Vaper club

e-cigarete forum
Zadnji put si ovdje bio: 16 ruj 2019 05:23. Sada je: 16 ruj 2019 05:23.

Vremenska zona: UTC + 01:00 [LJV]




 [ 4 post(ov)a ] 
Autor Poruka
 Naslov: Švedska i Norveška
PostPostano: 05 ožu 2013 19:01 
Offline
Administrator
Avatar

Pridružen: 02 ožu 2011 14:18
Postovi: 10974
Lokacija: Samobor
Kako su Šveđani i Norvežani slomili moć vladajućih 1%

Dok većina nas pokušava osigurati trajan utjecaj Occupy pokreta, vrijedilo bi razmotriti neke države u kojima je masa ljudi uspjela na nenasilan način uvesti visoki stupanj demokracije i ekonomske pravde. Švedska i Norveška su, primjerice, iskusile veliku promjenu moći tijekom 30-ih godina prošlog stoljeća nakon dulje nenasilne borbe. Oni su „otpustili“ 1%ljudi koji su određivali pravac kretanja društva te su stvorili temelje za nešto drugačije.

Obje zemlje su imale povijest groznog siromaštva. Dok je 1% bio na vlasti, na stotine je tisuća osoba emigriralo kako bi pobjegli od gladi. No, pod vodstvom radničke klase, obje su države izgradile robusne i uspješne ekonomije koje su skoro u potpunosti eliminirale siromaštvo, proširile besplatno obrazovanje, ukinule sirotinjske četvrti, pružile izvrsnu zdravstvenu skrb dostupnu svima te stvorile sustav potpune zaposlenosti. Za razliku od Norvežana, Šveđani nisu pronašli naftu no to ih nije spriječilo da izgrade ono što se naziva „zavidan životni standard“.

Šveđani i Norvežani su platili cijenu za svoj standard življenja kroz nenasilnu borbu. Skandinavski radnici nekada nisu očekivali da izborna arena može donijeti promjenu u koju su vjerovali. Shvatili su da je, uz 1% na vlasti, izborna „demokracija“ usmjerena protiv njih zbog čega je bila potrebna nenasilna akcija kako bi se provele promjene. U obje su zemlje pozvane obrambene snage kako bi zaštitile tih 1% , a ljudi su ginuli.

Norvežani su zbog malog broja stanovnika teže organizirali kohezijski pokret. Ljudi su bili podijeljeni planinama i fjordovima i govorili su regionalnim dijalektima u izoliranim područjima. Norveškom je u 19. st vladala Danska, a potom Švedska. Nezavisnost je stekla tek 1905.g.

Kada su ranih 1900-ih radnici oformili sindikate, okrenuli su se marksizmu pri organiziranju revolucije kao i neposrednim dobicima. Bili su presretni zbog svrgavanja ruskog cara, a norveška se Radnička stranka pridružila Međunarodnim komunistima koje je organizirao Lenjin. Jedna od stavki s kojima se Norvežani nisu slagali s ljenjinističkom strategijom je bila uloga nasilja: Norvežani su željeli provesti revoluciju nenasilnom borbom uz uspostavljanje zadruga i korištenje izborne arene.

1920-ih godina se povećao broj štrajkova. Grad Hammerfest je 1921.g oformio komunu koju je predvodio radnički savjet. Vojska je intervenirala kako bi ga slomila. Radnici su odgovorili nacionalnim općim štrajkom. Poslodavci, potpomognuti državom su se borili protiv štrajka, no radnici su ponovo ustali u štrajku radnika željezara koji je trajao od 1923-24.g.

Norveških je 1% odlučilo da se neće oslanjati samo na vojsku: 1926.g su oformili društveni pokret nazvan Patriotska liga u koju su regrutirane uglavnom osobe iz srednjeg staleža. Do 1930-ih godina, Liga je uključivala čak 100 000 ljudi koji su djelovali kao oružana zaštita štrajkolomaca, i sve to u zemlji od samo 3 milijuna stanovnika.

