo jednim udarom može uništiti do osam gradskih četvrti.
Radi se o složenom višecijevnom lanseru raketa koji ispaljuje termobaričke rakete. Kada je ispaljena, termobarička raketa ispušta nad ciljem oblak zapaljive tekućine koji se zatim pali postižući temperaturu od nekoliko tisuća stupnjeva. Rezultat je zastrašujuć.

Kako svjedoči jedan od novinara, ne samo da su eksplozije znatno duže, da je udarni val puno veći i jači u odnosu na konvencionalne rakete, nego se izgaranjem goriva i trošenjem kisika stvara djelomični vakuum u cijelom području cilja.
Ovaj lanser raketa, koji je službeno klasificiran kao bacač plamena, dolazi postavljen na šasiji tenka T-72 i navodno je prije mjesec dana već dopremljen u Siriju. Kremlj zasad još nije potvrdio tu informaciju, a zapadni promatrači strahuju da bi ovaj ruski potez, obistine li se najave, mogao rezultirati masovnim civilnim žrtvama.
Ruska vojska sustavno koristi TOS-1 od 2001. godine, a izvoze ga u Azerbejdžan, Kazahstan i Irak gdje se već koristi u borbi protiv ISIL-a. Navodno su ovaj raketni bacač već dopremili i na područje Ukrajine koje je pod kontrolom proruskih pobunjenika. Organizacija za sigurnost i suradnju u Europi prijavila je da su njezini promatrači uočili TOS-1 Buratino u Ukrajini prije dva tjedna.


_________________
slika

Panzer, Hana Modz V3, Kayfun Lite, Taifun GT, Helios, RSST, DID


Povratak na vrh
  
 
 Naslov: Re: Okupacija Sirije, da ili ne?
PostPostano: 16 lis 2015 20:06 
Online
Administrator
Avatar

Pridružen: 02 ožu 2011 14:18
Postovi: 11051
Lokacija: Samobor
Opozicijski i vladini izvori u Siriji potvrđuju - započela je vojna ofenziva na Aleppo, vojska prodire s južne strane: "Ovo je ta obećana bitka"


Prema pisanju pojedinih izvora danas je započela sirijska vojna ofenziva na Aleppo, najveći sirijski grad koji se nalazi podijeljen između vladinih snaga i militanata još od ljeta 2012. Kako prenosi novinska agencija Reuters, ofenziva je započela južno od grada te u njoj navodno sudjeluju i iranski borci i pripadnici libanonskog Hezbollaha.

Početak ofenzive na Aleppo znači da vojska sada pritišće militante na nekoliko fronti kod ključnih gradova na zapadu Sirije. U isto vrijeme znatan dio istoka zemlje i dalje se nalazi pod kontrolom ISIL-a, no, jasno je da je za Damask zapadni dio zemlje u ovom trenutku daleko važniji.

"Ovo je ta obećana bitka", rekao je neimenovani visoki sirijski vojni dužnosnik u razgovoru za Reuters. On tvrdi kako u ofenzivi sudjeluju i stotine iranskih boraca. "No, njihov broj je relativno malen u usporedbi sa sirijskom vojskom koja čini srž ofenzive", rekao je izvor.

Opozicijski izvori potvrđuju kako je ofenziva započela te kako upravo traju žestoki sukobi na oko 12 kilometara južno od Aleppa. Vojska je već uspjela zauzeti nekoliko naselja, navode opozicijski izvori.

_________________
Ako su neki zivoti savrsena kruznica, drugi uzimaju oblik koji ne mozemo predvidjeti ni shvatiti. Gubitak je bio dio moga putovanja. No i pokazao mi je sto vrijedi.
Kao i ljubav na kojoj mogu jedino biti zahvalan.


Povratak na vrh
  
 
 Naslov: Re: Okupacija Sirije, da ili ne?
PostPostano: 17 lis 2015 20:20 
Offline
Avatar

Pridružen: 03 lis 2013 19:28
Postovi: 1395
Lokacija: Zagreb
British Royal Airforce has given green light to shoot down hostile Russian jets in Syria. Russia requests clarification from UK officials.

If there’s any doubt left in the credibility of the mainstream media, recent allegations of a Russian jet being shot down in Turkey should have brought confidence in their objectivity down to an all-time low.

The Daily Mail wrote:

According to Daily Express, one journalist tweeted that three Turkish planes had been responding to ‘mysterious’ lock-ons from MIG-29 jets, which are used by Putin’s forces.

There is one glaring error in the above statement, even if we were to accept the rumor: first off, the Russia did not deploy MIG-29 jets in Syria, and instead has the more modern Sukhoi Su-34 and Su-24SM jets flying bombing missions there.

I would also like to point out that when a large mainstream publication decides to publish rumor as fact, these days they get away with putting zero research into determining the authenticity of the rumor- especially when it deals with Russia. A glaring error like the one spotted above should have been enough to prevent the Daily Mail from publishing the matter, but they still did so anyway, to the detriment of all their readers.

Then, one has to wonder at the credibility of the journalist who had made the tweet to begin with, and how honest these journos really are.

