Vaper club

Da velik broj ljudi ne shvaća ozbiljnost aktualne ekonomske krize pokazuju brojni "savjeti" koji se ovih dana daju Grcima - "Napravite što je i Island napravio !".
Naravno, misli se na referendum na Islandu u kojem je 93% građana glasalo kako neće vratiti novac kojeg su prokockale banke.

Očito je kako još uvijek postoji velika doza naivnosti kada je riječ o aktualnom stanju u globalnoj ekonomiji - mnogi i dalje vjeruju kako se izlaskom na referendum kao kakvim čarobnim štapićem mogu odagnati svi problemi.
Takvo mišljenje je podjednako netočno i opasno, a Island je najbolji primjer.

Republika Island je mala država-otok na sjevernom Atlantiku. Ima populaciju od 318,452 ljudi - već taj podatak trebao bi biti dovoljan argument za razbijanje svih mitova koji danas propagiraju "Islandsko rješenje".
Ali argumenata ima još mnogo.

Island je bio stabilna država s iznimno dobro organiziranom socijalnom politikom. Ekonomija se bazirala na izlovu ribe i ekstrakciji prirodnih resursa. Posljednjih desetljeća povećana je turistička industrija i izvoz aluminija.
Ljudi su bili radišni i živjeli dobro, životni standard bio je visok, a socijalni mir pravilo.

Idila će se naglo promijeniti dolaskom novog premijera David Oddsson-a na vlast. Oddsson je zaključio kako za Island nije dovoljna samo uređena socijalna država i produktivne tvornice, vrijeme je i za nešto više.
Uvodi se neo-liberalna politika po uzoru američkog predsjednika Ronalda Reagana i britanske premijerke Margaret Thatcher.

Prvi cilj - privući što više stranog kapitala. Da bi se to postiglo uvedene su brojne porezne olakšice, a tvornice i pogoni koji su dugi niz godine odlično funkcionirali pod državnim vlasništvom sada, se bacaju u kaos privatizacije.
Ipak, glavni cilj - izuzev privatizacije proizvodnje - bio je maksimalno liberalizirati financijski i bankarski sektor.
Kako bi svoj plan bez ikakve devijacije proveo do kraja, isti David Oddsson 2004. postaje guverner centralne banke Islanda.

Stanovnicima Islanda daju se ogromni stambeni i svi drugi krediti. Baš kao i ranije u SAD-u, sve restrikcije su uklonjene, dovoljno je ušetati u poslovnicu banke i reći koliko tražite.
Bankarski sektor je doslovno preko noći nabujao, ali postoji problem - Island je jako mala država po pitanju populacije. U kratko vrijeme krediti su dati svima i više nema prostora za "skupljanje" novih zaduženika.

Islandske banke u tom trenutku kao čopor divljih vukova jurišaju prema Europi. Da bi jedna banka bila uspješna na velikom europskom tržištu imperativ joj je da ima visoki rejting - simbol stabilnosti.
A tek netom privatizirane islandske banke imale su možda najviši rejting u svijetu - ponajviše zahvaljujući dugogodišnjoj stabilnosti života pod državnom administracijom.

Zbog te percepcije, islandske banke postale su pravi "hit" na britanskom, nizozemskom i drugim tržištima.
Do koje mjere je stvar postala nakaradna pokazuje i podatak kako su prije kolapsa 2008. islandske banke imale 500,000 klijenata - dok cijela država Island ima samo 300,000 ljudi.

Kako su se ova događanja odrazila na stanovnike Islanda?
80-ih godina privatno zaduženje je tvorilo oko 20% kućnog budžeta - 2007. postotak je narastao na strašnih 227%.
Dug kompanija bio je još veći - u 2007. iznosio je preko 300%.
Ali 10 godina koliko su islandske banke harale Europom bilo je dovoljno da se stvori lažna iluzija. Mladi Islanđani koji su mahom studirali industrijske fakultete, sada su masovno pohrlili po diplome iz financija, menadžmenta i sličnih zvanja.
Zašto i nebi? Pa izgledalo je kao da novac pada s neba, samo ga je trebalo pokupiti.
2001. na cijelom Islandu bilo je samo 2,000 osobnih automobila, 2008. ta brojka je narasla na 16,000.
Stvoreni su bankarski oligarsi, individualci koji su se na spekulaciji i financijskom kazinu obogatili do nemjerljivih razmjera.

