Vaper club

e-cigarete forum
Zadnji put si ovdje bio: 25 kol 2019 14:23. Sada je: 25 kol 2019 14:23.

Vremenska zona: UTC + 01:00 [LJV]




 [ 2 post(ov)a ] 
Autor Poruka
 Naslov: Tunis
PostPostano: 27 srp 2013 09:29 
Online
Administrator
Avatar

Pridružen: 02 ožu 2011 14:18
Postovi: 10973
Lokacija: Samobor
Nakon atentata buknula narodna pobuna protiv Islamista u Tunisu: izbili nemiri, sindikati proglasili generalni štrajk, prekinute su sve zračne linije

Nakon što je jučer u atentatu ubijen istaknuti sekularni političar Mohamed Brahmi, svega 6 mjeseci nakon što je na sličan način ubijen ljevičarski vođa Belaid, izbili su žestoki prosvjedi protiv islamističkih vlasti u glavnom gradu i drugim gradovima diljem zemlje.

"Kriminalna banda ubila je slobodan glas Brahmija", rekla je njegova udovica, Mbarka Brahmi, u razgovoru za Reuters. Sestra ubijenog Brahmija, Souhiba Brahmi, poručila je kako iza atentata stoji vladajuća islamistička stranka. "Ennahda je ubila mog brata", rekla je.

Podsjetimo, Mohamed Brahmi bio je član stranke Narodni Front, čiji je vođa Chokri Belaid na sličan način ubijen 6. veljače ove godine. Brahmi (58) bio je žestoki kritičar vladajuće islamističke stranke Ennahda koja je došla na vlast nakon svrgavanja dugogodišnjeg pro-američkog predsjednika Bena Alija.

Atentat na Brahmija su jednoglasno svi osudili. No, već sada se može primijetiti kako sile s najvećim interesom u Tunisu, SAD i Francuska, reagiraju na način da što brže smire tenzije. Iz Washhingtona pozivaju na "transparentnu i profesionalnu" istragu, dok francuski predsjednik Francois Hollande poziva Tunižane da "zadrže nacionalno jedinstvo i proces demokratske tranzicije". Podsjetimo, "demokratska tranzicija" privremeno je "zakočena" u obližnjem Egiptu nakon što je demokratski izabrani predsjednik Mohamed Morsi otišao korak predaleko s islamizacijom društva i vojnim prijetnjama prema Siriji.

Baš kao što je Tunis poslužio kao inspiracija Egiptu početkom 2011. tako bi i Egipat sada mogao, mnogi će se složiti - i trebao, poslužiti kao inspiracija Tunisu čije je sekularno stanovništvo također duboko ogorčeno kriminalnim ponašanjem vladajućih Islamista. Pritom treba spomenuti kako su radikalni Islamisti u Tunisu, zemlji od kojih 11 milijuna stanovnika, možda još i veći sigurnosni problem nego u Egiptu. Na vlasti su tzv. "umjereni Islamisti", no radikalni Salafisti također su utjecajni te je u više navrata već došlo do oružanih sukoba između militanata i pripadnika vojske i policije otkako je Ben Ali svrgnut s vlasti (pobjegao je u Saudijsku Arabiju).

Danas se oglasila i UN-ova šefica za ljudska prava, Navi Pillay, istaknuvši kako ubojice moraju biti privedeni pravdi te kako vlada mora "napraviti više kako bi se spriječile ove strašne stvari". No, što ako iza atentata zaista stoji Vlada - kako ističe obitelj ubijenog? Podsjetimo i na to kako mnogi u Tunisu vjeruju kako je vladajuća islamistička stranka također stajala iza atentata na Belaida koji se dogodio u veljači ove godine. Ako su te informacije točne, bilo bi naivno da atentatori sami sebe dovedu "pred pravdu". S njima se u tom slučaju ne može obračunati nitko drugo osim naroda Tunisa.

Prosvjedi u zemlji su eskalirali. Na ulicama je vojska i policija, no unatoč tome na više lokacija je izbilo nasilje. Ispred ministarstva vanjskih poslova policija je upotrijebila suzavac kako bi pokušali protjerati prosvjednike. U gradu Sidi Bouzid, kolijevci narodne pobune protiv Bena Alija, prosvjednici su zapalili dva ureda vladajuće stranke Ennahda.