In the aftermath of the lie, fake photographs “proving” that a Russian jet had been shot down in Turkey turned out to have been simply copied from a much earlier incident in 2011 where an Afghan Mi-17 was downed– so far no evidence of a Russian jet being shot down has been found.

In other Daily Mail news, the Yeti was mauled by a Russian truck, because pictures have surfaced of a large dead hairy animal on the side of a road. The evil Russians claim that the large hairy animal was in fact just a moose, and that the truck was not even one of theirs, as the photo taken in Canada. The Daily Mail issued a statement declaring that the Russians were conspiracy theorists.

Of ALL the times to sensationalize rumors, this is probably not it; the US, Russia and even China have folks in Syria, and such rumors might just provoke an “overreaction” on the part of any one of these great powers… leading to very real consequences for all of us.

In fact, one other rumor that has been making the rounds has led Russia to “overreact” by summoning its British diplomat, over apparent changes to the RAF’s rules of engagement. Perhaps the intention of these “unresearched” articles are exactly that-to scare the Russians into making a misstep.

The IB Times:

Russia has summoned a British defence attaché in Moscow over media reports that Royal Air Force (RAF) pilots have been given the go-ahead to shoot down hostile Russian military jets when flying missions over Syria. “The Russian government sought clarification over inaccurate newspaper reports concerning RAF rules of engagement in Iraq,” a Foreign Office spokesman said.

The Russians had probably seen the British mainstream media article claiming that British jets had been armed with air-to-air missiles and green-lit to respond to Russian “aggression” with deadly force. The article cites… nobody as the source of its information. This either means they had a private conversation with someone in the know… or more likely, they pulled the info out of their a**.

Jet fighters can either be equipped with air-to-air ordinances or air-to-ground bombs. To specifically arm jets with air-to-air ordinances would decrease the jet’s capacity for bombing ISIS- and make Russia the only feasible target for attack, as ISIS has no planes.

Rumors of Russian jets being shot down, as rumors of the RAF equipping their jets with air-to-air missiles take flight… Thankfully, these are only rumors after all… but the Russians are clearly feeling a little nervous anyway, particularly after being threatened by the Pentagon.



In a day and age where the US’s best spy-satellites simply “cannot” determine who was to blame for disappearing and blown up Malaysian passenger planes many times larger than a jet plane, it seems that any claims over whom was to blame for a downed Russian jet and the circumstances surrounding such an incident would hinge entirely upon social media “proof”.

Russia understands that if one of its jets went down, even if it had proof of who was in the wrong, it can do very little over its loss beyond remaining silent in the face of the deafening mainstream social-media “proof”… or actually declaring World War 3.





Sources: Daily Mail, The Aviationist, IB Times, Daily Star

_________________
slika

Panzer, Hana Modz V3, Kayfun Lite, Taifun GT, Helios, RSST, DID


Povratak na vrh
  
 
 Naslov: Re: Okupacija Sirije, da ili ne?
PostPostano: 17 lis 2015 20:30 
Offline
Avatar

Pridružen: 03 lis 2013 19:28
Postovi: 1395
Lokacija: Zagreb
Rusi napokon priznali što to brane u Siriji

Naravno, ne borimo se za pojedine čelnike, branimo naše nacionalne interese (...)", rekao je Medvedev u intervjuu za rusku televiziju. "Kao drugo, imamo zahtjev legitimnih sirijskih vlasti: to je osnova za naše djelovanje", dodao je.
Dmitrij Medvedev je kazao da se Rusija u Siriji brani od prijetnje islamističkih ekstremista.

Istaknuo je da Rusiji nije stalo da sirijski predsjednik Bašar al-Asad i ubuduće vodi zemlju, dodajući da bi ga mogao naslijediti bilo koji drugi političar, samo ne Islamska država.
"Nije važno tko će voditi Siriju. Ne želimo da Islamska država vodi Siriju. To moraju biti civilizirane i legitimne vlasti. Sirijski narod odlučit će tko će voditi Siriji", istaknuo je.
Napomenuo je ipak da Rusija trenutačno "postupa na osnovi činjenice da je Asad legitiman predsjednik".
Rusija je 30. rujna pokrenula veliku zračnu operaciju protiv terorističkih skupina u Siriji. Medvedev je također kritizirao odluku SAD-a da ne pošalje izaslanstvo u Moskvu na razgovore o sirijskoj krizi te da ne primi rusko izaslanstvo u Washingtonu koje je on trebao predvoditi.
"Mislim da je to glupo", rekao je. "Amerikanci su time samo pokazali svoju slabost." Medvedev je ocijenio da je zračna operacija međunarodne koalicije predvođene SAD-om u Siriji imala "gotovo nikakav" učinak na Islamsku državu i da "samo ruska intervencija mijenja situaciju na terenu".