U međuvremenu je Radnička stranka otvorila članstvo za svih, a pridružili su joj se srednjestaleški marksisti i poneki reformatori te mnogi seljaci i poneki zemljoposjednici. Stranački su vođe uvidjeli da su dugotrajna borba, konstantno dosezanje i organiziranje potrebni za provođenje nenasilne kampanje. Usred rastuće polarizacije, norveški su radnici pokrenuli još jedan val štrajkova i bojkota 1928.g.

Depresija je dosegnula dno 1931.g. Ondje je bilo više nezaposlenih osoba nego u bilo kojoj drugoj nordijskoj državi. Norveški su sindikati zadržali članove koji su bili nezaposleni iako nisu mogli priuštiti plaćanje članarine. Ova se odluka isplatila masovnim mobilizacijama. Kada je udruga poslodavaca zaključala tvornice i radnike ostavila vani kako bi ih prisilila na smanjenje plaća, radnici su se borili masovnim demonstracijama.

Mnogi su ljudi tada otkrili da su njihove hipoteke ugrožene (zvuči poznato?). Depresija se nastavila, a seljaci više nisu mogli plaćati svoje dugove. Kako su turbulencije pogodile i ruralni sektor, mnoštvo se okupilo kako bi na nenasilan način spriječili iseljenje obitelji iz njihovih gospodarstva. Agrarna se stranka, koja je uključivala veće poljoprivrednike i koja je ranije bila povezana s Konzervativnom strankom, počela distancirati od 1%; neki su uvidjeli da je upitna mogućnost vladavine nekolicine nad većinom.

Do 1935.g Norveška se nalazila na samom rubu. Vlada predvođena konzervativcima je svakog dana sve više gubila legitimitet: 1% je postajao sve više očajan kako je među radnicima i poljoprivrednicima rasla militantnost. Radikalni su radnici mislili da je potpuno svrgavanje blizu. Međutim, siromaštvo je također bilo u porastu, a radnička je stranka osjećala povećan pritisak od strane svojih članova da razriješi njihove patnje, a to je bilo moguće samo preuzimanjem vlasti u kompromisnom dogovoru s drugom stranom.

To je i učinjeno. 1935.g je u kompromisu koji je vlasnicima omogućio zadržavanje prava posjeda i upravljanja tvrtkama Radničkoj stranci omogućeno preuzimanje uzdi vlasti u koaliciji s Agrarnom strankom. Proširili su ekonomiju i započeli javne radove što je vodilo politici punog zapošljavanja što je postalo kamen temeljac norveške ekonomske politike. Radnički uspjeh i kontinuirana militantnost radnika su omogućili stalno miješanje usmjereno protiv povlastica koje ima 1% do točke u kojoj je većinsko vlasništvo svih velikih tvrtki doneseno u javnom interesu.

1% su stoga izgubili svoju povijesnu moć dominiranja gospodarstvom i društvom. Tek su se tri desetljeća kasnije konzervativci vratili u vladajuće koalicije prihvaćanjem novih pravila igre, uključujući i visok stupanj javnog vlasništva nad sredstvima za proizvodnju, iznimno progresivno oporezivanje, snažne poslovne propise za javno dobro i virtualno ukidanje siromaštva. Kada su konzervativci na kraju pokušali ubaciti neoliberalnu politiku, ekonomija je generirala balon i krenula u katastrofu.

Radnici su istupili, zaplijenili tri najveće banke, otpustili upravljački menadžment, dioničare su ostavili bez novaca i odbili su jamčevinu za manje banke. Norveški financijski sektor nije bio od onih koji su upali u krizu 2008.g : uz pažljivo reguliranje i većinsko javno vlasništvo, sektor je ostao solidan.

Iako vam to Norvežani neće reći pri prvom susretu, ali ostaje činjenica da je u njihovom društvu visoka razina slobode i široko zajedničko blagostanje započelo kada su radnici i poljoprivrednici, uz suradnju sa srednjim staležom, započeli nenasilnu borbu koja je ovlastila ljude da upravljaju za opće dobro.