Vidjevši ih u skupim luksuznim limuzinama, ostatak populacije se naivno ponadao kako će svi uskoro živjeti tako.
Iluzija je bila opipljiva i na granici masovne euforije - islandska burza je u periodu od 2004-2008 narasla za nevjerojatnih 900%.
Izgledalo je kako ništa ne može poći po zlu, desilo se dugo očekivano kapitalističko "čudo".

Ali već 2006. počinju se nazirati problemi. Svjetske agencije počele su islandskim bankama smanjivati kreditni rejting.
Unatoč tome oligarsi su pripremili teren za nove avanture koje će u konačnici potpuno uništiti državu - kreirane su tzv. "online" banke s izuzetno povoljnim uvjetima. Smatrajući Island još uvijek faktorom stabilnosti, velike količine novca iz Europe prebačene su u "virtualne" banke.

Imajući na umu kako je ovo 2006. možemo - iz sada već povijesne retrospektive - uvidjeti kako je slomljen Island. Uskoro (2008.) stiže ekonomska kriza, stvorena upravo na spekulantskom mešeteranju baš kao i u Islandu, samo u ovom slučaju na globalnoj razini.
Ulagači u islandske banke stali su u red kako bi povukli svoj novac - i? Novca nema !
A kako bi ga i bilo kada banke iza sebe imaju samo državicu od 300,000 ljudi, koji - da stvar bude gora - u ovom trenutku ništa ni ne proizvode osim financijskih spletki.

Kredibilitet islandskih banaka doslovno se raspao preko noći.
Dok su stanovnici Islanda još uvijek u bunilu, oligarsi napuštaju zemlju - jer u Islandu kavijar i šampanjac neće biti vidljiv još dugo, dugo vremena.
U 2009. zemlju je napustilo oko 7,000 ljudi. Ako kompariramo s ukupnom populacijom to je kao da milijun Talijana pobjegne iz Italije u godinu dana.
U prvom valu Island su napustili direktni krivci nacionalne katastrofe, ali država koju su ostavili iza sebe je sve osim nekoć mirna oaza na sjeveru Atlantika.
Prema posljednjim alarmantnim podacima - 1 trećina stanovnika priprema se na napuštanje zemlje.

Nijemi svjedoci pohlepe i raspada islandske elite su stotine skupocjenih SUV automobila poredani u luci glavnog grada Reykjavika - prodani u bescjenje ili na putu za staro željezo.

U državu uskoro ulazi MMF i "servisira" nastalu štetu klasičnim anti-radničkim programima: masovna otpuštanja i povećanje poreza radnicima.
Država gubi tlo pod nogama, vanjski dug je u periodu od 2007. do 2010. narastao s 28% na čak 116%.

Uskoro počinju prosvjedi i ulični nemiri što u konačnici dovodi do toliko spominjanog, sada već "mističnog", islandskog referenduma na kojem su Islanđani rekli "NE".
Referendum nije ništa drugo nego obična farsa, a objasnit ćemo uskoro i zašto. Jedino "NE" koje su Islanđani trebali reći je trebalo biti 90-ih godina kada su dopustili da im bankarska mafija i spekulanti preotmu uređenu državu i pretvore je u neo-liberalni kazino.

Po pitanju referenduma - stanovnicima Islanda s leđa je maknut samo teret direktnih bankarskih dugova, ne i ogromno vanjsko zaduženje zemlje (kojeg su stvorile upravo banke).
Dugovanje zapravo nije "maknuto" već "prebačeno" i to na leđa europskih radnika. Razlog tome je jako jednostavan, a istaknuli smo ga već pri početku ovog teksta - Island ima samo 300,000 ljudi i nema nikakve teoretske mogućnosti da tako mali broj ljudi ikada bude u stanju vratiti toliki bankarski dug. Samo s vanjskim dugom države Islanđani su već sada postali roblje financijskog sistema i ostat će još dugi niz godina.
A što se pak tiče konkretnog bankovnog duga, on iznosi "tek" nekoliko milijardi Eura - za malenu populaciju Islanda neriješiv problem, ali za globalno tržište samo kap u moru briga.

