Vaper club

Put od milijun koraka - Via Dinarica



Uz velika prirodna bogatstva, cijelo dinarsko područje je bogato povijesnim i kulturnim naslijeđem, što predstavlja idealnu priliku za regionalnu suradnju među zemljama koje Dinaridi prirodno povezuju. Upravo s tom idejom, nastao je međunarodni projekt Via Dinarica, kojemu su cilj unaprjeđivanje, razvoj i povezivanje potencijala Dinarskoga gorja. Projekt ukazuje na potencijale koje regija ima, kako za regionalni razvoj i pustolovni turizam, tako i za sportske i društvene djelatnosti u planinskim područjima. Projekt je inicirao Program Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP) iz Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Hrvatske. UNDP je kao nositelj projekta dosad izgradio mrežu partnera i suradnika na nacionalnoj razini.

Put od Slovenije do Albanije

Glavna okosnica projekta Via Dinarica je trasiranje, uređenje i promoviranje atraktivnog dinarskog mega-puta od Slovenije do Albanije. Osmišljavanje takvoga puta i cjelokupni projekt potaknut je uspješnim primjerom Via Alpine, puta koji je umrežavanjem osam alpskih država omogućio ulaganje značajnih sredstava u razvoj alpske regije. Prostor Dinarskog gorja ima sve preduvjete da se na sličan način, uz osmišljeno korištenje i uvažavanje specifičnosti, unaprijede potencijali nerazvijenih planinskih područja. Takvih mega-putova ima još: najpoznatiji su Inka Trail u Peruu i hodočasnički put Svetog Jakoba (Camino de Santiago) u Francuskoj i Španjolskoj. Isti koncept slijede i europski pješački putovi.

Dinaridi prirodno povezuju

Via Dinarica je put namijenjen planinarima, biciklistima i drugim izletnicima koji posjećuju Dinaride kao turisti, ali istodobno i platforma za razvoj i unaprjeđenje životnih i radnih uvjeta za ljude koji u Dinaridima žive. Jedan od temeljnjih ciljeva projekta je, uz planinarske aktivnosti, promovirati lokalno gospodarstvo i time turistima približiti domaću hranu, smještaj, različite usluge i slično. Osim toga, središnji motiv Via Dinarice je regionalno povezivanje u ostvarenju zajedničkih razvojnih ciljeva. Taj motiv izražen je kroz projektni moto Via Dinarice – eng. »Connecting naturally« – prirodno povezuje. Među narodima koje kao okosnica povezuje Dinarsko gorje postoje snažne povijesne i kulturne veze te brojne sličnosti koje proizlaze iz stoljetnih povijesnih doticaja. Uostalom, jezici kojima se služe narodi na dinarskom području omogućavaju da se ljudi neposredno razumiju. Ta povezanost dobar je temelj za projektno povezivanje u razvoju prostora koji ti narodi dijele.

Govoreći o povijesnim i kulturnim obilježjima dinarskog prostora, ne treba zaboraviti da upravo naziv Dinarskoga gorja ima korjene u nazivu ilirskog plemena Dindari koje je obitavalo na širokom dinarskom prostoru prije doseljenja Slavena. Ime je također sačuvano u nazivu dviju hrvatskih planina (Dinara kod Knina i Dinara kod Omiša). Vrh planine Dinare, visok 1831 metar, ujedno je i najviša točka u Hrvatskoj i kao takva ima posebno nacionalno značenje.

Tri linije



Via Dinarica sastoji se od tri osnovna smjera (koridora) – tri usporedne trase. Plava linija prati jadransku obalu povezujući primorski niz dinarskih planina, bijela linija obuhvaća visoke Dinaride, a zelena linija unutrašnje Dinaride. Sve tri linije koridora Via Dinarice protežu se duž dinarskog područja Hrvatske, a djelomično se i dodiruju. U Hrvatskoj Via Dinarica obilazi šest nacionalnih parkova (Risnjak, Sjeverni Velebit, Paklenica, Plitvička jezera, Krka, Mljet), četiri parka prirode (Učka, Velebit, Vransko jezero, Biokovo) i dva stroga prirodna rezervata (Bijele i Samarske stijene te Rožanski i Hajdučki kukovi na Velebitu).

