Vaper club

e-cigarete forum
Zadnji put si ovdje bio: 22 lis 2017 06:49. Sada je: 22 lis 2017 06:49.

Vremenska zona: UTC + 01:00 [LJV]




 [ 23 post(ov)a ]  Stranica 1, 2, 3  Sljedeća
Autor Poruka
 Naslov: Kina
PostPostano: 22 pro 2012 21:08 
Offline
Administrator
Avatar

Pridružen: 02 ožu 2011 14:18
Postovi: 10813
Lokacija: Samobor
Svaki pokušaj predočavanja Kine i posebno Pekinga Europljanima je toliko daleko od stvarnosti koja vas tamo dočeka, koliko je i ta najmnogoljudnija zemlja svijeta daleko od Starog kontinenta. Sve naše slike, televizijske informacije i knjige ne mogu ni približno opisati vrevu koja na prvi pogled šokira svakog Europljanina u Pekingu, prijestolnici Azije, koji sa svojih dvadesetak milijuna stanovnika u širem području grada velikim i brzim koracima grabi naprijed. U svakom pogledu! Baš kao da žele preko noći nadoknaditi desetljeća izgubljena u izolaciji, Kinezi na svakom koraku pokazuju i javno demonstriraju svijest o važnosti svoje nacije, o svojoj povijesti, kulturi, gastronomiji...

Slušajući ih kako govore o tome kako je sve kinesko najbolje, najstarije, najvrednije... čovjek se zapita odakle tolika količina samouvjerenosti s kojom se zapadnjak u komunikaciji s njima suočava. Poštovanje s kojim Kinezi govore o svojoj dalekoj prošlosti, ponos koji pokazuju dok vam daju odgovor i na najbanalnije pitanje iz njihove kulture, dostojanstvo s kojim govore o svili kao o nečemu nevjerojatno vrijednom, dojmovi su koji “na prvu” šokiraju. Jer, unatoč desecima knjiga pročitanih o toj zemlji te mojoj gotovo opsesivnoj sklonosti prema njihovoj carskoj povijesti i kulturi, Kina me je ipak ostavila bez riječi. I to u pozitivnom, ali i negativnom smislu.

Već i samo slijetanje na jednu od nekoliko pekinških zračnih luka pokazuje neobičnosti tog svijeta. Ogromni interkontinentalni airbus prizemljuje se doslovno iznad nebodera, dok stotine putnika sa zebnjom gledaju hoće li zapeti za kakvu antenu ili krov atraktivnih visokogradnja najnevjerojatnijih oblika. I to je tek prvo iznenađenje u Pekingu, koji goste iz svijeta dočekuje srdačno i otvoreno, ali bez ikakva znanja ijednog svjetskog jezika. Uzalud vam sav trud, ruke, noge, gestikulacija, mimika...

- Kinezi ne razumiju doslovno ništa od toga i uporno vam na svako pitanje na engleskom koje nisu razumjeli odgovaraju nadugo i naširoko na - kineskom. Pristojno ali potpuno neupotrebljivo. Tek ponegdje na turističkim top-mjestima netko će nemušto prozboriti koju englesku riječ, ponajviše trgovci. Čak ni taksisti koji dnevno u Pekingu prevezu oko tri milijuna ljudi ne znaju komunicirati sa strancima. Poduka koju dobijete na recepciji hotela kako sa sobom uvijek morate imati adresu na koju idete napisanu na kineskom, ne znači puno. Naime, većina taksista kojima sam dala na kineskom napisano ime mjesta u Pekingu kamo idem, nije razumjela ni kinesko pismo.

Tek plan grada s ucrtanom ulicom nešto značio bi im ili jako poznata mjesta na koja obično odlaze turisti, a čije nazive kako-tako razumiju na engleskom. Srećom, ni duža vožnja nije problem jer taksi nije skup ako se unaprijed dogovorite za iznos. Ali, ako ste to propustili napraviti, naplatit će vam uredno i deset puta veću cijenu, a da ne trepnu. To plaćanje višestruko skuplje od realnog, uvjerila sam se vrlo brzo, u Pekingu vas kao stranca jednostavno pripada. Jer, tamo se, doslovno, svaka škola plaća.

Ogroman grad s četverotračnim širokim alejama, besprijekorno uređenim i ozelenjenim prostorima, suvremenim građevinama i stambenim četvrtima nalik je svakom velegradu, osim što u pojedinim dijelovima najstarijeg centra otkriva sliku neke drukčije prošlosti u malim, zbijenim kućicama, uskim uličicama prepunim hramova, manjih i većih palača i grupama besposlenih ljudi koji sjede uz cestu ispijajući pivo. I to neobično kinesko pivo u bocama od sedam decilitara, koje košta tek tri kune. Isto toliko platit ćete i običnu kavu u finom kafiću u centru grada, dok su cappuccino i gazirana pića 5 kuna.

Sve to su cijene koje ćete platiti ako ste imali sreće koja vam je u Pekingu za svako plaćanje prijeko potrebna. Naime, nema trgovanja ili usluge koja tamo ima fiksnu cijenu. Sve je stvar dogovora i beskrajnih natezanja, povlačenja za rukav, cjenkanja bez kraja za koje valja imati čelične živce. Ako ih nemate ili niste dovoljno koncentrirani, platit ćete sve barem dva-tri puta skuplje. I to vrijedi podjednako i za najskuplje hotele u gradu, gdje su nam pokušali za dvije kave i jednu coca-colu naplatiti 380 kuna, jednostavno nam dodavši u račun i kineski čaj (koji nitko nije pio, niti ga naručio), a koji u tom hotelu košta nevjerojatnih 180 kuna za tri osobe. Europljani koji žive u Pekingu odmah su nas upozorili na to kako nam Kinezi nikada neće kazati da nešto ne znaju, ne mogu ili slično.

Oni će svaku vašu molbu sa smiješkom primiti i potvrditi, iako znaju da je ne mogu ispuniti. - Kinezi su u poslu profesionalni i poštuju dogovoreno, ali trgovina s Kinom je danas u padu zato što su provizije agentima koji posreduju u izvozu iz Kine nekada bile 100 posto, a sada su tek 5 do 10 posto jer puno ljudi radi taj posao, a i roba je poskupjela. U Kini se jedan upaljač proizvede za 3 centa jer postoje cijele provincije koje se bave samo proizvodnjom jednog artikla. Recimo, sve šalice “Nescaffe” za cijeli svijet proizvode se ovdje u jednoj tvornici - priča nam Bojan Horvačić iz Velike Gorice, koji je u Pekingu kao stipendist njihove vlade magistrirao međunarodnu trgovinu, a sada radi projekte za softver, prevodi i predaje engleski malim Kinezima.