Referendumom se kupio kakav-takav socijalni mir u zemlji, jer MMF-u je u interesu da 300,000 Islanđana zapnu raditi što prije. A radit će kao nikada do sada. Dok sve povlastice i beneficije u kojima su uživali desetljećima sada mogu zauvijek zaboraviti.
Činjenica da 100,000 ljudi u državi od 300,000 razmišlja kako emigrirati ukazuje na to da je Island kao država potpuno razbijen i pretvoren u crpilište prirodnih resursa.

Imajući sve te činjenice u vidu - potpuno je naivno velikim europskim državama poput Grčke (a da ni ne spominjemo Italiju i Španjolsku) predlagati nekakvo "islandsko rješenje", jer tog rješenje nema. Uvlačiti maleni Island u priču o spasu Grčke je besmislica - pa samo jedna Atena ima 3,7 milijuna ljudi, cijela Grčka oko 11 milijuna.

Postoji snažna i gorljiva želja da se cijeli svijet svede pod kišobran perverzne mantre "institucije funkcioniraju i nema toga što demokratski izbori nebi mogli riješiti". Nešto u stilu - Niste zadovoljni životom? Muči vas ekonomska kriza? Nema problema - izađimo na referendum i glasajmo protiv tih neugodnosti pa će one čarobno nestati.
Takve i slične bajke i mitovi plasiraju se samo s jednim ciljem - da se odgodi konačno i apsolutno odbacivanje cijelokupnog sustava od strane širokih masa.
Island ništa nije dobio, ali je puno izgubio. Samo je pitanje dana kada će tamošnji narod ponovno morati na ulice. U dobroj su poziciji, jedan korak su ispred svih nas - jedino Islanđani već sada znaju kako se referendumom ne spašava zemlja. Možda bi to bio sasvim dovoljan razlog da pomno pratimo što će se u danima koji dolaze događati na tom otoku daleko na sjeveru Atlantika.

_________________
Ako su neki zivoti savrsena kruznica, drugi uzimaju oblik koji ne mozemo predvidjeti ni shvatiti. Gubitak je bio dio moga putovanja. No i pokazao mi je sto vrijedi.
Kao i ljubav na kojoj mogu jedino biti zahvalan.

_________________
Sve što sastaviš raspadne se prije ili poslije

Evo još malo!

Dobro čuvana tajna: Kako je Island pobijedio krizu

Islanđani koji su 2009. godine zasuli kamenjem zgradu parlamenta zahtijevajući odgovornost političkih vođa i bankara za neviđeni ekonomski i financijski slom zemlje, danas zadovoljno žanju plodove svog bijesa

Piše to u svom članku ugledni Bloomberg, komentirajući vijest da je rejtinška agencija Fitch podigla Islandu rejting iz statusa 'smeća' na rubnih BBB- sa stabilnom prognozom. Naime, Island je u 2011. ostvario rast BDP-a od 2,9 posto, a u 2012. mogao bi pasti na još uvijek odličnih 2,4 posto. Deficit proračuna je sa 6,5 posto u 2009., godini nakon kraha, smanjen na samo 0,5 posto u 2011., a u 2012. se očekuje suficit proračuna.

Dakle, podaci govore da su Islanđani ispravno odlučili kada su na referendumu 2008. rekli 'ne' planu da s 85 milijardi dolara saniraju tri propale privatne banke.

Zašto zemlje ne slijede primjer Islanda?

"Island je slijedio upute iz priručnika o tome što učiniti u krizi. Bilo koji ekonomist s tim bi se trebao složiti", komentirao je za Bloomberg Lars Christensen iz Danske Bank A/S. "Na kraju krajeva, ako su kućanstva nelikvidna, onda banke jednostavno moraju to prihvatiti, bez obzira na to koji je interes banke", dodao je Christensen komentirajući poteze islandskih vlasti.

Islandskim kućanstvima pomogao je dogovor između vlade i banaka da oproste dugove kućanstvima u iznosu koji premašuje 110 posto imovine tih kućanstava. Uz to, Vrhovni je sud u lipnju 2010. godine odlučio da su krediti s valutnim klauzulama nelegalni, što je značilo da kućanstva više ne moraju pokrivati gubitke krune. Bez toga, objašnjava Thorolfur Matthiasson, profesor ekonomije na Sveučilištu u Reykjaviku, dužnici bi se borili s dugovima koji su narasli 240 posto u odnosu na njihova primanja!

