Vaper club

e-cigarete forum
Zadnji put si ovdje bio: 22 lip 2017 18:25. Sada je: 22 lip 2017 18:25.

Vremenska zona: UTC + 01:00 [LJV]




 [ 33 post(ov)a ]  Stranica Prethodna  1, 2, 3, 4  Sljedeća
Autor Poruka
 Naslov: Re: Transatlantic Trade and Investment Partnership
PostPostano: 16 lis 2015 17:45 
Offline
Avatar

Pridružen: 01 sij 2014 11:25
Postovi: 556
Lokacija: Zagreb, EU APs
Roots je napisao:
Kinta, naše ovčice to ni ne razumiju, prosvjedi kod nas su tipa želimo iphone5 jeftiniji, i ne želim da se mirko i marko deru u pak, u ime obitelji naravno. Šišanje i karanje nas samih uvijek može, za to ne treba referendum. :uzi:

Alooo, polako sa ajfonom, btw, 6s je sad špica, kuiš ne.
Malo ozbiljnije, TPP je prošao previše glatko, Kina se nije nešto postavila, tako da se bojim da će i TTIP, osim ako......

_________________
X


Povratak na vrh
  
 
 Naslov: Re: Transatlantic Trade and Investment Partnership
PostPostano: 16 lis 2015 17:51 
Offline
Avatar

Pridružen: 07 lis 2014 12:54
Postovi: 1621
Lokacija: Zagreb
Lemi_O2 je napisao:
Roots je napisao:
Kinta, naše ovčice to ni ne razumiju, prosvjedi kod nas su tipa želimo iphone5 jeftiniji, i ne želim da se mirko i marko deru u pak, u ime obitelji naravno. Šišanje i karanje nas samih uvijek može, za to ne treba referendum. :uzi:

Alooo, polako sa ajfonom, btw, 6s je sad špica, kuiš ne.
Malo ozbiljnije, TPP je prošao previše glatko, Kina se nije nešto postavila, tako da se bojim da će i TTIP, osim ako......

Ma karikiram, može to biti i iphone 6s ;)
Je prošao glatko jer nema demokracije, samo na papiru.A kaj ti kažeš Kina se nije postavila,,mislim da nije jer radi na svojem sporazumu, koji će koliko sam primjetio , popati američki :D Mijenja se igra, amerika više nije broj 1

_________________
slika
Practice what you preach

"zašto kad pet puta kliknem na fajer tipku, mod više ne radi"


Povratak na vrh
  
 
 Naslov: Re: Transatlantic Trade and Investment Partnership
PostPostano: 16 lis 2015 17:58 
Offline
Avatar

Pridružen: 01 sij 2014 11:25
Postovi: 556
Lokacija: Zagreb, EU APs
Roots je napisao:
Ma karikiram, može to biti i iphone 6s ;)
Je prošao glatko jer nema demokracije, samo na papiru.A kaj ti kažeš Kina se nije postavila,,mislim da nije jer radi na svojem sporazumu, koji će koliko sam primjetio , popati američki :D Mijenja se igra, amerika više nije broj 1

E ta promjena na vrhu neće ništa novog donijeti, nemoj se zavaravati, biće po staroj :Sjaše Kurta da uzjaše Murta, samo da nas male u tom valceru divova, koji ne zgazi ko mrava.:)

_________________
X


Povratak na vrh
  
 
 Naslov: Re: Transatlantic Trade and Investment Partnership
PostPostano: 05 pro 2015 16:24 
Online
Administrator
Avatar

Pridružen: 02 ožu 2011 14:18
Postovi: 10776
Lokacija: Samobor
TTIP: O ugovoru koji vodi ukidanju suverenosti nacionalnih država i podiže na noge ljude diljem Europe


Transatlansko trgovačko i ulagačko partnerstvo (TTIP) koje se trenutačno pregovara između Sjedinjenih američkih država i Europske unije ima nesigurnu budućnost. Cilj završetka ovog dogovora tijekom Obamine administracije se sada čini nerealnim. Potrebno je više političke volje s obje strane Atlantskog oceana da se ovi pregovori dovrše i potom da se krene prema TTIP-u. Tajnovitost ovih pregovora i moć multinacionalnih korporacija koje stoje iza ovog dogovora najveća su prijetnja Europi i s razlogom se političari u europskim zemljama boje krenuti prema završetku pregovora i implementaciji dogovora.

Šira slika jest da bi TTIP lako mogao biti najznačajnija transatlantska inicijativa u nekoliko desetljeća. Prema kazivanju pobornika, on bi trebao pomoći gospodarskom rastu i stvaranju radnih mjesta, čime bi zapadni svijet postao konkurentniji na globalnoj razini. Ali, TTIP je puno više od dolara i eura. Temeljno, to je odgovor Zapada na geopolitičke i geoekonomske izazove i obrana međunarodnog liberalnog poretka.

Pobornici TTIP-a također smatraju da se radi o sveobuhvatnoj strategiji Zapada protiv rastućeg utjecaja Rusije u Europi, te da će on učvrstit transatlantsko jedinstvo te promicati energetsku sigurnost. Promicanje dinamičnije Europe koja gleda dalje od svojih granica također je jedan od ciljeva TTIP-a koji bi trebao dati europskoj vanjskoj polici jača geopolitička osjetila i jaču europsku politiku prema susjedima. Ovaj ugovor bi dodatno učvrstio i transatlantski vojni savez, s dubljim političkim i gospodarskim dimenzijama. Smatra se da bi upravo TTIP trebao biti kolektivan odgovor Zapada na rast Kine i drugih globalnih sila, jer bi postavio ključne globalne standarde za trgovinu i ulaganja te dodatno promicao liberalizaciju globalne trgovine.

Ideja transatlantske zone slobodne trgovine nije nova, već seže u povijest kroz nekoliko desetljeća. Nova transatlantska agenda potpisana je kao dokument 1995., te je pružila okvir suradnje EU i SAD-a, pri čemu se posebno istakla trgovina. Potom su osnivana različita tijela kao što su Transatlantski poslovni dijalog, Transatlantsko ekonomsko partnerstvo, te 2007. Transatlantsko ekonomsko vijeće koje je trebalo razviti ciljeve ekonomskog partnerstva i harmonizirati regulacije. TTIP je prvi puta najavio američki predsjednik Barack Obama 2013., a pregovori su službeno započeti na sastanku G8 u Sjevernoj Irskoj. Cilj stvaranja jedinstvenog tržišta koje bi se proširilo od Havaja do Crnog mora jest da se stimulira ekonomija i promiče otvaranje radnih mjesta, što je doista potrebno u vremenu štednje, malog gospodarskog rasta i visoke nezaposlenosti. TTIP bi trebao započeti lakši transfer novca i kapitala preko Atlantika, te postaviti čvrste globalne standarde poduzetništva.