_________________
slika

Panzer, Hana Modz V3, Kayfun Lite, Taifun GT, Helios, RSST, DID


Povratak na vrh
  
 
 Naslov: Re: Okupacija Sirije, da ili ne?
PostPostano: 18 lis 2015 08:47 
Online
Administrator
Avatar

Pridružen: 02 ožu 2011 14:18
Postovi: 11051
Lokacija: Samobor
Sovjetska invazija Afganistana i ruska vojna intervencija u Siriji: Ponovni sudar Moskve s teroristima - Komparacije, iskustva i opasnosti


Sovjetska intervencija u Afganistanu postala je popularnom temom razgovora među džihadističkim borcima u Siriji. Mnogi među njima imaju sjećanja iz tih borbi ili puno pitanja na koje traže odgovore kako bi preusmjerili putanju modernog ratovanja džihadista. Upravo je u Afganistanu započela moderna era terorista, s nastankom Al Kaide i radom Osame bin Ladena, koji je zajedno s nekim drugim borcima postao ikona džihadističkih stremljenja.

Danas u Siriji glavne terorističke skupine pokušavaju iskoristiti sjećanje i iskustvo iz Afganistana kako bi se oduprijeli ruskim napadima. Ovdje se više ne radi o lokalnom ratu protiv sirijskog režima i njegovih saveznika iz Irana i Libanona. Sirijski građanski rat postao je globalan rat koji privlači mnogobrojne mlade ekstremiste koji su do sada bili neskloni borbi protiv muslimana. Ovo je rat protiv baštinika sovjetskog komunizma i onih koji su doista 'nevjernici'.

Daeš (ISIL) i Džabhat al-Nusra, dvije glavne terorističke džihadističko-tekfirističke skupine u Siriji, objavile su sveti rat Rusima. Rat u Siriji će natjerati Ruse da zaborave na strahote s kojima su se suočavali u Afganistanu, opomenuo je vođa Džabhat al-Nusre Abu Mohamed al-Golani u video poruci odlaslanoj 12. listopada. Prema njegovim riječima, nova ruska invazija je posljednja strijela odapeta iz logora neprijatelja muslimana i neprijatelja Sirije.

I Daeš je također izdao video poruku koju je pročitao njegov glasnogovornik Abu Mohamed al-Adnani. On je pozvao muslimansku mladež diljem svijeta da se pridruže svetom ratu protiv Rusa i Amerikanaca, koji po njegovim riječima pokreću križarski rat protiv muslimana, rat ateista i idolopoklonika protiv vjernika. Al-Adnani ih uvjerava da je Amerika toliko slaba da traži pomoć od Australije, moli Tursku i Rusiju i smiruje Iran.

Da li će Sirija biti novi Afganistan po Ruse? Kremlj je odlučio intervenirati nakon što je sirijska vojska doživjela goleme gubitke u Idlibu i Hami. Rusi i Amerikanci su u početku držali distancu među sobom, te su u tome vidjeli određenu pozitivnu ravnotežu. Sada su se stvari promijenile. Mogućnost da Rusi budu poraženi u Siriji ovisi o stranoj potpori pobunjenicima i terorističkim borcima, pri čemu je ta potpora nužno kvalitativna, a ne kvantitativna.

To se neće dogoditi sve dok Rusi ne odluče poslati svoje trupe na teren, čime bi se u Siriju počelo dovoditi kvalitativno oružje i svakako naprednije od trenutačnog arsenala na terenu. U tom slučaju postoji pedeset posto šansi da će se Rusi morati povlačiti iz Sirije baš kako su se povlačili iz Afganistana. Uslijed toga, Rusi djeluju pažljivo i mudro, ne žele nastupiti toliko naglo da se nađu usred bitke. To je pouka koju su Rusi već briljantno izveli na istoku Ukrajine.

Rusija je započela sa zračnim napadima 30. rujna. Ruski vojni zrakoplovi izvode desetke napada dnevno prema proturežimskim militantnim skupinama među kojima su Džabhat al-Nusra, Daeš i skupine koje podupiru SAD. Sirija i njezini saveznici, većinom Iran i Hezbolah, odobravaju zračne napade, dok sirijska oporba, unatoč razlikama među njima samima, staje uz svoje saveznike među arabijskim monarhijama i zapadnim silama, te poziva na prestanak zračnih napada.

Razlika je između ruske intervencije i uloge Irana i Hezbolaha u tome što Iran i Hezbolah vode borbu uz Bašara al-Asada od početka, dok su Rusija i SAD prvo pokušali pronaći diplomatsko rješenje. Sada, kada se Rusija bori na strani Damaska, jedino moguće političko rješenje za sve strane je u pitanju, te se bitkom odlučuje tko će imati najviše moći da nametne političko rješenje.

Ionako složena situacija u Iraku i Siriji postala je, međutim, još složenija nakon što je dogovorena razmjena obavještajnih podataka između Irana, Rusije, Sirije i Iraka. Ova baza ima svoje sjedište u Bagdadu a stremi borbi protiv Daeša. Ovi dijeljeni obavještajni podaci vodit će predstavnici združenih stožera svake od četiri zemlje. Prvi cilj baze je skupiti informacije za borbu protiv terorista. Nakon što se podaci skupe, biti će analizirani i proslijeđeni organizacijama u oružanim snagama svake od četiri zemlje. Ruski izvori govore da je zapovjedništvo bazom temeljeno na tromjesečnoj rotaciji među državama članicama, a da će prvi rotirajući predsjednik biti iz Iraka. Ruski službeni predstavnik Sergej Kuralenko je naglasio da će sve četiri zemlje imati jednake odgovornosti u koordiniranju borbe protiv Daeša. Odgovornosti svake strane će biti određene posebnom poveljom koja će se uskoro usvojiti.