Također, islandske su vlasti pokrenule istragu protiv svih bankara upletenih u rizična poslovanja, a pod istragom je i bivši premijer Geir Haarde. Opuženo bi moglo biti 90-ak bankara.

"Pouka koju treba izvući iz islandske krize je da ako druge zemlje misle da je potrebno preuzeti dugove banaka, trebali bi pogledati koliko je uspješan bio sporazum 110 posto", kazao je Matthiasson.

Prijetnja Icesavea još uvijek postoji

Čak je i Fitch u svojoj posljednjoj ocjeni priznao da je islandski "neortodoksni odgovor na krizu polučio rezultate", iako kao prijetnja još postoje nepriznate obveze prema štedišama Icesavea izvan Islanda, koje Islanđani nisu željeli vratiti nakon propasti banaka. U slučaju gubitka međunarodne arbitraže na sudu EFTA-e, javni dug Islanda mogao bi se povećati za 6 do 13 posto BDP-a.

Nakon svih ovih događaja, neizvjesno je i hoće li Islanđani uopće htjeti ući u Europsku uniju. Po nekim istraživanjima, njih 64 posto bilo je za to da zemlja povuče molbu za ulazak u eurozonu. I Fitch smatra da na islandsko gospodarstvo neće utjecati kriza u eurozoni, koja se već treću godinu (neuspješno) bori s krizom.

_________________

Priča je stara godinu i pol dana, no tek je prekjučer izašla na vidjelo i oduševila poklonike WikiLeaksa i slobode govora u cijelom svijetu. Naime, u kolovozu 2011. godine privatni avion sletio je u Reykjavik, a u njemu su bili agenti FBI-ja koji su došli istraživati rad WikiLeaksa na Islandu.

No, zaboravili su na jednu sitnicu - obavijestiti islandsku vladu da bi oni došli i malo njuškali, kao što su recimo uspješno dobili podatke o profilu parlamentarke Birgitte Jonsdottir na Twitteru i saznali dosta o njenoj komunikaciji s ekipom iz WikiLeaksa.

Na njihovu nesreću, islandski ministar unutarnjih poslova Ögmundur Jónasson saznao je da se nalaze na Islandu, priveo ih i istjerao iz zemlje, nakon čega je islandska vlada poslala oštru prosvjednu notu SAD.

Godinu dana kasnije, islandski je sud natjerao kartičare iz Valitora da omoguće doniranje WikiLeaksu putem njihovog sustava, i na taj način razbio blokadu koju je uspjela podići vlada SAD.

Sve u svemu, Island je predivna zemlja prepuna pametnih ljudi, koji ne dozvoljavaju plaćanje grešaka političara novcem poreznih obveznika, nego te političare zatvaraju, a istu stvar rade i bankarima ...

Uz nove medijske zakone koji, za razliku od ostatka zapadnog svijeta, postaju sve liberalniji i štite slobodu govora i privatnost, Island postaje sve značajnija zemlja koja bi trebala postati uzor svima.

_________________
Ako su neki zivoti savrsena kruznica, drugi uzimaju oblik koji ne mozemo predvidjeti ni shvatiti. Gubitak je bio dio moga putovanja. No i pokazao mi je sto vrijedi.
Kao i ljubav na kojoj mogu jedino biti zahvalan.

Island je 2008. zbog financijske krize bio pred gospodarskim kolapsom. Od tada se zemlja nevjerojatno dobro oporavila jer - radi sve ono što ne rade države pogođene krizom u ostalom dijelu Europske unije.

Ta je država postala simbolom otpora protiv globalnih mjera rješavanja gospodarske krize i svoju je riješio - sam. Nekoliko godina nakon sloma međunarodne su institucije priznale da je Island bio pravu kada je odbio državnim novcem sanirati dugove banaka.

Deutsche Welle je objavio intervju s islandskim predsjednikom Olafurom Grimssonom koji je tijekom Foruma u Davosu vodio novinar Andreas Beker.

DW: Prije nekoliko godina je Island imao velikih gospodarskih problema. Sada je zemlji mnogo bolje. Kako je došlo do te promjene?

Olafur Grimsson: Dva su glavna razloga što sada imamo rastuće gospodarstvo i relativno nisku nezaposlenost. Prvo, rano smo primijetili da nije riječ samo o financijskoj ili gospodarskoj krizi. To je bila i duboka politička, socijalna kriza, pa čak i kriza sudstva. Zato smo u svim tim područjima proveli reforme. Htjeli smo više pravde i promjenu mehanizama odlučivanja. I drugo, nismo se pridržavali tradicionalnih recepata za suočavanje s gospodarskom krizom.