Zanimljivosti:

- 200 planina,
- 240 vrhova preko 2000m,
- 20 nacionalnih parkova,
- 19 lokaliteta svjetske baštine pod zaštitom UNESCO-a,
- 2200km riječnih tokova,
- 200 prirodnih jezera,
- 15000 speleoloških objekata,
- 38000 registriranih biljnih i životinjskih vrsta,
- 70000 antičkih i srednjovjekovnih spomenika i drugih arheoloških lokaliteta,

Naj:

- najveće krško područje na svijetu,
- najdublji kanjon u Europi - kanjon Tare,
- dvije posljednje europske prašume: Peručica i Biogradska gora,
- najviši vrh Maja Jezerce - albanske Prokletije, 2694m
- najveće planine: Velebit, Dinara, Biokovo, Maglić, Durmitor i Prokletije

Izvori:

- časopis "Hrvatski planinar", listopad 2014, A. Čaplar,
- http://viadinarica.hr
- https://viadinarica.com/en/
- https://trail.viadinarica.com/hr/

Bijela linija

Bijela linija Via Dinarice pruža zainteresiranim obilaznicima priliku da uzdužnim obilaskom dobro upoznaju raznolike prirodne vrijednosti hrvatskih planina. Prateći smjer pružanja Dinarida, ona povezuje najatraktivnije hrvatske planine, vrhove i vidikovce, koristeći infrastrukturu najpopularnijih hrvatskih planinarskih obilaznica (Goranski planinarski put, Kapelski planinarski put, Velebitski planinarski put). Najvišu točku dostiže na planini Dinari, najvišem vrhu Hrvatske, ujedno i planini koja je dala ime cijelom Dinarskom gorju i putu Via Dinarica. Pružajući iznimnu priliku za upoznavanje samoga srca hrvatskih Dinarida, put obuhvaća sva tri hrvatska planinska nacionalna parka, oba hrvatska stroga prirodna rezervata te najveći hrvatski park prirode. Bijela linija preporučuje se iskusnim i dobro opremljenim planinarima. Najpogodnije ju obilaziti u ljetnom razdoblju, budući da su u zimskim mjesecima dionice u Gorskom kotaru, na vršnom dijelu Velebita i na Dinari pokrivene snijegom, koji se može zadržati i do kasnoga proljeća.



Trasa

Bijela linija iz smjera Snežnika u Sloveniji u Hrvatsku ulazi na graničnom prijelazu Babino polje / Prezid. Nakon prestanka schengenskog graničnog režima na granici Hrvatske i Slovenije i ostvaranja drugih preduvjeta predviđeno je da se smjer bijele linije Via Dinarice premjesti na trasu nekadašnjeg spojnog puta Snežnik – Snježnik. Kroz veći dio Gorskog kotara, od Prezida do Bijelih stijena, bijela linija prati trasu Goranskog planinarskog puta, osim na kratkoj spojnici, između sela Razloga kod izvora Kupe i Crnog Luga u Nacionalnom parku Risnjak. Put obilazi planine Tuhobić, Bitoraj, Bjelolasicu te Samarske i Bijele stijene. U području od Bijelih stijena do Kolovratskih stijena, bijela linija u potpunosti prati trasu Kapelskog planinarskog puta. U području od Kolovratskih stijena do Vratnika i dalje do Nacionalnog parka Sjeverni Velebit, put prati trasu nekadašnjeg spojnog puta Kapela – Velebit. Spojni put se posljednjih desetljeća više ne održava, ali nekadašnju trasu nije teško pratiti, pogotovo na području Senjskog bila na Velebitu, gdje su senjski planinari uspostavili Senjsku obilaznicu.

Na Velebitu, Via Dinarica prati trasu Velebitskog planinarskog puta. Na području sjevernog i srednjeg Velebita glavna okosnica je glasovita Premužićeva staza, a obilazak te staze može se lako dopuniti usponima na atraktivne vrhove u blizini staze. Na području Nacionalnog parka Paklenica bijela linija obilazi najviše velebitske vrhove (Vaganski vrh i Sveto brdo), a zatim se nastavlja u jugoistočnom smjeru na Tulove grede i Crnopac te silazi do Gračaca i Cerovačkih špilja, najljepših špilja u Hrvatskoj. U visinskoj zoni između Tulovih greda i Prezida linija se nakratko prekida zbog minski sumnjivih područja.