Svjedoci u razgovoru za Reuters ističu kako prosvjednici blokiraju prometnice i pale gume. "Ljudi su jako ljuti", rekao je jedan od svjedoka. Žestoki sukobi s policijom izbili su i na prostoru mediteranske luke Sfax gdje su prosvjednici upali u vladinu zgradu.

Najveća radnička organizacija u Tunisu, sindikalna konfederacija UGTT, za danas je proglasila generalni štrajk u znak prosvjeda protiv ubojstva Brahmija. Generalni tajnik UGTT-a, Hussein Abbasi, rekao je kako će se zbog ovog atentata zemlja potonuti u "krvoproliće".

Svi letovi prema Tunisu i iz Tunisa su otkazani jer u generalnom štrajku sudjeluju i radnici u zračnom prometu. "Svi letovi su otkazani jer su se radnici u zračnim lukama odazvali pozivu na generalni štrajk", poručio je glasnogovornik UGTT-a.

Vladajuća stranka nije uspjela riješiti goruće ekonomske probleme u zemlji, dok ih sekularisti optužuju za prikrivenu suradnju s radikalnim Salafistima. Situacija je u mnogim aspektima slična s Egiptom. U Egiptu je masovne anti-vladine prosvjede potaknuo pokret pod nazivom "Tamarod" (Pobuna) te je isti taj pokret sada osnovan i u Tunisu. Tuniški Tamarod poziva narod na ulice i na rušenje islamističke vlade.

Tuniški premijer, Ali Larayedh, "osudio je atentat", no također istaknuo: "Protivimo se svim pozivima na rušenje vlade i Ustavnog Vijeća s ciljem stvaranja političkog vakuuma". Izgleda kako je Larayedh svjestan situacije pa je tako za vrijeme sinoćnjeg obraćanja putem državne televizije povukao paralelu s događanjima u Egiptu. "Neki žele iskoristiti ove događaje za rušenje demokratskog procesa, odvlačenje zemlje u nepoznato, bilo da se radi o kaosu, građanskom ratu ili povratkom u despotiju", rekao je.

Vođa stranke Ennahda, Rached Ghannouchi, također je rekao kako se nastoji "zaustaviti tuniški demokratski proces" istaknuvši kako je ovo "jedini uspješan demokratski model u regiji, naročito nakon nasilja u Egiptu, Siriji i Libiji". "U Tunisu se neće desiti egipatski scenarij, mi ćemo opstati", rekao je u razgovoru za Reuters.

Jasno je kako se Ghannouchi nada "opstanku", no opstanku se nadao i Ben Ali i Mubarak i Morsi. Činjenice je kako tuniški Islamisti iz Ennahde nemaju previše potencijala za opstanak jer temelji na kojima su došli do pozicije vlasti nisu stabilni. Pritom se treba vratiti nekoliko godina unatrag, na početak 2011. Nužno je postaviti pitanje - tko je srušio Bena Alija? Islamisti definitivno nisu. Režim Bena Alija srušili su ljevičari i sekularni prosvjednici u povijesnom trenutku narodnog ustanka protiv korupcije, nepotizma i despotske vladavine Alija. Oni, mahom mladi i obrazovani ljudi, tražili su nešto bolje za sebe i svoju zemlju. To je bila njihova primarna agenda u rušenju režima koji je autoritaran, ali i - to je jako važno napomenuti - sekularan.

Kao i u Egiptu, nakon pada despota prosvjednici nisu imali konkretne ideje što učiniti dalje. U tom trenutku "iz pozadine" stižu islamističke organizacije kao što je Ennahda, osnovana početkom 80-ih, čija je ideologija bliska Muslimanskoj Braći u Egiptu i drugim zemljama, primjerice Erdoganovom AKP-u u Turskoj. Osvajaju vlast na demokratskim parlamentarnim izborima te vladaju u koaliciji s nekoliko manjih sekularnih stranaka. No, baš kao i u Egiptu, došavši na poziciju vlasti Islamisti rade premalo da bi se u post-tranzicijskom periodu osiguralo nacionalno jedinstvo.