S obzirom na to, tri javno objavljena cilja TTIP-a jest promicanje pristupa tržištu kroz smanjene carine na dobra i usluge, dogovor na pravilima porijekla, zaštita investicija; regulatorna pitanja i necarinske barijere; dogovor o pitanjima na globalnoj razini kao što je intelektualno vlasništvo.

Europska unija je također vrlo zainteresirana za ovaj dogovor zbog same svoje prirode. Golem demokratski deficit Europske unije proizlazi iz činjenice da je sastavljena od institucija koje su prvenstveno stvorene i prilagođene nacionalnoj državi. Pošto EU nije ni nacija, niti država, te institucije kao što su Europski parlament i Europska Komisija ne mogu djelovati u svojoj zamišljenoj formi. S obzirom na nadnacionalni duh koji vlada u Bruxellesu, onda i odluke o gospodarskom razvoju Europe favorizira nadnacionalne odnosno multinacionalne kompanije. Odgovor Viktora Orbana, a uskoro i Kaczynskog te drugih čelnika država i vlada u Europi, je zapravo očajnički pokušaj zaštite nacionalnog interesa, jer ako nema države - onda nema ni zaštite građana. S obzirom da je TTIP pokušao uvesti sudsku praksu u kojima multinacionalne kompanije mogu tužiti pojedine države, a da nakon presude te države nemaju pravo žalbe, TTIP je prouzročio mnogo rasprave o svom karakteru i smislu.

U Europi se naročito povećava javno protivljenje dogovoru. Brojne nevladine organizacije i ostale skupine pokušavaju ukazati da se radi o prijetnji europskoj demokraciji i ljudskim pravima. Naravno, to je doista važno pitanje s obzirom na teme kao što je GMO i kulturološke iznimke. Ipak, Europska Komisija je odlučila prikazati koristi od ovog dogovora. Ona predviđa da bi svaka osoba u Europi slijedom dogovora bila 545 eura bogatija, jer bi EU imala godišnji profit od 119 milijardi eura. Međutim, iskustvo nam govori da u zemljama gdje raste BDP, a gdje postoje slabe obrane protiv nejednakosti, vrlo bogati će postati još bogatiji. I tu , da se poslužimo jednostavnim izrazom, leži zec.

Nije ništa loše s povećanjem trgovine, ali je način ostvarenja važan. TTIP će biti od koristi mnogim industrijama s obje strane Atlantika - prvenstveno farmaceutskim industrijama, energetskoj, tekstilnoj i prehrambenoj industriji. Po prvi puta mnoga dobra i usluge će krenuti iz Europe na američko tržište, što je do sada bilo zakinuto. Posebno hrana i odjeća će biti istaknuta roba koja će se moći bez carine izvoziti u SAD. No, da bi se to doista ostvarilo, moraju biti ujednačeni standardi EU i SAD. To će uzrokovati nekoliko težih promjena, među kojima je redefinicija standarda rada, zaštita okoliša i standardi dobara i usluga koji bi trebali biti ujednačeni na obje strane. U idealnom obliku, ti standardi bi trebali imati blagotvorni učinak na ostatak svijeta. U većem dijelu nezapadnog svijeta doista su neki standardi loši, pa i očajni. To se tiče i uvjeta rada, pa sve do sigurnosti hrane i pića.

U tom smislu, TTIP bi doista imao blagotvoran učinak jer bi rušio barijere i postavio standarde s kojima se velike korporacije ne vole baviti - primjerice radnička prava, zaštita okoliša, inspekcije uvoza i izvoza, sigurnost i slično. Međutim, postoji jasna bojazan od potencijalne privatizacije javnih poduzeća i usluga građanima kao što je obrazovanje, prijevoz, vodoopskrba i zdravstvo. Američke kompanije mogle bi preuzeti vođenje mnogobrojnih europskih institucija i ustanova u nacionalnim državama.

Pitanje okoliša također je važno. Otprilike 11 milijuna tona ugljičnog dioksida će se dodatno proizvesti zbog TTIP-a, a naše oslanjanje na fosilna goriva će se povećati, posebno ako se kroz dogovor ujedno počne izvoziti američka nafta i plin dobiveni iz naftonosnog škriljevca. Za sada, zbog lošeg utjecaja po okoliš, Europska unija zabranjuje korištenje fosilnog goriva iz ovog izvora, barem dok se ne pronađu tehnička rješenja za umanjivanje štetnosti po okoliš. Amerikanci bi mogli sasvim glatko odbiti takvo rješenje i zahtijevati svojim kapitalom da se proglasi europsko tržište energije otvorenim za ovaj američki proizvod.

Podjednaka opasnost bi snašla hranu s kontroliranim geografskim porijeklom. Do sada je ova kategorija očuvala male proizvođače i lokalne identitete, ali Amerikancima nije jasan taj koncept. Sve su to pitanja na kojima valja poraditi. TTIP je prouzročio gotovo apokaliptična predviđanja, od smrti francuske kulture do invazije transatlantskih otrovnih pilića u Njemačku. Otpor TTIP-u najjači je u Njemačkoj, Austriji i Francuskoj. Eurokriza u posljednjih pet godina diljem kontinenta je proizvela nepovjerenje u vladajuće elite i korporativni svijet, te posijala strah od globalizacije u kojima multinacionalne korporacije izbjegavaju masovno plaćanje poreza. Niz skandala koje su zatekle američke korporacije ograničile su transatlantske odnose, posebice u Njemačkoj. Kada se otkrilo da Amerikanci prisluškuju mobitel njemačke kancelarke Angele Merkel njemački su parlamentarci postavili preko dvjesto pitanja oko TTIP-a.

Njemačka je najveći europski izvoznik i najviše bi dobila od slobodne trgovine. Europski izvoz automobila u Ameriku mogao bi se popeti za 150 posto ako se postignu dobri uvjeti. Njemačka je tu predvodnik, kao najveći europski proizvođač automobila. Međutim, Berlin je zadovoljan s trenutačnom situacijom i ne želi nužno riskirati popularno neodobravanje. Merkel je svjesna rizika, a trenutačni pokazatelji javnoga mnijenja govore da više nije popularna kao što je nekoć bila. Njezini kritičari ukazuju da ne smije podleći pritisku i prodati nacionalni politički suverenitet multinacionalnim korporacijama unutar ugovora u kojemu pravila određuje međunarodna trgovina, a ne vlade zemalja koje su predstavnici narodnog suvereniteta. Njemačka je već imala slučaj u kojemu švedski energetski div Vattenfall pokušava tužiti Berlin za milijarde eura štete nakon što je Angela Merkel odlučila napustiti nuklearnu energiju.