Švedska je također stvorila uspješan model demokratskog socijalizma zbog jedinstvenog načina na koji su švedski radnički vođe, političari i staleži surađivali tijekom ranog razvoja švedske socijalne demokracije. Zbog toga što su švedske socijalističke vođe izabrali umjeren, reformistički politički tečaj temeljen na podršci javnosti tijekom ranih faza švedske industrijalizacije i prije potpunog razvoja švedske međuklasne politike, ova je država izbjegnula ozbiljne ekstremističke izazove te političku i klasnu podjelu koja je poharala mnoge europske zemlje koje su nakon 1911.g pokušale razviti socijalni demokratski sustav.

Rano se baveći izazovima industrijalizacije i njezinog utjecaja na socijalnu, političku i ekonomsku strukturu, švedski su socijaldemokrati uspjeli stvoriti jedan od najuspješnijih socijalno-demokratskih sustava na svijetu, uključujući socijalnu državu i opsežnu zaštitu građanskih sloboda.

Kada je 1932.g na vlast došla Socijaldemokratska stranka, njezini su vođe predstavili novi politički proces odlučivanja koji je kasnije postao poznat kao „švedski model“. Stranka je igrala središnju ulogu no pokušavala je u što većoj mjeri svoju politiku temeljiti na međusobnom razumijevanju i kompromisu. Različite interesne skupine su uvijek bile uključene u službene odbore koji su prethodili vladinim odlukama.

Današnja politika Švedske glasi: sva snaga dolazi iz naroda. To je današnji temelj švedske parlamentarne demokracije. Svatko ima ista prava i priliku za izražavanje, a svatko može proučiti način na koji političari i javne agencije ostvaruju svoju moć. Švedsko je upravljanje zemljom u cjelini izgrađeno na decentralizaciji. Na lokalnom i regionalnom nivou, općine i županijska vijeća su autonomna politička tijela s jasno definiranim područjima odgovornosti. Općine se bave urbanizmom i školama dok su županijska vijeća zadužena za zdravstvo i infrastrukturu.

Danas je Norveška jedna od najuspješnijih zemalja svijeta. Skandinavske zemlje dominiraju vrhom globalnog indeksa koji pri mjerenju uspješnosti uzima slijedeće čimbenike u obzir: ekonomiju, obrazovanje, poduzetništvo i prilike, upravljanje, zdravstvo, osobnu slobodu, sigurnost i društveni kapital. Norveška, Danska i Švedska se navedenim redoslijedom nalaze među prve tri države ove ljestvice.

_________________
slikaslika
Ako su neki zivoti savrsena kruznica, drugi uzimaju oblik koji ne mozemo predvidjeti ni shvatiti. Gubitak je bio dio moga putovanja. No i pokazao mi je sto vrijedi.
Kao i ljubav na kojoj mogu jedino biti zahvalan.


Povratak na vrh
  
 
 Naslov: Re: Švedska i Norveška
PostPostano: 17 svi 2013 16:43 
Offline
Administrator
Avatar

Pridružen: 02 ožu 2011 14:18
Postovi: 10974
Lokacija: Samobor
U periodima velikih povijesnih neizvjesnosti gotovo uvijek je dolazilo do drastičnog porasta spekulativnog nagađanja, praznovjerja i mnogih drugih krivih zaključaka.

U vrijeme ove velike ekonomske depresije sve je snažnije izraženije stvaranje raznih mitova i krivih pretpostavki. Da li se mit razvija kao nuspojava ekonomskih prilika ili je pak smisleno pušten u opticaj kao dio ideološke propagande, teško je reći. Ali mitovi su svugdje oko nas i obično imaju samo jedan cilj – smirivanje i otupljivanje.