U daljnjem dijelu puta, od Gračaca do Knina, glavni smjer kretanja je državna cesta D1. Kako bi se izbjegla 55 kilometara duga cestovna dionica, put povezuje atraktivne točke koje imaju razvojni potencijal (najjužniji izdanci Velebita, brdo Poštak, izvor Zrmanje, brdo Oton itd.). Prije Knina odvaja se prominska varijanta bijele linije Via Dinarice, koja se preko rijeke Krke uspinje na Prominu, a zatim preko Kijevskog Kozjaka upućuje prema Vrlici i Cetini, gdje se ponovno spaja s bijelom linijom Via Dinarice.

Zbog posebnih obilježja planine Dinare koja je dala ime cijelim Dinaridima i putu Via Dinarica, bijela linija Via Dinarice se na području Dinare, od Knina do južnog ruba Kamešnice, grana u tri varijante. S planinarskog gledišta najatraktivnija je visinska troglavska varijanta koja vodi po vršnoj zoni Dinare, Troglava i Kamešnice (trasa tzv. »Puta Oluje«). Zbog zahtjevnog terena, ograničenih mogućnosti noćenja i opskrbe vodom te nemogućnosti prelaska državne granice u visinskoj zoni, kao alternative za tu varijantu obilaznicima u području Dinare ponuđene su još livanjska (preko prijevoja i graničnog prijelaza Strmica) i cetinska varijanta bijele linije (niz rijeku Cetinu prema Sinjskom polju).

Od Knina, preko Dinare, bijela linija prati zamišljenu planinarsku obilaznicu po Dinari, do izvora Cetine, gdje se spaja s prominskom varijantom, a odvaja od troglavske varijante. U daljnjem dijelu cetinska varijanta bijele linije prati nizvodno tok rijeke Cetine, uz obalu jezera Peruča, do ruba Sinjskog polja. Od jezera Peruča put se nastavlja na trasu hodočasničke Staze Gospi Sinjskoj kojom bijela linija izlazi na državnu granicu s BiH na graničnom prijelazu Aržano – Prisika.



Must see:

Nacionalni park Risnjak
Strogi prirodni rezervat Bijele i Samarske stijene
Nacionalni park Sjeverni Velebit: Zavižan – Rožanski kukovi – Alan
Nacionalni park Paklenica: vrhovi Velebita (Struge – Vaganski vrh – Sveto brdo)
Dinara: Brezovac – Dinara – Glavaš – izvor Cetine

_________________

Devils Marble EVO, Nautilus Oddy klon, Hercules...
ipv Mini, Kaya lite v2+ klon

Plava linija

Plava linija Via Dinarice pruža priliku za upoznavanje hrvatske jadranske obale.
Dio puta kroz Hrvatsku povezuje četiri slikovita hrvatska otoka (Krk, Rab, Pag, Mljet), dva najveća hrvatska poluotoka (Istru i Pelješac), vodi kroz tri nacionalna parka (Paklenica, Krka, Mljet) i četiri parka prirode (Učka, Velebit, Vransko jezero, Biokovo), spušta se u kanjone najljepših primorskih rijeka (Zrmanja, Cetina), prelazi preko najdužih hrvatskih mostova (Krčki most, Paški most, Šibenski most), obilazi krška plodna polja i brojne važne lokalitete hrvatske povijesti. Hrvatski dio jadranske obale poznat je upravo po jedinstvenom spoju planina i mora, koji omogućuje idealno kombiniranje doživljaja koji pružaju more i priobalje, s doživljajima boravka i kretanja u planinama. Na Plavoj liniji Via Dinarice, izuzev u Parku prirode Biokovo, nema zahtjevnih i teško prolaznih putova, a idealna je za obilazak biciklom.



Osnovna obilježja primorskih planina izravno su povezana s njihovom pripadnošću dinarskom gorskom sustavu. Jedno od glavnih obilježja je njihova vapnenačka građa, a ostim toga vrijedi zapaziti da se Dinaridi protežu usporedno s jadranskom obalom, smjerom sjeverozapad–jugoistok, u nekoliko usporednih nizova. Budući da ti nizovi započinju s otočnim planinama, jadranske otoke zapravo treba promatrati kao potopljeni dio Dinarskog gorja. Zanimljivo je zapaziti da su priobalne planine na hrvatskom jugu uglavnom oskudne vegetacijom, dok su na sjevernom Jadranu sve planine pokrivene bogatim šumskim plaštom. Otoci, međutim, pružaju potpuno suprotnu sliku: dok su sjeverni otoci pretežito goli (Krk, Rab, Pag), što idemo dalje prema jugu, otoci su sve zeleniji i bogatiji vegetacijom (Mljet).