To je ujedno i najopasniji oblik miješanja korporacija u zakonodavstvo. Biznis sektor će imati više uloge u javnim politikama, čak će moći i tužiti državu ako ona odluči pokrenuti neki oblik ograničavanja zarade ili na bilo koji način otežati rad korporacije. Primjerice, ako se poveća minimalna plaća ili se zamrznu cijene energije tijekom financijske krize, korporacije će moći tužiti vladu koja je donijela takvu odluku. Takvi slučajevi nisu novost. Postoji preko devet tisuća zakonskih pravila i dogovora u svijetu za mogućnosti velikih koporacija koje žele tužiti neku nacionalnu državu za povredu trgovačkog dogovora ili mijenjanja zakona.

TTIP je možda fatalno oštećen zbog jačine javne opozicije. Potrebno je još više kritike i još više transparentnosti oko pregovora kako bi se uvidio značaj tog otpora. Prema istraživanjima javnog mnijenja, TTIP bi se čak i mogao prihvatiti, ako ne bi bilo mogućnosti tužbe protiv nacionalne države, što je izravno ugrožavanje prava građana. U protivnom se lako može dogoditi da vlade koje nastoje potpisati TTIP budu kažnjene na izborima. Jedina dobra stvar TTIP-a može biti da je toliko univerzalno loš dogovor da podiže ljude na noge.

Vedran Obućina za advance.hr

_________________
slikaslika
Ako su neki zivoti savrsena kruznica, drugi uzimaju oblik koji ne mozemo predvidjeti ni shvatiti. Gubitak je bio dio moga putovanja. No i pokazao mi je sto vrijedi.
Kao i ljubav na kojoj mogu jedino biti zahvalan.


Povratak na vrh
  
 
 Naslov: Re: Transatlantic Trade and Investment Partnership
PostPostano: 08 vel 2016 13:08 
Online
Administrator
Avatar

Pridružen: 02 ožu 2011 14:18
Postovi: 10776
Lokacija: Samobor
Ekonomska učionica: Što su to međunarodni sporazumi o slobodnoj trgovini, zašto se potpisuju i kome pogoduju?



Ovog tjedna je u Aucklandu, najvećem gradu Novog Zelanda, potpisan TTP, odnosno Trans-Pacifičko Partnerstvo, odnosno međunarodni sporazum o slobodnoj trgovini između 12 zemalja. Riječ je o sporazumu o kojem se pregovaralo čak 7 godina. No, što je to zapravo sporazum o slobodnoj trgovini? Dogovor da će određene zemlje trgovati? Slobodno? Zar ne trguju već slobodno? Očito tu ima nešto više od toga, a o tome ćemo danas raspravljati. Nadalje, što je to toliko bitno da se mora pregovarati 7 dugih godina? I o tome ćemo.

Krenimo redom. Trgovinski sporazumi potpisuju se između zemalja s ciljem da od njih, u idealnoj situaciji, profitiraju sve potpisnice. Je li uvijek tako? Naravno da nije, sve ovisi o snazi pregovarača stoga 7 godina pregovaranja i nije dugačak period ako se ima u vidu kolike će biti dugoročne posljedice velikih sporazuma kao što je TTP.

Ali zašto uopće postoje ovakvi sporazumi? Zato jer trgovina između država često nije "slobodna", bar ne u onom smislu koliko bi to slobodno tržište htjelo. Dakle, pri trgovini između dvije zemlje ili više zemalja postoje određene trgovinske barijere.

Rušenje trgovinskih barijera
Kakve su to barijere? Recimo mogu postojati kvote na uvoz - riječ je o protekcionizmu (zaštiti) lokalne ekonomije, odnosno o fizičkom ograničenju količine dobara koje se mogu uvesti u jednu zemlju u datom periodu. Na taj način se može štititi vlastitu ekonomiju.

Druga barijera mogu biti tarife. Što je pak tarifa? To je zapravo porez koji se nadodaje na uvozne proizvode ili dobra. Zašto? Da bi se, opet, zaštitilo domaću industriju koja bi se mogla naći ugrožena od strane uvoza.

Što to sve znači? Znači da jedna država može na razne načine ograničiti trgovinu koja se odvija preko njenih granica. Dakako, pobornici potpuno slobodnog tržišta u ovome vide problem i smatraju da to sve skupa škodi konkurentnosti na globalnoj razini. No, kada bi odjednom pale sve barijere, bi li sve države koje danas vidimo na karti svijeta uopće mogle opstati? Možda samo na papiru, ali ekonomski teško.

Ipak, sporazumi o slobodnoj trgovini se potpisuju i sa svakim se ruše dodatne barijere. Dakako, nekima to jako paše i od takvih sporazuma imaju velike profite, dok drugima nikako ne paše, ali svejedno ih potpisuju - zašto? Možda su dovedeni u bezizlaznu situaciju, možda ne znaju što potpisuju, možda se na njih vrši pritisak, a možda su plaćeni da potpisuju i nije ih previše briga što će biti s ekonomijom njihove države.

Manje i veće integracije ili što sve i koliko slobodno prelazi granice
Sve u svemu, kada se potpiše sporazum o slobodnoj trgovini (obično se koristi kratica FTA za "free trade agreement") onda se stvara tzv. zona slobodne trgovine u kojoj mogu sudjelovati dvije ili više država, kako bi se smanjile ranije spomenute trgovinske barijere. Što se dešava nakon rušenja trgovinskih prepreka? Trgovina se na tom prostoru povećava, promet robe se povećava.

Slobodan prijelaz robe preko granice može biti prva razina, druga može pak uključivati i slobodan prolaz ljudi preko granice kao što je to primjer u Europskoj Uniji na prostor Schengen zone.

Kada se neki trgovinski sporazum potpisuje između dvije države (ili nekog drugog teritorija, recimo sporazum između EU i Kine), onda se to naziva bilateralnim sporazumom (često se koristi kratica BTA). Ako se sporazum pak potpisuje između više strana onda govorimo o multilateralnom sporazumu.

Kome će pogodovati stvaranje zone slobodne trgovine?
Nije teško pogoditi da ovakvi sporazumi najčešće pogoduju jačima dok kod manjih dolazi do sloma domaće industrije koja, dakako, nije dovoljno konkurentna da se izbori u sukobu s vodećim svjetskim korporacijama. Stoga ne čudi da se na stranicama američkog ministarstava trgovine ove sporazume opisuje ovim riječima: "Sporazumi o slobodnoj trgovini (FTA) pokazali su se kao jedan od najboljih načina otvaranja stranih tržišta američkim izvoznicima. Trgovinski sporazumi smanjuju barijere američkom izvozu, štite američke interese i jačanju vladavinu prava u FTA zemlji partneru. Smanjenje trgovinskih barijera i stvaranje stabilnijeg i transparentnijeg trgovanja i investicijske klime američkim kompanijama olakšava da jeftinije izvoze svoje proizvode i usluge na tržišta trgovinskih partnera. Tijekom 2014. godine 47% američkog izvoza išlo je u FTA zemlje partnere".