- Strance najčešće zanima zašto Kinezi sve kopiraju, ali ovdje postoji zakon koji kaže da se može kopirati sve što kod njih nije patentirano i zaštićeno. Oni, na primjer, imaju 27 kopija mercedesa koje se proizvode za kinesko tržište. Tijekom radnog vremena za naručitelja se izrađuje original, a izvan radnog vremena proizvode se kopije istog proizvoda i one nisu manje kvalitetne, jer ih prave isti ljudi. Tako je i s odjećom i obućom. To su isti strojevi koji proizvode originale, čak i materijali znaju biti isti, isti su radnici...

Kinezi jako cijene kada se zna njihov jezik, a učenje engleskoga veoma je popularno, pa se dva sata učenja privatno kod profesora plaćaju oko 500 kuna, a u školi jezika dvaput više. Ali, interes je sve veći i za to se ulaže posljednji juan - priča nam Bojan, naglašavajući kako su plaće radnika male, oko 200-300 eura, dok najam stana stranci u Pekingu plaćaju oko 4,5 tisuće juana (600 eura).

Da u kopiranju svega Kinezi nemaju granica uvjerili smo se i kada su nas odveli na organizirani izlet 120 kilometara od Pekinga u ”Grad velike epohe”, ogroman turistički kompleks na 200 kilometara četvornih za čiju je gradnju utrošeno 5 milijardi juana (oko 5 milijardi kuna). A u njemu su vjerne kopije gotovo svih povijesnih palača koje smo već vidjeli u Pekingu i čiji originali su izvanredno očuvani i posjećeni. Ali, Kinezi su izgradili na jednome mjestu kopije svih tih, po cijelom Pekingu razasutih palača i hramova, i tu dovode turiste. Štoviše, tako izgrađene palače i hramove dijelom su pretvorili u hotele, okružili ih fontanama, golfskim igralištima, trgovinama...

- Peking godišnje posjeti više od 50 milijuna turista, a u gradu ima oko 100 tisuća turističkih vodiča. Najviše ih radi u Zabranjenom gradu kroz koji dnevno prođe 30 tisuća gostiju i plate ulaznicu od oko 60 juana (kuna). Turistički vodiči su profesionalci i rade samo taj posao. Dobro se može živjeti od toga - kaže nam Wang Yi Meng, vodič kojega smo u Zabranjenom gradu zatekli sa skupinom TUI-jevih gostiju.

No, osim što su široko otvorili vrata strancima, Kinezi su otkrili i čari putovanja, pa ih je čak 57 milijuna putovalo svijetom ove godne i na odmoru su potrošili 50 milijardi eura. O putovanju u inozemstvo, kažu nam, u Kini razmišlja oko 400 milijuna Kineza s primanjima od oko 15 tisuća eura godišnje, što im osigurava dobar život i ušteđevinu. No, i činjenica da ta zemlja ima oko pola milijuna milijunaša čini je drukčijom od mnogih. Naprosto, u Kini ništa nije onako kako očekujete i kako ste zamišljali. Ili je još ljepše ili je mnogo gore od onoga čemu ste se nadali. I zato je vrijedi vidjeti.

Ružica Mikačić


Silk market

Valjda nema turista koji došavši u Peking nije upućen i na slavnu Tržnicu svile, ogromnu robnu kuću s 1700 minijaturnih trgovina i nekoliko tisuća najdosadnijih prodavača na svijetu. Svakoj kupnji prethode tolika potezanja, vikanja i cjenkanja da za to treba imati želudac i brdo vremena. Ni jedna cijena ne postoji, niti je možete doznati bez barem pola sata natucanja na engleskom, koje počinje s “you are my friend”, pa odakle ste, koliko želite kupiti, za koga kupujete i koliko vi želite dati za nešto.

Onda trgovac poseže za kalkulatorom na koji utipkava cifru koju vam on nudi, a koja je barem pet puta veća od realne. Zatim kupac utipkava svoju ponudu, pa trgovac opet svoju duplo veću, pa opet kupac i tako unedogled dok jedan ne izgubi živce i ne pristane na posljednji iznos. Ako ste već u toj “zabavi” izgubili pola sata, nema šanse da vas trgovac pusti iz dućana bez kupljene robe. Trčat će za vama, preklinjati, spominjati svoju gladnu djecu i malu plaću, sve samo da bi vas nagovorio na kupnju.

U tome znaju često biti i neugodni, pa čak i fizički zapriječiti izlaz iz trgovine nekome tko pokuša izići bez kupljene robe. Računa, naravno, nema, a dio trgovine obavlja se i u podrumskim garažama robne kuće, kamo odvode one željne Louisa Vuitona, Diora, Chanela i sličnih brendova čije vrlo kvalitetne kopije ne smiju u trgovinama nuditi pod tim imenima, pa ih prodaju u mračnim garažama vadeći ih iz prtljažnika automobila.

Zid za poziranje

Kineski zid nezaobilazna je atrakcija prilikom posjeta toj zemlji, a sam zid u dužini od 6300 kilometara (kao udaljenost od Moskve do Pekinga) tek se na pojedinim dionicama može turistički razgledati. Mi smo ga posjetili na 300 km od Pekinga, u dijelu na koji se, nakon vožnje autobusom, stiže starom žičarom koja turiste vozi do samoga zida na planini. Uspon je izrazito strm, a i sam zid je na tom dijelu strm, pa se po njemu može hodati tek uz pomoć željeznih rukohvata, tako da se većina turista tek fotografira i ide natrag.

400 hotela

Pekinški aerodrom proširen investicijom od 2,3 milijarde dolara moći će primati 60 milijuna putnika godišnje, dva puta više nego sada. Danas Peking ima oko 400 hotela sa stotinjak tisuća soba, a u tijeku je gradnja sedam superluksuznih hotela s oko 4 tisuće soba. Kina je prošlu godinu završila s turističkom zaradom od 78 milijardi dolara, a procjene su da bi 2017. godine zarada trebala biti tri puta veća.

_________________
slikaslika
Ako su neki zivoti savrsena kruznica, drugi uzimaju oblik koji ne mozemo predvidjeti ni shvatiti. Gubitak je bio dio moga putovanja. No i pokazao mi je sto vrijedi.
Kao i ljubav na kojoj mogu jedino biti zahvalan.


Povratak na vrh
  
 
 Naslov: Re: Kina
PostPostano: 17 kol 2013 19:09 
Offline
Administrator
Avatar

Pridružen: 02 ožu 2011 14:18
Postovi: 10813
Lokacija: Samobor
Velika ekonomska analiza: Kina - od socijalističke revolucije do najvećeg gospodarskog konkurenta SAD-u i Europskoj Uniji

Kina je zemlja koja se na zapadu uglavnom spominje u kontekstu 'nevjerojatnog gospodarskog rasta od kojeg narod nema nikakve koristi' ili (prema riječima prebjega ili takozvanih "disidenata") 'kršenju ljudskih prava od strane komunističkog režima'. Iako smo u par navrata pisali o onome što 'azijski div' doista jest, ne bi bilo na odmet te tvrdnje potkrijepiti egzaktnim podacima iz relevantnih izvora.

