Nimr al-Nimr kao Franjo Ferdinand Bliskog istoka: Želi li Saudijska Arabija, u strahu od vlastitog kolapsa, sada zapaliti cijeli Bliski istok? Zašto je Saudijska Arabija učinila ovo? Zbog čega su pogubili šijitskog disidenta Nimra al-Nimra znajući da će posljedice biti ogromne? Njihov potez je najbolji dokaz da su, zajedno s Turskom, postali najopasniji akter - onaj koji će bez previše razmišljanja baciti upaljenu šibicu u more benzina.
Isto je učinila i Turska kada su srušili ruski vojni zrakoplov Su-24. Ne može se ovdje više govoriti o nekakvim kalkulacijama, strategijama, ovo je čisto rušilačko ponašanje, ispoljavanje frustracija zbog političkih neuspjeha. Tko je turskim vlastima mogao garantirati da Rusija neće rušenje svog zrakoplova automatski protumačiti kao napad NATO pakta? Bili su spremni riskirati? Riskirati što, nuklearni rat?
Govorimo o potezima koji predstavljaju čistu ludost, a možda je još i veća ludost davati potporu režimima i osobama koje su spremne na takve rušilačke odluke.
Turska "šibica" je nekako prošla bez požara, zahvaljujući smirenosti Rusije koja je odlučila uzvratiti udarac Turskoj na druge načine, izbjegavajući globalno opasni vojni sukob. Saudijska "šibica" je pak bačena na more daleko zapaljivijeg benzina.
Hladna i proračunata Moskva smirila se i krenula dalje, no tko će sada smiriti uzavrele emocije koje izbijaju u Teheranu, Bagdadu, Bejrutu i drugdje? Šijiti i druge skupine koje su mete ekstremizma, uključujući kršćane i sunite koji se većinom odupiru ekstremizmu, znaju tko im je donio ISIL, čije nazadne ideologije podupiru i najveće radikale. Znaju da islamistički fundamentalizam izbija i izvire iz Saudijske Arabije, više nego bilo gdje drugdje i sada kada ta ista Saudijska Arabija krene u nepotrebnu egzekuciju njihovih disidenata, očekivano je da će tenzije eksplodirati.
Tko je uopće bio šeik Nimr al-Nimr? Bio je šijitski šeik iz al-Awamiyaha na prostoru saudijske Istočne Provincije. Bio je kritičan prema saudijskim vlastima, što svakako nije bilo teško biti pošto se radi o jednoj od najautoritarnijih zemalja na svijetu, povrh toga šijiti - koji većinom žive na istoku zemlje (između 10% i 15% saudijskih stanovnika su šijiti) - smatraju se marginaliziranima u odnosu na većinske sunite.
Nimr al-Nimr bio je popularan kod mladih ljudi. Bio je privođen više puta. Nakon privođenja 2006. tvrdi kako ga je policija prebila. No, njegove izjave 2009. godine uspaničile su Rijad - naime, počeo je zagovarati otcjepljene Istočne Provincije u kojoj žive šijiti. Spomenimo pritom kako se ovdje nalaze i najveća nalazišta saudijske nafte te stoga nije teško shvatiti zašto je Nimr al-Nimr uskoro postao neprijatelj broj 1 saudijske vladajuće obitelji Saud.
2011. i u Saudijskoj Arabiji izbijaju prosvjedi, kao i drugdje diljem arapskog svijeta. Nimr al-Nimr se do sada već istaknuo kao lider te svojim pristašama poručuje da ne biraju nasilje već solidarnost i "krik svijeta". Zbog tog pristupa saudijske vlasti vjerojatno su ga se još i više uplašile. Nasilne prosvjede lako bi ugušili, ali ovo je bilo teže.
Nimr al-Nimr postao je simbol otpora ne samo saudijskim šijitima, već svim šijitima u regiji. No, podršku dobiva i od svih onih koji shvaćaju da saudijska vlast tlači vlastiti narod, bez obzira na sektašku pripadnost, i da je izvor globalnih nestabilnosti.
Za vrijeme govora 8. srpnja 2012. policija puca na njega i ranjavaju ga u nogu - policija kasnije tvrdi kako je Nimr ranjen u "razmjeni vatre". Neposredno nakon incidenta tisuće izlaze na ulice, ne samo u Saudijskoj Arabiji, već diljem regije, u znak potpore za Nimra.
Nirma ponovno privode i on počinje štrajk glađu. Napokon se oglašavaju i međunarodne organizacije za ljudska prava ističući kako mu se mora omogućiti kontakt s rodbinom, odvjetnikom i aktivistima za ljudska prava.
15. listopada 2014. saudijske vlasti osuđuju ga na smrt zbog 'prizivanja stranog uplitanja u Saudijsku Arabiju, nepoštivanja vladara Saudijske Arabije i podizanje oružja protiv snaga sigurnosti".
Odluka o smrtnoj kazni izazvala je žestoku kritiku diljem regije, a oglasili su se i pojedini Zapadni lideri unatoč činjenici da je Saudijska Arabija - zahvaljujući svojoj naftnoj moći - u vrlo dobrim, pa i savezničkim, odnosima sa Zapadnim silama.
No, mnogi su se vjerojatno nadali da Saudijska Arabija neće provesti smaknuće, znajući do koje mjere bi to protreslo regiju. Ništa od tog nadanja - jučer, 2. siječnja 2016., dali su pogubiti Nimra zajedno s još 47 osoba koje su optužene, kao i on, za "terorizam".