Sve je vrlo razumljivo zar ne? Iz američke perspektive trgovinske barijere po svijetu samo koče veći i žešći upad njihovim korporacijama i to je zaista tako. No, potražnja za američkim proizvodima je velika diljem svijeta i sve dok je tako pritisak na potpisivanje novih sporazuma o slobodnoj trgovini biti će velik, pa čak i od strane samih potrošača.

Kako kontra Hollywooda?
Možda da iskoristimo jedan krajnje banalan primjer - koliko prosječan Europljanin godišnje pogleda američkih filmova, a koliko europskih? To malo europske produkcije što i pogleda moralo je, vjerojatno, biti "podmazano" kojekakvim davanjima od strane ministarstava kulture (u prijevodu: iz džepova poreznih obveznika) da bi se film uopće i snimio. Sve je jasno, dok je tako, a biti će tako još dugo vremena (zbog činjenice da malo tko na svijetu zna što mase žele koliko to znaju američki stručnjaci za marketing), biti će i prostora za dodatnom trgovinskom integracijom sa SAD-om.

Analogija s filmovima je krajnje banalna, ali iskoristimo je još jednom u svrhu demonstracije učinka sporazuma u slobodnoj trgovini. Ako se ukinu trgovinske barijere, a recimo da to podrazumijeva i stvaranje istih tržišnih uvjeta za sve potpisnice (sjetimo se gore navedenog napisa sa stranica američkog ministarstva trgovine o "jačanju vladavine prava u FTA zemlji partneru"), to bi onda vjerojatno bio kraj europske filmske produkcije ili bi ona postala krajnje alternativna (samo za entuzijaste). Zašto? Jer u tekstu sporazuma bi, recimo, stajalo da nijedna zemlja ne smije davati poticaje svojoj filmskoj industriji, drugim riječima, neka publika (tržište) prosudi čiji je film bolji, odnosno komercijalno uspješniji. Što bi se desilo? Hollywood bi uskoro imao potpunu dominaciju.

Svijet prožet FTA sporazumima
Što se tiče samih trgovinskih ugovora oni mogu varirati po pitanju njihove kompleksnosti. Recimo Europska Unija je također jedan ugovor o slobodnoj trgovini, no vrlo kompleksan. On je evoluirao do te mjere da već ima i zajednički parlament, EU komisiju i politiku koja se počinje unificirati (ali je uvijek u nekakvim izazovima).

S druge strane imamo FTA sporazume koji su daleko manje intenzivni kao što je NAFTA (Sjevernoamerički Sporazum o Slobodnoj Trgovini).

Svaki FTA je drugačiji, ali postoji tendencija njihovog jačanja, odnosno kontinuiranog rušenja trgovinskih barijera. Ovaj proces nije nepredvidljiv, štoviše, jako ga je lako razumjeti. Države su danas tijela u funkciji asistencije krupnom kapitalu koji pak, paradoksalno, često nastoji smanjiti moć te iste države, osim, dakako, kada ta država koristi svoju moć za njihove interese.

Koliko ima diljem svijeta trgovinskih sporazuma? Skoro cijeli svijet se nalazi u nekom od velikih sporazuma. Na sljedećoj karti možemo vidjeti i koji su to prema stupnju integracije (već smo ranije spomenuli EU kao najintenzivniji stupanj integracije jednog trgovinskog sporazuma, dok je primjerice NAFTA daleko manje integrirana):



slika



Ovog tjedna potpisani TPP jedan je od najvećih trgovinskih sporazuma do sada jer predstavlja oko 40% svjetske ekonomije (12 članica su SAD, Australija, Brunei, Čile, Kanada, Japan, Malezija, Meksiko, Novi Zeland, Peru, Singapur i Vijetnam).

TPP:



slika



Rekli smo na početku teksta da ćemo govoriti i o tome zašto se o ovom sporazumu pregovaralo čak 7 godina? Zato jer su se zemlje poput Čilea i Vijetnama pokušale zaštiti od američkih korporativnih interesa? Ne, vjerovali ili ne, akter koji je najviše radio na tome da zaštiti sebe je upravo SAD. Konkretno, Barack Obama i njegova administracija uložili su veliki trud kako bi maksimalno zaštitili američku unosnu farmaceutsku industriju. Naime, prema američkom zakonu o patentima svašta se može kopirati mada je već patentirano kao proizvod - recimo satovi, glazbeni instrumenti i još svašta, uz jednu iznimku: lijekovi na recept.

Američke vlasti nisu htjele dopustiti da se TPP potpiše prije nego sve ostale TPP članice, njih 11, ne usvoje američke zakone po pitanju patentiranja lijekova, u suprotnom bi američki farmaceutski giganti izgubili velik novac kada bi konkurencija počela proizvoditi kopije njihovih lijekova. Ovo je samo jedan od primjera.

Nema tog trgovinskog sporazuma u kojem svi dobivaju, to je mit kojeg propagiraju pojedini ekonomisti iz, više-manje, političkih razloga.

Prema TTIP-u, ekonomskom braku Europe i SAD-a
Naposljetku spomenimo i onaj najveći koji je tek u pripremi, TTIP (Trans-atlantsko trgovinsko i investicijsko partnerstvo). Za njega su već mnogi čuli, a riječ je predloženom sporazumu o slobodnoj trgovini između SAD-a i Europe. Postoje razne teorije i interpretacije o tome tko bi profitirao, no realni ekonomisti će se složiti da bi u slučaju stupanja TTIP-a na snagu daleko više profitirao SAD dok bi Europa bila na gubitku.

Stoga ne čude brojni anti-TTIP prosvjedi diljem Europe. Nije da prosvjeduju samo aktivisti koji se bore za veću transparentnost (naime, o TTIP-u se progovara u velikoj tajnosti, što je potpuno antidemokratično), kojekakvi pro-europski interesi će aktivirati i potaknuti izlazak stanovnika na ulicu, ali pitanje je hoće li išta biti dovoljno da se spriječi TTIP.

Koji je konačni cilj? Da cijeli svijet bude integriran u jedan veliki trgovinski sporazum u kojem države više ne bi bile potrebne? Svaki razumniji promatrač pritom će shvatiti kako to vodi u drugu veliku raspravu, onu po pitanju održivog razvoja, a izgleda da se trenutačno ne mari previše za tu temu.

Rušenje barijera samo po sebi nije loše, ali kada se to čini isključivo zbog poslovnih interesa, problemi koji će iz toga proizaći biti će gigantski. Jedan od glavnih i vidljivih problema su aktualne ekonomske krize koje će se s vremenom pogoršavati ako se nastavi s trendom gdje se na prvo mjesto stavlja isključivo korporativni interes.

Ironično, no današnji vodeći ekonomisti na Zapadu tvrde kako je rješenje još trgovinskih sporazuma te se u tom kontekstu TTIP predstavlja kao spas za Europu pogođenu krizom.