Povrh toga imamo i nagli uspon "Salafizma" - ili drugim riječima: uspon brojnih skupina koje su još "desnije" od stranke Ennahda. Mnogi Salafisti, među kojima možemo diferencirati Salafiste Džihadiste i "znanstvene" Salafiste, ni nemaju namjere baviti se političkim procesom već im je cilj uspostava moralno čistog Kalifata koji bi bio okarakteriziran potpunom implementacijom Šerijatskog zakona.

Za sekularno stanovništvo - a u malo kojoj arapskoj zemlji nailazimo na toliko izražen sekularni karakter kao u Tunisu - ovakve ideje potpuno su nedopustive. No, stvari su sada već izmakle kontroli. Oni koji su podigli glas za sekularne tekovine Tunisa završavaju s po desetak metaka u tijelu. Ovo je ekspresni vlak prema izbijanju daleko većeg sukoba, možda i građanskog rata. U mnogočemu situaciju u Tunisu zapravo je i napetija nego u Egiptu.

Ne treba ni spominjati koliki će ovo negativan utjecaj imati na turističku industriju Tunisa. Posljedice se već osjećaju, poznati Festival Kartage već je otkazan zbog aktualnih događanja u zemlji.

Na kraju, spomenimo i vojsku - vojska u Tunisu nije ono što je vojska u Egiptu ili što je prije nekoliko godina bila vojska u Turskoj. Tuniška vojska nije utjecajna u političkim procesima kao primjerice u Egiptu, no unatoč činjenici da povijest tako sugerira, aktualnosti su poprilično nepredvidljive tako da se ne može sa sigurnošću reći na koji način će vojska reagirati. Jučer smaknuti Brahmi imao je samo riječi hvale za potez egipatske vojske u svrgavanju Morsija s vlasti.

Spomenimo i to kako je na funkciji predsjednika Tunisa sekularist Moncef Marzouki, no njegova uloga nije pretjerano utjecajna. Pozvao je na "mir i dijalog".

Hoće li atentat na Brahmija biti presudan trenutak u kojem bi Islamisti mogli izgubiti još jedan bastion koji su naglo osvojili pod okriljem tzv. "Arapskog proljeća", moglo bi se uskoro saznati. Čak i ako aktualni anti-vladini prosvjedi ne dovedu do rušenja vlasti, mnogi ističu kako Ennahda već mjesecima gubi popularnost u narodu te njihov pad postaje sve izvjesniji.

advance.hr

_________________
slikaslika
Ako su neki zivoti savrsena kruznica, drugi uzimaju oblik koji ne mozemo predvidjeti ni shvatiti. Gubitak je bio dio moga putovanja. No i pokazao mi je sto vrijedi.
Kao i ljubav na kojoj mogu jedino biti zahvalan.


Povratak na vrh
  
 
 Naslov: Re: Tunis
PostPostano: 10 lis 2015 17:44 
Online
Administrator
Avatar

Pridružen: 02 ožu 2011 14:18
Postovi: 10973
Lokacija: Samobor
Nobelova nagrada za mir i posljednja nada za novu generaciju demokracije na Bliskom istoku: Ako propadne tranzicija u Tunisu od Arapskog proljeća ostati će samo zima


Tuniski medijatori koji su dobili ovogodišnju Nobelovu nagradu za mir zaslužni su za spašavanje demokratske tranzicije na mjestu rođenja Arapskog proljeća, a u vrijeme goleme i duboke krize u Tunisu. Zahvaljujući radu Kvarteta za nacionalni dijalog, ova sjevernoafrička država je prošle godine prihvatila novi ustav i demokratski izabrala novog predsjednika po prvi puta. To je Beji Caid Essebsi.

Ova nagrada je zahvala svim šehidima demokratskog Tunisa, izjavio je čelnik unije UGTT, dijela kvarteta koji nije aktivan od početka ove godine. Houcine Abassi je rekao kako je napor mladeži omogućio zemlji da okrene stranicu dalje. Kvartet također uključuje Tunisku konfederaciju industrije, trgovine i rukotvorina, Tunisku ligu za ljudska prava i Tuniski red odvjetnika.

