Vaper club

e-cigarete forum
Zadnji put si ovdje bio: 21 lis 2017 08:35. Sada je: 21 lis 2017 08:35.

Vremenska zona: UTC + 01:00 [LJV]




 [ 35 post(ov)a ]  Stranica 1, 2, 3, 4  Sljedeća
Autor Poruka
 Naslov: Plavac Mali
PostPostano: 26 pro 2014 10:24 
Offline
Administrator
Avatar

Pridružen: 02 ožu 2011 14:18
Postovi: 10812
Lokacija: Samobor
Najstariji trs nalazi se u Dolu (posađen 1860.g.)


slika

Trs plavca malog u polju "Draganjač", posađen davne 1860. g.



Prema dostupnim povijesnim dokumentima i morfološkim spoznajama, najstariji poznati vinograd i živući trsovi Plavca malog vlasništvo je g. Šime Šurjaka i nalazi se u Dolu na otoku Hvaru. Ovaj vinograd posadio je izvjesni g. Mato Stančić davne 1860. godine. Do nedavno, najstariji poznati pisani dokument koji spominje i opisuje sortu Plavac mali bilo je djelo "Klasifikacija i opisi preporučenih sorata vinove loze" Franza Trummera izdano u Grazu 1841. Međutim, nedavno je mladi doktorant Darko Preiner sa Zavoda za vinogradarstvo i vinarstvo Agronomskog fakulteta u Zagrebu pretražujući literaturu o dalmatinskim sortama, u zavodskoj knjižnici "otkrio" još 20 godina stariju knjigu (Franza Rittera: "Vinogradarstvo austrijskog carstva", Beč, 1821.) koja pored Plavca malog spominje još puno drugih dalmatinskih sorti vinove loze. Ova spoznaja, koja ima veliko značenje za vinsku kulturu naše zemlje, objavljuje se ekskluzivno po prvi put u Tartajunu.

O Plavcu malom

Plavac mali, gospodarski je najvažnija sorta vinove loze u Dalmaciji, s dugom i interesantnom poviješću. Uzgaja se od krajnjeg juga Dalmacije, ponajviše na Pelješcu i južno-dalmatinskim otocima (Hvar, Brač, Korčula i Vis), ali ga se može pronaći u vinogradima sjeverno uz obalu sve do Zadra. Kao stara i raširena sorta dobio je više imena (sinonima) pa ga na različitim mjestima nazivaju različitim imenima kao npr. Crljenak mali, Pagadebit crni, Kaštelanac, Greštavac, i sl. Ipak, osnovno, najčešće i službeno ime sorte je “Plavac mali crni“.

Zajedno s timom stručnjaka (prof. dr. Edi Maletić, prof. dr. Jasminka Karoglan Kontić, mr. sc. Goran Zdunić, Silvio Šimon, dipl. ing., Darko Preiner, dipl. ing.) već godinama se bavim istraživanjem i selekcijom Plavca malog sa ciljem poboljšanja njegove nasljedne osnove, tj. stvaranjem pretpostavki da se na tržištu sadnog materijala nađu kvalitetne sadnice Plavca malog koje će vinogradarima i vinarima omogućiti veću, sigurniju i kvalitetniju proizvodnju grožđa i vina od ove sorte.
U ovom poslu nam pomažu i brojni kolege i studenti sa otoka Hvara (mr. sc. Andro Tomić; Ivica Gabelić, dipl. ing.; dr. sc. Nenad Malenica; Frankica Bojanić, dipl. ing.; Nikola Colnago), ali i renomirani vinari (Zlatan Plenković i Ivo Carić).
Dio mog znanstvenog interesa i područja rada obuhvaća istraživanje podrijetla i autohtonosti najvažnijih hrvatskih sorata vinove loze. U ovim istraživanjima koristimo moderne molekularne metode identifikacije (DNA fingerprinting), ali smo isto tako pretražili mnoge knjižnice te obišli mnoge vinograde i intervijurali njihove vlasnike u potrazi za novim spoznajama i čim starijim vinogradima. Zbog kvalitete njegova grožđa i vina te velike rasprostranjenosti, u ovim istraživanjima posebno mjesto, naravno, pripada Plavcu malom.

Koliko je star Plavac mali?

Najstariji spomen imena ove sorte pronašli smo nedavno u knjizi “Der Weinbau des Oesterreichischen Kaiserthums (Vinogradarstvo austrijskog carstva)“ koju je davne 1821. u Beču napisao i izdao Franz Ritter von Heintl. Između više drugih dalmatinskih bijelih i crnih sorti vinove loze Ritter spominje i “Plavaz mali czerni“ te navodi njemački prijevod značenja imena “kleine schwarze Kerntraube“. Ovu sortu spominje i opisuje još jedan austrijski ampelograf (stručnjak za sorte vinove loze) – Franz X. Trummer (1841.) pod imenom “Plavanz mali“, a kao vrijedna sorta tadašnjeg Austrijskog carstva bila je odnesena i posađena i u veliki pokusni vinograd (kolekciju sorata) Državne voćarsko-vinogradarske škole u Klosterneuburgu pokraj Beča gdje sam ju pronašao pod imenom “Plavazpiccola ucrtanu na mapi vinograda koja je tiskana 1863. godine“.