Mit o Islanđanima koji referendumom zaustavljaju bankarsku pljačku do sada je srećom razbijen na golim argumentima. A argumenti su pokazali kako ne samo da stanovnici Islanda nisu zaustavili opustošenje njihove države od strane pohlepnih bankara, već iz dana u dan tonu sve dublje, a velik broj stanovnika nastoji emigrirati u jednom smjeru.
Ali mitovi su ponekad otporni čak i na sirove argumente, jer konačni cilj im nije stvoriti neku novu istinu već unijeti razdor i bunilo.
Tako će nas Islandski mit još dugo vremena dovoditi u situaciju da nam sugovornik uzvraća "napravimo što i Island, zaustavimo krizu referendumom".

Ipak, izuzev širenja naivne pro-referendumske teorije, "islandski mit" nije značajan problem.
Na sceni postoji jedan daleko veći mit koji je danas toliko važan da je postao ideološko ljepilo koje zajedno drži raspadnuti sistem poznatiji kao kapitalizam.
Naravno, radi se o mitu svih mitova – veliki skandinavski mit o dobroćudnom kapitalizmu.

U svega nekoliko godina iz relativne stagnacije probudili smo se u svijetu u kojem Grčka podsjeća na ratnu frontu, u SAD-u policija tuče prosvjednike na ulicama, a u Europi bankarske elite preuzimaju državu po državu.
Probudili smo se u jednom sasvim drugom životu – iz sna smo ušli direktno u noćnu moru. Budućnost pred nama donosi nam samo neizvjesnost, sve teže dane i golu borbu za opstanak.
Samo kronični deficit intelekta još uvijek ostavlja prostora za optimizam.

U beznađe kojem se ne nazire kraj uplovljava veliki skandinavski mit kao kakva konjska doza sredstva za smirenje.
Ti nevjerojatni, pametni, humani i altruistični sjevernjaci pokazat će nam put. Moramo samo otkriti njihovu tajnu, preslikati taj proces natrag u svoju državu i živjet ćemo bezbrižno i sretno.
U kaosu koji razdire i Europu i SAD skandinavski mit postaje bastion. Na temelju tog mita do zadnjeg dana će se braniti političko-ekonomski sistem koji nije direktan krivac samo za naš propadajući životni standard, kapitalizam je kriv i za genocid stanovništva diljem planete.

Srećom, baš kao i u slučaju Islanda, to je ipak samo mit, a mitovi se mogu i moraju razbijati.

Krenimo sa Švedskom, glavnom nositeljicom skandinavskog mita.
Švedska je bila dugi niz godina pojam socijalne sigurnosti i stabilnosti, ali za taj dugi period relativnog blagostanja najmanje je zaslužan kapitalizam.
Činjenica je da je Švedska bila snažno pogođena u prošloj krizi 30-ih godina. Kao direktna reakcija na krizu stasala je socijal-demokratska radnička partija koja je nakon toga vladala gotovo 65 godina apsolutnom većinom bez ijednog koalicijskog partnera.

Mukotrpnom borbom radnici u Švedskoj stvorili su sustav koji je bio dostojan čovjeka.
Radnička partija tih godina opravdavala je svoje ime. Unatoč izraženom revizionizmu i preferenci za socijal-demokraciju umjesto socijalizma, partija se ipak usko vodila generalnim idejama Marksizma iz kojih su i stvoreni brojni socijalni programi.

Ranih 70-ih švedski premijer postaje Olof Palme, također član radničke partije. U svojoj politici je otišao korak dalje – otvoreno je podržavao brojne marksističke države i pokrete diljem svijeta. 1975. bio je prvi predstavnik zapadne demokracije koji je otišao u službeni posjet na Kubu. Tamo je održao velik govor na poznatoj Plaza de la Revolución hvaleći Fidela Castra i socijalističku revoluciju na Kubi. Također je bio i žestoki kritičar politike SAD-a i južnoafričkog aparthajda.
Nije nikada dokazano, ali brojni povjesničari smatraju da je upravo zbog tih stavova život završio s metkom u glavi na ulicama Štokholma 1986.