Iako su ruski mediji i ruski službenici vrlo jasni i detaljni oko ove baze, čini se da iranski dužnosnici imaju svoje sumnje. Primjerice, iranski veleposlanik u Bagdadu Hasan Danaeifar je rekao da se radi o glasinama i da ta baza nije toliko ozbiljna kako se čini. Iran ima svoje planove borbe protiv Daeša u Iraku i Siriji, koji uključuje logistiku, savjetovanje i obučavanje, naglašava veleposlanik. Tijekom svog puta u UN iranski predsjednik Hasan Rohani je rekao medijima da ga je ruski predsjednik Vladimir Putin osobno pitao za stvaranje strateške koalicije protiv terorizma u Siriji, ali je potvrdio da za sada nema strateške koalicije između Teherana i Moskve.

Čini se da su irački dužnosnici najzadovoljniji ovom bazom. Glasnogovornik premijera Saad a-Haditi je izjavio da je baza za razmjenu obavještajnih podataka koja će se uskoro ustanoviti zajednički koordinacijski odbor četiri spomenute zemlje. Naravno, SAD nisu zadovoljne stvaranjem ove suradnje. Zamjenik ministra obrane Robert Work je reagirao na vijesti s iznenađenjem što je Irak ušao u ovaj sporazum sa Sirijom, Iranom i Rusijom. Work je potvrdio da se pronalazi odgovor za iračko ponašanje te opomenuo da SAD zasigurno neće dijeliti obavještajne podatke s četvorkom.

Tijekom proteklih tjedana, Rusija je pokazala svoju snagu na Bliskom istoku. Poslala je desetke borbenih zrakoplova, bombardera, tenkova, artiljerije i specijalnih snaga u Siriju kako bi pomogla sirijskom predsjedniku Bašaru al-Asadu u borbi protiv terorističkih i oporbenih skupina. Moskovska jasna želja za povećanjem svoje vojne prisutnosti u Siriji i regiji pokazuje da Putin želi stvoriti novi regionalni poredak. Rusija je već bila aktivna u regiji, te je dala Suhoj borbene avione za Irak, pružala vojnu i političku potporu Siriji, te održavala svoju pomorsku prisutnost u sirijskim lukama Latakia i Tartus. Ipak, ruske nedavne akcije pokazuju da je Moskva spremna zamijeniti Iran i Hezbolah te postati novom snagom u vojnim operacijama u Iraku i Siriji. Ruska vlada je odlučna da Sirija ostane alevitskom državom, s ili bez Asada na vlasti. No, to možda i nije toliko drago Iranu.

Dijeljenje obavještajnih i vojnih podataka može rezultirati time da Moskva dobije više informacija o vojnim sposobnostima Hezbolaha. S obzirom na šutnju izraelskog premijera Benjamina Netanyahua i očiti rusko-izraelski dogovor oko ruske intervencije u Siriji, postoji mogućnost da će Izrael u budućnosti dobiti pristup povjerljivim podacima o Iranu i Hezbolahovim vojnim sposobnostima. Iran i Hezbolah su već platili visoku vojnu i sigurnosnu cijenu u Siriji. Rusko snažno prisustvo u zemlji može dodatno oslabiti jake pozicije Irana i Hezbolaha te oslabiti poziciju Teherana u budućim političkim dogovorima o budućnosti Sirije. Iran je već pružio obavještajnu potporu u Iraku i Siriji. Istodobno, valja upamtiti da su ove zemlje već sklopile bilateralne vojne i sigurnosne ugovore o suradnji. Stoga se čini da Iran zapaža i potencijalne nazadne posljedice ruskog uključenja u Siriji, i Teheran je protiv toga.

Međutim, upravo iskustvo iz Afganistana, kao i dva čečenska rata, sukoba na Kavkazu i u Ukrajini, vodi Rusiju u potrebu što snažnijih i utemeljenijih obavještajnih podataka. Razlog tome jest što su teroristi pronašli načine kako se infiltrirati u legitimne vlasti. Logika tog pristupa bi im omogućila da bolje utabore trajno prisustvo i implementiraju svoj svjetonazor. Radi se o sasvim novom pristupu vođenju borbe i ponajviše ga koristi al-Kaida. Infiltrirane osobe su stručnjaci u sigurnosti i vojnim pitanjima, imaju smisla za nove koncepte ratovanja, među kojima jest i djelovanje političke gerile. Ovaj pravac smatra da su posljednja tri desetljeća pokazala da je potrebna promjena strategije džihadista.

Pitanje na koje traže odgovor više nije kako se boriti protiv međunarodnog sustava, već kako vladati pod takvim sustavom. Vojne kalkulacije pokazuju da otvoren sukob s vojskama poput američke ili ruske je čisto samoubojstvo za džihadiste. Stoga oni sada pronalaze nove načine vojnog sukoba. Takvi al-Kaidini mislioci teško se obrušavaju na Daeš. Oni smatraju da je proglašavanje države također političko samoubojstvo, jer je međunarodni sustav toliko jak da niti jedna država ne može preživjeti pritisak velikih sila.