Nakon što se sagledaju svi aspekti kineske stvarnosti jasno je da ono što pišu mass-mediji rijetko ima veze s istinom. Kada izvještavaju o Kini najdraže teme zapadnih medija su željezničke nesreće, derutne četvrti, razne vrste skandala u partijskom vrhu, prekomjerno zagađenje okoliša i nezdrava hrana, rudarske nesreće, nemogući uvjeti rada, neredi u Tibetu i Xinjiangu, prisilni pobačaji, dijete koje je pronađeno u kanalizacijskoj cijevi, itd.

Senzacionalističkim pristupom se stvara negativna slika o zemlji koja je najveći globalni konkurent gospodarstvima EU i Sjedinjenih Država. Nijednoj drugoj zemlji na svijetu se ne pridaje toliko sustavne i organizirane 'pažnje' kao Kini, no zaboravljamo kako je svojevremeno europska industrijalizacija bila puno brutalnija i radikalnija od one kineske.

Zbog broja stanovnika i ubrzanog razvoja Kina se naprosto mora suočiti s brojnim problemima koji prate takvu stopu gospodarskog rasta i to je veliki izazov za vladu u Pekingu. Ne bi bilo korektno, objektivnosti radi, negirati te poteškoće, niti ih umanjivati. Na primjer, ugledni britanski časopis The Lancet navodi kako je zbog ubrzanog gospodarskog rasta u Kini je 2007. svaki osmi stanovnik imao ozbiljnih psihičkih problema, a po broju samoubojstava je na sedmom mjestu u svijetu. Međutim, pokušajmo razumjeti Kinu i 'kinesko gospodarsko čudo' kroz brojke, službene statistike i nepobitne argumente koji će nam dodatno pojasniti pravu sliku Kine.

Ogromne razlike među kineskim pokrajinama

Kina je po svom ustroju nacionalna država, ali su razlike u njoj toliko velike da bi se mogle usporediti s bilo kojim kontinentom na svijetu na kojem egzistira na desetke različitih zemalja. Kina ima stanovnika kao zapadna i istočna Europa, arapske zemlje, Rusija i središnja Azija zajedno. Skoro u istom omjeru je razlika u standardu između pojedinih kineskih pokrajina, kao među spomenutim regijama. U rijetkim priobalnim područjima Kinezi imaju prosječnu plaću kao da rade u Rumunjskoj, dok neke regije imaju prosjek Francuske ili Belgije. Na sjeveru zemlje, na granici s Mongolijom, životni se standard može usporediti s onim u Albaniji, a na zapadu Kine, gdje živi 200 milijuna ljudi, živi se skoro kao u Egiptu prije arapskog proljeća. Kina je zemlja u kojoj na udaljenosti od 100 kilometara možete vidjeti razlike kao da ste proputovali cijelo jedno stoljeće, a da ne govorimo o preko pedeset etničkih skupina koje govore na desetke različitih jezika. Razlike u BDP-u po glavi stanovnika su posljedica i razine investicija u pojedinim pokrajinama, ali i sektori u koje se taj novac ulaže. Tako da u priobalju, gdje se ogromna sredstva ulažu u industriju imamo europski standard, a regije u kojima se stanovništvo bavi poljoprivredom i rudarstvom zaostaju nekoliko desetljeća za većinom gradovima na kineskoj obali.


slika

Podaci o izravnim ulaganjima u realni sektor u kineskim pokrajinama za 2011. godinu


Stoga je potrebno naglasiti kako je Kina sve samo ne homogena zemlja, nego skup različitosti i teritorija koje se svijetu predstavljaju pod jednom zastavom.

Usporedba sa sjevernom hemisferom

U Kini postoje regije koje se mogu uspoređivati s bogatim zemljama zapada. Međutim, ako uzmemo prosjek 'azijski div' je još uvijek zemlja trećeg svijeta, ali i zemlja brzorastućeg gospodarstva. Prema podacima UN-a o 'Indeksu ljudskog razvoja', upravo zbog velikih razlika, Kina 2012. od 186 svjetskih zemalja zauzima 101. mjesto. Ispred nje su i dalje bogate zemlje zapada, Rusija, Japan, Australija, Latinska Amerika, u rangu je s većinom Azijskih zemalja, a ispred je Afrike i manjeg dijela Azije. Prema BDP-u po glavi stanovnika (pro-capite) je na 91. mjestu. Iako, recimo, jedna Francuska ima osam puta veći BDP pro-capite od Kine i devet puta veću prosječnu plaću, nema smisla praviti usporedbe sa zemljama sjeverne hemisfere. Kina je na 57. mjestu u svijetu po prosječnoj mjesečnoj plaći, no barem mi u Europi dobro znamo koliko može prevariti taj izračun, jer kada se zbroji dohodak radnika u proizvodnji i menadžera koji s bonusima zna zaraditi i nekoliko desetaka puta veću mjesečnu plaću, prosjek je samo brojka kojom se služe Svjetska Banka, MMF i rejting agencije s Wall Streeta i u London Cityu.

Bez obzira na sve i dalje se rade takve usporedbe i Kina se ocjenjuje uspoređujući statističke podatke koje međunarodnim institucijama podastiru bogate zemlje i koje se redovito hvale 'prosjekom'. Na takvim su listama ispred Kine: Grčka, BiH, Hrvatska, Srbija, Makedonija, Španjolska, Italija, Cipar, te mnoge zemlje koje ne znaju kako pronaći proračunska sredstva za pružanje najosnovnijih usluga svojim građanima.

Usporedba sa zemljama u susjedstvu

Socijalne prilike u Kini bi trebalo gledati kroz prizmu pružanja egzistencijalnih potreba stanovništvu: krov nad glavom, infrastruktura, prehrana, pismenost, stopa smrtnosti novorođenčadi, siromaštvo, nezaposlenost, prilike u kojima žive žene i djeca i stopa nasilja.

Jedna od najvećih pošasti južne hemisfere su 'barakopoli' i favele. U gradovima kao što su Manila, Bombaj, Lagos, Buenos Aires i mnogi drugi, milijuni ljudi žive takoreći u kartonskim kutijama, dok u Kini to praktično ne postoji. To se riješilo kroz sustav 'hukou' koji je pružao stambenu sigurnost, ali je sprečavao migraciju stanovništva, međutim ta je odredba ove godine ukinuta. Od. 2005. do 2015. je plan da trećina Kineza ima novu kuću, što je ekvivalent cjelokupne populacije Europske unije.