Kako namamiti ljude da prihvate TTIP? Kažu "više proizvoda za svih, uz manje cijene" i svi su veseli, no je li baš tako? Teško. Nadalje, standardi između Europe i SAD-a su drugačiji, po mnogočemu. Žmigavci na automobilima su drugačiji, električne utičnice su potpuno drugačije... briga o ljudskom zdravlju i GMO prehrani je također drugačija. Sve to bi se TTIP-om usklađivalo, samo pitanje je na čiju stranu. Izgleda li Vam Europa kao akter koji autonomno donosi odluke bez naputka ili kontra volje Washingtona? Ne baš, ne uopće - toliko o tome kako bi izgledalo završno izdanje TTIP-a i koliko bi od istoga profitirala Europa, a koliko SAD.

Kristijan Jurišić za advance.hr

Izvori/reference:

International Trade Agreements, by Douglas A. Irwin
http://www.econlib.org/library/Enc/Inte ... ments.html

Regional trade agreements
https://www.wto.org/english/tratop_e/re ... gion_e.htm

TTIP - Mega-Marriage Facing Hurdles
http://www.dw.com/en/ttip-mega-marriage ... v-17863865

North American Free Trade Agreement, 1992 Oct. 7
http://www.gutenberg.org/ebooks/89

FREE TRADE AGREEMENTS
http://trade.gov/fta/

TPP Still Has A Long Way To Go
http://www.forbes.com/sites/johnbrinkle ... way-to-go/

_________________
slikaslika
Ako su neki zivoti savrsena kruznica, drugi uzimaju oblik koji ne mozemo predvidjeti ni shvatiti. Gubitak je bio dio moga putovanja. No i pokazao mi je sto vrijedi.
Kao i ljubav na kojoj mogu jedino biti zahvalan.


Povratak na vrh
  
 
 Naslov: Re: Transatlantic Trade and Investment Partnership
PostPostano: 04 svi 2016 10:49 
Online
Administrator
Avatar

Pridružen: 02 ožu 2011 14:18
Postovi: 10776
Lokacija: Samobor
Kome treba TTIP i mogu li tajni pregovori preživjeti nakon što su postali javni?



Sadržaj i ton pregovora SAD s Europom o TTIP-u više nisu tajna. SAD ucjenjuju Europu da će zakomplicirati izvoz njenih automobila ukoliko EU neće povećati uvoz američkih poljoprivrednih proizvoda, uključujući genetski modificiranu hranu (GMO), čija štetnost nije znanstveno dokazana. Tako stoji u stotinama povjerljivih dokumenata s pregovora o TTIP-u (Transatlantsko Trgovinsko i Investicijsko Partnerstvo) koji su održani u New Yorku od 25. do 29. travnja, a do kojih je došao ured Greenpeacea u Nizozemskoj.

Njemački mediji koji su imali uvid u ove tajne dokumente izvijestili su o 'košmaru' zvanom TTIP i odbijanju Washingtona da se prihvati europski prijedlog po kojem bi se sporni privatni arbitražni sudovi za tužbe koncerna zamijenili javnim regularnim sudovima. To znači da su SAD protiv toga da se države uključuju u sporove koji bi se vodili u slučajevima kršenja Sporazuma. Osim toga, SAD prihvaćaju generalnu zabranu proizvoda samo uz podnošenje znanstvenog dokaza da ti proizvodi ugrožavaju zdravlje.

To bi valjda trebalo značiti da je prema viđenju SAD-a potrebno da se netko najprije otruje hranom ili da se razboli, a da se onda na privatnom sudu znanstveno dokaže da je uzrok tome američka genetski modificirana piletina, koju je recimo pojeo. Jednostavno, zar ne? Prijedlog je dakle da Europljani budu neka vrsta pokusnih kunića, koji bi trebali na sebi i svojoj djeci isprobati GMO hranu i moliti se da neće dobiti tumor. Možda djeluje pretjerano i zavjerenički, ali prije nego što donesemo takve zaključke, trebamo se zapitati zašto bismo uopće kušali ručak za koji nismo sigurni je li hrana ili je otrov?

Teško da nešto može više utjecati na čovjekov organizam od hrane koju jedu, vode koju pije i zraka koji udiše, a usvajanje TTIP-a prema američkim željama i nastojanjima dovelo bi do općenitog smanjivanja zaštite europskog okoliša. EU ima vrlo strogu regulaciju kontrole toksičnih supstanci koje dospijevaju u okoliš. U Europi je obrnuto nego u SAD-u, jer tek kada se znanstveno dokaže da nešto nije opasno, onda se to može pustiti u promet.

Vratimo se dokumentima. Mediji prenose da su ih dobili od Greenpeacea nakon što su uvid u njih pod strogo kontroliranim uvjetima u jednoj prostoriji Ministarstva pravosuđa imali samo neki zastupnici Bundestaga i odabrani članovi njemačke vlade. Dokumenti nedvosmisleno potvrđuju da TTIP sadrži odredbe koje omogućuju američkim kompanijama da mijenjaju europske zakone i oslabe zaštitu potrošača. Više od 70 posto hrane u američkim trgovinama je GMO, dok u Europi skoro da je i nema.

U dokumentima nigdje ne piše da SAD 'poštuje zabrinutost Europljana' o čemu su više puta javno svjedočili u Bruxellesu i Washingtonu u rijetkim informacijama koje su otkrivali u vezi s ovim tajnim pregovorima. Umjesto toga SAD pozivaju Europu 'procijeniti druge mogućnosti' i zaobići zakone o zabranama, dok EU navodi da će donijeti vlastite odluke o uvozu 'kontroverznih' američkih proizvoda.

Među zapisnicima koji su procurili može se naći i dokument iz ožujka u kojem se sumira 12. krug pregovora o TTIP-u tijekom kojeg su 'pokrivena sva tri stupa sporazuma – pristup tržištu, regulatorni klaster i pravila'. Tu se još napominje da je dogovoreno da kvaliteta pregovora ima prednost u odnosu na njihovu brzinu, ali da je EU potvrdila spremnost da se osigura njihov značajan napredak u sva tri stupa prije ljetne pauze.

Europske udruge za zaštitu potrošača reagirale su ocjenom da su dokumenti u velikoj mjeri potvrdili strahove od ciljeva SAD-a na europskom tržištu hrane. Također nigdje se ne spominje ograničenje za emisiju CO2, iako je to bila tema zadnjeg summita o klimatskim promjenama u Parizu. U Njemačkoj vlada je potvrdila da je primila na znanje informacije iz dokumenata, ali se suzdržala od komentara. 'Uzeli smo u obzir objavljeni materijal, ali ne možemo ništa reći o njegovoj autentičnosti i sadržaju', priopćeno je u Berlinu.