Švedski model je zaista bio primjer modernog i progresivnog upravljanja državom, ali baš kao i u slučaju Islanda – sve što su Šveđani, u prvom redu švedska radnička klasa, gradili palo je u vodu dolaskom neo-liberalizma.

Brian Palmer, profesor antropologije na švedskom sveučilištu komentirao je ulazak neo-liberalizma: "Govoriti o današnjoj Švedskoj u nekim socijalističkim terminima bilo bi potpuno krivo. Neo-liberalne reforme u Švedskoj provedene su u mnogim sektorima rigoroznije čak i od SAD-a. Švedska je zapravo postala laboratorij za privatizaciju."

Unatoč popularnom mišljenju kako u Švedskoj na stanovnike pazi snažna država, prava istina je sasvim drugačija. Posljednjih godina Švedska je po količini privatizacije prestigla SAD i brojne europske države. 80% svih novih škola je u privatnom vlasništvu. Željeznice i gradski metroi također.
Švedska je imala dugi period ekonomskog razvoja što može ponajviše zahvaliti neutralnosti za vrijeme Drugog svjetskog rata.

Od nekoć uglednog modela, Švedska je već sredinom 90-ih počela naglo tonuti u sirovi neo-liberalni kapitalizam koji danas potpuno dominira zemljom. Tako primjerice 2004. imućna obitelj Wallenberg kontrolira čak 40% svih dionica na štokholmskoj burzi.
Beneficije se naglo ukidaju, a novi švedski premijer otvoreno se hvali kako je Švedska postala "svjetski rekorder u broju rezova." Uskoro dolaze i velike pohvale od strane MMF-a koji od sada ističe Švedsku kao reprezentativan primjer kako bi trebalo voditi modernu ekonomiju.

Uskoro kreće masovna deregulacija svih vitalnih industrija – Švedska privatnom tržištu prepušta poštu, telekomunikacije, pa čak i struju. Brojne banke koje su bile pod upravom države sada se prepuštaju privatnom sektoru.
Posljednjih godina krug je zatvoren nakon što su privatizirane i brojne klinike i bolnice.

U Švedskoj predugi niz godina marljivo je stvaran sustav koji bi bio na usluzi stanovnika, isti je nemoguće srušiti preko noći. Ali situacija u kojoj se trenutačno nalazi Švedska donosi joj sudbinu jako sličnu Islandu.

Govoreći o skandinavskom modelu možemo samo govoriti o skandinavskom modelu prošlosti i iz njega bi se zaista moglo učiti. Ali najvažnija pouka je ta da model nema nikakve veze s kapitalizmom, upravo suprotno – sve beneficije koje su život u nekadašnjoj Švedskoj činile ugodnim proizašle su direktno iz socijalističke misli.
Glorificirati Švedsku kao neku vrstu kapitalističkog uspjeha sasvim je kriva polazna točka. Jedino što je kapitalizam uspio u Švedskoj je srušiti jedan progresivan i pravedan sistem.

Ništa bolja situacija nije ni u drugim "blaženim" skandinavskim zemljama. Svaka država koja operira pod zakonima kapitalističkog sistema neće proći netaknuto. Norveška je odličan primjer.
Država koju mnogi naivno proglašavaju rajem na zemlji – za mnoge stanovnike postala je pakao.
Zbog agresivnog forsiranja domaće potrošnje Norveškoj se desio gotovo identičan problem kao i Islandu. Masovno kreditiraje stanovnika dovelo je do toga da prosječan Norvežanin danas imas čak 200% duga od ukupnog kućnog dohodka. Ta brojka je daleko veća i od SAD-a (115%) i Britanije (150%). Ovakva situacija postaje neizdrživa.
Norveška je bogata zemlja i jedan od najvećih izvoznika nafte na svijetu. Godinama su igrali na "sigurno" i velike svote kapitala posuđivali državama kao što su SAD, Italija, Francuska. Dojučerašnje sigurne investicije danas su već izuzetno neizvjesne, za Italiju je već sada jasno kako neće moći vratiti svoje dugove.
Norveška ima najnižu stopu nezaposlenosti u Europi, ali strahuje se kako bi ona uskoro mogla početi naglo rasti. Naime, zbog velike krize na kontinentu drastično su se smanjile narudžbe od norveške prerađivačke industrije.
Uz to 22% BDP vezano je uz izvoz nafte, a tržište tog derivata ulazi u još nestabilniju fazu.