Prema izvješću UN-a iz 2010. u zemljama u razvoju 27% stanovništva živi bez električne energije, dok u Kini bez struje živi samo 0,6% stanovništva.

Nasilje je veliki problem u na bogatom zapadu, ali i u Latinskoj Americi, Africi i Aziji. Kina ima odlične statistike u tom smislu. Zapad u omjeru ima dvostruko više ubojstava od Kine, Azija četiri-šest puta, Latinska Amerika čak 20 puta više. Isti je slučaj i kada je riječ o ubojstvima novinara koji se zasigurno ne mogu baviti trivijalnim novinarstvom i dezinformacijama, ali što se tiče sigurnosti Europa glede toga nema što prigovoriti Kini.

U Kini je broj pothranjenog stanovništva 5,5% i ta se brojka progresivno smanjuje, dok u Indiji iznosi 24% od ukupnog stanovništva. Smrtnost novorođene djece se često smatra kao najbolji pokazatelj socijalnih prilika u nekoj zemlji jer ovisi o niz faktora: medicinske skrbi, prehrane i pitke vode, kao i obrazovanja mladih žena, mjesta stanovanja i higijene. Kina je u regiji najbolje pozicionirana po tom pitanju. U Pakistanu umire pet puta više djece, Indiji 3,5 puta. U Indiji je nepismenost šest puta veća , a u Pakistanu sedam puta nego u Kini. Stopa ekstremnog siromaštva je u Pakistanu dvostruko veća, a u Indiji tri puta.

Uvjeti rada i mjesečna primanja u NR Kini

Uvjeti u kojima rade kineski radnici su daleko od idealnih, a pogotovo za 150 milijuna unutarnjih migranta, ali i u usporedbi s onima iz zemalja Trećeg svijeta. Najgore prolaze oni koji formalno i nisu zaposleni (rad na crno), jer nemaju nikakvu pravnu zaštitu, a plaće su im niske i nesigurne. Iako je to veliki problem i za Kinu, kao i za ostali dio svijeta, računa se kako na taj način za život zarađuje trećina kineskih radnika i to uglavnom u poljoprivredi, dok je prema podacima 'Svjetske organizacije rada' situacija na Tajlandu, Filipinima, Indoneziji, Pakistanu i Indiji takoreći katastrofalna jer taj udio prelazi čak 70% od ukupno zaposlenih. Kina zbog svog ideološkog pristupa radu ipak pokušava na neki način regulirati prava i socijalnu sigurnost tih ljudi.

Kineska vlada će ove godine s 80% tvrtki sklopiti kolektivne ugovore o radu u kojima će svoju riječ imati i sindikati, a koji su prisutni u većini velikih tvrtki, pa i onih stranih. Na svjetskoj razini samo 15% radnika uživa prava iz kolektivnih ugovora i realizacija ovog plana će biti veliki uspjeh za kinesko radništvo.

Iako su u odnosu na regiju bile i do nekoliko puta više, do prije nekog vremena se smatralo kako su u Kini plaće izuzetno niske, Iako su u odnosu na regiju bile i do nekoliko puta više. 2009. je najmanja kineska plaća bila dvostruko veća od Indijske, četiri puta veća od one u Vijetnamu, tri puta od filipinskih, duplo veća od tajlandske, itd… Službeni podaci za 2011. godinu govore da je najmanja plaća (ovisno o regijama) iznosila od 100$ do preko 200$ (Shanghai).

Međutim, kineska vlada u razvojnom planu 2010.-2015. (12. petoljetka) donosi odluku da do 2015. svake godine poveća minimalni zajamčeni osobni dohodak najmanje 13%, jer u Pekingu smatraju kako će time povećati zaposlenost drugog gospodarstva u svijetu.

Najmanja plaća u Kini 2012. je bila 1500 yuana mjesečno u Shenzhenu, te 870 yuana u Chongqingu. Kina želi da do 2015. zajamčeni iznos prima barem 40% radnika, a što je objavljeno na službenoj stranici kineske vlade. Već nakon tri godine je takva odluka počela davati rezultate, jer svake godine 25 milijuna stanovnika velikih gradova zatraži posao, a veliki je broj i seoskog stanovništva u potrazi za poslom, navodi se u planu kineske vlade.

Kineska vlada sve do 1990. uopće nije vodila evidenciju o nezaposlenima, ali se u proteklom periodu odlučila suočiti sa svim aspektima nezaposlenosti i problemima koje ono nosi sa sobom i jedna od odluka u tom smislu je i uvećanje minimalnog zajamčenog dohotka proteklih godina.

Za samo godinu dana su plaće 158 milijuna radnika migranta uvećane za 21,2% ili 2049 yuana. Između 2006. i 2010. minimalni zajamčeni mjesečni dohodak je uvećavan 12,5% godišnje, navodi se u službenim podacima kineske vlade.

Djeca i žene

U Kini ne postoje djeca prepuštena sama sebi koja žive od prosjačenja ili čisteći cipele kao u ostalim zemljama Trećeg svijeta i praktično je iskorijenjeno iskorištavanje dječje radne snage. 'Svjetska organizacija rada' je u svom izvješću kao primjer kojega treba slijediti navela Kinu i Brazil, dok već u Indiji imamo tužnu činjenicu da iskorištavanja dječje radne snage nije pošteđeno 17 milijuna malih Indijaca.

Imati pristojan posao nije dovoljno za pristojnu egzistenciju, ali kada su u pitanju žene to postaje imperativ, jer bez ekonomske neovisnosti svaka je žena u neku ruku svojina onoga koji je uzdržava. U Kini 70% žena radi ili je u potrazi za poslom, 81% Kineskinja sa završenim fakultetom je zaposleno, dok u Indiji na 100 obrazovanih žena radi njih 34. Podaci međunarodne zajednice govore kako je u cijeloj Aziji situacija slična kao u Indiji, jedino Kina odudara od prosjeka.

Razvoj Kine od revolucije do danas

Gore navedeni podaci govore o Kini danas, a svima je poznao da se gospodarski rast i razvoj 'azijskog diva' odvijao neshvatljivom brzinom. Godišnji gospodarski rast od 10% znači da se on udvostručio svake dvije godine i ne treba biti ekspert iz matematike da bi se izračunalo što to znači u razdoblju od nekoliko desetljeća. Između 1980. i 2015. kineski BDPpro-capite je u Brazilu narastao za 50%, Indiji 300% a u Kini …1850%.