Iran i šijiti diljem Bliskog istoka žestoko su reagirali na vijesti, ali i brojni Zapadni lideri kao i suniti koji se protive sektaštvu.
Ovo i prelazi sektaške dimenzije - ovo je pogubljenje jednog disidenta koji je bio opasan po režim i cijeli civilizirani svijet bi ovo pogubljenje morao osuditi. Ponajviše i zbog činjenice da je Nimr imao stavove oko kojih bi se većinom mogli i složiti, za razliku od kojekakvih militantnih klerika - sunitskih i šijitskih - koji promoviraju nasilje kao sredstvo ostvarenja političkih ciljeva.
Protivio se nasilju i "ubijanju u Božje ime", također je podupirao ideju izbora. Osudio je gušenje pro-demokratskog ustanka u Bahrainu. Bio je kritičan prema američkim vlastima, ali je u isto vrijeme istaknuo kako smatra da su "američki građani i šijiti prirodni saveznici, jer oboje žele pravdu i slobodu".
Za Saudijsku Arabiju je rekao kako je "naročito reakcionarna" te kako je stoga agitacija nužna da bi se nešto promijenilo.
Mada su ga neki vidjeli kao "iranskog čovjeka" u Saudijskoj Arabiji, njegova kritika Irana nije izostala te je rekao kako Iran djeluje primarno iz vlastitih interesa, a ne na temelju religijske solidarnosti kako to žele prikazati.
Nije se ustručavao koristiti i žešće izjave, a neke su bile posebno rezervirane za omraženog saudijskog ministra unutarnjih poslova Nayefa bin Abdula-Aziza Al Sauda. Kada je Nayef preminuo u lipnju 2012. Nimr je komentirao: "Narod bi se trebao veseliti smrti Nayefa. Pojesti će ga crvi i patiti će vječno u paklu".
Nema sumnje kako je Nimr bio vrlo sposoban agitator i da su ga saudijske vlasti itekako mrzile. No, njegova najveća pobjeda u borbi protiv saudijskog režima možda će na kraju biti upravo njegova smrt.
Rijad ga je mogao pustiti da trune doživotno u zatvoru i sve dok je on živ ne bi se desila ovakva eskalacija koja upravo sada traje. No, nešto se dogodilo, netko je u saudijskoj vladajućoj obitelji "izgubio živce" i odlučio Nimra skratiti za glavu. Ovako su ga pretvorili u mučenika, a znamo da Bliski istok iznad svega cijeni mučenike.
Frustracije? Možda. Saudijske lidere možda je zaboljela činjenica da je iračka vojska oslobodila Ramadi. Možda ih još više od toga boli da njihovi najveći saveznici, Amerikanci, ipak imaju sve bolje odnose s njihovim rivalima - Irakom i Iranom.
Stječe se dojam da Saudijska Arabija nešto pošto-poto želi, nekakvu moć, nekakav utjecaj, domianciju u regiji. Gledaju prema Iranu, svom ljutom rivalu, i vide napredak koji Iran ostvaruje na području doslovno svega - od vojne industrije do znanosti pa i demokracije jer saudijski prinčevi znaju da njihov režim neće trajati vječno, da se svijet mijenja i da srednjovjekovne vladavine neće moći još dugo izdržati.
Ali neće tek tako dati da ih povijest proguta, kao pustinjski pijesak - napraviti će sve što se može, pa ako treba stati i iza najvećih ekstremista nastojeći njima obraniti svoje raskošne dvorove. Pritom im itekako pomažu i Zapadne sile koje i u najgorim scenarijima, nažalost, vide priliku za širenje svojih interesa.
No, čak ni Zapadu neće se dopasti saudijsko bacanje šibica po benzinu i možda napokon zaključe da su ovi postali preopasni.
Ova šibica je možda baš ona koja će zapaliti ono od čega svi normalni ljudi svijeta strahuju - veliki rat na Bliskom istoku. Misli li neko zaista da cijeli Bliski istok može buknuti bez da se taj požar proširi na ostatak svijeta?
Saudijska Arabija je frustrirana i te frustracije sada možda prerastu u veliki rat. Njihov angažman, odnosno agresija, u Jemenu, primjer je tih frustracija. Nervozi svakako pridonosi i aktualna ekonomska situacija u koju su se sami uvalili. Pokušali su napasti Rusiju rušenjem cijena nafte i sada im taj plan izmiče kontroli i okreće se protiv njih (jer ako sada naglo podignu cijenu nafte, odnosno smanje proizvodnju, rivali će profitirati više od njih).
Frustracija je puno i izgleda kako saudijski vladajući režim, odnosno obitelj Saud, puca po šavovima. Sve ide prema raspadu tog režima i raspadu monarhije, ali to se vjerojatno neće desiti tek tako. Saud režim je i dalje iznimno moćan i ne treba ga podcjenjivati, čak ni kada ispoljava frustracije. Nikada neće pristati na "miran" kolaps i prije će zapaliti cijelu regiju, pa ako treba i svijet, nego bez buke nestati.
Nadajmo se da ipak Nimr al-Nimr neće biti Franjo Ferdinand Bliskog istoka, ali lako bi mogao i biti.
D. Marjanović za advance.hr