Jedan od primjera uspjeha takve ideje jest Libijska grupa islamske borbe, koja je dio al-Kaide, ali koja je bila sposobna da izgradi solidan savez s drugim islamističkim i revolucionarnim skupinama i postala fleksibilna prema vanjskom svijetu. Ova grupa je izdala fetvu kojom je dozvoljeno sudjelovanje u demokratskom režimu nakon što je prihvaćeno da šerijat bude glavni izvor zakonodavstva. Potom će početi graditi islamski režim. Ovakav stav odbija tendenciju okrutnih zločina poput obezglavljivanja i sadizma, koja daje Zapadu izgovor za vojnu intervenciju. Čini se da ovakav stav postaje sve više prisutan među džihadističkim vođama, te da se traži politički legitimitet za provođenje radikalnih ideja.

Zanimljivo je da se s tom idejom slaže i zamjenik Džabhat al-Nusre Abu Maria al-Kahtani koji je izrazio da shvaća važnost ovakve inicijative te da je oni koji razumiju situaciju u kojoj se džihadisti nalaze, razumjeti će i vrijednost ovakvog pristupa. I muftija Ahrar al-Šama, treće najveće terorističke skupine u Siriji, je rekao da ako džihadističke skupine ne uspiju u upravljanju džihadom da ostvare svoje ciljeve i ako ne uspiju da se prilagode promjenama i upotrijebe te promjene kad god je moguće, biti će zauvijek u krugu neuspjeha.

Drugi su protiv toga. Poznati džihadist iz Jordana, palestinskog porijekla, Abu Katada je skeptičan. On smatra da je Daeš otišao predaleko i da to nema veze s idejom džihada, ali da je također opasno družiti se s legitimnim islamističkim strujama poput Muslimanskog bratstva. Ukazao je na iskustvo iz Afganistana, gdje je al-Kaida stvorila savez s talibanima, koji nisu čak ni salafisti, ali je upozorio da je taj savez napravljen radi talibana, a ne radi al-Kaide. A tu se opet vraća slavna i duga bitka u Afganistanu.

U svom posljednjem govoru al-Golani je pozvao mudžahedine s Kavkaza da napadnu unutar Rusije, a to je ista strategija koja je korištena za vrijeme sovjetske okupacije u Afganistanu. Tada su u stranu maknute sve razlike između Gulbudina Hematijara i talibana, te su se svi napori ujedinili da se bore protiv Sovjeta, a potom protiv Amerikanaca, dok se al-Kaida bavila ranjavanjem Amerike na njezinom teritoriju ili na njezine pozicije u svijetu.

Do sada je ruska intervencija privukla mnoge Sirijce na dobrovoljni otpor, što je i normalno kod svake intervencije strane sile. Da bi se uspješno povukla rijeka dobrovoljaca izvan zemlje, neke države bi morale povući svoja ograničenja na putovanje u Siriju, te bi teroristi morali dobiti potporu klerika i povećane medijske kampanje. To se neće dogoditi. Kaos u regiji očito utječe na džihadističke skupine i nakon tog organiziranog kaosa, svijet će sigurno izgledati ponešto drugačije odnosno krenut će u smjeru multipolarnosti.

izvor(i): Press TV, Sputnik, Isna.ir, Xinhua, irinn.ir, Tasnim, Mashregh, Fars, Afkar

Vedran Obućina za advance.hr

_________________
Ako su neki zivoti savrsena kruznica, drugi uzimaju oblik koji ne mozemo predvidjeti ni shvatiti. Gubitak je bio dio moga putovanja. No i pokazao mi je sto vrijedi.
Kao i ljubav na kojoj mogu jedino biti zahvalan.


Povratak na vrh
  
 
 Naslov: Re: Okupacija Sirije, da ili ne?
PostPostano: 20 lis 2015 23:32 
Online
Administrator
Avatar

Pridružen: 02 ožu 2011 14:18
Postovi: 11051
Lokacija: Samobor
Bitka za Aleppo: militanti dobili novu pošiljku američkog oružja, uključujući i TOW rakete

Militanti koji se sukobljavaju sa sirijskom vojskom i njenim saveznicima u blizini Aleppa poručili su jučer kako su dobili novu isporuku oružja uključujući i američke protutenkovske rakete. Podsjetimo, prošlog tjedna započela je velika vojna ofenziva na Aleppo.

Izgleda kako su militanti dobili američke TOW rakete kao direktan odgovor na rusku vojnu intervenciju. Njihovi izvori ističu kako su oružje dobili preko Turske.

No, jedan od pripadnika pro-zapadnih militantnih skupina u Aleppu rekao je kako ovo oružje neće biti dovoljno za obranu od aktualne ofenzive. Naime, ova ofenziva je daleko snažnija od prethodnih jer ovog puta sirijska vojska na svojoj strani ima i ruske zračne snage.

Izgleda kako će neprijatelji sirijske vlasti - SAD, Turska, Saudijska Arabija i Katar - aktivno oružjem podupirati militante u Aleppu što bi moglo ovu bitku, možda i odlučujuću za rat u Siriji, učiniti još i znatno težom.