Nakon revolucije Kina je bila jedna od najzaostalijih zemalja na svijetu. BDP po glavi stanovnika je bio kao u crnoj Africi i najsiromašnijim zemljama Latinske Amerike. Gledajući današnje statistike, ne možemo se ne upitati kako je to uopće bilo moguće? Nakon šezdeset godina Kina je danas gdje jest i iza sebe je ostavila i Afriku i Latinsku Ameriku.

Treba naglasiti kako u mnogim zemljama uz gospodarski rast nije došlo do smanjenja siromaštva i zato usporedbe, gledajući samo statističke podatke, nekada znaju prevariti. U Kini to nije bio slučaj i od 1990. do 2012. stopa ekstremnog siromaštva se sa 60% spustila na zadovoljavajućih 13%, no s tim rezultatima vlada u Pekingu još uvijek nije zadovoljna.

U posljednjih 20 godina je u cijelom svijetu došlo do smanjenja stope ekstremnog siromaštva, ali kineski slučaj još nije zabilježen u svjetskoj povijesti. Takav nagli pad siromaštva se može zahvaliti uvećanju mjesečnih primanja koja se udvostruče svakih šest godina. Nijedna vlada na svijetu se ne usudi vući takve poteze, ali je Kina odlučila izgubiti status zemlje s niskim primanjima u najkraćem mogućem roku. Govorimo li o prosječnoj plaći, a ne o minimalnom zajamčenom dohotku, ona se u Kini enormno uvećala. U 20 godina se 800 milijuna Kineza 'preselilo u skupinu srednje klase' koja troši od 2-13 dolara dnevno. Ovi podaci se temelje na izračunu Svjetske banke koja uzima u obzir vrijednost novca i njegovu kupovnu moć, stoga je točna tvrdnja s početka kako u ovom slučaju ne treba uspoređivati 10$ u Kini i u Zagrebu, iako je istina da kineska srednja klasa još nije dostigla standard one u Europi koja je, nažalost, u nestajanju. Međutim, s ovakvom stopom rasta nema nikakve sumnje kako nećemo dugo čekati da se i to dogodi. Jedino 'usporavanje' gospodarskog rasta u Kini, koji sada iznosi za Europu nezamislivih 7%, može usporiti taj proces.


slika

Grafika rasta BDP-a po glavi stanovnika i kupovne moći od 1970. do danas , s predviđanjima da će Kina 2036. dostići Francusku


Ubrzano uvećanje BDP-a po glavi stanovnika je pratilo i povećanje indeksa ljudskog razvoja (HDI) kojim se mjeri socijalni napredak jedne zemlje. U proteklih 30 godina je Kina imala najbržu stopu rasta indeksa ljudskog razvoja na globalnoj razini, a kineska vlada je odlučila „Milenijske ciljeve UN-a“ ostvariti prije zadanog roka.

'Na globalnoj razini u postizanju Milenijskih ciljeva se bilježi značajan napredak NR Kine. Kina je već ispunila veći dio zacrtanih ciljeva sedam godina prije predviđenog roka. Siromaštvo, glad, nepismenost i smrtonost novorođene dijece u Kini više nisu problem. Preostaje još problem smrtnih slučajeva na poslu kada su u pitanju žene, zaustavljanje epidemije AIDS-a i tuberkuloze, a realno je za očekivati da će se to ostvariti do 2015.', stoji u izvješću UN-a.

Izazovi s kojima se mora nositi kineska vlada

Ne smije se negirati kako u Kini socijalne napetosti rastu još od 2002., godina koju su po prvi put obilježili brojni socijalni nemiri, da bi 2010. situacija kulminirala kulminirala i u brojnima tvrtkama u realnom sektoru zabilježeni su štrajkovi, sukobi s policijom, samoubojstva, itd. Razlozi su brojni: loši uvjeti rada, zagađenje okoliša, korupcija, unutarnji migranti koji su podplaćeni ili se plaćaju sa zakašnjenjem, poljoprivrednici koji su ostali bez zemlje, a primili su niske naknade od države, itd.

Kada su počeli prvi štrajkovi vlada nije znala kako reagirati. Donijela je pogrešnu procjenu i odgovorila silom. Novo vodstvo je odlučilo dati veću autonomiju sindikatima, koji su dugi niz godina u tvornicama bili produžena ruka partije. Partija i sindikati su shvatili kako sindikalni vođe moraju imati veću slobodu u obrani interesa radništva i da ne smiju biti sputavani od strane središnjih vlasti. Trenutno su u eksperimentalnoj fazi izravni izbori sindikalnih vođa koje imenuju sami radnici. To se prvi put dogodilo 2012. u jednoj kompaniji koja radi za Panasonic i u veljači ove godine u Foxcomu. Na izborima je sudjelovalo 1,2 milijuna radnika i vidjet će se da li će to u budućnosti jamčiti socijalni mir u Kini.

Treba ipak reći da se uvećanjem plaća amortizirala napetost i u to radništvo vlada polaže velike nade, a posljednji podaci govore kako je došlo do pozitivnih pomaka u percepciji stanovništva.

Nekada nemiri i nisu posljedica socijalnih prilika (kao na primjer eksplozija nezadovoljstva protiv Japana zbog otočja na Pacifiku). Drugim riječima, mediji bi trebali razdijeliti štrajkove i socijalni bunt od demonstracija koje ne kritiziraju vladu u Pekingu i ne podrivaju legitimitet Komunističke partije.

U usporedbi s ostatkom svijeta kineska vlada uživa veliko povjerenje u narodu, a podaci iz svibnja 2013 govore kako 85% Kineza misli da partija zemlju vodi u dobrom smjeru. Analitičari tvrde kako su izljevi nezadovoljstva usmjereni više prema lokalnim političarima i poslodavcima, a središnja vlast je vrlo rijetko meta kritike.

Razlike među stanovništvom

Zbog ubrzane modernizacije Kine je došlo i do povećanja razlika između bogatih i siromašnih. Stanovništvo priobalnih pokrajina zarađuju dvostruko više od onih u unutrašnjosti, a indikativno je da čovjek koji živi na selu troši četvrtinu energije od količine koju potroši prosječan stanovnik velikih gradova.

Kinesko društvo se počelo raslojavati 1990. i taj proces traje sve do danas, ali (što je jedno veliko 'ali') te razlike ne prati fenomen kao što je slučaj u drugim svjetskim zemljama i bogaćenje jednih nije na štetu drugih. U Kini cijela populacija ima koristi od gospodarskog rasta, iako ne u istom omjeru. U proteklih 30 godina se dohodak kineskih poljoprivrednika se upeterostručio, a to 2,5 milijarde ostalih poljoprivrednika u zemljama u razvoju mogu samo sanjati.

