Kao što sam jednom prilikom rekla Dodo-u, ne vidim se baš na vrhu neke planine ili ko zna di 3 miseca ili više sa nedajbože slomljenom nogom ili zuboboljom ili ko zna kakvom ranom pa da patim dok me djava ne odnese.
Da ne spominjem nemogućnost punjenja e-cigare.

Ako će doć kraj, nek doje u velikom stilu, sve gotovo za par minuta a ne da se tlačim. Ako i preživim i osiguram zalihe, a kriminalac koji preživi, dobit ću kamenom u glavu i ostat bez zaliha. Ako se naoružam, trebala bi ja nekog kamenom u glavu da dojen do zaliha šta mi nije baš napeto ali ako će vam dat ideju: lakše je spremit toljagu tj neki arsenalić oružja u ruksak nego par tona vode, hrane i šta je znam čega. U svakom slučaju, ko preživi

jer će bit samo zakon djungle atualan pa je bolje ić u teretanu i naučit koju borilačku vještinu jer čeka vas par mjeseci il godina rata za osnovne potrebštine.
Šta se mene tiče, zaboli me kitić. Dok dur, dur. Ako doje i kad doje kraj ja vam svima lansiram pozdrav pa vi preživite ak imate toliku želju za mazohizmom ili sadizmom.
Na kraju krajeva, mislim da ništ od toga, ljudi od kad god postoje govore o kraju koji samo šta nije doša. I tako već stoljećima. Meni je najveća muka šta je kraj lita pa nema više plaže to mi je dovoljan smak al to bum preživila, traje samo pola godine. U svakom slučaju, aj sritno vam.

_________________

Sve što rastaviš, muž sastavi prije ili poslije.

.............(

.........

)