DW: Vi, na primjer, niste spasili banke.

Olafur Grimsson: Točno, dopustili smo da banke propadnu. Često sam se pitao zašto se ponašamo tako kao da su banke sveta mjesta modernoga gospodarstva? Po čemu se banke razlikuju od firmi iz drugih djelatnosti? To su privatne firme – ako prave velike greške, moraju i bankrotirati. U suprotnom se bankama signalizira da mogu poslovati s velikim rizicima - ako imaju uspjeha, nagrađuju se kraljevski, ako nemaju uspjeha, porezni obveznici plaćaju račun. Osim toga, uveli smo i kontrole za transakciju kapitala, a s obzirom na to da smo htjeli zaštititi naš socijalni sustav, nismo uveli niz mjera, na koje su se sada obavezale pojedine zemlje u Europi.

DW: Ali Island je poseban slučaj - zemlja je mala i može sama odlučivati vlastitoj valuti jer nije članica eurozone.

Olafur Grimsson: Naravno da nam je pomoglo što je kruna devalvirala - to je bilo ispravno. Ali druge aspekte - sudjelovanje građana u socijalnim i političkim reformama, ’puštanje’ banaka da bankrotiraju - sve to smo mogli činiti i da smo bili član eurozone.

DW: Bi li njemačka kancelarka Angela Merkel, šefica MMF-a Christine Lagarde i svi drugi krizni menadžeri trebali učiti na primjeru Islanda?

Olafur Grimsson: "Iskustvo Islanda bi zaista moglo biti signal za sve ostale zemlje, da ponovo razmisle o odlukama u posljednjih 30 godina. Reakcija MMF-a je vrlo interesantna. Prije godinu i pol završen je antikrizni program MMF-a za Island. Na jednoj oproštajnoj konferenciji predstavnici MMF-a su priznali da su mnogo naučili iz iskustava u Islandu.

DW: Vjerujete li da je i kancelarka Merkel promijenila pogled na stvari?

Olafur Grimsson: U osnovi ne komentiram politiku drugih zemalja. Mogu samo opisati naše iskustvo, naše poteškoće, naša rješenja i naš oporavak. Drugi onda moraju odlučiti mogu li iz toga nešto naučiti. Island jest mala zemlja, ali to ne igra nikakvu ulogu, Island je visokorazvijena zapadna zemlja s modernom demokracijom i ekonomijom. Otuda se isplati preispitati sadašnja antikrizna politika koja je u Europi prouzrokovala mnoge probleme.

DW: Hoće li Island pristupiti EU i eurozoni?

Olafur Grimsson: O tome se dugo raspravlja u mojoj zemlji, najčešće je velika većina protiv toga. Kada su naše banke bankrotirale, neko vrijeme smo mislili da bi bilo bolje da smo članica eurozone. Danas, četiri godine kasnije, znamo da to nije točno. Pogledajte Grenland, Island, Veliku Britaniju, Norvešku, Dansku i Švedsku - sve one nisu uvele euro. Većina država na sjeveru odlučila se za drugačiji put.

_________________
Ako su neki zivoti savrsena kruznica, drugi uzimaju oblik koji ne mozemo predvidjeti ni shvatiti. Gubitak je bio dio moga putovanja. No i pokazao mi je sto vrijedi.
Kao i ljubav na kojoj mogu jedino biti zahvalan.

Island bi trebao dobiti novi Ustav koji su sastavili sami građani. To je jedinstven slučaj u svijetu, potaknut ekonomskom krizom koja je izbila prije pet godina. Sada su na potezu političari.

Birgitta Jonsdottir je poslanica oporbene stranke Pokret. Postala je poznata kao aktivistica Wikileaksa. Ona se nada da će sadašnji parlament, dakle prije predstojećih parlamentarnih izbora, prihvatiti novi Ustav. No, njene sumnje da bi kritičari mogli blokirati ove namjere su ipak velike.