Vinova loza vrlo je izdržljiva i dugovječna biljka i u povoljnim uvjetima može doživjeti starost i preko 200 godina. Istražujući genetsku varijabilnost Plavca malog u periodu od 2002. do 2006. godine sustavno sam tražio čim starije vinograde Plavca malog i tom prilikom posjetio veliki broj vinograda i njihovih vlasnika, od Konavala, preko svih većih i manjih otoka, sve do Zemunika. Naravno, u ovakvom projektu nije bilo moguće izostaviti otok Hvar i njegove stare vinograde. I dok pažnju ljubitelja vina zaokupljaju vinogradi i vina s pozicija Ivan Dolac i Sveta Nedjelja, mene su puno više zanimali stari, vrlo često i zapušteni, vinogradi u okolici mjesta Svirče, Kruševje, Dol, Velo Vialo, i sl.
Tako sam uz pomoć kolege Ivice Gabelića iz vinarije u Starom Gradu došao i do jednog starog vinograda u Dolu od svega 750 loza, katastarskog naziva “Draganjač“ i veličine svega 993 m2, čiji je vlasnik, ili bolje reći, sluga g. Šime Šurjak (rođen 1924.). Od njega saznadoh da je u samom gornjem dijelu parcele, odmah ispod velikog kamenog zida nastalog čišćenjem parcela od kamena, u jednom malom dijelu, ne većem od 100 m2, preostalo još nekih 20-ak loza koje je posadio izvjesni g. Mate Stančić davne 1860. godine! Vinograd je potom naslijedio njegov sin Filip, a potom prelazi u posjed g. Šime Šurjaka (današnji katastarski vlasnik je njegov sin Ivo Šurjak). Uz ovih nekoliko vrlo starih loza koje još uvijek rastu, kako se to stručno kaže, na “vlastitom korijenu“ (vidi sliku lijevo), g. Šime je nedavno od istih tih loza razmnožio još 120 novih, od čega polovicu na vlastitom korijenu (bez podloge).

Ovdje treba pojasniti da su ove loze opstale ne samo zahvaljujući uzornim Doljanima Stančićima i Šurjacima, već i sretnoj okolnosti da sami vrh ove zemljišne čestice ima sasvim različitu pedološku strukturu od ostatka parcele – ima tzv. pjeskovito tlo. Kada se početkom 20. stoljeća na otoku pojavila "žiloždera" (trsna uš ili filoksera) ona je poharala i u nekoliko godina uništila sve vinograde. Propast su izbjegli samo oni nasadi koji su bili uzgojeni na pjeskovitim tlima jer u takovim ovaj štetnik ne obitava. Tako se prema usmenoj predaji koju je meni prenio g. Šime Šurjak, a njemu njegov djed, cijeli vinograd jedne godine potpuno osušio, a preživilo je samo 30-ak trsova koji su rasli iz pjeskovitog tla na povišenom dijelu parcele. I danas je u ovom vinogradu vidljiva oštra granica između pjeskovitog i ilovastog tla, kao i dvadesetak 150-godišnjaka koje g. Šime Šurjak s ponosom čuva i od njih "navrće" svoje mlado trsje.
I mi znanstvenici smo uzeli pupove sa ovih vrlo starih trsova i od njih proizveli sadnice koje vjerno čuvaju genetsku strukturu ovih starih trsova. Njih danas pored g. Šurjaka uzgaja, proučava i čuva od nestanka i mr. sc. Goran Zdunić koji na ovom materijalu provodi istraživanja za svoju disertaciju u eksperimentalnom vinogradu Instituta za jadranske kulture i melioraciju krša u Splitu. Pored klonova ovih starih trsova iz Dola, u tom pokusu imamo i klonska potomstva preko stotinu drugih starih trsova iz cijelog uzgojnog područja Plavca malog. Istraživanja s ovim materijalom dati će odgovor na stara pitanja dalmatinskih vinogradara, jesu li Plavac mali s Pelješca, Hvara, Korčule ili drugih mjesta, međusobno isti, ili među njima ima bitnih razlika koje bi mogle voditi do bitnih razlika u kvaliteti vina.
Iz svega ovoga, jasno je da mi imamo "fizičke dokaze" da je Plavac mali sorta koja mora biti stara najmanje 250 godina. Naime, ako još možemo gledati i kušati grožđe trsova Plavca malog koji su stari skoro 150 godina, i ako je o istima pisao ugledni profesor iz Beča već davne 1821. godine, onda je to morala već tada biti čuvena sorta čija je slava stigla sve do Beča.
Veću starost od ovih 250 godina ne usudim se predskazivati, ali o Plavcu malom i njegovoj autohtonosti (dalmatinskoj izvornosti) može se još ponešto reći. Naime, našim istraživanjem od prije nekoliko godina u suradnji s kolegama iz Kalifornije, primjenom metode DNA fingerprintinga otkrili smo roditelje Plavca malog. Svo trsje Plavca malog (kao uostalom i većina drugih sorti) nastalo je višegodišnjim kloniranjem od jedne početne biljke koja je pak razvijena iz jedne jedine sjemenke. Ta prva sjemenka i prva biljka "rodila se" iz spontane prirodne oplodnje dvije još starije sorte: Tribidraga (danas poznatijeg pod imenima Crljenak kaštelanski, Zinfandel, Primitivo) i Dobričića. I dok o Dobričiću, staroj i rijetkoj sorti, koje danas još malo ima samo na otoku Šolti, nema puno zapisa, Tribidrag se spominje još u 15. stoljeću kao vrlo plemenita i vrijedna sorta. Jedan od poznatijih uzgajivača Tribidraga u srednjem vijeku bio je upravo Hvaranin Petar Hektorović. No ako vas više zanima ova, sada već vrlo povijesna priča, posjetite slijedeću stranicu i pročitajte izvrstan članak ugledne novinarke Slobodne Dalmacije, Meri Šilović: Zinfandel u čaši Marka Marulića

Zaključak

Plavac mali vrlo je stara sorta, zasigurno nastala na prostoru južne Dalmacije prije najmanje 250 godina. Nastala je iz spontanog križanja dvije još starije sorte, šoltanskog Dobričića i srednjevjekovnog Tribidiraga (Pribidraga, Crljenka kaštelanskog, a možda i još kojeg starog imena). Ove sorte se danas malo uzgajaju, ali zadnjih godina, tragom otkrića i publiciteta gore objašnjenih srodstvenih veza s Plavcom malim, ponovo se javlja interes za njihov uzgoj.
Otok Hvar zauzima vrlo važno mjesto u povijesti uzgoja ovih sorata, a vinograd g. Šime Šurjaka katastarskog naziva "Draganjač" u općini Dol najstariji je poznati vinograd Plavca malog, i kao takvom mu zasigurno pripada posebno mjesto, ne samo dalmatinskom već i u cjelokupnom hrvatskom vinogradarstvu. Nadam se da će mediji koji prate struku i osobe iz javnog života otoka Hvara znati iskoristiti gore navedene znanstveno potvrđene spoznaje i pristupiti sustavnoj promociji Plavca malog, čija povijesna reputacija nimalo ne zaostaje za onom koja prati njegova vina.