Dinaridi svojom visinom i dužinom predstavljaju oštar zid prodoru mediteranskih utjecaja u unutrašnjost. Unatoč obilnim oborinama na granici dviju klimatskih regija, ima vrlo malo površinskih vodotoka, a voda brzo nestaje u škrapama, ponorima i podzemnim šupljinama. Posjetitelji primorskih planina moraju imati na umu da ljeti na planinama uz more nema svježine kao u višim planinama, pa je u ljetno doba bolje izbjegavati teške uspone. Uz to, prilične neugodnosti može izazvati bura čiji naleti znaju biti veoma opasni. Idealno vrijeme za obilazak Plave linije Via Dinarice u Hrvatskoj su kasno proljeće i jesen.

Na Plavoj liniji Via Dinarice, izuzev u Parku prirode Biokovo, nema zahtjevnih i teško prolaznih putova, a uzdužni obilazak omogućava upoznavanje međusobno vrlo različitih primorskih krajeva i njihovih zanimljivih krških obilježja.

Trasa

Plava linija ulazi u Hrvatsku kod vrha Žbevnice na Ćićariji, iz smjera Slavnika u Sloveniji. Kao prilazna varijanta može se koristiti i put koji započinje na rtu Savudriji, a na putu prema Žbevnici koristi trasu Istarskog planinarskog puta, Parenzane i Europskog pješačkog puta E-12. Po Ćićariji i Učki Via Dinarica prati dionicu Istarskog planinarskog puta do Poklona i vrha Vojaka, a zatim se usmjerava preko Ćićarije prema Matuljima. Slijedi uspon iz Klane u područje Obruča i Hahlića, odakle se ide visinskim područjem prema Platku, prateći trasu Riječke planinarske obilaznice (RPO). Od Platka put se spušta na Kamenjak, i spletom tzv. seniorskih putova silazi prema Bakarskom zaljevu i Krčkom mostu, gdje prelazi na otok Krk. Iz Valbiske na otoku Krku put se prebacuje u Lopar na otoku Rabu i dalje nastavlja uređenom mrežom atraktivnih putova (Premužićeva staza na otoku Rabu, područje Kamenjaka) do grada Raba. Iz grada Raba plava linija prebacuje se u Lun na otoku Pagu i vodi dalje uzdužno po Pagu. Put dalje dotiče Nacionalni park Paklenica i rubni dio Parka prirode Velebit, spuštajući se u kanjon Zrmanje.

Dionica od Zrmanje do Trogira nema planinski karakter, a idealna je za obilazak biciklom. U dijelovima kod Šibenika (Park prirode Vransko jezero, Nacionalni park Krka, brdo Trtar) postoje zanimljive pješačke dionice. Na području iznad Kaštelanskog zaljeva, put prati markiracije po Kozjaku, koristeći se djelomično trasom planinarskih obilaznica Kolijevkom hrvatske državnosti i Solinskog planinarskog puta. Put se preko Klisa nastavlja na planinu Mosor, koju prolazi uzdužno, do Gata i Omiša u kanjonu rijeke Cetine. Budući da na dionici od Omiša do Gornjih Brela ne postoji uzdužni put (po Omiškoj Dinari), Via Dinarica prati uzvodno tok rijeke Cetine prema Blatu na Cetini, a onda po cesti stiže u Gornja Brela. Na području Omiša i na rijeci Cetini postoje idealne mogućnosti za raznovrsne outdoor aktivnosti (penjanje, rafting).

Dionica puta po Parku prirode Biokovo dugačka je više od 100 kilometara i planinarski vrlo zahtjevna. Ovu je dionicu nemoguće proći bez jake logistike i dobre tjelesne kondicije. Okosnica je Biokovska planinarska staza, a obilazak te staze »u komadu« poznat je pod statusnim nazivom »Biokovski vuk«. Južni dio Biokova je unatoč nižoj nadmorskoj visini, također vrlo teško prohodan. Od Baćinskih jezera linija se spušta u Ploče.