Novi Ustav je poseban dokument. Zasniva se na prijedlogu prema kojem svaki građanin ima šansu da sudjeluje u njegovoj izradi. Ovo je prvi put da jedna zemlja novi Ustav pokušava izraditi iz demokratske baze. Razlog za otpočinjanje ovog projekta bila je kriza koja je počela prije pet godina.

"Ljudi su izgubili povjerenje u političare", priča za Deutsche Welle Jonsdottir o tadašnjem raspoloženju.

Islanđani su morali gledati kako njihova zemlja pada u duboku krizu. Tri velike banke su bankrotirale, mnogi građani su izgubili ušteđevinu. Uslijedile su demonstracije, a u ovoj maloj zemlji vladala je uzavrela atmosfera. Na kraju međutim nije pobijedio kaos, već jednostavno želja građana da sami sudjeluju u osmišljavanju novog početka.

Islanđani se sa starim Ustavom već godinama jednostavno nisu osjećali ugodno. Nakon što je Island 1944. proglasio neovisnost od Danske, preuzeo je skoro u potpunosti Ustav ove zemlje. Političari su u prošlosti uzaludno pokušavali postići dogovor o sveopćim reformama.

Jedna grupa aktivista je 2009. vidjela šansu u tome da cijelo, problemu pristupi drugačije. Uz podršku vlade koju su činili koalicija socijaldemokrata i zelenih ljevičara, pozvano je 1.000 građana koji su praktično zastupali sve stanovnike zemlje.

"Jedan statistički sofisticirani sustav trebao se pobrinuti za to da ljudi iz raznih regija - muškarci, žene, mladi i stari sjednu za jedan stol. Svi oni su trebali razmisliti o tome - tko smo mi i što želimo?. Posebno su teme kao što su nacija, prirodni resursi i zdravstveni sustav bile u središtu pažnje. Govorilo se i o često spominjanim moralnim pojmovima kao što su odgovornost, jednakopravnost, iskrenost, poštovanje i sloboda", kaže Silja Omarsdottir članica tijela koje radi na izradi Ustava.

Ona je jedna od 25 Islanđana koji su na kraju preostali i dobili zadatak da napišu prijedlog nacrta Ustava.

Silja Omarsdottir koja radi na Sveučilištu Island i koja je tamo zadužena za međunarodne odnose sa zajedno 24 izabrana autora preselila se u ured u kojem je trebao nastati nacrt teksta novog Ustava.

Oni su svakog ponedjeljka i utorka raspravljali o tekstovima, srijedom se sastajali u većoj grupi, a četvrtkom objavljivali na internetu nove verzije izrađenih dokumenata. Uz to su se organizirali i javni susreti koje su građani mogli pratiti na licu mjesta ili preko interneta. Prikupljale su se kritike i komentari pojedinih dijelova teksta, a Ustavno vijeće ih je onda u formi s kojom se slaže svih 25 članova, uvrstilo u tekst dokumenta.

Nakon četiri mjeseca posao je bio obavljen. Novi Ustav je 29. srpnja 2011. uručen parlamentu. U listopadu 2012. se na jednom neobavezujućem referendumu dvije trećine građana izjasnilo za usvajanje dokumenta. Nakon toga se diskusija vodila prije svega o budućem načinu tretmana prirodnih resursa. Jer, oni u svakom slučaju još ne bi trebali biti privatizirani. Prema nacrtu Ustava, oni bi trebali ostati u vlasništvu islandske nacije, što bi primjerice imalo utjecaja na ribarsku industriju.

Da bi novi Ustav stupio na snagu treba ga još potvrditi sadašnji ali i budući parlament.

_________________
Ako su neki zivoti savrsena kruznica, drugi uzimaju oblik koji ne mozemo predvidjeti ni shvatiti. Gubitak je bio dio moga putovanja. No i pokazao mi je sto vrijedi.
Kao i ljubav na kojoj mogu jedino biti zahvalan.

Vrhovni sud u Islandu presudio je u korist WikiLeaksa u procesu protiv kompanije Valitor, bivša "Visa Island", kojoj se naređuje da mora WikiLeaksu isplaćivati mjesečno po 204,900 USD ukoliko nastave blokadu protiv njihovih internet stranica. Podsjetimo, WikiLeaks je podnio tužbu protiv Valitora nakon što su im ukinuli servis putem kojeg su ljudi mogli donirati projekt WikiLeaks.