Bitka za Aleppo postaje intenzivna - pobjeglo 35,000 ljudi

Prema informacijama UN-a u zadnjih nekoliko dana iz naselja Hader i Zerbeh, u predgrađu Aleppa, pobjeglo je oko 35,000 ljudi, što pokazuje kako je velika bitka za Aleppo postala intenzivna. Podsjetimo, sirijska vojska započela je ofenzivu na dijelove grada i okolice gdje se nalaze militanti, a potporu imaju i od ruskih zračnih snaga.

"Mnogi ljudi bježe s obiteljima. Hitno im trebaju hrana i osnovne potrepštine. Nadalje, humanitarne agencije su sve zabrinutije za obitelji koje žive na otvorenom jer vrijeme postaje sve hladnije, naročito noću", navodi se u UN-ovom izvještaju.

Podsjetimo, Aleppo je grad od 2 milijuna ljudi. Nije poznato koliko ih danas tamo živi, no aktualna bitka mogla bi znatno povećati broj izbjeglica iz Sirije.


Važan korak naprijed: Rusija i SAD potpisali sporazum o izbjegavanju incidenata na nebu iznad Sirije

Rusija i SAD su danas potpisali sporazum kojime se reguliraju operacije njihovih zračnih snaga na prostoru Sirije. Sporazum ima za cilj spriječiti potencijalne incidente. U sporazumu se također spominje i uzajamna pomoć u slučaju kritičnih situacija.

Puno ime sporazuma je "Memorandum o Uzajamnom Razumijevanju između Ministarstava Obrane Rusije i SAD-a po pitanju prevencije incidenata i omogućavanje letova za vrijeme operacija u Siriji".

Rusko ministarstvo obrane pozdravilo je potpisivanje sporazuma kao "pozitivan korak". Također se navodi kako će, čim sporazum stupi na snagu, biti stalno otvoreni komunikacijski kanali između ruskih i američkih vojnih zapovjednika.

"Potpisivanje ovog memoranduma pokazuje kako postoji veliki potencijal za suradnju između Rusije i SAD-a, uključujući i u borbi protiv terorizma", navodi se u izjavi ruskog ministarstva obrane.

_________________
Ako su neki zivoti savrsena kruznica, drugi uzimaju oblik koji ne mozemo predvidjeti ni shvatiti. Gubitak je bio dio moga putovanja. No i pokazao mi je sto vrijedi.
Kao i ljubav na kojoj mogu jedino biti zahvalan.


Povratak na vrh
  
 
 Naslov: Re: Okupacija Sirije, da ili ne?
PostPostano: 23 lis 2015 11:05 
Offline
Avatar

Pridružen: 01 sij 2014 11:25
Postovi: 549
Lokacija: Zagreb, EU APs
Koji debosi....

_________________
X


Povratak na vrh
  
 
 Naslov: Re: Okupacija Sirije, da ili ne?
PostPostano: 24 lis 2015 01:01 
Online
Administrator
Avatar

Pridružen: 02 ožu 2011 14:18
Postovi: 11051
Lokacija: Samobor
Prošlo je već više od tri tjedna od početka ruske vojne intervencije u Siriji, stoga je sada vrijeme da se postavi pitanja - Koja je ruska konačna strategija za Siriju? Možda bi to pitanje trebalo preduhitriti potpitanjem - Ima li Rusija konačnu strategiju za Siriju?

Za pretpostaviti je da ima, a nešto upravo po tom pitanju komentirao je i ruski predsjednik Vladimir Putin za vrijeme jučerašnjeg govora u Valdai klubu (riječ je o susretu međunarodnih stručnjaka fokusiranih na Rusiju i rusku ulogu u svijetu, svojim govorom Putin ovdje obično daje nagovijestiti u kojem će pravcu Rusija ići. Susret se organizira svake godine od 2004., a naziv dobiva po jezeru Valdai u blizini grada Veliki Novgorod gdje je prvi sastanak održan).

No, i prije nego pogledamo što Putin ima za reći pokušajmo sami definirati koje su ruske konačne strategije za Siriju. Možemo govoriti o "izlaznoj strategiji", no možda ona uopće nije izlazna. Naime, neki smatraju kako Rusija preko Sirije počinje graditi svoju veću, trajnu, prisutnost na Bliskom istoku. Ako je to ruska strategija, biti će problematična - naime, protivnici takve ideje nikada neće dopustiti takav ruski ulazak i napraviti će sve da ga ometaju.

Ta "ometanja" bi mogla postati vrlo opasna. Iz zemalja poput Saudijske Arabije već šalju signale da se Rusija u Siriji uključila na "jednu stranu sektaškog sukoba". Drugim riječima, želi se reći kako je Rusija postala direktan vojni saveznik tzv. "šijitskog polumjeseca" (Iran, Irak, Sirija, Libanon), a arapske monarhije - koje sebe uvijek ističu kao glavnog zastupnika većinske muslimanske sekte, sunita, nipošto neće prihvatiti stvarnost u kojoj bi šijitski polumjesec postao snažan vojni geopolitički koridor od Azije do Mediterana.