Razlike u standardu su posljedica i visoke produktivnosti industrije i uslužnih djelatnosti, sektora koji su se razvijali brže od poljoprivrednog. Kineska vlada je donijela takvu odluku jer se odlučila na stopu rasta od 10% godišnje kako bi svake godine mogla otvoriti 10 milijuna novih radnih mjesta. Da se toliko ulagalo u poljoprivredu došlo bi do manjka radne snage, jer bi poljoprivredni sektor tražio dodatnih 15% radnih mjesta.

Većina Kineza smatra kako su rastuće razlike jedan od glavnih razloga nezadovoljstva. 72% Kineza smatra kako su one prevelike, a 89% drži kako je to veliki problem za heterogenu naciju kao što je kineska. Međutim, percepcija ljudi u Sjedinjenim Državama i Europi nije ništa drugačija, iako su razlike među ljudima još veće. U SAD-u 65% stanovništva smatra da su razlike prevelike, a u istočnoj Europi čak 85-95%.

Kineska vlada nije pretjerano tolerantna kada je u pitanju taj fenomen. U ljudskoj je prirodi da se uspoređuje i da teži ka boljemu, ali svi podaci govore kako u Kini nitko nije ostavljen po strani. Između 2001. i 2012. realni dohodak svih Kineza se uvećao za 350%. Međutim, Kina koja je socijalistička zemlja sebi ne smije dozvoliti da izda temeljna načela jednakosti i socijalne pravednosti i iako se sve čini kako bi se poboljšale socijalne prilike u zemlji, još uvijek 160 milijuna Kineza živi s manje od 2 dolara dnevno. Ukoliko se ne poduzme nešto u tom smislu, doći će u pitanje sam koncept socijalizma koji će ostati bez sadržaja, a to bi moglo uzrokovati pad još uvijek velikog povjerenja kojeg u običnih ljudi uživa Komunistička partija.

Vlada u Pekingu se odlučila obračunati i s onima koji su 'skrenuli s pravog puta'. Za važnije sudske procese znamo i na zapadu, ali malo je poznato da je 660 000 članova partije kažnjeno zbog korupcije koja je pratila fenomen gospodarskog rasta u proteklih nekoliko desetljeća. Bez obzira na drastične kazne, u pojedinim slučajevima i smrtne, korupcija je još uvijek ozbiljan problem i Kina se po indeksu korupcije nalazi na 80. mjestu u svijetu.

Razlika između Kine i zapada leži u tome što kinesko pravosuđe, istog trenutka kada prikupi dokaze, svoje političare, bankare, trgovce i poduzetnike kažnjava, dok su na zapadu rijetke iznimke sudski procesi u kojima su političari ili gospodarstvenici završili iza rešetaka. U Pekingu znaju da je to nužnost, jer narod korupciju, nakon rasta cijena (kao i svugdje u svijetu op.a.) i razlika između bogatih i siromašnih, vidi kao najveći problem u zemlji. Nema sumnje kako će se partija i dalje čvrstom rukom morati obračunavati s oportunistima iz svojih redova. Kina ne smije zaboraviti u kojem smjeru mora ići, u protivnom će socijalističke ideale kapitalizam jednostavno progutati i ukoliko se to dogodi, biti ćemo svjedoci 'perestrojke kineskog tipa'. Korupcija je dakle, bojno polje na kojem se odlučuje o budućnosti zemlje i kinesko vodstvo je toga svjesno, a Hu Jintao je na XVIII Kongresu KP Kine poručio:
'Ukoliko ne spriječimo korupciju, to će biti fatalno za partiju i svi oni koji prekrše disciplinu, bez obzira na njihov položaj, biti će kažnjeni bez milosti'.

Novi predsjednik Xi Jinping je još radikalniji no što su bili njegovi prethodnici Jiang Zemin i Hu Jintao. Prije dva mjeseca je najprije od vojske zatražio 'da slijedi liniju mase, prekine s formalnostima, birokracijom, hedonizmom i ekstravagancijom'.

Rastuće nezadovoljstvo jednog dijela stanovništva, razlike između bogatih i siromašnih i korupcija jesu problemi, ali nisu nerješivi. Kratkoročno ne predstavljaju nikakvu opasnost po kineski ustroj, a za gospodarstvo još manje. Međutim, dugoročno, ukoliko se ti problemi ne otklone, kredibilitet socijalističkog projekta bi mogao postati upitan.

Stvorio bi se ideološki vakum i došlo bi do depolitizacije, što bi ugrozilo legitimitet Komunističke partije i upravo zbog toga je pred kineskim političarima još mnogo posla. Kineski vrh nema druge mogućnosti nego se suočiti sa svim izazovima i pronaći adekvatna rješenja. U protivnom, obzirom na antagonizme u multietničkoj i heterogenoj zemlji kao što je Kina, a dodamo li tome i nesrazmjer u standardu pojedinih pokrajina, zemlju bi mogao sustići najcrnji scenarij općeg kaosa i rasula.

Komunistička partija je na XVIII Kongresu o svim ovim problemima i najboljim mogućim rješenjima raspravljala danonoćno i to je ono na što ovdje na zapadu nismo navikli.

'Snaga političkog sustava u Kini leži u tome da su lideri KP sposobni donositi važne i kompleksne odluke i provesti ih u djelo u vrlo kratkom periodu; barem što se političke ekonomije tiče. Kineski narod se brzo prilagođava složenim zadaćama koje pred njega postavlja politički vrh i efikasno ih ispunjava. Ta je zemlja sušta suprotnost zapadnim demokracijama koje se gube u beskrajnim raspravama koje često ne daju nikakve rezultate', tvrdi Francis Fukuyama, američki politički filozof japanskoga podrijetla.

Kina je takva jednostavno i zbog povijesnog nasljeđa. Kineska Komunistička partija uživa ugled zbog borbe protiv japanske okupacije, kasnije protiv reakcionarnog Kuomintanga i velikog siromaštva u koje je zemlja bila potonula. U tim je bitkama uspješno vodila svoj narod i danas je drugo gospodarstvo svijeta. Svome narodu jamči suverenitet, ali i želi da to društvo bude humanije i socijalističko. Različita su mišljenja koliko je u Kini socijalizam još uvijek prisutan, budući da se zemlja otvorila tržištu i ulaganjima, kao i privatnom vlasništvu.

'Nakon dugogodišnjeg diktatorskog i arbitražnog sustava, Kineska Komunistička Partija je uspjela stvoriti sustav u kojem postoje jasna pravila. Sustav snažan i koji će opstati još dugo vremena, te koji se nikako ne može okarakterizirati kao krhak i ranjiv. Kineski sustav i njegovi zakoni govore kako će tamo uvijek postojati lideri koji će znati donositi najbolje odluke za zemlju', o današnjoj Kini je rekao singapurski politolog Kishore Mahbubani.

advance.hr

_________________
slikaslika
Ako su neki zivoti savrsena kruznica, drugi uzimaju oblik koji ne mozemo predvidjeti ni shvatiti. Gubitak je bio dio moga putovanja. No i pokazao mi je sto vrijedi.
Kao i ljubav na kojoj mogu jedino biti zahvalan.