Koliko god Norveška, Švedska i ostale skandinavske države bile stabilne do prije samo godinu dana, sve to može u kratkom periodu biti uništeno krizom globalnog kapitalizma. Svaka država čija je ekonomija vitalno spojena na taj sustav nalazi se u opasnosti i ne postoji način na koji može izbjeći kolektivnu sudbinu.
Skandinavski mit hrani se idiličnim slikama iz prošlosti i time stvara iluziju da negdje, daleko na hladnom sjeveru, gdje su ljudi razboritiji i mudriji, kapitalizam još uvijek funkcionira besprijekorno.
Po svemu sudeći te države mogle bi u konačnici biti i najviše pogođene – donedavni visoki standard dovesti će do najvećeg relativnog pada.

Skandinavski, kao i islandski mit ostat će samo mit – kao maleni, ali sastavni dio velike mitologije kapitalizma – sustava koji je obećavao kako će donijeti prosperitet svima.

_________________
slikaslika
Ako su neki zivoti savrsena kruznica, drugi uzimaju oblik koji ne mozemo predvidjeti ni shvatiti. Gubitak je bio dio moga putovanja. No i pokazao mi je sto vrijedi.
Kao i ljubav na kojoj mogu jedino biti zahvalan.


Povratak na vrh
  
 
 Naslov: Re: Švedska i Norveška
PostPostano: 24 svi 2013 08:59 
Offline
Administrator
Avatar

Pridružen: 02 ožu 2011 14:18
Postovi: 10974
Lokacija: Samobor



Medalja ima dvije strane:

Neredi u Stockholmu nastavljaju se i 5. noć u nizu: zapaljena policijska stanica, dvije škole i automobili

Gnjevni prosvjednici u glavnom gradu Švedske sinoć su zapalili 9 automobila te policijsku stanicu i dvije škole. Do eskalacije prosvjeda došlo je prošle nedjelje nakon ubojstva starijeg stanovnika od strane policije, no jedan od bitnih faktora je i rastuća nezaposlenost mladih. Neredi se odvijaju većinom noću na prostoru imigrantskih gradskih četvrti i predgrađa. U neredima mahom sudjeluju mladi ljudi. Sinoćnji neredi već su peta noć nasilnih prosvjeda u nizu.

Mnogi se slažu kako su aktualni neredi razbili iluzije o mirnoj i egalitarskoj državi. Gnjevni prosvjedi mladih imigranata pokazuju sve propuste švedskog, moglo bi se reći i "skandinavskog", sistema. Mnogi osuđuju isključivo imigrante, ističući kako se "nisu prilagodili", no kako se netko može prilagoditi ako za to nema prilike? Prema svemu sudeći ovdje se ne radi o tome da se imigranti ne žele prilagoditi, već o tome da su im vrata prema toj prilagodbi čvrsto zatvorena otkako je i Švedska, nekoć poznata po svom poprilično pravednom socijalnom modelu, počela uvoditi elemente ekonomskog modela koji primarno stvara nejednakost u društvu. Svaka nejednakost prije ili kasnije rezultirati će nekom vrstom pobune one skupine koja biva gurnuta na dno tog društva.

Švedska policija ističe kako su sinoć još tri automobila zapaljena na prostoru predgrađa, Norsborg. Jedna policijska stanica je zapaljena na prostoru gradske četvrti Aelvsjoe. Nema informacija o ozlijeđenima, lokalni mediji prenose kako je policija privela 8 osoba.

Gnjevni prosvjednici zahtijevaju da se pokrene istraga o ubojstvu 69-godišnjeg muškarca kojeg je policija ubila u njegovom stanu u siromašnoj imigrantskoj gradskoj četvrti Husby.