Službeni predstavnik njemačke vlade Steffen Seibert rekao je da Savezna vlada, kao i do sada 'radi sve za napredak u pregovorima'. 'Uvjereni smo da je taj sporazum važan za projekt za nas Europljane', rekao je on, dodajući da trenutačne pozicije strana u razgovorima 'nisu krajnji rezultat'.

Ne može biti sumnji u autentičnost ovih dokumenata, ali je europski povjerenik za trgovinu Cecilia Malmström upozorila na mogućnost njihovog pogrešnog tumačenja. 'Suprotno onome što mnogi izgleda vjeruju ti tekstovi nisu isto što i konačan dogovor. Oni odražavaju pregovaračka stajališta obje strane i ništa drugo. Ne bi trebalo biti iznenađujuće da postoje područja u kojima EU i SAD imaju različite stavove', napisala je na blogu Malmström.

Prema riječima glavnog europskog pregovarača Ignacio Garcia-Berceroa 'neke točke u tim dokumentima na kojima insistira Greenpeace sasvim su pogrešne'. Tako je on naveo govoreći pred novinarima u Bruxellesu, da su SAD samo napomenule da su spremne reducirati tarife za motorna vozila ako bi EU pokazala napredak u raspravi o poljoprivrednim tarifama. 'Pitanje tarifa na automobile bismo vjerojatno riješili u završnoj fazi pregovora' , kazao je on.

Dok nam europska povjerenica sugerira da se pregovori o TTIP-u vode u uobičajenim okvirima za trgovinske sporazume, te se u njima izražava različitost pozicija koje se trebaju usuglasiti, aktivisti širom Europe vjeruju da nakon što su procurili ovi dokumenti treba odmah prekinuti dalje pregovore, jer se EU i SAD spore oko suštinskih pitanja. Njihove su razlike nepomirljive.

'Sada možemo vidjeti stvarne tekstove, europski pregovarači nemaju se više gdje sakriti. Rukavice su skinute. Pregovori o TTIP-u ne mogu preživjeti ova curenja. Jedini način da Europska komisija održi pregovore do sada, bio je njihovo čuvanje u dubokoj tajnosti. Sada možemo vidjeti detalje, oni su doista šokantni. To je sigurno početak kraja za ove mrske pregovore', izjavio je John Hilary, izvršni direktor engleske fondacije protiv siromaštva 'War on Want'.

Guy Taylor iz londonske dobrotvorne organizacije 'Global Justice Now' tvrdi da ovo curenje 'treba promatrati kao još jedan čavao u lijes toksičnom trgovinskom sporazumu koji korporativne snage bezuspješno pokušavaju nametnuti običnim ljudima i našim demokracijama'. 'TTIP se kuha iza zatvorenih vrata, jer kada obični ljudi saznaju da je to prijetnja demokraciji i potrošačkim zaštitama oni će se tome protiviti. Nije tajna da su pregovori bili na klimavim nogama. Milijuni ljudi diljem Europe potpisali su peticije protiv TTIP-a, a stotine tisuća izašli su na ulice pozivajući na okončanje pregovora', objasnio je Taylor.

Hilary je istaknuo da će čelnici EU sada morati procijeniti političke posljedice od curenja dokumenata i odlučiti mogu li i dalje sebi priuštiti da budu povezani s tim 'otrovnim poslom'.
'Francuska i njemačka vlada već su signalizirale da bi mogle prekinuti pregovore o TTIP-u, a nakon ove objave ta mogućnost je još bliža', naveo je Hilary podsjećajući da će u obje zemlje iduće godine biti provedeni opći izbori.

Izbori će prije toga krajem ove godine biti provedeni u SAD-u, a aktualni predsjednik Barack Obama želio bi krunisati svoj drugi mandat i odlazak iz Bijele kuće zaključenjem TTIP-a. Prilikom nedavnog posjeta Njemačkoj, Obama je izjavio: 'Angela (njemačka kancelarka Merkel) i ja suglasili smo se da se SAD i EU trebaju nastaviti kretati naprijed u pregovorima o TTIP-u. Ne očekujem da ćemo biti u stanju završiti njegovo ratificiranje do kraja godine, ali vjerujem da možemo zaključiti dogovor', rekao je Obama 25. travnja.

Američki motivi i nastojanja u vezi s realizacijom TTIP-a prilično su jasni, jer bi to otvorilo vrata europskog tržišta američkim koncernima za proizvodnju jeftine i genetski modificirane hrane, a u Bruxellesu ne znaju kako da odbiju pogodbu. U pravu su oni koji tvrde da se ekonomski i trgovinski pregovori uglavnom drže u tajnosti, ali sada kada više nema tajni, možemo zaključiti da u Bruxellesu nisu govorili istinu o pregovorima o TTIP-u.

Naprimjer, nedavno je u Bruxellesu zastupajući TTIP jedan od ministara poljoprivrede iz jedne zapadne zemlje u neformalnom razgovoru s novinarima lakonski objasnio da je ista stvar nekada bila s članstvom u EU. 'Ljudi nisu željeli u EU, jer nisu znali što članstvo u njoj znači. Isto je sada s TTIP-om', ocijenio je on. Na primjedbu da je upravo to problem s TTIP-om, što se ne zna što je, on je ustvrdio da 'sve ima na internetu'.

To njegovo 'sve ima na internetu' postavljeno je na stranici Europskog povjereništva za trgovinu, kojim rukovodi Malmström, a tamo je po sistemu popularne televizijske emisije o rušenja mitova navedeno 10 najčešćih mitova o TTIP-u i prikazano njihovo razotkrivanje. Ovaj grafički prikaz osim toga što bi u svojoj površnosti trebao biti uvredljiv za prosječno školovane osobe, ne sadrži ništa od onoga o čemu se doista pregovara.

U ovoj brošuri koja grafičkim izgledom podsjeća na ulični oglas za dostavu brze hrane, pod brojem devet 'raskrinkan' je mit da 'obični ljudi nemaju pojma o čemu se pregovara, jer velike tvrtke su te koje traže TTIP', a zapravo su 'razgovori o TTIP-u najotvoreniji ikada, a naši pregovarači se široko savjetuju'. Sada kada je netko iz njemačkog Bundestaga ili vlade, kako se čini, umirio vlastitu savjest dostavljajući dokumente Greenpeaceu, doista 'sve piše na internetu'.

Dobro je da se javnost konačno može upoznati s dokumentima s ovih pregovora. To što su dokumenti postali javni još ne znači da je TTIP propao. To se neće niti dogoditi samo od sebe, ukoliko javnost ne bude energično zahtijevala da se o njima povede ozbiljna društvena debata, prije nego što EU eventualno nastavi pregovore ili ih okonča prekidom. U tom slučaju Obama bi ostao uskraćen da nam ostavi TTIP u nasljeđe, ali to zbilja ne bi trebao biti europski problem.