Povratak na vrh
  
 
 Naslov: Re: Kina
PostPostano: 15 pro 2013 13:18 
Offline
Administrator
Avatar

Pridružen: 02 ožu 2011 14:18
Postovi: 10813
Lokacija: Samobor

_________________
slikaslika
Ako su neki zivoti savrsena kruznica, drugi uzimaju oblik koji ne mozemo predvidjeti ni shvatiti. Gubitak je bio dio moga putovanja. No i pokazao mi je sto vrijedi.
Kao i ljubav na kojoj mogu jedino biti zahvalan.


Povratak na vrh
  
 
 Naslov: Re: Kina
PostPostano: 15 pro 2013 20:22 
Offline
Avatar

Pridružen: 03 ožu 2011 16:24
Postovi: 1369
Lokacija: Zagreb,Krapinhagen
Neki dan sam gledala dokumentarac o jednom kineskom selu u jednoj kineskoj pokrajini.Priča se rasteže u rasponu od neki 7 godina ako se točno sjećam.
Bilo je to lijepo selo u prirodi,ljudi su se bavili poljoprivredom,neki muškarci i žene radili su u velikim gradovima i slali novac obitelji.Starci su ostajali u selu ,tradicionalni ali sretni i sigurni.Onda ih je jednog dana njihov sekretar partije obavijestio da će im srušiti kuće i oduzeti zemlju jer će se tu graditi veliki grad i i oni će dobiti stanove i bit će im bolje.Oni nisu htjeli pa su im to napravili na silu,smjestili ih u neku odvratnu dugačku baraku ,i sagradili grad u par godina u koji su doveli ljude iz drugih dijelova Kine ,i sela, naravno,kao da nikad nije bilo. Sekretar partije je dao ostavku i kupio nekoliko stanova u nekoliko zgrada,a seljani i dalje čube u baraki jer još nisu došli na red odnosno nema više slobodnih stanova pa moraju čekati da se napravi neka nova zgrada al baš sad nema love jer su se istrošili.Otprilike tako...

_________________
slika


Povratak na vrh
  
 
 Naslov: Re: Kina
PostPostano: 22 tra 2015 07:41 
Offline
Moderator
Avatar

Pridružen: 08 ožu 2013 10:24
Postovi: 4004
Lokacija: ZG, Prexico City
Još jedna stvar koja je u našim medijima prošla prilično nezapaženo.

Kina je odlučila u slijedećih 5 godina investirati u Pakistan 46 milijardi dolara.

Investirati, ne kreditirati, znači direktno uložiti svoje novce i preuzeti rizik.

Novci se ulažu u ceste luke i elektrane. Tu je jako bitan strateški položaj Pakistana između Indije i Afganistana. Ceste se grade od Kineske granice na sjeveru do luka na Jugu. Te luke su pozicionirane na samom ulazu u Omanski zaljev i plovidba od njih je za oko 10 dana kraća nego plovidba od Kinskih luka do Europskih luka. Normalno veliki novci se ulažu u izgradnju i proširenje tih luka.

Pored toga grade se i električne centrale ( hidrocentrale, vjetro i solarne elektrane i elektrane na ugljen ) ukupne snage 10.500 MW koje bi trebale potpuno ukloniti nestašice i redukcije električne energije koje su danas uobičajnene širom Pakistana.

Ovo je samo slijedeći korak projekcije kineske "soft power" kojoj zapad danas me može novčano parirati. Tako je zapad u zadnjih 5 godina uložio u Pakistan samo 5 milijardi dolara što je sitnica u odnosu na ove nove Kineske investicije.

_________________
slikaslika
MOD: SXK Nebula Zero Mini, Koopor Mini 60W, Cloupor Mini Plus
Atty: Taifun Kayfun Cubis HH.357


Povratak na vrh
  
 
 Naslov: Re: Kina
PostPostano: 13 srp 2015 15:23 
Offline
Avatar

Pridružen: 03 lis 2013 19:28
Postovi: 1377
Lokacija: Zagreb
Zaboravite Grčku. Zaboravite Španjolsku, pa čak i Italiju. Nova velika prijetnja stabilnosti globalne ekonomije dolazi iz Kine, točnije od kineskog tržišta kapitala. Poduzetnici i ekonomski analitičari sa zebnjom promatraju slom kineskih burzi, ali ne brine ih samo to naglo poniranje, nego i nagli rast i strahovito kolebanje cijena dionica kineskih tvrtki, daleko dinamičnije i s daleko većim amplitudama nego u zrelim ekonomijama, i to u državi koja ima 123 puta više stanovnika nego Grčka.

Jer, riječ je o drugom najvećem gospodarstvu svijeta koje svojim rastom i neutaživom gladi za energentima, sirovinama i industrijskim proizvodima Zapada posljednja dva desetljeća predstavlja pogonski motor globalnoga rasta. A samo u posljednjem slomu u zadnja četiri tjedna kineske su burze izgubile više od tri i pol bilijuna američkih dolara kapitalizacije, što je više od godišnjeg bruto domaćeg proizvoda jednog Ujedinjenog Kraljevstva!

Što se to događa u Kini i zašto, trebamo li se i mi u Hrvatskoj zabrinuti zbog tektonskih poremećaja na kineskom tržištu kapitala, mogu li ti poremećaji usporiti i otežati oporavak hrvatske ekonomije?

Kina na svoj specifičan način ponavlja put kojim su do sada prošle mnoge nacije. Budući da su kineske vlasti ograničile visinu bankovnih kamata, kineska nova srednja klasa traži mjesto za investiranje svoje štednje uz veće prinose. Uz slabo razvijene institucionalne investitore, dominacija individualnih ulagača stvorila je u Kini špekulativnu maniju. A ideološki poticaj jačanju iracionalne zaluđenosti burzovnim špekulacijama dala je i Komunistička partija Kine.

Na kongresu održanom potkraj 2013. Partija je odlučila da će tržištima dopustiti “značajniju ulogu”, za razliku od “bazične uloge” do tada. Velika potražnja, zaluđenost i ideološki poticaj, ali i administrativno kočenje novih izdanja, u samo godinu dana utrostručili su tržišne vrijednosti dionica. No, ta brzina rasta cijena kapitala bila je neodrživa i slom je bio neizbježan.