Autor: Ivan Pejić, redovni profesor

Predstojnik Zavoda za oplemenjivanje bilja, genetiku, biometriku i eksperimentiranje,
Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
(http://www.agr.hr/cro/curriculum/pejic_ivan.htm)

U knjizi:
"Vinova loza – ampelografija, ekologija i oplemenjivanje"
(autora E. Maletić, J. Karoglan Kontić i I. Pejić, u izdanju Školske knjige iz Zagreba) možete pročitati puno više o povijesti i sortama vinove loze.

_________________
slikaslika
Ako su neki zivoti savrsena kruznica, drugi uzimaju oblik koji ne mozemo predvidjeti ni shvatiti. Gubitak je bio dio moga putovanja. No i pokazao mi je sto vrijedi.
Kao i ljubav na kojoj mogu jedino biti zahvalan.


Povratak na vrh
  
 
 Naslov: Re: Plavac Mali
PostPostano: 26 pro 2014 10:34 
Offline
Administrator
Avatar

Pridružen: 02 ožu 2011 14:18
Postovi: 10812
Lokacija: Samobor
Zinfandel u čaši MARKA MARULIĆA



Otkriće da je čuveno vino zinfandel pretka našlo u kaštelanskom crljenku već je obišlo svijet, no priča o tome odnedavno je postala još zanimljivija: davno presovani list loze mogao bi potvrditi pretpostavke da je zinfandelov predak vino tribidrag koje su pili i Marko Marulić, Petar Hektorović, Hanibal Lucić i Matija Ivanić. Prva DNK analiza nije uspjela, no uvjerenje znanstvenika da se radi o identičnoj lozi trebao bi potvrditi novi, složeniji i skuplji postupak



slika



Jedan dragocjeni komadić, među papirima sačuvanog, suhog lista vinove loze mogao bi postati krucijalan dokaz da Amerikanci već desetljećima najviše vole upravo ono vino kakvo su pili Marko Marulić, Petar Hektorović, Hanibal Lucić i Matija Ivanić. Komadić suhog lista tribidraga, sorte koja je stoljećima kraljevala dalmatinskim vinogradima, a onda početkom prošlog stoljeća definitivno ih njih nestala, znanstvenici pažljivo proučavaju. Prve DNK analize nisu uspjele, ali se posao nastavlja.
O čemu je zapravo riječ? Kako smo već pisali, interesantna priča o najobljubljenijem američkom vinu zinfandelu kotrlja se sada već stoljećima daleko u povijest. Enigma podrijetla zinfandela bila je dugo najveća tajna u vinarskom svijetu uopće, to je bila jedina sorta od svih koje danas postoje u SAD-u za koju ni Amerikanci, niti itko drugi nisu znali od kuda je u Ameriku došla. K tome Amerikanci su na sortu zinfandel izuzetno ponosni jer je to jedina crna sorta koja je svjetsku slavu stekla tek nakon što je došla na američko tlo. Tajnu podrijetla zinfandela su, već svi znaju, prije nekoliko godina odgonetnuli profesori sa zagrebačkog Agronomskog fakulteta dr. Ivan Pejić, dr. Edi Maletić i dr. Jasna Kontić-Karoglan zajedno sa čuvenom genetičarkom Caroll Meredith sa kalifornijskog Davis sveučilišta. Utvrdili su da je zinfandel zapravo Dalmatinac. DNK analizom potvrđeno je da je ta američka sorta identična sorti kaštelanski crljenak koja i danas postoji u starim kaštelanskim vinogradima.

Dragocjeni listak

Otkriće je izazvalo veliku pozornost u svijetu, a od prije nekoliko mjeseci priča je postala još zanimljivija. Naime nakon što su hrvatski znanstvenici utvrdili da je zinfandel zapravo kaštelanski crljenak, a potom u vinogradu iznad Omiša pronašli lozu identičnu zinfandelu, odnosno crljenku, koja je na tom prostoru bila poznata pod imenom pribidrag, naišli su na internetu na tekst splitskog povjesničara umjetnosti Ambroza Tudora, objavljenog u časopisu Zarez, u kome on spominje tribidrag, sortu vinove loze koja se uzgajala na dalmatinskim otocima još u renesansi i prije. Vino baš od grožđa tribidraga je, recimo, obitelj Marka Marulića kao izuzetno cijenjeno vino prodavala u Veneciji. Zbog sličnosti imena tribidrag znanstvenici su pretpostavili da bi ta sorta mogla biti onaj omiški pribidrag, za koji je već sto posto sigurno da je zapravo današnji američki zinfandel, odnosno kaštelanski crljenak.
Ali zar je zaista moguće da je najdraže američko vino isto ono koje je proizvodila obitelj Marka Marulića? Kako provjeriti tu tezu kad tribidraga u otočnim vinogradima više nema? Znanstvenici su se oduševili otkrivši da postoji makar jedan njegov trag na kome se teorija može definitivno provjeriti: zaboravljeni herbarij Stjepana Bulića, oca dalmatinske ampelografije. Herbarij i dan-danas u Prirodoslovnom muzeju u Splitu čuva listove tribidraga, kao i svih ostalih autohtonih sorti koje je Stjepan Bulić početkom 20. stoljeća prikupio po Dalmaciji. Prije nekoliko mjeseci, ravnatelj Prirodoslovnog muzeja Nediljko Žervnja dopustio je ekipi znanstvenika da uzmu mali uzorak lista tribidraga. Uzorak je potom poslan na DNK analizu kako bi se definitivno potvrdilo da su američki zinfandel, odnosno kaštelanski crljenak, i dalmatinski renesansni tribidrag iste sorte.