Vladimir J. za advance.hr

_________________
slikaslika
Ako su neki zivoti savrsena kruznica, drugi uzimaju oblik koji ne mozemo predvidjeti ni shvatiti. Gubitak je bio dio moga putovanja. No i pokazao mi je sto vrijedi.
Kao i ljubav na kojoj mogu jedino biti zahvalan.


Povratak na vrh
  
 
 Naslov: Re: Transatlantic Trade and Investment Partnership
PostPostano: 04 svi 2016 12:44 
Online
Administrator
Avatar

Pridružen: 02 ožu 2011 14:18
Postovi: 10776
Lokacija: Samobor
Nezavisni saborski zastupnik Stipe Petrina zatražio je u srijedu opoziv premijera Tihomira Oreškovića "i dijela Vlade", zbog prikrivanja Transatlantskog investicijskog trgovinskog sporazuma (TTIP) od Sabora i zastupnika.

"Tražim opoziv premijera i djela Vlade zbog TTIP-a koji je zatajen Saboru i zastupnicima, odnosno zbog dolaska tvrtke Monsanto u Hrvatsku", rekao je Petrina na početku saborskog zasjedanja, priključivši se zahtjevima da se odredi stanka kako bi klubovi mimo dnevnog reda mogli govoriti o temama koje drže aktualnima.

_________________
slikaslika
Ako su neki zivoti savrsena kruznica, drugi uzimaju oblik koji ne mozemo predvidjeti ni shvatiti. Gubitak je bio dio moga putovanja. No i pokazao mi je sto vrijedi.
Kao i ljubav na kojoj mogu jedino biti zahvalan.


Povratak na vrh
  
 
 Naslov: Re: Transatlantic Trade and Investment Partnership
PostPostano: 04 svi 2016 23:00 
Offline
Avatar

Pridružen: 07 lis 2014 12:54
Postovi: 1621
Lokacija: Zagreb
cak dva reda o tome..... :lol:
:joj:

_________________
slika
Practice what you preach

"zašto kad pet puta kliknem na fajer tipku, mod više ne radi"


Povratak na vrh
  
 
 Naslov: Re: Transatlantic Trade and Investment Partnership
PostPostano: 05 svi 2016 12:09 
Online
Administrator
Avatar

Pridružen: 02 ožu 2011 14:18
Postovi: 10776
Lokacija: Samobor
Neočekivani heroj stupa na scenu? Francuski predsjednik Francois Hollande najavio blokadu TTIP-a


Jedno od većih iznenađenja ove godine upravo stiže iz Francuske - naime, francuski predsjednik Francois Hollande zaprijetio je blokiranjem potpisivanja kontroverznog TTIP sporazuma o slobodnoj trgovini između Europske Unije i SAD-a.

Poznavajući dugu povijest francuskog pozicioniranja unutar Europe i prema sili s druge strane Atlantika, neke ovaj potez nije iznenadio, no većinu ipak jest.

Što se zapravo dogodilo? Hollande je poručio kako će odbaciti TTIP u "ovoj fazi" jer se Francuska protivi nereguliranoj slobodnoj trgovini. Što to pak znači? Sve je rečeno između redaka - ne, nije da se Francuska, a naročito ne njen predsjednik, protivi neregularnoj slobodnoj trgovini već im se ne sviđa ideja da na snagu stupi nešto što možda ne bi bilo skrojeno prema francuskim željama, odnosno nešto što bi moglo više ići u korist francuskim ekonomskim rivalima u Europi (čitaj: Njemačka).

Hollande kao de Gaulle?
Ne bi to bio prvi put da Francuska zauzima ovakav unikatan stav - neki će čak reći i "nesvrstan" - sjećamo li se velikog Charlesa de Gaullea? On je 1966. šokirao svijet kada je tehnički izvukao Francusku iz NATO pakta. To je učinio dvije godine nakon ključnog posjeta tadašnjem SSSR-u gdje je stigao s misijom da Francusku pozicionira kao alternativni utjecaj u kontekstu Hladnog rata (zanimljivost: nikada nije koristio termin SSSR, već samo Rusija, tvrdeći kako su upravo ruski nacionalni interesi ono što kroji politiku Kremlja, dok je ideologija komunizma samo sredstvo kojim se služe - teško je reći da nije bio barem djelomično u pravu).

Je li de Gaulle uistinu bio veliki šampion "trećeg puta", nesvrstani akter na čelu jedne sile Zapada? Teško, isto kao što je i teško da je tzv. "socijalist" Hollande odjednom protivnik sistema u kojem korporacije vode glavnu riječ. Sličnost je u onome što će u konačnici cijeniti Francuzi i pamtiti kao nešto pozitivno - stajanje na braniku interesa Francuske (pa makar na tom braniku primarno obitavala francuska poslovna klasa).

De Gaulle se povukao iz strukture NATO pakta zato jer mu se nikako nije dopadalo da u toj organizaciji glavnu riječ vode Britanija i SAD. Želio je da Francuska bude na istoj razini i da samim time bude jedna od onih imperijalnih sila kojoj će biti dozvoljeno eksploatirati ostatak svijeta, pa i ratovati za svoje interese po potrebi.

Interesi Pariza iznad svega
Francuska je idealan primjer neokolonijalne sile koja to može biti samo ako joj veće sile dozvoljavaju. Lideri u Parizu uvijek će znati koja područja obuhvaćaju tzv. Francafrique* i zadnje što im treba je da im imperijalisti modernog doba govore da tamo i tamo na ovaj ili onaj način krše nečija prava ili nečije suverenitete.

*Za odnos Francuske prema Africi često se koristi termin "Françafrique". Primarno je riječ o neo-kolonijalnom i eksploatacijskom odnosu Pariza prema bivšim afričkim kolonijama, državama koje su nastale formalnom de-kolonizacijom 60-ih te državama koje su i danas pod utjecajem Francuske na ovaj ili onaj način.

Od 1960. do danas Francuska je vojno intervenirala u Africi čak preko 30 puta. Francuska i danas ima svoje vojne baze u ovim afričkim zemljama: Gabon, Senegal, Džibuti, Mayotte i Réunion.

Zato je de Gaulle izašao iz NATO pakta, jer je znao da će Francuska imati veći manevarski prostor. Francuska se vratila u NATO tek 2009. pod vodstvom Nicolasa Sarkozya koji je pak, ponovno lukavo, zaključio da se Francuskoj sada, bar na neki period, više isplati biti NATO članica - dvije godine kasnije upravo NATO, a s Francuskom na čelu, pokreće neopravdanu agresiju na Libiju. Obama, još naivan na polovici prvog mandata, dao je zeleno svijetlo za ovu katastrofu, no Pariz je taj koji se htio primarno okoristiti smjenom režima u Tripoliju. Nakon Sarkozya došao je Hollande i nastavio imperijalističkim putevima dajući sve od sebe da Siriju pretvori u novu Libiju.