Zadnji dio puta nastavlja se po Pelješcu, u Trpnju, dokle postoji trajektna veza iz Ploča. Na Pelješcu plava linija ide u Orebić i na vrh Sv. Ilije, a zatim od Orebića prati biciklistički put Maslina do Stona, odakle se trajektom prebacuje na otok Mljet, koji ima odličnu planinarsku infrastrukturu. Koridor ovdje nakratko vodi »obrnutim« smjerom, od jugoistoka prema sjeverozapadu, trasom Mljetskog planinarskog puta od Sobre do Pomene, budući da je na tom otoku takav smjer logičniji, a iz Pomene postoji brodska veza za Dubrovnik. Za obilazak dionice od Dubrovnika do Konavala preporučuje se kretanje biciklom jer zasad ne postoji odgovarajuća pješačka infrastruktura. Planina Sniježnica pruža izrazito zanimljive vidike na Konavle. Iz Konavala se plava linija prebacuje na tromeđu Hrvatske, BiH i Crne Gore, nastavljajući se na planini Orjen na Crnogorsku planinarsku transverzalu.



Must see:


- Park prirode Učka
- Otoci Rab i Pag
- Rijeka Zrmanja
- Nacionalni park Krka
- Kozjak i Mosor
- Park prirode Biokovo
- Poluotok Pelješac
- Otok Mljet (Nacionalni park Mljet)

_________________

Devils Marble EVO, Nautilus Oddy klon, Hercules...
ipv Mini, Kaya lite v2+ klon

Zelena linija

Zelena linija Via Dinarice pruža iznimnu priliku za upoznavanje netaknutih zelenih krajolika kroz uzdužni obilazak kontinentalnog područja Dinarskoga gorja. U Hrvatskoj zelena linija povezuje slikovite kutke Gorskoga kotara i zanimljiva a malo poznata lička područja na prostoru od grada Ogulina do Ličkog Petrovog Sela. Poseban čar zelenoj liniji Via Dinarici daju gorski vodotoci koji na svojem putu prema rijeci Savi tvore atraktivne kanjone s brojnim slapovima i drugim hidrološkim fenomenima.



Zelena linija Via Dinarice na jedinstven način povezuje rijeke Kupu, Iševnicu u Vražjem prolazu, izvor Dobre kod Skrada i ponor Dobre kod Ogulina, izvor i ušće rječice Kamačnik s čudesnom vodenom rapsodijom Plitvičkih jezera i prvim metrima rijeke Korane. Ova linija također povezuje i dva najveća hrvatska slapa – slap potoka Curka na Zelenom viru i slap Plitvice na Plitvičkim jezerima. Na Zelenoj liniji nema zahtjevnih i teško prolaznih putova, a uzdužni obilazak omogućava upoznavanje međusobno vrlo različitih, a mnogima premalo poznatih brdsko-planinskih krajeva.

Trasa

Zelena linija ulazi u Hrvatsku kod Broda na Kupi i odmah obilazi tok rječice Iševnice, prateći Goranski planinarski put kroz Vražji prolaz prema Skradu. Od Skrada do Ravne Gore postoji zanimljiv put preko Skradskog vrha, koji se u završnom dijelu podudara s dijelom trase Ravnogorskog planinarskog puta. Prostor od Ravne Gore do Vrbovskog nudi vrlo slikovit krajolik, a glavna poveznica je stara karolinska cesta koja povezuje ta dva naselja (18 km). Na dionici od Kamačnika do Kleka, prolazeći rubnim dijelom Velike Kapele zelena linija Via Dinarice ponovno prati Goranski planinarski put.

Od Kleka se zelena linija spušta u Ogulin, a zatim obilazi jezero Sabljaci i gradinu Modruš. Put se nastavlja južno Plaščanskom dolinom preko Plaškog, Ličkih Jasenica i Saborskog sve do Nacionalnog parka Plitvička jezera. Na dugačkoj dionici južno od Ogulina do Plitvičkih jezera zasad ne postoji adekvatna pješačka i turistička infrastruktura, ali je tim smjerom predviđeno je trasiranje dionice Europskog pješačkog puta E-6. Glavna okosnica kretanja u toj zoni cesta, a glavna vrijednost iznimno slikovit krajolik i priroda očuvana u izvornom obliku. Nacionalni park Plitvička jezera je jedinstvena zona prepoznatljive svjetske vrijednosti. Nakon Plitvičkih jezera, Zelena linija prebacuje se preko Ličkog Petrovog Sela u Bosnu i Hercegovinu, gdje se nastavlja u zonu rijeke Une.



Must see:

- Iševnica – Vražji prolaz – Skrad
- Vrbovsko – Kamačnik
- Klek – Ogulin
- Nacionalni park Plitvička jezera

_________________

Devils Marble EVO, Nautilus Oddy klon, Hercules...
ipv Mini, Kaya lite v2+ klon