DNK iz herbarija

Ovih dana stigla je vijest da prva najjednostavnija DNK-analiza iz majušnog komada lista tribidraga iz Bulićeva herbarija nije uspjela. Genetičar prof. dr. Ivan Pejić sa zagrebačkog Agronomskog fakulteta kaže:
- Do ovog trenutka još nije uspjela genetička identifikacija iz lista tribidraga. To tkivo je staro više od 80 godina i dosta je degradirano. Stoga ćemo morati provjeru napraviti na drugi način. Naime ta DNK iz djelića lista tribidraga iz herbarija je vjerojatno izmrvljena u puno malih komada koje ćemo morati sekvencionirati, dakle očitati kroz puno malih komada.
To je međutim malo složeniji i skuplji postupak nego ovaj dosadašnji. Provjeru smo do sada pokušali najprije napraviti u našem laboratoriju na fakultetu, a potom i u laboratorijima Sveučilišta u Beču, gdje ćemo vjerojatno i nastaviti s pokušajem.
Prof.dr.Pejić veli da se i bez DNK analize, već sad može reći da su zinfandel, kaštelanski crljenak, pribidrag i tribidrag iste sorte: “Velika vjerojatnost prozilazi iz sličnosti imena pribidrag i tribidrag, a pribidrag već provjereno jest zinfandel ili crljenak. Drugo: oblik lista tribidraga i zinfandela je vrlo sličan pa dakle na temelju sličnosti lista i imena s velikom vjerojatnošću pretpostavljamo da je riječ o istoj sorti.”
Ambroz Tudor, povjesničar umjetnosti iz Konzervatorskog odjela Uprave za zaštitu kulturne baštine u Splitu je na priču o tribidragu došao usput, istražujući gospodarsku stranu života Hanibala Lucića, Petra Hektorovića, obitelji Matije Ivanića,... I sam fasciniran ovom pričom veli:

Kraljevski ugled

- Loza od koje se proizvodi čuveno kalifornijsko vino zinfandel ima hrvatsko podrijetlo, međutim ne bilo kakvo podrijetlo, a pogotovo ne kao nekakav nativ wild vine, kako se može pronaći na nekim stranicama interneta. Stoljećima prije negoli je postala krunska sorta Kalifornije, i općenito američkog vinogradarstva, zinfandel je pod drevnim hrvatskim imenom tribidrag imao kraljevski ugled i značaj na obalama Jadrana. Dapače, početkom 17. stoljeća ući će u tadašnju učenu prozu kao pojam za kvalitetu općenito.
Veli da je povijesno postojanje ovog vina u Hrvatskoj poznato tek odnedavno. Zabilježeno je tek u nekoliko fusnota kao kulturna zanimljivost, pretežno u radovima iz povijesti umjetnosti i književnosti.
- Tako 1966. Ambroz Kapor nalazi zemljišnu česticu s posađenim tribidragom u popisu imanja Ludovika Žilkovića u Lumbardi na Korčuli iz sredine 16. stoljeća, ali mu nije poznato značenje imena. Krajem šezdesetih godina Cvito Fisković je zabilježio vijest o zibidragu u podrumu Hanibala Lucića. Pišući o Marku Maruliću u Veneciji Joško Belamarić je 1995. godine zabilježio da su Marulići krajem 15. stoljeća prodavali u Veneciji vina hrvatskog imena: bilza i tibi drag, dok je Nikša Petrić 1998. godine u radu o hvarskom pjesniku Katarinu, vjerojatno Gazaroviću, kojem je Marko Marulić uputio pohvalnu pjesmu na samom početku 16. stoljeća, povezao Belamarićevu bilješku s ranijim spomenima te zaključio da se moralo raditi o uglednom renesansnom vinu - kaže Ambroz Tudor.
Koliko je daleko u povijesti moguće potvrditi postojanje tribidraga odnosno zinfandela u Dalmaciji? Tudor veli da najranije vijesti o prodaji vina tribidrag potječu iz Venecije s kraja 15. stoljeća:

Ivanićeva grebja

- Dokumenti ga bilježe kao tibi drag, a podatak je konkretno vezan uz trgovačke poslove obitelji Marulić, samo jedne od desetaka i desetaka dalmatinskih vlastelinskih obitelji koje su u Veneciji na veliko prodavale vino, te stoga valja pretpostaviti da se na brodovima usidrenim uz Rivu degli Schiavoni tribidrag prodavao i među robom drugih dalmatinskih vlastelina. Mletački dokumenti poznaju i vino Schiavon, očito istočnojadranskog podrijetla koje je na hrvatskim obalama zasigurno imalo drugačije ime: moguće je i tribidrag. Njegovo postojanje, u nešto izmijenjenom obliku imena, potvrđuje ugovor iz 1529. godine prema kojem Hanibal Lucić prodaje Ivani Skandarbeg svoje “dobro vino zibidrago iz konobe u Kutu na Visu”.

Trag tribidraga Ambroz Tudor je našao i istražujući poslove buntovnika Matije Ivanića: “Godine 1518. čuveni Matija Ivanić, vođa pučke pobune, dijeli nasljeđenu očevinu sa svojim bratom Nikolom. Matiju, koji je u progonstvo, zastupa supruga Katarina, rođena Šilović. Rečena braća dijele imovinu isključivo na području Starigradskog polja, te nekretnine u Vrbanju, Vrboskoj i Starom Gradu.
Jedna od grebji Ivanićevih pored Vrbanja nosi ime Tribridrag Dulčićevih, Tribidragho de dulcich. Očito se radi o toponimu koji je nastao prema posađenoj kulturi, a čestica je prije vlasništva Ivanića bila u vlasništvu obitelji Dulčić. Treba zapaziti da je ovo dokument o diobi očevine, dakle o imanju koje je otac Matije i Nikole Ivanića stvorio pretežito u drugoj polovici 15. i prvim godinama 16. stoljeća. Spomen starije vlasničke obitelji govori da je tribidrag ovdje zasigurno sađen i prije Ivanićevih, dakle barem u prvoj polovici 15. stoljeća, a najvjerojatnije i ranije. Pored toga treba imati na umu da je potrebno određeno vrijeme da se iznjedri toponim prema kulturi koja je na određenom mjestu zasađena, što sadnju tribidraga u Starigradskom polju s većom sigurnošću postavlja već u 14. stoljeće.”
Gizbina i pitye
Toponim Tribidrag pojavljuje se 1800. godine i na Visu. Sama činjenica da ime loze postaje poslije nekog vremena ime predjela na kojem je zasađena govori o posebnom ugledu tribidraga, napominje Ambroz Tudor i dodaje:
- Potpunu potvrdu da je tribidrag iznimno cijenjena loza daje Marin Gazarović u predgovoru “Muratu Gusaru” iz 1623. godine. U dijelu pregovora gdje daje savjete mladim piscima Gazarović govori: Da vratiusise ca gori rekoh videchi da ne suaki ratagl sie psenicu, ni suaki texak sadi u suoy vinograd tribidrag, yereye razlikoua gizbina i pitye razlicin vgodna (Da vrativši se što sam gore rekao, vidjevši da ne sadi svaki ratar pšenicu niti težak u svom vinogradu tribidrag, jer je različita jestvina i piće različitima ugodna). Gazarović ovu usporedbu koristi kako bi rekao da ne treba uvijek činiti ono što je po općem mišljenju najbolje, a tribidrag je očito na početku 17. stoljeća najbolje što težak u vinogradu može posaditi.