Rusija je toga svjesna. Čak i kada bi im pasalo u ovakvoj situaciji svrstati se na jednu stranu (jer činjenica jest da su sunitska vodstva gotovo redom orijentirana prema SAD-u, dok šijitska vodstva često doživljavaju prisutnost SAD-a kao najveći problem na Bliskom istoku), to neće učiniti jer bi to bilo odveć problematično.

Ruska strategija za Siriju će stoga biti fokusirana na pobjedu anti-ekstremističkih snaga, a one mogu biti iz bilo koje sekte. Nije tajna da je i SAD nastojao u Iraku prije 10-ak godina mobilizirati (često uspješno) anti-ekstremističke sunite da im budu važna borbena snaga protiv Al-Qaede. Tim putem sada će sigurno ići i Rusija jer zauzeti stav da je jedna sekta dobra, a druga problematična (mada najveće terorističke organizacije su ekskluzivno sunitske, ali i to ima svoje razloge koje ne treba tražiti u religijskim raznolikostima već u političkoj koordinaciji pojedinih sila koje tvrde da zastupaju ovu sektu).

Kako Rusija može igrati na kartu anti-ekstremizma u Siriji? Morati će to učiniti na način da prihvati pojedine opozicijske sunitske skupine kao potencijalne partnere u novoj sirijskoj političkoj tranziciji. Bez obzira što Amerikanci tvrdili nije točno da Rusija napada sve što je diglo oružje protiv Assada. Stvarnost je poprilično kompleksnija i činjenica jest da Rusija ima kontakte sa sirijskom opozicijom već godinama, a ista je u Moskvi bila više puta nego Assad.

Ta ista opozicija u javnosti odbacuje, još uvijek, sve kompromisne ideje i zastupa stav da pregovora neće biti dok Assad ne ode. Dakako, riječ je o izjavama za javnost i one su često nebitne za šire razumijevanje situacije. Postoje određeni uvjeti pod kojima će ta ista opozicija prihvatiti Assada na jedan period (kraći ili duži). Koji su to uvjeti? To sigurno znaju ruski pregovarači u Moskvi. Ako bismo nagađali vjerojatno se radi o isključivo materijalnim probicima - žele amnestiju, dobru poziciju u novoj vladajućoj strukturi itd.

Rat u Siriji će se, nadajmo se, ipak završiti, a onda će krenuti ogromna rekonstrukcija zemlje, okretati će se tu velik novac. Biti će tu mnogo ratnih i postratnih profitera, a ovi "idealisti" koji sebe danas nazivaju opozicijom također će htjeti komad kolača. Kada se iza kulisa ustanovi što će točno dobiti, krenuti će se s blažom retorikom.

Retorika, kao što smo i vidjeli mnogo puta, malo znači. U ovo doba prošle godine Zapadne sile nisu htjele ni čuti za nikakvu tranziciju na čijem čelu bi bio Assad - niti za tranziciju, kamoli za ostanak Assada na vlasti. Danas je pak sve vrlo drugačije i skoro svi se slažu da bez Assada tranzicije nema. Toliko o čvrstim stavovima.

Za vrijeme jučerašnjeg govora u Valdai klubu Putin je rekao kako ne mogu postojati "umjereni teroristi", jasno sugerirajući kako se ne slaže sa Zapadnim definicijama po pitanju tko je terorist, a tko umjereni pobunjenik. Doista, klasifikacije na Zapadu zaista su postale vrlo konfuzne. Vodeći mediji tako Al-Nusra Front, službeno krilo Al-Qaede u Siriji, sve rjeđe nazivaju teroristima, a sve češće samo "borcima".

Jesu li ih nazivali "borcima" i kada su 2001. izveli napad na SAD? Naravno da ne - još jednom: toliko o čvrstim stavovima. Činjenica je kako se Al-Nusra Front često bori rame uz rame s tzv. "umjerenima" pa je postalo nezgodno nazivati ih teroristima jer onda ispada da su i ovi drugi teroristi, zar ne? Do nedavno je SAD pomagače teroristima također smatrao neprijateljima, ali danas vlada znatna konfuzija u američkoj vanjskoj politici.

Putin je za vrijeme govora istaknuo kako oružje koje se šalje "umjerenima" često završava u rukama terorista. Može li se to osporiti? To nisu njegove tvrdnje, to su, na kraju krajeva, informacije koje su proizašle iz Zapadnih medija i koje se teško mogu negirati.

"Uspjeh u borbi protiv terorista ne može se postići ako se neke od njih koristi kao snagu za rušenje nepoželjnih režima. Ako teroristi u tome i uspiju, neće nigdje otići. Iluzija je da bi se s njima moglo kasnije pregovarati ili ih se ukloniti s vlasti", poručio je Putin.

Ističe kako će ruski vojni napori u Siriji stvoriti "pozitivnu situaciju za pregovore i političko rješenje". Ponovno je također istaknuo kako je ruska operacija u Siriji potpuno legitimna te kao "jedini cilj ima uspostaviti mir". Naravno, pritom se referira na činjenicu da je Rusija vojno ušla u Siriju na zahtjev sirijske Vlade.