Arapsko proljeće započelo je u Tunisu 2010. i 2011., ali se brzo proširilo u ostale zemlje Sjeverne Afrike i Bliskog istoka, rekao je predsjedavatelj odbora za dodjelu Nobelove nagrade za mir Kaci Kullmann Five u Oslu, prilikom dodjele nagrade. U mnogim od tih zemalja, nastavio je Five, borba za demokraciju i ljudska prava i dalje se vode, ali je Tunis doživio demokratsku tranziciju temeljenu na životnom civilnom društvu, sa zahtjevima za poštivanje temeljnih ljudskih prava.

Prije dvije godine, usred kaosa stvorenog revolucijama u regiji, budućnost Tunisa izgledala je teška. Ova zemlja je bila politički paralizirana, te je pod prijetnjom bio čitav demokratski proces započet rušenjem nekadašnjeg tuniskog vladara Zine El Abidine Ben Alija u siječnju 2011. Ubojstva dvojice oporbenih odvjetnika Chokrija Belaida i Mohameda Brahmija 2013. šokiralo je ovu inače mirnu naciju. Islamistička stranka Ennahda, pobjednik prvih poslijerevolucionarnih parlamentarnih izbora u listopadu 2011., bila je rascjepkana u frakcije, a njezini kritičari su bojkotirali rad nove ustavotvorne skupštine i organizirali masovne demonstracije.
UGTT je pomogao vratiti problematičan proces pomirenja i demokratizacije za pregovarački stol. Ova unija je nastala 1946., a osnovao ju je Farhat Hached, nacionalistički vođa koji je ubijen u atentatu 1952., četiri godine nakon što je Tunis proglasio nezavisnost. Ima članstvo od oko pola milijuna ljudi i mrežu u cijeloj zemlji, te je sposoban organizirati velike prosvjede i štrajkove kao znak društvenih problema. Ima povijest upletanja u politiku, pa čak i priklanjanja redovima vlade nakon nezavisnosti, a prije nego što je pao prvi predsjednik Tunisa Habib Bourguiba.

Pod Ben Alijem, UGTT je bio jedini sindikat u državi i jedina nacionalna politička snaga osim vladajuće stranke predsjednika. Njegovi napori su široko prihvaćeni među političkom klasom Tunisa koja smatra da je sindikat spriječio polarizaciju društva između islamista i ne-islamista, čime je Tunis izbjegao kaos koji se može vidjeti u drugim zemljama Arapskog proljeća.

U listopadu 2014.sekularna stranka Nidaa Tounes, koju vodi Essebsi, dobila je parlamentarne izbore i izbacila Ennahdu, a u prosincu Essebsi je postao predsjednikom Tunisa u prvim slobodnim predsjedničkim izborima. Tuniski predsjednik je nakon davanja Nobelove nagrade kvartetu izjavio da je ta nagrada znak puta konsenzusa, jer Tunis nema drugog rješenja nego dijalog unatoč ideološkim razlikama. Glavni tajnik Amnesty Internationala Salil Shetty je također izjavio da se radi o signalu nade i pravedne razina zahvale članovima jačajućeg civilnog društva i ljudskih prava u društvu koje se i dalje bori s nasljedstvom desetljeća represije i iskorištavanja. Mnogobrojni drugi državnici i međunarodne organizacije uputile su čestitku i poruke nade Tunisu.

Ipak, Tunis čeka odgovor na velike izazove, prije svega na džihadističko nasilje. U ožujku teroristi su ubili 21 turista u muzeju Bardo u glavnom gradu, a u lipnju je ubijeno 38 stranih turista u poznatom tuniskom ljetovalištu. Mlada demokracija u Tunisu trenutačno se suočava s mnogobrojnim sigurnosnim prijetnjama, među kojima je i teroristička skupina Daeš. I dok su postignuti važni napretci u dostizanju političkog konsenzusa i osnivanja lakšeg puta za proces demokratizacije i stabilizacije zemlje, ovo su pravi izazovi za Tunis. Oni proizlaze kako izvana, tako i iznutra. Postoje jake ekonomske nejednakosti između obalnog pojasa i unutrašnjosti, kao i između urbanog i ruralnog područja, a tu je i ideološki ekstremizam te nejaki odnos sigurnosnih institucija i naroda.