Sin plavac mali

Svakako najkonkretniji zasada poznati podaci o sadnji loze tribidrag nalaze se u popisu zemljišnog posjeda, Ludovika Žilkovića, korčulanskog kanonika i poslanika cara Maksimilijana na mnogim dvorovima, iz 1546. godine. Zemljišta su raspršena diljem otoka Korčule, a parcela s tribidragom nalazi se unutar Lumbarde. Spomen tribidraga u dokumentu doslovce glasi: Soto la casa de pomenichi gognal e mezo de tribidrago confina..., (Pod kućom Pomenića jedan gonjaj i pol tribidraga graniči ...). Čestica je vrlo mala u odnosu na ukupni zemljoposjed, gonjaj i pol, odnosno niti jedan posto ukupnog zemljišta.

- S obzirom na smještaj unutar naselja i malu zemljišnu česticu može se zaključiti da je Žilković posadio tribidrag jedino za osobnu upotrebu, dok se zasigurno nije bavio njegovom trgovinom. Gore navedene vijesti, iako oskudne, jasno govore da se tribidrag uzgajao na srednjodalmatinskom području zasigurno krajem srednjeg vijeka i da se već tada radi o čuvenom vinu - zaključuje Ambroz Tudor.
Tijekom stoljeća tribidrag je polako nestajao iz vinograda dalmatinskih otoka. Zašto i kako - ne zna se, kao što se uopće malo zna o povijesti naših autohtonih vina i bilo bi krajnje vrijeme i velika korist da se neki povjesničar toga poduhvati. Već u vrijeme Stjepana Bulića, krajem 19. i početkom 20. stoljeća, kako sam napominje, tribidrag postaje vrlo rijetka sorta u Dalmaciji.
Potiskuje ga, kao u priči iz grčke mitologije, njegov sin (znanstveno potvrđeno!)- plavac mali, novi vladar dalmatinskih vinograda, otporniji, jednostavniji za uzgoj. I da nije bilo Amerikanaca, da tribidrag preko “bare”, pod tajnovitim imenom zinfandel nije započeo novi život i odatle osvojio svijet, pa se postavilo pitanje gdje je domovina tog vrhunskog svjetskog vina, gdje je rođen novi svjetski šampion, vjerojatno bi povijesna istina o dalmatinskom stoljetnom vrhunskom vinu tribidragu bila zauvijek zaboravljena.

Meri ŠILOVIĆ

izvuceno iz arhive slobodne dalmacije 20.3.2005.

_________________
slikaslika
Ako su neki zivoti savrsena kruznica, drugi uzimaju oblik koji ne mozemo predvidjeti ni shvatiti. Gubitak je bio dio moga putovanja. No i pokazao mi je sto vrijedi.
Kao i ljubav na kojoj mogu jedino biti zahvalan.


Povratak na vrh
  
 
 Naslov: Re: Plavac Mali
PostPostano: 29 pro 2014 17:41 
Offline
Administrator
Avatar

Pridružen: 02 ožu 2011 14:18
Postovi: 10812
Lokacija: Samobor
Plavac mali crni je najznačajnija i najštićenija hrvatska vinska sorta. S. Bulić u svojoj dalmatinskoj ampelografiji navodi za tu sortu još tridesetak imena, od kojih se najvjerojatnije među vinogradarima zadržao malen broj. U svim je vinogorjima podregije Srednja i južna Dalmacija ovaj kultivar Pravilnikom o Nacionalnoj listi dopuštenih kultivara vinove loze u RH (NN 159/04.) uvršten među dopuštene. Bez obzira na činjenicu da je uzgoj ove sorte od ukupno tri dalmatinske vinogradarske podregije i 23 dalmatinska vinogorja svrstan među dopuštene samo u jednoj podregiji i u 12 vinogorja, nećemo pogriješiti, ako i mi ustvrdimo da je p. m. c. najznačajnija dalmatinska i hrvatska sorta iz koje se proizvodi naše autohtono najpoznatije, kako reče ampelograf Bulić, „vatreno crno vino”.