Više puta tržište je manjim korekcijama “testiralo” upornost investitora, ali nakon svake korekcije slijedio je još brži rast cijena. No, sredinom lipnja bilo je jasno da kineske burze proživljavaju slom: cijene su počele padati brzinom i od šest-sedam posto na dan, a na burze se sručila lavina naloga za prodaju. Burze su bile prisiljene obustaviti trgovinu s gotovo 90 posto izlistanih dionica jer su im dnevni padovi cijena bili veći od deset posto.

I prije nego što je kriza u njoj okončana, eurozona je u poslovnim medijima svoje neslavno mjesto ustupila Kini. Panika se ponovo lagano stala širiti svijetom. Ako je šira javnost to i zaboravila, analitičarima je još svježe sjećanje na to kako su aktualnoj Velikoj recesiji prethodila rasprskavanja čak triju golemih financijskih balona: nekretninskog, dioničkog i balona robe (u prvom redu sirove nafte).

Dakako, slom kineskih burzi mnogi i relativiziraju. Tako se može pročitati da ukupna tržišna vrijednost svih izlistanih dionica na kineskim burzama (tzv. kapitalizacija) ne doseže ni trećinu kineskog BDP-a, za razliku od sto i više posto u razvijenim ekonomijama. Isto tako da su kineske dionice, s cijenom samo deset puta većom od zarade, i na vrhuncu špekulativne manije relativno jeftine (u SAD-u je prosječna cijena 17 puta veća od prosječne zarade).

Također, i nakon sloma vrijednosti kineskih dioničkih indeksa još su za 70 posto više nego prije godinu dana. Ali, gubitak 3500 milijardi dolara kupovne moći u samo mjesec dana ne može nikoga ostaviti hladnim, premda su ga gotovo u cijelosti podnijeli sami Kinezi. Jer, strani ulagači drže tek maleni dio kineskog dioničkog kapitala, oko četiri posto, a i ta su ulaganja fokusirana u najveće i najstabilnije kompanije.

Već prvoga dana naglog pada cijena dionica kineske su vlasti poduzele mjere kojima su željele usporiti i zaustaviti poniranje svojih burzi, te obnoviti povjerenje ulagača u kineski kapital.

Već 25. lipnja dodatno su snizile kamate na kredite i naredile bankama da klijentima ponude više namjenskih kredita za kupnju dionica. Društvima za upravljanje investicijskim fondovima vlada je naredila da kupuju što više dionica, a osiguravateljskim kućama je snizila kriterije kako bi i one što veći dio svojih fondova mogle uložiti na burzama.

Da se ponuda dionica ne bi povećavala, nova listanja (inicijalne javne ponude) su suspendirane, a državnim institucijama je zabranjeno da rasprodaju svoje postojeće portfelje. Zabranjena je i tzv. kratka prodaja (s očekivanjem zarade na padu cijena), a svima onima koji bi mogli i pomisliti na manipulacije tržišta zaprijećeno je drastičnim progonom i kažnjavanjem.

Neki mediji, poput londonskog The Economista, zamjerili su kineskoj vladi na takvim drastičnim intervencijama na tržištu i zatražili od nje da dopusti da tržište samo “načini reda”. Zaboravljaju pritom da je brza liberalizacija tržišta uz manjak iskustva i razvijenih institucija regulacije i stvorila tektonske poremećaje na kineskim burzama. No, koliko se financijskom panikom na kineskim burzama može zaraziti i ostatak svijeta?

Kina je najveći uvoznik sirovina i robe iz, na primjer, Australije i Brazila. Veliki je kupac tvorničke opreme koju proizvodi Njemačka, a i značajan korisnik usluga hrvatskih brodarskih kompanija. Pad cijena dionica i, posljedično, privatne potrošnje, mogao bi usporiti kineski ekonomski rast, a time i kinesku potražnju za inozemnim proizvodima i uslugama, i to baš u nezgodnom trenutku, kad se svijet tek oporavlja od Velike recesije.

izvor :Jutarnji List

_________________
slika

Panzer, Hana Modz V3, Kayfun Lite, Taifun GT, Helios, RSST, DID


Povratak na vrh
  
 
 Naslov: Re: Kina
PostPostano: 25 kol 2015 09:46 
Offline
Moderator
Avatar

Pridružen: 08 ožu 2013 10:24
Postovi: 4004
Lokacija: ZG, Prexico City
Kinezi vole svoje programere i učiniti će sve da im uljepšaju dan
http://www.cbc.ca/m/news/trending/chine ... -1.3202020

;)

_________________
slikaslika
MOD: SXK Nebula Zero Mini, Koopor Mini 60W, Cloupor Mini Plus
Atty: Taifun Kayfun Cubis HH.357


Povratak na vrh
  
 
 Naslov: Re: Kina
PostPostano: 04 pro 2015 14:22 
Offline
Moderator
Avatar

Pridružen: 08 ožu 2013 10:24
Postovi: 4004
Lokacija: ZG, Prexico City
Citat:
China has announced $60bn (£40bn) of assistance and loans for Africa to help with the development of the continent.
President Xi Jinping said the package would include zero-interest loans as well as scholarships and training for thousands of Africans.


Izvor: http://www.bbc.com/news/world-africa-35005048

_________________
slikaslika
MOD: SXK Nebula Zero Mini, Koopor Mini 60W, Cloupor Mini Plus
Atty: Taifun Kayfun Cubis HH.357


Povratak na vrh
  
 
 Naslov: Re: Kina
PostPostano: 05 pro 2015 08:43 
Offline
Avatar

Pridružen: 07 lis 2014 12:54
Postovi: 1619
Lokacija: Zagreb
Kasno su se sjetili.... Nije im baš neka farba za farbanje....

_________________
slika
Practice what you preach

"zašto kad pet puta kliknem na fajer tipku, mod više ne radi"


Povratak na vrh
  
 
 Naslov: Re: Kina
PostPostano: 05 pro 2015 23:14 
Offline
Moderator
Avatar

Pridružen: 27 pro 2013 19:47
Postovi: 3354
Lokacija: Zagreb, Botinec
nisu ni trebali

_________________
http://journey-liquids.com
mod: VT200,VTC mini, Elitar,Mini volt,Paps v4, SMPL v2, Vapor Giant, Nemesis, Dimitri,IPV5
Atty: Fogger v2, Kayfun lite v2+, Nextiny, YEP v2, Origen little,FEV v2, Taifun GT,GS i GLS, Fogger mini,
Aromamizer, Ithaka,Oddy, Kayfun mini v2.1,UTA II, Vapor Giant


Povratak na vrh
  
 
 [ 23 post(ov)a ]  Stranica 1, 2, 3  Sljedeća

Vremenska zona: UTC + 01:00 [LJV]


Online

Trenutno korisnika: crawl i 0 gostiju.


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš postati privitke.

Idi na:  
Powered by phpBB © 2000, 2002, 2005, 2007 phpBB Group
HR (CRO) by vaper club