No, zanimljiv dio njegovog govora odnosi se na komentar glede ovotjednog susreta s Assadom u Moskvi.

"Otvoriti ću vam malo zavjesu, da povirite iza kulisa po pitanju mog susreta s predsjednikom Assadom. Upitao sam ga: 'Što kažete na to da mi podupiremo i napore opozicije u njihovoj borbi protiv terorista onako kako upravo podupiremo i sirijsku vojsku?', na što mi je on odgovorio: 'Moj stav po tom pitanju bi bio pozitivan'".

To je poprilično zanimljiv detalj, možda i ključan detalj kada govorimo o cjelokupnoj ruskoj strategiji za Siriju. Kako smo istaknuli i ranije, cilj Rusije nije "spaliti" Siriju da bi na kraju uništenom zemljom vječno vladao Assad. Istina je da se Rusija protivi nasilnom uklanjanju Assada, jer na to vanjski akteri jednostavno nemaju pravo, kao što nisu imali pravo ni u Libiji (nešto što je Putin osobno poprilično zamjerio Zapadu), ali u isto vrijeme podupire ideju o reformiranoj Siriji, Siriji u kojoj bi važnu ulogu imala i aktualna vlast i aktualna politička opozicija.

"Sada upravo razmatramo tu mogućnost i pokušavamo to izvesti, da postignemo neke dogovore", rekao je Putin. Znači li to da bi ruska vojska uskoro mogla koordinirati i s pojedinim FSA elementima? Možda, kontakti su navodno već ostvareni.

To bi, dakako, bilo dobro kompromisno rješenje koje bi trebale prihvatiti sve strane. Nažalost, mnogi akteri još uvijek ne prihvaćaju ovakav kompromis. Ne prihvaća ga SAD, ni Turska ni Saudijska Arabija. Drugim riječima, Rijad, Ankara i Washington još uvijek čvrsto zastupaju politiku u kojoj kompromis ne postoji, samo gubitnici i pobjednici, vjerojatno zato što rusku ideju kompromisa zapravo percipiraju kao rusku pobjedu (što bi, iskreno govoreći, tako i bilo).

No, Putin ne odustaje od svog stava te i dalje tvrdi kako želi okupiti svih, pa i ove gore navedene zemlje, u zajedničku borbu protiv terorista. U svom govoru, između redaka, zapravo poručuje - "znamo da ste svi od reda koristili teroriste da bi srušili vlast u Damasku, ali okanite se sada toga, zaboraviti ćemo na sve ako sada zajedno eliminiramo taj neugodni nusproizvod vaše agresivne vanjske politike".

Za vrijeme govora je istaknuo kako bi zemlje trebale jedna drugu doživljavati kao "saveznike u zajedničkoj borbi te djelovati iskreno i otvoreno". Naglašava također i kako bi Sirija mogla postati "model za partnerstvo, za partnersko rješavanje problema koji pogađaju svih".

To je službeni ruski stav glede strategije za Siriju. Poprilično optimističan stav mora se priznati, ali da bi ta strategija uspjela morati će popustiti otpor, primarno u SAD-u, Turskoj i Saudijskoj Arabiji. Donekle popušta, to je točno, to se primjećuje, no mora se istaknuti kako taj otpor mirnom i kompromisnom rješenju popušta tek nakon što je Rusija intervenirala vojno u Siriji. To nam, nažalost, nešto govori i o stanju diplomacije u današnjem svijetu. Očito kako riječi bez sile još uvijek nisu dovoljne, do te razine još uvijek, definitivno, nismo stigli.


Izvori / reference:

Putin: No need to distinguish between ‘moderate’ & other terrorists
https://www.rt.com/news/319405-putin-va ... sion-club/

Putin says Syria's Assad is open to working with some rebels
http://www.reuters.com/article/2015/10/ ... A620151023

After Assad audience, Russia eyes seizing diplomatic initiative on Syria
http://www.reuters.com/article/2015/10/ ... JU20151022

Putin: Syria leadership must establish contact with opposition forces
http://www.reuters.com/article/2015/10/ ... 8U20151022

Putin accuses West of double standards over Syria
http://www.aljazeera.com/news/middleeas ... 49716.html

Islamic State: Putin says Assad 'could work with rebels against IS'
http://www.bbc.com/news/world-europe-34606804

D. Marjanović za advance.hr

_________________
Ako su neki zivoti savrsena kruznica, drugi uzimaju oblik koji ne mozemo predvidjeti ni shvatiti. Gubitak je bio dio moga putovanja. No i pokazao mi je sto vrijedi.
Kao i ljubav na kojoj mogu jedino biti zahvalan.


Povratak na vrh
  
 
 [ 199 post(ov)a ]  Stranica Prethodna  1 ... 11, 12, 13, 14, 15, 16, 17 ... 20  Sljedeća

Vremenska zona: UTC + 01:00 [LJV]


Online

Trenutno korisnika: crawl i 0 gostiju.


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš postati privitke.

Idi na:  
Powered by phpBB © 2000, 2002, 2005, 2007 phpBB Group
HR (CRO) by vaper club