Podsjetimo, policija je prošlog tjedna dobila dojavu kako osoba hoda s nožem kroz gradsku četvrt Husby. Kada su pripadnici policije stigli, muškarac se zatvorio u svoj stan i s balkona navodno prijetio policiji "da će ih pobiti", ističu svjedoci. Policija je otkrila kako se u stanu nalazila i jedna žena te su s navodnim ciljem da osiguraju njenu sigurnost provalili u stan. Tamo im je, prema njihovom iskazu, muškarac prijetio mačetom te su u konačnici bili prisiljeni pucati. Svjedoci tvrde kako je policija ispalila 5 ili 6 hitaca u njega.

Policija tvrdi kako je muškarac odvezen u bolnicu te je tamo proglašen mrtav. No, susjedi i organizacija mladih "Megafonen", tvrde drugačije - da vozilo hitne pomoći nikada nije stiglo te kako je tijelo ubijenog muškarca odvezeno oko 2 sata u noći.

_________________
slikaslika
Ako su neki zivoti savrsena kruznica, drugi uzimaju oblik koji ne mozemo predvidjeti ni shvatiti. Gubitak je bio dio moga putovanja. No i pokazao mi je sto vrijedi.
Kao i ljubav na kojoj mogu jedino biti zahvalan.


Povratak na vrh
  
 
 Naslov: Re: Švedska i Norveška
PostPostano: 25 svi 2013 18:47 
Offline
Administrator
Avatar

Pridružen: 02 ožu 2011 14:18
Postovi: 10974
Lokacija: Samobor
Gotovo tjedan dana je prošlo otkako su buknuli veliki nemiri u glavnom gradu Švedske kao odgovor na policijsku brutalnost, ali i sve teže životne uvjete u siromašnim imigrantskim četvrtima, naročito kada je riječ o mladim ljudima među kojima je stopa nezaposlenosti najviša.

Švedske vlasti tijekom jučerašnjeg dana poslale su pojačanja u Stockholm. Dodatne policijske snage koje su stigle iz ostatka zemlje donekle su stavile pod kontrolu situaciju u glavnom gradu, mada je sinoć također spaljeno nekoliko automobila, kao i jedna stanica za reciklažu otpada.

No, dok se situacija u Stockholmu donekle smirila nakon dolaska policijskih pojačanja, buknuli su neredi na drugim mjestima. U centralnom švedskom gradu Orebro spaljena je zgrada škole, automobili, a pokušan je i napad na policijsku stanicu. Nemiri su također buknuli i u gradu Sodertalje, koji se nalazi na oko sat vremena vožnje od Stockholma.

Premijer Fredrik Reinfeldt jučer je sazvao izvanrednu sjednicu po pitanju aktualne situacije i nemira u zemlji.

U gotovo tjedan dana nasilja spaljeno je preko 100 automobila i više zgrada. Napadnuto je nekoliko policijskih stanica. Sedam godina vlasti desnog centra u Švedskoj znatno je smanjilo socijalna davanja, a nezaposlenost među mladima sve je veća. Prema podacima Organizacije za Ekonomsku Suradnju i Razvoj, razlika između bogatih i siromašnih u Švedskoj raste brže no u bilo kojoj zemlji tzv. razvijenog svijeta.

_________________
slikaslika
Ako su neki zivoti savrsena kruznica, drugi uzimaju oblik koji ne mozemo predvidjeti ni shvatiti. Gubitak je bio dio moga putovanja. No i pokazao mi je sto vrijedi.
Kao i ljubav na kojoj mogu jedino biti zahvalan.


Povratak na vrh
  
 
 [ 4 post(ov)a ] 

Vremenska zona: UTC + 01:00 [LJV]


Online

Trenutno korisnika: crawl i 0 gostiju.


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš postati privitke.

Idi na:  
Powered by phpBB © 2000, 2002, 2005, 2007 phpBB Group
HR (CRO) by vaper club