slika


Na odjelu za vinogradarska istraživanja, koji je osnovao i vodio naš poznati ampelograf Marcel Jelaska (u Institutu za jadranske kulture i melioraciju krša u Splitu, objekt Duilovo, izdvojeni su i praćeni (od 1950. do 1968.) mutanti p. m. c., koje je Jelaska opisao i nazvao: plavac mali veliki, plavac mali slatki, plavac mali rodni, plavac mali rani i plavac mali sivi. U tim privremenim imenima sadržane su i glavne karakteristike navedenih mutanata. U prva dva izdanja leksikona (iz 1992. i 1993.) navedeno je da je “novim istraživanjima..”u populaciji plavca malog utvrđen veći broj klonova, a sada se spominje i osoba koja je taj posao obavila još pred više od pedeset godina.
S obzirom na rečene različitosti (nastale mutacijom), ali i na činjenicu da isti genotip u različitim agroekološkim uvjetima ima drugačija morfološka svojstva (zbog čega je vjerojatno i za p. m. c. nastao spomenuti velik broj istoznačnica), neki su vinogradari tvrdili da su kultivari primitivo (koji se uzgaja u talijanskoj pokrajini Puglia) i zinfandel (koji se uzgaja u kalifornijskim vinorodnim regijama Napa, Sonoma i Central Valley) mutanti ili istoznačnice p. m. c., nalazeći i logičnu pretpostavku kako su u te krajeve prenijeti iz Dalmacije (u Pugliu prilikom bijega Hrvata (sada Moliških) pred Turcima, odnosno u Kaliforniju zaslugom iseljenika nakon pojave bolesti i štetnika na v.l. i propasti dalmatinskog vinogradarstva).
Odgovor na ovo zanimljivo pitanje nastojao je dati i dr. Petar Maleš u knjizi “Populacija plavca” (Vitagraf, Rijeka, 1993.), tvrdeći da je ovaj autohtoni dalmatinski kultivar, izvorište drugih tipova (poput zinfandela i primitiva) koje, kako taj autor tvrdi, valja promatrati kao smjesu tipova što potječu iz populacije nastale u Dalmaciji. Pišući pogovor toj knjizi istaknuo sam kako, prema onoj da “tuđe cijeniš a svojim se dičiš”, imamo pravo tvrditi da sorta vinove loze pronosi ime svoje domovine u kojoj je nastala i onda kada se uzgaja u nekom drugom kraju, tvrdeći tako da će se značaj ove naše sorte u vinogradarskom svijetu višestruko povećati dokaže li se i drugim studijama točnost o postojanju rodbinske veze između plavca malog, zinfandela i primitiva, te zaključio kako će biti zanimljivo pratiti reagiranja domaćih i stranih vinogradarskih stručnjaka, jer će takve studije kojima je temeljni cilj utvrđivanje neoborive znanstvene istine izravno i neizravno pridonijeti unapređenju naše vinogradarske i vinarske prakse, ali i popularizaciji hrvatskog vinogradarstva i vinarstva.
Traženje odgovora na pitanje podrijetla zinfandela, tog, u SAD vrlo popularnog, rasprostranjenog, omiljenog i gospodarski značajnog kultivara traje već desetljećima, a dvojbe, o tome da je to možda jedina autohtona kalifornijska sorta koja pripada europskoj lozi, do one da je taj kultivar podrijetlom iz Mađarske ili Italije, nisu odgovorile na sva postavljena pitanja.
Razvojem molekularne biologije i posebno genetskih postupaka identifikacije te zaslugom profesorice Carole Meredith i njenih suradnika (s University of California Davis) s jedne i dr. Ivana Pejića i dr. Edi Maletića i njihovih suradnika (s Agronomskog fakulteta u Zagrebu) s druge strane definitivno je utvrđeno da je zinfandel roditelj plavcu malom, a nedugo zatim i da je dobričić, (sorta koja se najviše uzgaja na otoku Šolti) njegov drugi roditelj. Na temelju ovih otkrića, već spomenuti naši stručnjaci otpočeli su intezivno pretraživati poglavito sortiment v.l. u području Kaštela, da bi nakon upornog i strpljivog ispitivanja (2001. godine) utvrdili da je dalmatinska autohtona sorta crljenak kaštelanski zapravo ista ona sorta koju u SAD zovu zinfandel, a u Italiji primitivo.
Na temelju pismenih zapisa i neoborivih argumenata u to je vrijeme (2003. god.) svoju knjigu pod naslovom “Zinfandel: A History of a Grape and Its Wine” objavio i prof. Charles Sullivan, te pokazao da je ključiće te loze (uzete u bečkoj carskoj botaničkoj kolekciji) na američki kontinent donio i na otoku Long Island (današnja savezna država New York) posadio George Gibbs, a da je odatle ovaj kultivar (pod sadašnjim kalifornijskim imenom zinfandel) prenijet zaslugom jednog drugog rasadničara (Fredericka W. Macondray-a) u Kaliforniju gdje se sada uzgaja na oko 20.000 ha. Iz naprijed iznijetog proizlazi da je znanstveno dokazano podrijetlo zinfandela i da je zahvaljujući upravo tome dobiven i odgovor o podrijetlu plavca malog. Koji je razlog potaknuo dalmatinske vinogradare i vinare da prigrle križanca (između crljenka i dobričića) kojeg su nazvali plavac mali, a da zapuste uzgoj njihovih roditelja i naročito crljenka kaštelanskog (kojeg u drugim područjima Dalmacije zovu još i tribidrag, pribidrag i grbić) koji je pred više stoljeća bio u Dalmaciji vrlo rasprostranjen i cijenjen kultivar tek valja odgovoriti.
Osnovne karakteristike plavca malog mogle bi se sažeti u sljedećih nekoliko riječi:

Rodnost većine klonova ovog kultivara redovita je i obilna, a otpornost na glavne gljivične bolesti dobra. Bobica p. m. c. ima debelu kožicu, čvrste je građe, s puno šećera (poglavito za p. m. slatki). Kasno zori (III. epoha zriobe). Nekada je (sve do ranog proljeća) korišten kao zobatica, pa se njegovo grožđe, kako je zapisao Stjepan Bulić čak i u bačvama od 600 litara otpremalo na tržište Švicarske i Njemačke. Sada, s obzirom na široku ponudu stolnih kultivara, koje se čuvaju na suvremen način, pakiraju i hladnjačama transportiraju do udaljenih tržišta, to više nije potrebno, pa se ovo spominje kao raritet koji je već i zaboravljen. Sadržaj šećera u grožđu, kao i ostali sastojci o kojima ovisi kakvoća budućeg vina variraju, ovisno o osunčanosti, položaju vinograda i kakvoći tla. Najbolji plavci nastaju na položajima Dingač, Postup, Hvarske plaže (Sveta Nedilja, Ivan Dolac, Jagodna i Medvidbad) odnosno na najizrazitijim vinogradarskim položajima u bračkom, viškom, hvarskom i pelješkom vinogorju, pa se prodaju pod imenima tih položaja ili se nazivaju na neki drugi način.


