|
Torcida se neće tako lako pomiriti s nalazom Unutarnje kontrole Policijske uprave zagrebačke koja je zaključila da je intervencija policije u Zelini nakon nogometne utakmice Zelina – Hajduk bila opravdana, kako što se tiče povoda, tako i što se tiče upotrijebljenog “asortimana” – palica, suzavca i tko zna čega sve ne.
Na adrese unutarnje kontrole nadležnih policijskih postaja, Službe za nadzor, unapređenje rada i razvoj policije pri Uredu glavnog ravnatelja policije, ministru Ranku Ostojiću, Odjelu za predstavke Ureda Predsjednika Republike, te istoimenom odjelu Hrvatskog sabora, Uredu za ljudska prava Vlade RH, Pučkom pravobranitelju i Centru za mirovne studije poslali su predstavku u kojoj detaljno obrazlažu koje je sve članke Zakona o policijskim ovlastima i poslovima, kao i Pravilnika o načinu postupanja policijskih službenika policija prekršila, a sve je to začinjeno brojnim svjedočanstvima, te bogatom foto i videodokumentacijom.
Unutarnja kontrola PU zagrebačke ustvrdila je kako su “sredstva prisile bila ograničena na najmanju nužnu mjeru, i s neznatnim posljedicama”, dok su Torcidu optužili da je kamenjem, kolcima i granjem napala policajce i oštetila dva policijska vozila. Ta “najmanja nužna mjera” našeg je sugovornika gotovo stajala života. On, naime, ima ozbiljnih zdravstvenih problema s disanjem, ima napadaje gušenja koji ga mogu stajati života, lijekove stalno nosi sa sobom.
- Bio sam u Zelini s malo starijom ekipom, svi su otprilike 40-godišnjaci, a među njima je dobar dio ratnih vojnih invalida. Dio njih je prije kraja utakmice, već na poluvremenu, otišao sa stadiona u obližnji kafić, pa sam im se nakon nekog vremena i ja pridružio. Bilo je u kafiću nas desetak, a bilo je i mještana. Družili smo se, častili se, pala je i zaj..., ma sve je bilo u najboljem redu, čaša se nije razbila. Taman smo mislili ići, platili smo račune, kada je u kafić upalo desetak policajaca. Začulo se odmah: “Ajmo, gubite se!” Netko im je rekao: “Evo idemo, samo da popijemo piće do kraja”, i to kao da im je bio znak da počnu s mlaćenjem. Navalili su na nas, mene je jedan odmah gurnuo na šank, stavio mi lisičine na ruke, ljudi su padali jedni preko drugih, pljuštali su udarci.
Ja sam im rekao da imam problema sa zdravljem, pitao sam ih: “Šta vam je?” i tada su me bacili na pod. E, tada je počelo, jedan mi je stao čizmom na glavu, drugi mlatio, malo kolinom, malo šakama – iznosi naš sugovornik dramatične trenutke, o kojima svjedoče i liječnički nalazi o kontuzijama na glavi. To je, međutim, bio tek početak njegovih problema. Premlaćenog su ga policajci ubacili u “maricu”.
- Pokušao sam im reći da imam problema s disanjem, da su mi u džepu od jakete i liječnički nalazi i tablete, molio ih da mi, ako me ne žele odvezati, barem dodaju tablete, ili da pozovu Hitnu. Na to je policajac izvadio suzavac i u mene i u momka koji je bio do mene ispraznio cijelu limenku, a zatim zatvorio vrata. Mislio sam da ću umrit od napadaja, od gušenja. Odvezli su nas u policijsku postaju, tu sam ih opet molio da zovu Hitnu, ili mi bar daju tablete, ali ih ništa nije bilo briga.
Srećom, uskoro je u postaju ipak stigla liječnica koja ga je odmah poslala na Hitnu, gdje je dobio tablete za smirenje. Nakon što je, sat-dva kasnije, došao k sebi, opet je utrpan u “maricu”. - Stavili su me u neki mali kombi u kojem je bilo zagušljivo, nisam mogao disati. Molio sam ih da me prebace u veće vozilo, a policajac je samo odgovorio: “Umri!” – kaže naš sugovornik. Prema njegovim riječima, kada su policajci u kafiću počeli s mlaćenjem, navijače Hajduka pokušali su zaštititi lokalni mještani, čak i konobarica kafića, no tada su udarci počeli pljuštati i po njima.
Spasio ih je “kaj”, kaže naš sugovornik. Što se dalje događalo, jednom dnevnom listu ispričao je Benjamim Perasović, ugledni sociolog, autor knjige “Urbana plemena”, koji se kao navijač Hajduka poslije utakmice našao u koloni navijača koje je policija sprovodila od stadiona do parkirališta. U tri navrata, po njegovu svjedočenju, policija je “napadala” navijače natjerujući ih po lokalnim livadama, udarajući ih dok su bili vezani ili bez da su navijači pružali bilo kakav otpor.
Priču našeg sugovornika potvrđuje Mladen, 43-godišnji ratni vojni invalid. Susret s pripadnicima interventne policije pamtit će po nagnječenju rebara i prsnog koša, kao i po brojnim kontuzijama.
- To je bilo čisto divljaštvo, nakon svega samo se pitam: zašto? Kada su počeli mlatiti, pokušao sam zaštititi svoje prijatelje koji su invalidi kao i ja, odgurnuo sam jednog policajca, a tada su me pomeli po nogama i počeli mlatiti dok sam bio na podu. Nakon svega, rekao sam im da sam vojni invalid, a policajac je odgovorio: “Šta je mene briga di si se ti borio i koga si branio.” Kao da smo u Jugi, prvo te premlate, a onda pitaju što si skrivio!
_________________
Ako su neki zivoti savrsena kruznica, drugi uzimaju oblik koji ne mozemo predvidjeti ni shvatiti. Gubitak je bio dio moga putovanja. No i pokazao mi je sto vrijedi.
Kao i ljubav na kojoj mogu jedino biti zahvalan.
|
FAQ
Postano: 08 pro 2012 11:46 