"Današnja sudska odluka je najvažnija pobjeda do sada protiv nezakonitih ekonomskih blokada američkih kompanija protiv WikiLeaksa", stoji u službenoj WikiLeaks izjavi povodom presude. Osnivač WikiLeaksa, Julian Assange, zahvalio se islandskom narodu na tome što su "pokazali kako neće dopustiti da na njih vrše pritisak snažne kompanije iz Washingtona kao što je Visa".

Iz WikiLeaksa tvrde kako je nad njihovom organizacijom postavljena financijska blokada nakon što su 2010. objavili dokumente u kojima je detaljno opisana korupcija na Islandu i malverzacije koje su dovele do sloma bankarskog sistema 2008.

Islandski vrhovni sud je najviše pravosudno tijelo u državi te Valitor neće moći uložiti žalbu na ovu presudu. Za vrijeme financijske blokade brojni istaknuti aktivisti kao što je Amerikanac Daniel Elsberg, koji je objavio 1971. objavio "Pentagon dokumente", pokrenuli su "Fond za Slobodu Novinarstva" kojime se nastojao prikupiti novac za rad WikiLeaksa.

U isto vrijeme WikiLeaks vodi još jednu pravnu bitku, protiv danske kompanije koja je također vezana uz Visa-u. WikiLeaks su također podnijeli i službenu žalbu Europskoj Komisiji ističući kako su kompanije Visa i MasterCard nezakonito iskoristile svoju dominantnu poziciju na tržištu. Podsjetimo, spomenute dvije kompanije drže 95% europskog tržišta. Još nije poznato hoće li Europska Komisija pokrenuti istragu po pitanju ove žalbe.

_________________
Ako su neki zivoti savrsena kruznica, drugi uzimaju oblik koji ne mozemo predvidjeti ni shvatiti. Gubitak je bio dio moga putovanja. No i pokazao mi je sto vrijedi.
Kao i ljubav na kojoj mogu jedino biti zahvalan.

Nova islandska vlada pomrsila planove Bruxellesa: najavljen referendum o ulasku u EU, svega 25% stanovnika podupire ulazak

Nova islandska vlada odgodila je pregovore s Bruxellesom ističući kako se po tom pitanju prvo moraju izjasniti sami stanovnici ove male otočne države (populacija oko 319,000 stanovnika). Obećan je referendum o ulasku Islanda u EU, no aktualni podaci govore kako stanovnici Islanda nisu pretjerano entuzijastični po pitanju ulaska u Europsku Uniju. Najnovije ankete pokazuju kako svega 25% stanovnika Islanda želi ulazak u EU.

Island se službeno prijavio za ulazak u EU u srpnju 2009, otprilike godinu dana nakon izbijanja jedne od najgorih financijskih kriza u Europi. U jeku velike krize možda su Islanđani i bili zainteresirani za članstvo, no ne i sada kada se njihova ekonomija uspješno oporavila nakon bankarskog sloma. Naime, upravo zbog činjenice da Island u vrijeme najteže krize nije bio dio Eurozone, bili su u mogućnosti spasiti vrijednost svog izvoza devalvirajući valutu.

Podsjetimo, riba i riblji proizvodi tvore preko 70% islandskog izvoza, a pravo na izlov ostaje izuzetno delikatno pitanje kada je riječ o pregovorima između Islanda i EU. Mnogi stanovnici Islanda strahuju kako bi ulaskom u EU, zbog raznih zahtjeva Bruxellesa, izgubili monopol kojeg sada imaju na okolne ribolovne vode.

Stoga ne iznenađuje kako je danas većina stanovnika Islanda protiv ulaska u sastav Europske Unije. Prošlog mjeseca stranke lijevog centra izgubile su izbore, a na vlast su došli centristi i desni centar koji su jučer potvrdili kako će zajedno oformiti vlast. U sklopu te objave također je najavljeno i održavanje referenduma po pitanju ulaska u EU.

Imajući u vidu stav stanovnika prema ulasku u EU, ne čudi kako je lijevi centar izgubio izbore, jer za njih je ulazak u EU bio jedan od glavnih ciljeva.

_________________
Ako su neki zivoti savrsena kruznica, drugi uzimaju oblik koji ne mozemo predvidjeti ni shvatiti. Gubitak je bio dio moga putovanja. No i pokazao mi je sto vrijedi.
Kao i ljubav na kojoj mogu jedino biti zahvalan.