Vrhunsko vino plavac mali crni (proizvođača PZ Dingač), pod imenom vinorodnog položaja Dingač prvo je hrvatsko (1961.), a vino proizvedeno iz istog kultivara plavca malog crnog (u PZ Postup) s položaja Postup drugo je po redu zaštićeno vino (1967.) u Hrvatskoj, pa i taj podatak govori o iznimnoj kakvoći navedenih specifičnih položaja tih peljeških lokaliteta. Iz grožđa sa spomenutog kontroliranog i ograničenog položaja Dingač vrhunsko vino pod nazivom plavac mali proizvodi i vinarija Grgić-vina d.o.o. Trstenik. Uz navedene proizvođače (PZ Dingač i Grgić-vina d.o.o.) još je osam proizvođača s tog područja dobilo dopuštenje za proizvodnju i stavljanje u promet vrhunskog vina s položaja Dingač. Slično tome, uz spomenutu zadrugu Postup koja je prva provela zaštitu zemljopisnog podrijetla sa istoimenog položaja, još četiri proizvođača imaju dopuštenje za proizvodnju i stavljanje u promet vrhunskog vina s položaja Postup. Vrhunsko vino iz grožđa p. m. c. u vinogorju Pelješac proizvodi se i pod imenom Kneževo vino, a vino izborne berbe s istog položaja na tržištu se pojavljuje pod fantazijskim imenom Carsko vino.
Pravo na oznaku vrhunskog vina stekli su još i plavci s jugozapadnih osunčanih položaja bračkog vinogorja (što se nalaze nedaleko od mjesta Bola i znanog Zlatnog rata). Vrhunska vina iz grožđa p. m. c. iz bračkog vinogorja uz PZ Bol iz Bola dopušteno je proizvoditi i prodavati još dvojici proizvođača.
S vinogorja Hvar, (i to onoga njegovog dijela što se zove Hvarske Plaže, a s položaja Sv. Nedilja, Jagodne, Ivan Dolac i Medvidbad) proizvode se vrhunska vina p.m.c., slično kao i s nekih drugih položaja ovog vinogorja. Vrhunski plavci stižu i iz vinogorja Vis.
Broj kvalitetnih plavaca s oznakom k z p. je znatno veći (trenutni ih je oko tridesetak na tržištu). Razlike u kakvoći navedenih zaštićenih plavaca su uočljive, što je rezultat različitosti mikroklimata, tla, tehnološkog postupka u proizvodnji i doradi, itd. Jednako tako uočljive su i sličnosti među njima, a one se manifestiraju u jakoj do vrlo jakoj alkoholnosti (obično od 12 do 13,5 % vol.), blagoj kiselosti (obično između 4,5 i 5,5 g/l), gustoći i stasitosti (visok sadržaj suhog ekstrakta i do 26 g/l).
Tipični plavci su izrazito južnjačka vina, više ili manje trpkasta i gorkasta (ali ne i gorka) okusa, obično suhi, a vrlo rijetko (u iznimno dobrim godinama) i s malim ostatkom neprovrela šećera. Boja im je ljubičastotamnocrvena s modrim refleksima (pa im otuda možda potječe i ime), a sortna aroma nenaglašena, diskretna i ugodna. Plavac, pa i onaj vrhunski, bio je oduvijek piće i hrana običnoga težaka i ribara, ali i ukras najluksuznijem stolu.

_________________
slikaslika
Ako su neki zivoti savrsena kruznica, drugi uzimaju oblik koji ne mozemo predvidjeti ni shvatiti. Gubitak je bio dio moga putovanja. No i pokazao mi je sto vrijedi.
Kao i ljubav na kojoj mogu jedino biti zahvalan.


Povratak na vrh
  
 
 Naslov: Re: Plavac Mali
PostPostano: 13 vel 2015 12:00 
Offline
Administrator
Avatar

Pridružen: 02 ožu 2011 14:18
Postovi: 10812
Lokacija: Samobor
Nakon sto sam isprobao vecinu hrvatskih, talijanskih i kalifornijskih vina koji su recimo prihvatljivi cijenom, odlucio sam probati jeftina vina. Plavac Blato berba 2013 i Crno Stolno Blato by Plodine. Cijena od 17Kn bi trebala biti sasvim prihvatljiva za neko normalno vino, a Blato je bilo svojevremeno vrlo popularno u metropli s pajzlom u centru grada.

Plavac Blato - kvalitetno crno vino kontroliranog porijekla berba 2013
Tocenjem u casu stvara dojam pravog plavca ugodne poluprozirne boje s plavicastim shtihom. Miris korektran. U okusu se raspoznaju divlje arome koje se mlate bez nekog posebnog reda. Progutati bez previse razmisljanja. Vrlo kratko nakon ispijanja 2 dl pocinje zagrijavanje cijelog tijela. Nakon sat vremena pocinju prvi problemi. Mucnina u trbuhu. Mucnina se pojacava uz osjecaj progutane lopate sljunka s korculanske plaze. I nama nazad. Osjecaj traje punih 16 sati. Molim sve svece da dobijem proljev, ali ne slusaju.
Za slucaj pogreske iduci dan sam ponovio s decilitrom. O majke ti drage :joj:
U svom skromnom somelijerskom iskustvu vec sam se susreo s ovakvim vinom. Radi se o vinu s velikim dijelom smokve umjesto grozdja.

Ocjena: Izbjeci po svaku cijenu ili pokloniti punici za rodjendan.

Sad me je strah uopce probati drugu bocu :joj:

_________________
slikaslika
Ako su neki zivoti savrsena kruznica, drugi uzimaju oblik koji ne mozemo predvidjeti ni shvatiti. Gubitak je bio dio moga putovanja. No i pokazao mi je sto vrijedi.
Kao i ljubav na kojoj mogu jedino biti zahvalan.


Povratak na vrh
  
 
 Naslov: Re: Plavac Mali
PostPostano: 13 vel 2015 14:40 
Offline
Avatar

Pridružen: 19 vel 2013 23:26
Postovi: 62
Lokacija: Osijek
Kinta :plus: Svaka ti dala (Plavca malog s Dingač položaja).