Volatilnost regionalnog susjedstva je primarni eksterni čimbenik nesigurnosti. Napadači u Soussi i Bardou obučeni su u susjednoj Libiji. Nakon što je Libija utonula u građanski rat, središnja vlada je izgubila kontrolu nad velikim dijelovima teritorija, gdje su terorističke organizacije osnovale kampove za obučavanje terorista. Granica između Libije i Tunisa se slabo nadzire, te je postala plodnim tlom za kretanje oružja, droge i terorista. I drugi tuniski susjed Alžir doživio je terorističke napade, posebice duž granice s planinskom regijom Chaambi u Tunisu.

Tunis ne može donijeti odluke o prioritetu politike. Da li je potrebno da zemlja postigne sigurnost prije nego Tunižani prihvate ekonomske reforme? Ili su dugoročne ekonomske reforme potrebne za napredak prema rješenju sigurnosnih prijetnji? Do sada je Tunis griješio na obje strane. Nakon masakra stranih turista u Soussi, predsjednik Essebsi je objavio izvanredno stanje te povećao ovlasti države za primjenu sigurnosnih mjera. Novi antiteroristički zakon je predstavljen u siječnju ove godine i postao je djelatan od srpnja. O ovom se zakonu godinama raspravljalo, ali nakon masakra je jedinstveno prihvaćen unatoč javnom dokazu domaćih i međunarodnih skupina za ljudska prava da je drakonski. Zakon predviđa smrtnu kaznu za terorističke zločine, ali ove organizacije tvrde da se definiranje terorizma naširoko shvaća.

Pod režimom Bena Alija, Tunis je postao rastuće tržište i na putu da postane jednak zemljama s nižim prihodima u Europi. Tunisko gospodarstvo patilo je u vrijeme ustanka 2011. od visokih razina nezaposlenosti, posebice među mladima, koje su bile dvostruko veće od službene stope nezaposlenosti. Široko rasprostranjena korupcija bila je prisutna na svim razinama vlasti, a posredstvom Ben Alija najviše su dobivale odabrane obitelji i njegovi bliski suradnici. Sve veće nejednakosti dohotka i bogatstvo vodili su rastućim stopama siromaštva, te je raslo crno i sivo tržište. Istovremeno, infrastruktura zemlje je propadala.

Pet godina kasnije Tunis je i dalje manje-više u istom stanju. Da bi se osigurao viši i inkluzivniji rast, smanje nejednakosti u dohotku i regionalnim razlikama, te da se stvori bolja poduzetnička klima, Tunis mora proći niz strukturalnih ekonomskih reformi. Među njima se nalaze racionalizacija sustava subvencija i proširenje oporezivanja; promjena poslovnih i ulagačkih pravila kako bi se ohrabrili domaći i strani ulagači; unaprijediti fleksibilnost tržišta rada promjenom sadašnjih zakona o radu i pravilnicima koji obeshrabruju zapošljavanje; jačanje financijskog sustava kako bi postao više učinkovit i da podupire privatni sektor; napredovanje privatizacijskog procesa kako bi se uvela učinkovitost i profitabilnost državnim kompanijama; i unapređenje kvalitete obučavanja i smanjivanja nebrige za vještine i profesionalnost u odnosu ponude i potražnje na radnom mjestu.

Tek je u rujnu ove godine Ministarstvo razvoja izašlo s prvim petogodišnjim razvojnim planom za vremensko razdoblje 2016.-2020., koji uključuje reforme i vladine strategije dosezanja gore spomenutih planova. Ovaj plan planira gospodarski rast od prosječno pet posto tijekom tog petogodišnjeg razdoblja, te smanjivanje nezaposlenosti s 15,2 na 11 posto. Glavno je pitanje hoće li Tunižani imati strpljenja čekati pet godina da ostvare ono što zahtijevaju sada i hoće li vlada imati dovoljno političke volje da doista izvrši potrebne reforme.