'OVO JE DEMOKRACIJA, ODUSTAJEMO OD ULASKA' 'Island prekinuo pregovore s Europskom Unijom

Island je odustao od ulaska u Europsku uniju , kazao je ministar vanjske politike Gunnar Bragi Sveinsson Europskoj komisiji.

- To je demokracija - kazao je Sveinsson i dodao kako su i nova vladajuća stranka i oporba vodile kampanju protiv pridruživanja EU.

- Mi smo dio Europe i želimo učvrstiti naše veze s europskim državama na druge načine - kazao je.

Europski povjerenik za proširenje, Štefan Füle, kazao je kako je ovakva odluka Islanda osobni udarac njemu samome.

- Nije mi bilo lako prihvatiti ovakvu odluku Islanda. Ja sam također profesionalac i poštujem bez pitanja i sumnje volju građana i njihovih predstavnika. No ostajemo potpuno predani nastavku pregovora s Islandom i želimo završiti taj proces, kazao je Štefan Füle.

Island je pregovore s EU započeo 2010. godine, a kao argument za ulazak u Uniju navodili su jačanje ekonomske sigurnosti zemlje koja je bila shrvana ekonomskom krizom.

Međutim, izbori održani u travnju donijeli su promjenu vlasti, a ishod izbora doživljen je kao glasanje građana Islanda protiv članstva u EU. Prema anketama samo 25 posto građana Islanda podržava ulazak u EU.

_________________

Devils Marble EVO, Nautilus Oddy klon, Hercules...
ipv Mini, Kaya lite v2+ klon

Unatoč kritikama međunarodnih financijskih institucija, islandska vlada održala obećanje: svakom kućanstvu se otpisuje po 24,000 eura duga

Islandska vlada ovog tjedna je potvrdila kako će se svakom kućanstvu otpisati dug po hipoteki u visini do 24,000 eura. Time vlada ispunjava jedno od svojih ključnih predizbornih obećanja, unatoč žestokim kritikama koje stižu iz međunarodnih financijskih institucija.

Mjeru je predložio islandski premijer, Sigmundur David Gunnlaugsson, lider Progresivne Stranke koja je osvojila izbore u travnju ove godine, ponajviše zahvaljujući obećanju da će rasteretiti dužne građane.

Prema službenim informacijama na stranicama islandske vlade, u prosjeku će se dug svakog kućanstva smanjiti za 13%. Iz islandske vlade ističu kako će se mjera početi provoditi sredinom 2014. Procjenjuje se kako će ukupni trošak iznositi 1,2 milijarde USD. Postepeno smanjenje duga građana trajati će ukupno 4 godine.

Činjenica jest kako je Island mala država (oko 320,000 stanovnika) te kao takva teško može biti ogledni primjer za velike zemlje, no sama ideja otpisivanja duga nije nimalo ugodna uhu međunarodnih financijskih institucija. Međunarodni Monetarni Fond (MMF) i Organizacija za Ekonomski Razvoj i Suradnju (OECD) savjetovale su islandskoj vladi da se ne kreće s ovom mjerom ističući "ekonomsku zabrinutost".

"Island ima mali fiskalni prostor za dodatno popuštanje duga kućanstava", ističu iz MMF-a, dok iz OECD-a poručuju kako bi se ova mjera trebala ograničiti samo na kućanstva s niskim primanjima.

U isto vrijeme rejting agencija Standard & Poor's srezala je dugoročni islandski rejting iz "stabilnog" u "negativan". Također navode kako bi upravo ova mjera mogla utjecati na povjerenje stranih investitora.

Činjenica da je Island mala zemlja daje joj i daleko veći prostor manevriranja, no tu dolaze i opasnosti - mnogi su do sada čuli kako je Island srušio prethodnu vladu i donio niz autonomnih odluka, uključujući i odustajanje od pristupanja Europskoj Uniji - opasnost leži u tome da bi međunarodni kreditori baš zbog toga mogli poraditi na tome da "islandska priča" ne postane ogledni primjer i za druge zemlje.

advance.hr

_________________
Ako su neki zivoti savrsena kruznica, drugi uzimaju oblik koji ne mozemo predvidjeti ni shvatiti. Gubitak je bio dio moga putovanja. No i pokazao mi je sto vrijedi.
Kao i ljubav na kojoj mogu jedino biti zahvalan.