Dakle, obožavam dobra vina, a favorit mi je upravo Plavac mali. Iz mog skromnog iskustva mogu reći da je najbolji kojeg sam probao, vjerojatno, Stagnum Frane Miloša s Pelješca (koji se prodaje kao stolno vino, ali to je već jedna druga priča).

Što se jeftinijih Plavaca tiče, Plavac i Pelješac vinarije Dingač (30-35kn litra, a otpriliko isto toliko i butelja) su mi uvijek bili prvi izbor. Ne sjećam se sad točno berbi - čini mi se da je 2009. bila odlična, ali ju je teško naći. Trenutno nalazim 2012. i 2013. - čini mi se da je ova malo starija bolja.

Nedavno sam uočio litrenku Plenkovićevog Plavca (Zlatan Plavac) od 50kn u Mercatoru (sad Konzumu, jel'). Kupio i zažalio što nisam uzeo još koju. Odličan je, ali ga više nema na lageru (barem u Osijeku).

Želja mi je probati Plavca od Nikole Bure, a za Dubokovićevog Medvida mi ipak nije dovoljno dubok džep (ako se ne varam, preko 400kn je butelja).

Među top nekoliko sjećam se da mi spadaju i Korta Katarina Plavac mali, Grgić, te jedan Plavac iz Svete Nedilje, ali nije Plenkovićev (vinar ima i konobu povrh Plenkovićevog "Bilog Idra"). Naravno da i Plenkovićev (pogotovo Grand Cru) spada u sam vrh (govorim, naravno, o vinima koja sam probao).

_________________
slika


Povratak na vrh
  
 
 Naslov: Re: Plavac Mali
PostPostano: 13 vel 2015 15:07 
Offline
Avatar

Pridružen: 07 ožu 2011 11:16
Postovi: 2855
Lokacija: Slavonski Brod
Ne bu dobro. Predlažem otvaranje teme Jeftina i pristupačna, a kvalitetna vina iz trgovine iza ćoška...

_________________
slika
Devils Marble EVO, Nautilus Oddy klon, Hercules...
ipv Mini, Kaya lite v2+ klon


Povratak na vrh
  
 
 Naslov: Re: Plavac Mali
PostPostano: 17 vel 2015 13:28 
Offline
Avatar

Pridružen: 07 ožu 2011 11:16
Postovi: 2855
Lokacija: Slavonski Brod
Jel netko od vas dvojice (ili možda netko od ostalih) probao Kiridžijin plavac (Vedran Kiridžija)? Čuo sam da je onakav kakav plavac treba biti (plavac iz polja, bez silnih dodataka kojima vrve precijenjeni domaći plavci), a jeftin... iako ga je prilično teško nabaviti jer se radi u ograničenim količinama. Navodno ga tu i tamo bude u Konzumu, ali se proda isti tren kad se pojavi, barem tu kod mene. Cijenom ispod 40 kn, a često i ispod 30 kn.

_________________
slika
Devils Marble EVO, Nautilus Oddy klon, Hercules...
ipv Mini, Kaya lite v2+ klon


Povratak na vrh
  
 
 Naslov: Re: Plavac Mali
PostPostano: 17 vel 2015 13:43 
Offline
Moderator
Avatar

Pridružen: 23 svi 2013 20:01
Postovi: 4310
Lokacija: Zagreb, Šalata
http://www.vrutak.hr/product.aspx?c=0&p=324959

evo, pa možeš naručiti, tu ga ima uvijek

_________________
There's a fine line between fishing and just standing on the shore like an idiot. ><((((º>-------------------------------------------

slika
slika
slika Modovi, akrilni stalci i 3D printanje


Povratak na vrh
  
 
 Naslov: Re: Plavac Mali
PostPostano: 17 vel 2015 13:55 
Offline
Avatar

Pridružen: 07 ožu 2011 11:16
Postovi: 2855
Lokacija: Slavonski Brod
Ma ima ga na još 2-3 mjesta, nije problem naručiti, samo me zanimaju iskustva...

_________________
slika
Devils Marble EVO, Nautilus Oddy klon, Hercules...
ipv Mini, Kaya lite v2+ klon


Povratak na vrh
  
 
 Naslov: Re: Plavac Mali
PostPostano: 17 vel 2015 14:21 
Offline
Avatar

Pridružen: 27 ožu 2014 08:54
Postovi: 128
Lokacija: Dubrovnik
evo da se i ja uključim malo u ovu raspravu...obzirom da sam obišao više puta većinu tih vinarija po Pelješcu...

Meni osobno od "malih plavaca" najviše leži vino s južnih padina otoka s područja Postup...
Istaknuo bih Postup Donja Banda i Postup Madirazza...ovim se uvijek počastim kada se pravi neka dobra papica... :)

naravno sva ta vina postoje i u barrique izvedbama koje se pomno biraju ovisno o tome jeli berba te godine bila loša, prosječna ili vrhunska... :)

A daleko najbolje vino koje sam probao s peljeških vinogorja je bilo Stagnum od Frana Miloša berbe 2003. To je stvarno bila rapsodija punoće vina.

Najveći problem ovdašnjih vinara je nažalost to što je duplo veća potražnja nego što je fizička mogućnost proizvodnje pa se tu iz godine u godinu gubi na kvaliteti jer se svake godine poveća udio makedonskog vranca u samome plavcu... :(
Kladio bih se da je u svim jeftinijim vinima koje se kod nas etiketiraju kao mali plavac sigurno 50% vranca...nažalost mi smo banana država koja nema kontrolu podrikla vina pa na etiketu možeš zalijepiti bilo što... :(

_________________
slika


Povratak na vrh
  
 
 [ 35 post(ov)a ]  Stranica 1, 2, 3, 4  Sljedeća

Vremenska zona: UTC + 01:00 [LJV]


Online

Trenutno korisnika: crawl i 1 gost.


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš postati privitke.

Idi na:  
Powered by phpBB © 2000, 2002, 2005, 2007 phpBB Group
HR (CRO) by vaper club