Predložen Zakon o nacionalnoj pomirbi je u tom smislu zabrinjavajući znak. Mnogi Tunižani u njemu vide korak unatrag jer predviđa amnestiju onim poduzetnicima koji su uključeni u koruptivne financijske transakcije, ukoliko plate nazad iznos koji su dobili u tim transakcijama vladi. I dok vlast tvrdi da se radi o načinu poticanja domaćeg i stranog ulaganja, učinkovito se time nagrađuju ključni pobornici Ben Alijevog režima,te im se omogućuje nastavak djelovanja bez otkrivanja izvora njihovih financijskih sredstava.

Tunis je uzor-model Arapskog proljeća. Zemlja je dobila značajnu pohvalu da je omogućavanje političkih prava i demokratskih institucija moguće i na Bliskom istoku. Ali, uspjeh ili poraz Tunisa ima posljedice za političku i ekonomsku uključivost i u drugim zemljama arapskog svijeta. Političke promjene koje su se zaredale nakon 2011. sada čine uzrok nemira u mnogobrojnim zemljama, a politički zemljovid Tunisa se nije značajno poboljšao od početka ustanka i zbacivanja Ben Alija s vlasti.

Tuniske vlade su odbile prioritizirati ekonomske reforme. U usporedbi s političkom situacijom, ekonomsko stanje u Tunisu je danas mnogo gore nego što je bilo prije Arapskog proljeća. Zemlja ima nizak ekonomski rast, vrlo visoku nezaposlenost (posebice među mladima), velike vanjske i proračunske neravnoteže, rastuće siromaštvo, povećanje razlika u dohotku bogatih i siromašnih, urbanog i seoskog stanovništva. Nedostatak ekonomskog razvoja riskira da se zaustavi bolan politički napredak koji je do sada ostvaren. Već sada su Tunižani pesimistični oko demokracije i smatraju da nisu u boljoj poziciji od one prije ustanka. Dvije glavne političke stranke pokazale su značajnu razinu fragmentacije, a središnja vlada nije započela decentralizaciju za jačanje regija.

Novi antiteroristički zakon ocrtava brige koje muče Tunis danas. Povećanje izvršnih ovlasti govori o opasnosti koja leži u samom Tunisu. Uslijed ogromne nezaposlenosti mladih Tunižana, mnogi među njima okrenuli su se kriminalu i terorističkim skupinama. Trenutačno je Tunis pojedinačno prva zemlja na svijetu po broju boraca u terorističkoj skupini Daeš u Siriji i Iraku. Velik je broj prešao u Libiju, te se tamo obučavaju i organiziraju terorističke akcije, zbog čega je tuniska vlada podigla obrambeni zid na poroznoj tunisko-libijskoj granici. Međutim, to nije riješilo pitanje terorizma, jer se on rađa među samim Tunižanima.

Tunis je posljednja nada za uspješnu demokratsku i gospodarsku tranziciju na Bliskom istoku. Ako propadne, od Arapskog proljeća će ostati samo zima. Ekskluzivan fokus samo na političke reforme, a na račun ekonomskog zanemarivanja. Sada sve manje vremena preostaje da se ove dvije sastavnice zdrave države uravnoteže. Oni koji ukazuju na politički uspjeh Tunisa trebali bi stoga zaustaviti svoju euforiju. Svima je u interesu da Tunis uspije. I dok je odgovornost za taj uspjeh na samim Tunižanima, međunarodna zajednica može i treba imati značajnu ulogu u transformaciji države i u sustavnim reformama. Ako gospodarstvo Tunisa uskoro ne vidi unapređenja, od političke transformacije ostati će samo Nobelova nagrada za mir.

advance.hr

_________________
slikaslika
Ako su neki zivoti savrsena kruznica, drugi uzimaju oblik koji ne mozemo predvidjeti ni shvatiti. Gubitak je bio dio moga putovanja. No i pokazao mi je sto vrijedi.
Kao i ljubav na kojoj mogu jedino biti zahvalan.


Povratak na vrh
  
 
 [ 2 post(ov)a ] 

Vremenska zona: UTC + 01:00 [LJV]


Online

Trenutno korisnika: crawl i 0 gostiju.


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš postati privitke.

Idi na:  
Powered by phpBB © 2000, 2002, 2005, 2007 phpBB Group
HR (CRO) by vaper club