No, zašto ovo sve spominjemo? Zato jer ima itekako veze s aktualnom najavom Hollandea da će blokirati TTIP. Valja znati kako djeluje Francuska jer njene metode već su desetljećima konzistentne i, po njih, učinkovite.

Na putu između Washingtona i Berlina
Ima li tu i prkosa? Naravno, ali govorimo o prkosu koji je pomiješan s interesima, sve zajedno projicirano od strane simbioze političke i poslovne klase, odnosno francuskog establišmenta. Hollande i ljudi oko njega vidjeli su gdje se utabava temelj TTIP - ne u Parizu, već u Berlinu. Naime, prije svega nekoliko dana američki predsjednik Barack Obama posjetio je Njemačku te tamo s kancelarkom Angerlom Merkel poručio, ne baš tim riječima, ali otprilike - "Idemo dalje skupa, odavde gradimo SAD-EU zajedničko tržište".

Sve su to vidjeli u Parizu i nimalo im se ne sviđa. Ljutnja je tolika da su natjerali Hollandea da u javnosti kaže kako će blokirati TTIP. Dakako, njemu to baš i nije teško palo s obzirom da se protiv njega i njegove Vlade održavaju sve agresivniji prosvjedi diljem Francuske (novi francuski zakon o radu je brutalno podilaženje poslodavcima - nije francusko radništvo bez veze spremno dobivati vodenim topovima i suzavcem, ovo što im se sprema je za mnoge neprihvatljivo).

Život nakon potpisivanja TTIP-a bio bi brutalan
Idealan trenutak za kronično nepopularnog Hollandea, zar ne? On će se narodu Francuske i narodima Europe sada predstaviti kao nenadani heroj koji će sve nas braniti od TTIP-a.

Znajući kako to ipak radi samo zbog osobnih interesa svoje vladajuće elite, ipak, mnogi bi mu bili zahvalni ako u tom stavu i ustraje. Naime, TTIP je zaista onako gadan kako i pričaju - riječ je u gigantskom tajnom sporazumu koji bi zapravo spojio SAD i Europu u jedno veliko, gotovo u potpunosti neregulirano, zajedničko tržište.

To znači što? Ukratko - korporacije bi postale novi gospodari, a one više ne bi odgovarale nikome. Da, mnogi su danas u ovoj Europi nesigurnosti, nezaposlenosti i neizvjesnosti ljuti na državu, ali država još uvijek mora ponekad nešto napraviti u interesu svojih državljana, pa evo nam Hollandea kao idealnog primjera, zar ne?

"Naročito ne protiv Francuske"
Život nakon TTIP-a bio bi brutalan - mokri san za sve Laissez-faire kapitaliste ovog kontinenta, ali noćna mora za normalan radni narod.

Kako može Hollande zaustaviti TTIP? Jednostavno, svih 28 EU članica mora ratificirati TTIP da bi stupio na snagu.

"Ne može biti sporazuma bez Francuske, naročito ne protiv Francuske", poručio je Hollande. To je poruka prije svega upućena na određene adrese u Washingtonu i Berlinu. I, što će se desiti sada? Vidjeti ćemo, neizvjesni dani svakako jesu pred nama. Ili će Amerikanci, u tajnosti, dakako, ponuditi Francuskoj neke bolje uvjete ili će se pak cijela ideja možda i srušiti. Što ako Britanija kroz koji tjedan izađe iz EU? I to je faktor koji treba dodati u ovu jednadžbu.

Anti-TTIP u svim krugovima
Na kraju treba reći i ovo, a to je otkriveno i u novim dokumentima koji su procurili u ponedjeljak u javnost, koliko god se to nekima činilo možda i nemogućim, u Europi doista još uvijek postoje određene strukture vlasti koje ne žele prihvatiti američki način vođenja poslovanja, odnosno način gdje je sirovi profit početak i kraj svega. Što je za zaštitom radnika? Sa zaštitom potrošača (GMO hrana)? Sa zaštitom životinja i prirode? Nekoga mora biti briga i sve one koje je imalo briga moraju biti bez imalo suzdržanosti protiv TTIP-a. Hollande vjerojatno sam po sebi nije jedan od tih, ali, ako su se stvari tako posložile, neka on bude taj koji će zaustaviti ovo - jer milijuni potpisa na peticiji protiv TTIP-a vladajućima u Parizu znače malo, ali ako su izračunali da bi ishod mogao biti taj da će ih iz poslova izgurati Nijemci i Amerikanci, stvari se mijenjaju.

D. Marjanović za advance.hr

_________________
slikaslika
Ako su neki zivoti savrsena kruznica, drugi uzimaju oblik koji ne mozemo predvidjeti ni shvatiti. Gubitak je bio dio moga putovanja. No i pokazao mi je sto vrijedi.
Kao i ljubav na kojoj mogu jedino biti zahvalan.


Povratak na vrh
  
 
 Naslov: Re: Transatlantic Trade and Investment Partnership
PostPostano: 09 svi 2016 18:21 
Online
Administrator
Avatar

Pridružen: 02 ožu 2011 14:18
Postovi: 10776
Lokacija: Samobor
Deseci tisuća na ulicama Rima: Održan veliki anti-TTIP prosvjed - "Ne želimo da Europom zavlada korporativno ropstvo!"


Deseci tisuća izašli su tijekom jučerašnjeg dana na ulice glavnog grada Italije kako bi odbacili kontroverzni sporazum o slobodnoj trgovini između SAD-a i Europe - TTIP (Transatlantsko Trgovinsko i Investicijsko Partnerstvo).

Prosvjednici ističu kako bi TTIP gurnuo Europu u korporativno ropstvo. Nadalje, mnogi se protive TTIP-u zbog činjenice da bi tada GMO hrana mogla postati znatno dostupnija i neoznačena - na jednom od transparenata na jučerašnjem prosvjedu pisalo je: "Američka piletina s hormonima na našim stolovima? Zaustavimo TTIP".

Mogle su se vidjeti i razne druge poruke poput "Slobodni protok? Da, ljudi, a ne kapitala". Neki prosvjednici prosvjedovali su i protiv NATO-a poručujući: "NATO i TTIP nas vode u nove ratove! Ne TTIP-u! Ne NATO-u!".

_________________
slikaslika
Ako su neki zivoti savrsena kruznica, drugi uzimaju oblik koji ne mozemo predvidjeti ni shvatiti. Gubitak je bio dio moga putovanja. No i pokazao mi je sto vrijedi.
Kao i ljubav na kojoj mogu jedino biti zahvalan.


Povratak na vrh
  
 
 [ 33 post(ov)a ]  Stranica Prethodna  1, 2, 3, 4  Sljedeća

Vremenska zona: UTC + 01:00 [LJV]


Online

Trenutno korisnika: crawl i 0 gostiju.


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš postati privitke.

Idi na:  
Powered by phpBB © 2000, 2002, 2005, 2007 phpBB Group
HR (CRO) by vaper club